Um, rast i materija

Um, rast i materija
   

Izvor: http://www.postkvantnost.com

Ako postojanje onog što se referencira kao "veza um/tijelo", a što je izmudrilo masivnu industriju komplementarne medicine i omogućilo rast radikalnog novog svjetonazora, još uvijek zvuči kao naklapanje, učvrstite se na svom sjedalu i nastavite čitati.
 

Nova znanost kvantne fizike i epigenetike su revolucionirale razumijevnje veze između uma i materije, izazivajući utemeljene znanstve teorije i potičući potpunu ponovnu evaluaciju života, kakvog poznajemo.
 

Jedno od sjajećih svijetala koja emergiraju iz tih novih znanosti je stanični biolog i najprodavaniji autor, Bruce Lipton PhD, čija je knjiga "Biologija vjerovanja" nagrađena 2006. kao Najbolja znanstvena knjiga godine.
 

Lipton smatra da je za taj centralni pomak u mišljenju unutar znanstvene zajednice bio  probojni uvid u funkcioniranje gena.
 

Bruce Lipton: Stara vizija je govorila o samoaktualiziranju gena (uključivanju i isključivanju gena). Današnji podaci međutim otkrivaju da takva stvar kao što bi bila funkcija uključivanja/iskjlučivanja gena ne postoji, jer su geni nacrti (planovi) za izradu proteina, koji su gradbeni blokovi za stvaranje oblika strukturi.
 

Značaj tog pomaka u vjerovanju je ogroman, jer je izvorno stajalište vodilo poimanju čovjeka kao žrtve svoje biologije. Nasuprot tomu, "nove" znanosti pokazuju da smo u stvari gospodari svoje biologije.
 

Staru viziju je formulirao Francis Crick, koji je zajedno s James Watson-om dešifrirao strukturu DNA molekule 1953. temeljeći ju na eksperimentima uzetim izvan kontekstia no podržavanu svojim promišljanjima. Crick se potpuno oduševio vjerovanjem da DNA kontrolira život. Postavio je, ono što se u literaturi referencira kao "centralna dogma", po kojoj DNA vlada.
 

Presudna je stvar zapravo da je to bila samo hipoteza. Nikada nije izvršeno bilo kakvo znanstveno valoriziranje, a ipak smo svi "kupili" tu hipotezu, jer je već postojalo vjerovanje, kako bi to mogao biti odgovor na pitanje što kontrolira životom, ja kako su podaci pokazivali dobro uklapanje, jednostavno se pretpostavilo točnost te hipoteze (Lipton je i sam poučavao staničnu biologiju na Sveučilištu Wisconsin škole medicine i bio jedan od tisuće predavača čija su predavanja uključivala tu teoriju).
 

Ta je dogma postala takvim temeljem moderne biologije, jer je praktički bila napisana u kamenu. To je bilo u znanost ekvivalent "Deset zapovijedi".
 

U shemi te dogme o razvijanju života, DNA je zasjela na uzvušeni vrh, iza nje je slijedila RNA - "Xerox" kopija DNA, koja kratko živi. Novo razumijevanja načina djelovanja gena pokazuje kako je ta hipoteza netočna jer su geni u stvari nacrti, koji se čitaju.
 

"99% vremena živimo svoj život automatizmom procesora"
 

Succeed magazin: Tko ih čita?
 

Bruce Lipton: Upravo je to pitanje. Odjednom je fokus promijenio i problem je postalo pitanje tko ih zapravo čita? Dogodilo se da je um čitač. Tako je dakle um postao svemoćni poduzetnik tijela. Um kaže stanicama ono što anticipra a stanice odlaze po nacrt - DNA - i kreiraju ono što je um anticipirao.

 

SM: znači li to prevagu pozitivnog mišljenja?
 

Brude Lipton: Ne. Ljudi slušaju o "pozitivnom mišljenju", no kada ga pokušaju prakticirati, ne djeluje jer nedostaje jedan korak. Um sudjeluje u biologiji, no važno je prepoznati činjenicu o postojanju dva dijela uma, svjesni i podsvijesni, te o postojanju dva vrlo kritična faktora koja ih razlikuju.
 

1.      Kada se radi o obradi informacija, podsvijesni um je preko milijun puta moćniji od svijesnog uma.

2.      Neuro znanstvenici su otkrili da svijesni um djeluje u najboljem slučaju oko pet posto dana. 95% ili više vremena (za većinu ljudi 99%) sudjelujemo u svojim životima temeljem automatskog procesora, podsvijesnog uma.
 

SM: Prije nego što nastavimo ovim putom, postoje li čvrsti dokazi da je um glavni upravitelj tijela?
 

BL: Statistički je utemeljeno da jedna trećina svih medicinskih izliječenja (uključujući i kirurgiju) dolazi od placebo učinka, a ne od intervencija.
 

To znači ako je netko bolestan i uzima pilulu od šečera pod pretpostavkom kako mu je prepisan lijek za izliječenje stanja, izliječenje će se u trećini slučajeva.
 

To je znanstveno utvrđena činjenica, koju se uči u medicinskim školama i koja kaže da percepcija i vjerovanjae mogu potaknuti tijelo na prirodno izliječenje. Svi smo bili obdareni sposobnošću prirodnog liječenja, što postoji još od evolucije naše vrste, no od šeste godine se naš mozak mijenja, pa počinjenom stjecati percepcije o tomu tko smo na svijetu i u većini slučajeva kondicioniranje odbaci prirodnu sposobnost.
 

Tijekom prvih šest godina života mozak je u fazi halucinacijskog transa prema razini EEG (aktivnosti mozga) i pamti iskustva svijeta, baš kao snimač zvuka.
 

To je vrlo važan dio prirodnog plana za novog sudionika koji dolazi u zajednicu, jer mu omogućava download (snimanje) dominantnog programa - jezik, ponašanje, itd.

 

"Moramo odbaciti vjerovanje da smo žrtve okolnosti izvan naše kontrole"
 

SM: Znači li to da dijete mlađe od šest godina ima veće sposobnosti za samoiscjeljivanje?

Bruce Lipton: Pod pretpostavkom da nije bilo izloženo vjerovanju u nemogućnost prirodnog izliječenja.

SM: Možete li pojasniti? Što su stvarno ti programu, koji se utiskuju u naše mozgove?
 

Bruce Lipton: Program je serija poruka mozgu. Pomoću osjetila mozak kontinuirano otipkava okolinu. Čita ono što se događa i s pridruženim asocijacijama smješta u šire razumijevanje.
 

Na proimjer možete razumijevati crvenu boju i okrugli oblik, no inicijalno se rajčica ne percipira kao rajčica. Rajčica je kolekcija različitih podražaja kao što su i okus, tekstura, pojavnost.
 

SM: Vratimo se samo-izliječenju, tj. kako možemo doći onkraj negativnih programa, koji nam govore da ne možemo sami sebe liječiti?
 

Bruce Lipton: Vratimo se tomu. Želim dodati nešto važno. Dok malo dijete raste, shvaća kada dođe blizu onog što se zove "voda", njegovi roditelji postaju vrlo uznemireni, implicirajući da je ta "voda" vrlo opasna. Dakle to je to i to će se  povratno reflektirati na djetetovu sposobnost samo-liječenja.
 

Činjenica: svako dijete po rođenju može plivati kao dupin. Ako izađe rodnim kanalom ispod vode, sposobno je plivati. ugrađena nam je sposobnost plivanja. Pa zašto onda učimo djecu plivati?
 

SM: Zato što smo ih negativno programirali.

Bruce Lipton: Točno a negativno programiranje isključuje dani instinkt.

SM: Može li se isto primijeniti na našu sposobnost za uspijeh?
 

Bruce Lipton: Apsolutno. Vratimo se djetetu i ovaj put pogledajmo roditelje koji usađuju program "Ja to ne zaslužujem", koji postaje dio njegovog sustava vjerovanja i podsvijesnih programa.
 

Projicirajte unaprijed 40 godina kada će dijete kao odrastao sjediti u nekom malom uredu razmišljajući zašto sam na tom mjestu bez izlaza, mjestu s bijednim poslom. Kvalificiran sam i pametan, pa zašto sam ovdje?
 

U tom se trenu dijelovi slažu u cjelinu. Taj momak promišlja sa svijesnim umom, koji samo pet posto dana vodi show a sve ostalo funkcionira temeljem podsvijesnog uma koji izvodi program, "Ja to ne zaslužujem".

Po prirodi, um nastoji stvoriti koherenciju od svijeta. Pa ako imate program, koji kaže "Ja to ne zaslužujem", mozak neće dozvoliti generiranje ponašanja koje je u suprotnosti s programom, jer po prirodi mora biti koherentan.

SM: Kako ćemo doći onkraj takvog stanja?

Bruce Lipton: prvi je korak usvajanje činjenica da ima dva uma, koju ne smijemo negirati, jer ma što se događalo u životu - neuspijeh ili uspijeh - je povezano s tom činjenicom. Moramo odbaciti vjerovanje da smo žrtve okolnosti izvan kontrole.
 

Dva rade u tandemu. Ako je svijesni um zauzet razmišljanjem o nečem, podsvijesni um će djelovati nezavisno o zadatku koji postoji. No baš je to kritična stvar. On će djelovati u skladu s programom, koji je snimljen, koji je često negativan i stoga reducira naše sposobnosti.
 

Zaključak!

Ako kažete djetetu da je prosječno i to je program(iranje), dijete se neće izdići iznad prosjeka, jer će mozak reči, "to nema smisla". Stoga ma kako se jako dijete trudilo, ono će nesvijesno kreirati prosjek.

SM: Kako se onda sprijateljiti sa svojim podsvijesnim umom?

Bruce Lipton: Najprije treba shvatiti da je ovdje, jer ako nastaviti misliti kako je svijet protiv Vas, nastavljat ćete si "pucati u nogu".
 

Dok ne usvojite da djelujete iz svog podsvijesnog uma 95% vremena, ne možete krenuti na slijedeću razinu.
 

SM: Vi ste prepoznali jačinu podsvijesti pomoću kineziologije.

Bruce Lipton: Da. Otkrio sam kako u slučaju konkuriranja svijesti i podsvijesti, podsvijest uvijek pobijeđuje. Dakle djelujemo 95% dana pomoću moćnijeg uma, koji je bio programiran od drugih ljudi s ograničenjima koja će nas spriječiti u odlasku bilo gdje ili činjenju bilo čega, ukoliko svrhovito ne postanemo toga svijesni.

SM: Kada jednom postanemo svijesni, što onda?

Bruce Lipton: Možete stvoriti naviku novog programa, ako ga izvodite kontinuirano. To se zove Buddhistička punoća uma (mir u kojem nema prosuđivanja). To je u stvari svijest. No to je preteško za većinu ljudi koji voze milijun milja na sat. Drugi lakši način je pomoću modaliteta energetske psihologije, koji su navedeni na mom website-u.
 

Priznanje: pretisak Jill Fraser. iz Succeed Magazine. listopad 2007

Sudbina i slučajnosti u životu čovjeka

Georgije Ivanovič Gurđijev (1877 – 1949)
Nekoliko navoda iz njegovih predavanja:
"Govorio sam prije o sudbini i slučajnostima u životu čovjeka. Sada ćemo malo detaljnije ispitati značenje ova dva pojma”. (…) "Sudbina stvarno postoji, ali ne za svakoga. Većina ljudi su odvojeni od svoje sudbine i žive samo pod uticajem Zakona Slučajnosti. Sudbina je rezultat planetarnih uticaja koji su u odgovarajućoj vezi sa tipom čovjeka. Govorićemo o tome kasnije. U međuvremenu morate shvatiti jednu stvar. Čovjek može da ima sudbinu koja odgovara njegovom tipu ali u praksi, on je nikada nema. To je usljed toga što se sudbina čovjeka odnosi samo na jedan njegov dio, tj. njegovu suštinu (istinsko Ja). [Da bi se ovo razumjelo trebalo bi pogledati šta kaže Moravjev (“film”) na temu - Reinkarnacija (tekst se može naći na metafizičkoj strani ovog vebsajta)] "Mora se razumjeti da se čovjek sastoji iz dva dijela: suštine i ličnosti. Suština u čovjeku je ono što je stvarno njegovo. Ličnost u čovjeku je ono što ‘nije njegovo’. 'Nije njegovo' znači da je to došlo iz vana, što je on naučio, ili što on odražava, svi tragovi vanjskih impresija ostavljeni u njegovoj memoriji u njegovoj osjetilnosti, sve riječi i pokreti koji su naučeni, svi osjećaji stvoreni uz pomoć oponašanja- sve to ‘nije njegovo’, sve je to ličnost.” "S tačke gledišta obične psihologije, podjela čovjeka na ličnost i suštinu je teško pojmljiva. Bolje rečeno, ovakva jedna podjela uopšte ni ne postoji u psihologiji.” "Jedno malo dijete još uvijek nema ličnost. Ono je ono što ono stvarno jeste. Ono je suština. Njegove želje, ukusi, ono što ono voli ili ne voli, sve to izražava njegovo biće onakvim kakvo ono jeste.” "Međutim, čim se počne sa njegovim tzv. ‘obrazovanjem’, ličnost počinje da raste. Ličnost se obrazuje dijelom namjernim uticajima drugih ljudi, odnosno, ‘obrazovanjem,’ a dijelom i spontanim oponašanjem njih od strane samog djeteta. U obrazovanju ličnosti veliku ulogu igra i ‘pružanje otpora’ ljudima iz svoje okoline u pokušaju da se očuva ono što je stvarno ‘svoje’ i što je ‘istinsko’.” "Suština je istina u čovjeku; ličnost je laž. Proporcionalno sa razvojem ličnosti, čovjekova suština se manifestuje sve rjeđe i rjeđe i često se događa da ta njegova suština zaustavi svoj razvoj u veoma ranom dobu tako da više ne raste. "Vrlo često se događa da suština jednog odraslog čovjeka, čak i onog koji je veoma inteligentan u onom smislu koji se pod tim danas podrazumjeva, veoma obrazovanog čovjeka, prestane sa svojim rastom na nivou djeteta starosti od 5 do 6 godina. To znači da sve što mi u tom čovjeku vidimo, nije ‘njegovo lično.'” "Ono što je stvarno njegovo lično svojsvo, tj. njegova suština, ona se obično manifestuje samo u obliku njegovih instikata i najjednostavnijih emocija. Međutim, postoje slučajevi kada se čovjekova suština razvija paralelno sa njegovom ličnošću. Ovi slučajevi predstavljaju veoma rijetke izuzetke, pogotovo u okolnostima civilizovanog života.” "Suština ima više šanse da se razvije kod ljudi koji žive bliže prirodi, u teškim životnim uslovima i koji se nalaze u jednoj stalnoj opasnosti i bici za opstanak. [U vezi ovog poslednjeg navoda, mislim da u sadašnjim uslovima čovjek ima šansu da razvije svoju suštinu.] "Međutim, po pravilu, ličnost kod takvih osoba je veoma malo razvijena. Oni imaju više onoga što je njihovo lično od onoga što ‘nije njihovo’, tj. fali im obrazovanje i kultura. "Kultura stvara ličnost i istovremeno je produkt i rezultat ličnosti. Mi ne možemo da pojmimo da je cijeli naš život, sve ono što nazivamo ‘civilizacijom’, sve ono što smatramo pod naukom, filozofijom, umjetnošću i politikom, stvoreno od strane ljudskih ličnosti, tj. od strane onoga u njima, što u suštini ‘nije njihovo’. "Taj elemenat tj. ono što ‘nije suštinski njihovo’, razlikuje se od onoga što ‘jeste njihovo’ po samoj činjenici da se ono može izgubiti, izmjeniti ili oduzeti od njih, na vještački način. [Ljudima se može uništiti ličnost a podložni su i reprogramiranju!] "Postoje načini da se eksperimentalno verificira veza između ličnosti i suštine. U istočnjačkim školama postoje metode uz pomoć kojih je moguće odvojiti čovjekovu suštinu od njegove
2
ličnosti. Za te svrhe oni ponekad koriste hipnozu, nekad specijalne narkotike ili određene vrste vježbi. Ukoliko se ličnost i suština čovjeka razdvoje neko vrijeme, na ovaj ili onaj način, u njemu se onda formiraju dva bića, koji pričaju različitim glasom, imaju potpuno različite ukuse, ciljeve i interesovanja a za jedno od ta dva bića često se ispostavlja da se nalazi na nivou malog djeteta. "Nastavljajući dalje s ovim eksperimentom, moguće je takođe uspavati jedno od ova dva bića, ili sam eksperiment može započeti tako što se uspava čovjekova ličnost ili se uspava njegova suština. Određeni narkotici imaju ta svojstva da uspavaju čovjekovu ličnost a da njegova suština istovremeno ostane budna. Tako nakon određenog vremena poslije uzimanja takvog narkotika, čovjekova ličnost nestaje, dok ostaje samo njegova suština. Onda se događa da čovjek koji je bio pun najraznovrsnijih i najuzvišenijih ideja, pun simpatija i antipatija, ljubavi, mržnje, strasti, patriotizma, stremljenja, želja, uvjerenja, odjednom ostane potpuno prazan, bez misli, bez osjećanja, bez uvjerenja i stavova. Prema svemu onome što ga je prije uzbuđivalo, on sada postaje potpuno indiferentan. "Ponekad je on u stanju i da vidi svu izvještačenost i imaginativni karakter svog uobičajenog raspoloženja svojih uzvišenih riječi; a ponekad ih i zaboravi kao da nikada nisu postojale. "Stvari za koje je svojevremeno bio spreman da žrtvuje svoj život sada mu se čine besmislene i beznačajne, nevrijedne da im se posveti bilo kakva pažnja. Sve ono što on sada može naći u sebi to je samo par instiktivnih težnji i ukusa. Voli slatkiše, uživa kad mu je toplo, ne voli hladnoću, ne voli da misli o poslu ili nasuprot tome, sviđa mu se ideja o fizičkom kretanju. I to je sve. [Interesantno je da se mnogi ljudi koji su bili podvrgnuti hipnozi i kojima je data instrukcija da se svega toga sjete, nakon što se probude, nađu zaprepašteni kad saznaju da imaju nešto u sebi što ima skroz suprotne stavove o svemu. U većini slučajeva oni se onda potrude da suzbiju taj aspekt sebe (svoju suštinu) i nastave dalje, po starom, jer je njihova ličnost ta koja dominira i koja naravno ne može sama sebi priznati svu svoju izvještačenost.] "Ponekad, ali veoma rijetko i kada se najmanje nadamo, ispostavi se da je kod određenog čovjeka njegova suština potpuno odrasla i razvijena, čak i u slučajevima kada njegova ličnost nije dovoljno razvijena. U tim slučajevima, ta suština ujedinjava u čovjeku sve ono što je u njemu ozbiljno i istinsko. "Međutim, to se događa veoma rijetko. U pravilu, čovjekova suština je ili primitivna, divlja, djetinjasta, ili jednostavno - glupa. Razvitak čovjekove suštine zavisi od njegovog rada na samom sebi. "Kod rada na samom sebi veoma važan momenat je onaj kada čovjek počne da razlikuje svoju ličnost od svoje suštine. Čovjekovo istinsko Ja, njegova individualnost, može jedino da izraste iz njegove suštine. Može se reći da je čovjekova individualnost, - njegova suština u jednom odraslom i zrelom obliku. "Međutim, da bi se omogućilo suštini da odraste, potrebno je da se prvo oslabi stalni pritisak kojeg ličnost vrši na nju, jer se sve prepreke razvoju čovjekove suštine nalaze u njegovoj ličnosti. 'Ukoliko uzmemo jednog prosječnog kulturnog čovjeka, vidjećemo da je u velikoj većini slučajeva aktivni elemenat u njemu njegova ličnost, dok je njegova suština pasivni elemenat. Unutrašnji rast čovjeka ne može početi sve dok se to ne promijeni. Ličnost mora postati pasivna a suština aktivna. To se može ostvariti samo ako se ‘odbojnici’ otklone ili oslabe, jer su ti ‘odbojnici’ glavno oružje uz pomoć koga ličnost drži suštinu zarobljenom. "Kao što je prethodno već rečeno, kod manje kulturnih ljudi suština je često razvijenija nego kod onih kulturnijih. Tako bi se moglo činiti da kod njih postoji mogućnost rasta, međutim, u praksi to nije tako jer se ispostavlja da je njihova ličnost nedovoljno razvijena. "Da bi došlo do unutrašnjeg razvoja, i da bi se moglo raditi na samom sebi, potrebna je jedna određena razvijenost ličnosti isto kao i određena snaga suštine. Nedovoljno razvijena ličnost čovjeka podrazumjeva nedostatak znanja, nedostatak informacija i materijala na kome se mora bazirati rad na samom sebi. Bez određenih zaliha znanja, bez određene količine materijala koji ‘nije njegov’, čovjek ne može početi sa radom na samom sebi, on ne može početi da proučava samog sebe, on ne može početi da se bori protiv svojih mehaničkih navika, on jednostavno neće imati ni razloga ni motiva da poduzme jedan takav posao. "To ne znači da su svi putevi zatvoreni za takve ljude. Put fakira i put monaha, koji ne zahtjevaju neki intelektualni razvoj još uvijek im ostaju dostupni. (…) "Tako je evolucija za kulturnog čovjeka podjednako teška kao i za nekulturnog čovjeka.
3
"Kulturan čovjek živi daleko od prirode, daleko od prirodnih uslova egzistencije, u vještačkim životnim okolnostima i on tako razvija svoju ličnost na račun svoje suštine. "Manje kulturan čovjek živi u normalnijim i prirodnijim uslovima, te tako on razvija svoju suštinu na račun svoje ličnosti. "Uspješan početak rada na sebi zahtijeva jednu srećnu okolnost, gdje su ličnost i suština kod čovjeka podjednako razvijeni. Iz takve jedne okolnosti može da proistekne najveći uspjeh. "Ako je njegova suština veoma malo razvijena, onda će čovjeku trebati jedan duži pripremni rad i taj posao će biti skroz besplodan ukoliko je čovjekova suština trula iznutra ili ima neka nepopravljiva oštećenja. Takvi slučajevi se dešavaju veoma često. Kod jednog abnormalnog razvoja ličnosti često se dešava da se razvoj suštine zaustavi u jednoj veoma ranoj fazi, tako da ona ostane veoma mala i deformisana. Od neke male i deformisane stvari ništa se ne može napraviti. "Što je još gore, vrlo često se događa da suština umre u čovjeku dok su njegova ličnost i tijelo još uvijek živi. Značajan procenat ljudi koje svakodnevno susrećemo na ulicama velikih gradova su ljudi koji su prazni iznutra, tj. oni su, u stvari, već mrtvi.” [Ovo sto Gurđijev ovdje reče, trebalo bi nam odnekud biti poznato!? Pogledaj temu: Organski Portali] "Na svu našu sreću, mi to nismo u stanju da vidimo i znamo. Kad bi mi znali koliko ljudi je stvarno mrtvo i koliko mrtvih ljudi upravlja našim životima, mi bi poludjeli od užasa. "Stvarno se i dešava često da ljudi polude zato što su saznali nešto slično, a da prethodno nisu bili pripremljeni za to, tj. vidjeli su nešto što nisu trebali da vide.” "Da bi čovjek vidjeo bez opasnosti po sebe, on mora već da se nalazi na putu. Ukoliko čovjek, koji nije u stanju da išta učini, vidi istinu - onda će on sigurno poludjeti. Međutim, to se rijetko dešava. Obično, sve je tako aranžirano da čovjek ne može ništa da vidi prije vremena. "Ličnost vidi samo ono što ona voli da vidi i što nema uticaja na njen život. Ona nikada ne vidi ono što ne želi da vidi. To je istovremeno i dobro i loše. Dobro je ukoliko čovjek želi da spava, a loše – ukoliko želi da se probudi."
Na jednom od njegovih predavanja neko je postavio Gurđijevu sljedeće pitanja: "Ukoliko je čovjekova suština predmet uticaja sudbine da li to znači da je u poređenju sa podložnošću igri slučaja, sudbina ipak poželjnija za čovjeka?" "I da li sama sudbina može da nagna čovjeka da se posveti radu na samom sebi?" "Ne, ne radi se uopšte o tome, sudbina je bolja od igre slučaja u smislu da se ona može uzeti u obzir, moguće ju je predvidjeti; moguće je se i pripremiti za ono što slijedi. "U vezi sa nekim slučajem čovjek ne može ništa da zna. Sudbina može da bude neprijatna ili teška. U tom slučaju, postoje načini da se čovjek izoluje od svoje sudbine. Prvi korak ka tome sastoji se od toga da se on mora da izoluje od dejstva generalnih zakona. Isto kao što postoje individualni nesretni slučajevi tako postoje i kolektivni nesretni slučajevi. Isto tako, postoji individualna sudbina, a postoji i opšta ili kolektivna sudbina. Kolektivnim nesretnim slučajevima i kolektivnom sudbinom upravljaju generalni zakoni. "Ukoliko čovjek želi da stvori svoju vlastitu individualnost, on se mora prvo osloboditi od generalnih zakona. Generalni zakoni nisu ni u kom slučaju obavezni za čovjeka; on se može osloboditi od mnogo njih ukoliko se oslobodi od svojih ‘odbojnika’ i fantaziranja. Sve to je povezano sa oslobađanjem od ličnosti. "Ličnost se hrani fantazijama i lažima. Ako se smanji količina laži u kojima čovjek živi i ako se smanje njegove fantazije, ličnost će uskoro početi da slabi i čovjek će početi da biva kontrolisan ili od strane sudbine ili same prirode rada na samom sebi koja je opet kontrolisana od strane volje jednog drugog čovjeka; to će ga voditi sve dok se kod njega ne formira njegova vlastita volja, sposobna da se odupre oboma, kako igri slučajeva, tako i njegovoj sudbini, ukoliko je to potrebno."

Ja ne moren bez nje

Ja ne moren više tako
Ja ne moren bez nje
Ja san bolan, ja san munjen
Nek me uzme vrag ko ne.

Sad mi reci mala reci
Ča sam stila ne znan
Ja san vajka tvoja bila
Ja te svaku noć sanjan.

Ja te svaku noć sanjan.
Ja te svaku noć sanjan.
Ja te svaku noć sanjan.

Magari noći pred vrati
Magari ninega ni.
Jer bi triba spati
Ma još mi se ne spi.
I niki vitar u glavi
Pensan ka di si ti.
Ki je sada s tobon
Ki te sad drži
Ki te sad drži.

Ja ne moren više tako
Ja ne moren bez nje
Samo pijen, niš ne iden
Nek me uzme vrag ko ne.

Sad mi reci, mala reci
Ča si stila ne znan
Ja san vajka tvoja bila
Ja te svaku noć sanjan.

Ja te svaku noć sanjan.
Ja te svaku noć sanjan.
Ja te svaku noć sanjan.

Prevladavanje ega

Ego unutar ega unutar ega

by Velimir Gašparić on Stu 4, 2013 • 15:27 28 Komentara

Koju god teoriju da zagovarate, koje god učenje da slijedite, koje god vjerovanje da imate, čini se da je u sadašnje vrijeme glavni i osnovni problem – prevladati ego. Ego je kao program u kompjuteru, naš um i tijelo su kompjuter, a ego nevjerojatno kompleksan program koji se sastoji od emocija, refleksnih reakcija i načina razmišljanja.

Naša prava suština, naše biće, naša duša, nalazi se “zarobljena” u ovom kompjuteru. Oslobađanje naše duše, ostvaruje se kroz prevladavanje ega.

Aniko Budai

Izvor: majkazemlja.wordpress.com

Prevladavanje ega je kao labirint.

Prevladavanje ega je proces koji zahtjeva osvješćivanje istog. Kada jednom krenete da promatrate sebe, malo po malo počinjete da uviđate svoje kalupe ponašanja, emotivne ispade, impulsivne reakcije, potrebu da se objašnjavate, potrebu da se samosažaljevate, potrebu da kritizirate itd. Istovremeno sa razotkrivanjem ega u sebi, razvijaju se novi koncepti u vama, mijenja se vaša percepcija i raste vaša svijest. Duhovnost se razvija. Što se više krećete uzlaznom putanjom u oslobađanju sebe, to se ego više aktivira u nastojanju da vam ne dozvoli napredak, jer oslobađanje od ega znači njegovu “smrt”. Svaki put kada jedan sloj ega riješite, nađete se pred novim slojevima kojih niste ni bili svjesni. Zato su lekcije na koje kasnije nailazimo, zahtjevnije i odgovornije, jer ulazimo u kompleksnije slojeve ega koji je uvijek spreman da nam postavi još jednu zamku.

Nova zamka – duhovni ego.

Oduševljenje novim spoznajama otvara sasvim nova vrata i vi odjednom vidite smisao u životu. Svaka nova spoznaja vas sve više oduševljava, vi jednostavno obožavate vaše duhovno putovanje. Ali, iz pozadine, opet vreba ego. Upravo na ovom stupnju razvoja, kada osjećate veliki pomak na svom duhovnom putu, svako neizostavno proživi nešto što bih nazvala „duhovnim egom“. Jer koliko god novih saznanja da imamo, vjerujte, nemamo pojma. Možemo imati godine iskustva, pročitati gomile knjiga, ali ako i dalje sebe doživljavamo naprednijim od drugih, ego je još uvijek prisutan. I to onaj najgori ego, onaj koji vam govori da ste ga nadišli!

Čovjek nikada nije svjestan koliko je zaista svjestan.

Čovjek nikada ne zna, koliko još ima da uči. Jedini način da čovjek vidi svoju promjenu je da baci pogled unazad i napravi paralelu. Upravo ovo činjenje paralele stvara iluziju da smo postigli cilj, da smo se toliko visoko popeli da nemamo još mnogo do kraja! Međutim, cilja i nema, jer je spoznaja beskonačna. Uvijek možemo bolje i više. Mi smo tek odškrinuli vrata i provirili, vidjevši beskrajne mogućnosti spoznaje koje tek treba da iskusimo! Sigurno je da ćemo se u jednom momentu osloboditi od ega, ali to nije kraj puta!

Volimo da se uspoređujemo sa drugima.

Ukoliko ste okruženi ljudima koji su manje zainteresirani za duhovni razvoj nego vi, u startu činite paralelu i postavljate sebe na više mjesto. Još gore je ako pokušavate da naučite te ljude stvarima koje ste vi naučili. Ne možete nikada da se miješate u put druge osobe. Dok god pokušavate da joj „pomognete“, vi zapravo imate potrebu da mijenjate tu osobu. To znači da je ne prihvaćate onakvom kakva ona jest, nemate strpljenja za tu osobu, pa pokušavate da je promijenite vašim mudrostima za koje ste sasvim sigurni da su ispravne. Ono što je dobro za vas, ne mora da bude dobro i za drugoga. Ovo je još jedan oblik ega. Prije ili kasnije se svi opečemo, jer drugi neće trpjeti naše nametljivo ponašanje, a i mi ćemo shvatiti da ne možemo promijeniti drugoga, niti očekivati da se ta osoba promijeni brzinom koja bi nama odgovarala. Konačno, onog momenta kada uputite kritiku drugom za njegov ego – upravo ste uradili to iz pozicije ega! Čak ćete reći „ja te ne kritiziram, samo želim da ti pomognem!“ Pogodite što, upravo radite suprotno!

Pomozi drugome samo kad nema ega.

Način na koji mi zaista pomažemo drugima je kada dopustimo da svemir odredi mjesto, vrijeme i način za tako nešto. Odnosno, kada nema ega u nama koji bi to određivao. Ponekad je dovoljno par riječi da kažete nekome, možda samo par riječi podrške, zagrljaj, topli pogled, a nekad je dovoljno samo vaše prisustvo. Možda će vam neko postavi pitanje, a vi ćete odgovoriti u kratkim crtama, bez ulaženja u filozofiju i raspravu, bez iznošenja vašeg ego-mišljenja o tome što bi ta osoba trebala da uradi. Ukoliko je osoba zainteresirana, možda će vam postaviti još par pitanja, a za dalje spoznaje, osoba će sama nastaviti da traga za odgovorima. Pomoć nam je svima potrebna, važno je na koji način će pomoć doći do nas, kao i kako ćemo mi pomoć pružiti drugima.

Učitelj je istovremeno i učenik.

Svima nama u početku treba nekakav učitelj. Treba nam podrška, neko kome vjerujemo da je ono što proučavamo ispravno za nas. Ovo je naravno iluzija, ali je dio igre koja nam je potrebna. Nitko ne može u potpunosti da zna što je za nas dobro. Može nam pomoći u nekim situacijama, ali ne u svim. Potreba za učiteljem je jednostavno proces, zato što još nemamo povjerenja sami u sebe, nismo još naučili da pratimo svoj osjećaj. Ali vremenom, odvojimo se od „suknje“ i krenemo dalje sami. Onda ćemo se naći u poziciji da drugi u nama prepoznaju „gurua“ i da žele da ih učimo i vodimo. Još jedna zamka ega na putu. Da li ćete se uhvatiti u nju? Da li ćete pomisliti kako sada sve znate, ili ćete biti svjesni kako je to samo još jedan proces učenja. Ponavljam, čovjek nikada nije svjestan koliko je svjestan. Možete drugima pomoći i u određenim momentima djelovati na druge kao učitelj. U drugim situacijama će drugi vama biti učitelj. Uloge koje imamo, mjenjaju se od situacije do situacije. Budite i učenik i učitelj.

Ego je kao klackalica između dvije krajnosti.

U fazama oslobađanja od ega, svaki put kad napravite korak naprijed, pojavit će se nove situacije u kojima će ego ponovo pokušati da vam podmetne nogu. Da li vam desilo da usprkos tome što vam prepoznavanje ega relativno dobro ide, da se probudite ujutro i shvatite koliko ste se prethodnog dana egoistično ponijeli. Da li ste se postidjeli? Da li ste sami sebe iskritizirali i spustili na zemlju, vrijeđajući samog sebe? Da li ste se osjećali kao krivac? Eto još jednog ega, onog koji ne kritizira drugog, nego samog sebe! To je samo još jedan način da ego pronađe svoju formu, ovog puta ne kroz uzdizanje sebe samog, već kroz poniženje. Ovakve situacije su nam potrebne, kako bi shvatili gdje stojimo, kako bi prestali sebe da uzdižemo iznad drugih. Sa druge strane, ne treba se uhvatiti ni u samoponižavanje, jer to je druga strana ego-klackalice. Pa što onda raditi? Zar se ne osjećate ponekad beznadno, u situacijama kada znate da ni jedno ni drugo ne može da vam pomogne? Upravo su to ključni momenti u kojem jedini način da se oslobodite tereta, je da ga prihvatite obje strane istovremeno. Ego teži disbalans, zato će vas bacati sa jedne strane na drugu. Kada ste u balansu, nema osude, ni prema vama, ni prema drugima. Svjesni ste da se krećete naprijed, ali svjesni ste i da još imate mnogo da učite.

Spoznaja nam pruža duhovno ispunjenje.

Kada naučimo nešto novo, osjećamo se ispunjenim. Osjećamo zadovoljstvo napretka i to je ono što nas tjera da nastavimo dalje sa istraživanjem. Ovo je osjećaj koji treba sebi dozvoliti, ali paziti da ne preraste u ego. Sa druge strane ne treba svoj napredak promatrati kao beznačajan, a sve kako bi spriječili ego da nas natjera da se osjećamo uzvišenim. Pa gdje je tu onda sredina? Zlatna sredina je univerzalni balans, onaj u kojem možemo biti svjesni obije krajnosti istovremeno, te da ih doživljavamo kao cjelinu. Kao da ste na klackalici, jednostavno ne dozvoljavate da prevlada ni jedna od strana.

Ne kritizirajte druge. I oni uče isto kao i vi.

Problem sa egom je mnogo veći nego što nam se čini, ali to ne treba da nas obeshrabri. Ovo kažem jednostavno zato da skrenem pažnju koliko nam je potrebno da zaista budemo strpljivi prema sebi i drugima, da pružamo ljubav i podršku i sebi i drugima, kao i da nikada ne kritiziramo drugoga zato jer nije prevladao vlastiti ego koji je nama prilično očigledan. Nadilaženje ega je zaista najteži proces u svemiru. Težak je, zato što dođemo na svijet u kojem ne prepoznajemo razliku između ega i ne-ega, nego nam se čini da su oba stanja dio cjeline našeg bića. U konačnici to i jeste tako, ali jedinstvo sa egom možemo postići samo ako ga prepoznamo kao našu suprotnost. Prepoznavanje dolazi kroz učenje, kroz iskustva, kroz prepoznavanje ego-ponašanja u drugima. Drugi ljudi nam služe kao ogledala. Kada njih ne bi bilo, ne bismo mogli da napravimo razliku i da prepoznamo ono što je u nama. Ukoliko ih osuđujemo, to ponovo činimo iz ega. Budimo zahvalni što imamo oko nas ljude koji su tu da nam to pokažu.

Aniko Budai

Izvor: majkazemlja.wordpress.com

CRV SUMNJE

Sve što je dobro kratko traje!

Imam neki osječaj da su nam stručnjaci na poslu ubacili crv sumnje
koji će pokvariti sve...

Ako sam negdje pogriješio u odnosu na očekivanja to sam mogao
samo nenamjerno jer sam potpuno otvorio dušu u svemu...

Nova godina 2014 Horoskop – RAK (23.6.-23.7.)

Tekuća 2013. godina bila je za Vas izuzetno naporna i intenzivna jer ste se poprilično mnogo zalagali za poboljšavanje financijske situacije te bolju budućnost. Sve što se do sada radili i ulagali trud, tokom 2014. godine će Vam se višetruko vratiti. Poslovna strana vašeg života biti će poprilično nemirna te ćete morati ulagati veliki trud u ostvarivanju novih projekata i ciljeva.

Shvaćat ćete posao kao izazov, a upravo će Vam takvo shvaćanje posla donijeti neočekivanu sigurnost i samopouzdanje. Osobe koje su u vezi obraćat će manje pažnje prema svojem partneru, a presudno jest da u svakome trenutku možete sebi dragoj osobi izraziti vlastito mišljenje.

Nemojte dopustiti otuđenje i  udaljavanje, već razgovarajte s partnerom te podrobnije upoznajte njegove želje. Slobodnim Rakovima će ljeto 2014. godine donijeti priliku da upoznaju nekog posebnog. Uživati ćete uvažavanje okoline tokom cijele 2014. godine, a razlog tome jest što zračite samopouzdanjem.

Morati izbjegavati kršenje zakona, a veliku pozornost obratite na radnu okolinu, odnosno Vaše poslovne kolege. Tijekom svibnja 2014. godine počet ćete osjećati veliku količinu umora te morate obratiti više pozornosti na probavne organe i metabolizam.

Nova godina 2014 Horoskop – BLIZANCI (22.5.-22.6.)

Tijekom 2014. godine na Vas će izrazito utjecati Uran koji će Vam ujedno i omogućiti ostvarivanje svih Vaših želja i snova. Veoma ste ambicijozni te će Vam za dostizanje većine Vaših ciljeva biti potrebna pomoć okoline te ukoliko na vrijeme shvatite tu činjenicu te budete blagonakloni prema osobama, odnosno okolini, ova 2014. godina biti će poprilično uspješna na poslovnome planu.

Biti ćete nabijeni emocijama i strašču, a postoji velika šansa da upoznate osobu koja će Vam jako odgvovarati u svim životnim poljima. Ukoliko ste u vezi, tijekom cijele 2014. godine imati ćete blagonaklonost partnera koji će Vam u potpunosti vjerovati čak i u onim trenucima kada ni sami sebi ne vjerujete. Vi imate izrazitu samokontrolu po pitanju trošenja novca te unaprijed znate ocjeniti financijsku situaciju, a nova 2014. godina bit će za Vas veoma stabilna u novčanom pogledu. Ukazat će Vam se prilika za napredovanjem u poslu koju ćete sa zadovoljstvom prihvatiti.

Već dugo vremena u sebi nosite teret i potrebu za slobodom, a tek u drugoj polovici 2014. godine osjetit ćete i sami veliko olakšanje i taj, toliko priželjkivani osjećaj slobode. Slijedi Vam razrješavanje velikih životnih problema, a veliku ulogu će odigrati Vaša obitelj koja će Vam bez razmišljanja pomoći kada Vam je najteže.

Pojedine situacije u Vašem životu zahtjevat će od Vas ogromnu količinu uložene energije što će prouzrokovati veliki umor i iscrpljenost. Čuvajte se kroničnih oboljenja i prehlada.

Ljubav kakvu ne želim

LJUBAV KAKVU ŽELIM PREVLADATI!

HTIO BIH SAMO VOLJETI!

Ljubav i ego

by Velimir G. on Sij 1, 2014 • 20:30 3 Komentara

Ljubav na koju je spojen ego je oblik ljubomore – zbog toga nitko ne može biti toliko ljubomoran kao zaljubljena osoba. Ljubav koja je spojena na ego je urota i trik da bi se posjedovali drugi. To je urota – upravo zato nitko ne guši toliko ljudi kao oni koji govore o ljubavi. Ova situacija je stvorena zbog “ljubavi” koja dolazi iz ega – ne može postojati veza između ljubavi i ega.

Jednom, tama je otišla Bogu i rekla mu “Sunce me stalno proganja. Zadaje mi puno problema. Prati me od jutra do mraka i do večeri sam vrlo umoran. I kad dođe noć prije nego sam završio svoj san i odmor, počinje me opet pratiti. Mislim da mu nikada nisam učinio ništa nažao. Mislim da ga nikada nisam naljutio. Zašto me onda stalno prati? Zašto me stalno maltretira? Što sam mu krivoga učinio?”
Tada je Bog pozvao Sunce i pitao ga je “Zašto stalno natjeravaš jadnu tamu? Uvijek bježi, skriva se, posvuda traži utočište. Zašto ju pratiš 24 sata? Koja je potreba za time?” Sunce je reklo “Tko je tama? Još ju nisam sreo. Čak je niti ne poznajem. Nisam ju još vidio, ali ako sam u neznanju učinio nešto pogrešno spreman sam zatražiti oprost. I kada je jednom prepoznam, više je nikada neću pratiti.”
Priča se da je prošlo milijune i trilijune godina od ovog događaja. Ovaj slučaj je “u tijeku” u božjim datotekama. Bog još nije uspio spojiti svjetlost i tamu zajedno i kažem vam nikada niti neće moći, bez obzira koliko on bio svemoguć. Čak niti “svemoćni” nema sposobnost da stavi tamu pred svjetlost jer tama i svjetlost ne mogu postojati zajedno.
Postoji razlog zašto oni ne mogu zajedno egzistirati. Razlog tome je što tama nema vlastito biće, tako da ne može postojati ispred Sunca. Tama je izbivanje svjetlosti – dakle kako odsutnost i prisutnost iste stvari mogu zajedno postojati? Tama je odsutnost Sunca. Tama nije ništa sama po sebi. Ona je samo odsutnost Sunca, odsutnost svjetla. Kako se odsutnost svjetla može pojaviti? Kako obje stvari postoje? Bog to nikada neće moći urediti.
Na isti način Ego i Ljubav ne mogu postojati zajedno. Ego je kao tama. To je odsudstvo ljubavi, ego nije prisutnost ljubavi. Ljubav unutar nas je odsutna tako da unutar nas odjekuje glas “Ja”. I sa ovim glasom “Ja” mi govorimo JA želim voljeti, JA želim dati ljubav, JA želim primiti ljubav. Zar ste poludjeli!? Nikada nije postojala bilo kakva veza između “ja” i ljubavi. I taj “Ja” nastavlja govoriti u ime ljubavi – JA želim moliti, JA želim doseći Boga, JA želim biti oslobođen.
Ovu istu stvar govori i tama, JA želim zagrliti Sunce, JA želim voljeti Sunce, JA želim biti gost u sunčevoj kući. To je nezamislivo. “Ja” je potpuno odsudstvo ljubavi. “Ja” je manjak ljubavi, i što više radimo na jačanju glasa “Ja”, manja je mogućnost da pronađemo ljubav unutar nas. Što je više Ego prisutan, to je više ljubav odsutna; tamo gdje ego prevlada, ljubav će potpuno umrijeti.
Ne može postojati ljubav unutar nas, zato jer ako počinjemo tražiti unutar nas naći ćemo samo gals “Ja” koji konstantno odzvanja 24 sata. Mi dišemo sa tim “Ja”. Mi pijemo vodu sa tim “Ja”. Ulazimo u hramove sa tim “Ja”. Što još postoji u našim životima umjesto toga “Ja”?
Naša odjeća je odjeća našega “Ja”. Naše društvene pozicije su pozicije našega “JA”. Naše znanje je znanje našega “Ja”. Naša duhovna praksa, naše pomaganje drugih, je pomaganje našega “Ja”. Naše sve, čak i naša Sannyasa, je također Sannyasa našega “Ja”. “Ja” nisam običan čovjek. “Ja” sam pomagać. “Ja” sam osoba sa znanjem. “Ja” sam bogat. “Ja samo ovo, “Ja” sam ono…
Kuća koja je sagrađena oko “Ja” neće biti upoznata sa ljubavi. I onda ta glazba koja dolazi iz unutarnje jezgre našeg srca, koja nas može upoznati sa istinom života, neće se uzdići iz Veene srca. Vrata se neće otvoriti, zauvijek će ostati zatvorena.
Moramo u osnovi shvatiti koliko je jak naš “Ja”, koliko je on dubok. I moramo jasno vidjeti da ako ga produbljujemo, ako mu dajemo snage, da je on jači i jači svakodnevno. Ako ga jačate onda ostavite nadu da će ljubav narasti unutar vas ili da možete raspetljati čvor ljubavi, ili da možete dokučiti blago ljubavi. Odbacite svaku ideju o tome. Ne postoji način da se to dogodi.
Znači ja vam ne govorim da počnete voljeti jer vam ego govori “Ja volim”. Ova ljubav koja dolazi od ega je apsolutno kriva, stoga sam rekao da su sve naše ljubavi lažne – jer dolaze od ega, one su njegova sjena. I zapamtite da ljubav koja dolazi iz ega je mnogo opasnija od mržnje, jer mržnja je čista, direktna i jednostavna, ali ljubav dolazi promjenjenog lica i biti će je teško prepoznati.
Ako ste voljeni s ljubavlju koja dolazi iz ega nakon nekog vremena osjećat ćete se kao da ste držani u lancima umjesto u rukama ljubavi.. Nakon nekog vremena doći ćete do saznanja da ta ljubav koja izgovara prekrasne govore i pjeva prekrasne pjesme je samo primamljiva u početku. U tim slatkim pjesmama puno je otrova. Ako ljubav koja dolazi u obliku cvijeća je samo sjena ega, kada dodirnete cvijeće, naći ćete trnje koje će vas probiti.
Kada ljudi žele uhvatiti ribu, stave mamac na udicu. Ego želi postati gospodar drugih, želi ih posjedovati, tako da ih probada sa mamcem ljubavi na udici. Tako mnogi ljudi završe u boli i patnji upravo zbog svojih iluzija o ljubavi. Zbog ove iluzije ljubavi cijela Zemlja, cijelo čovječanstvo pati. I još uvijek mi ne shvaćamo da je ljubav koja dolazi iz ega pogrešna… To je razlog zašto smo stvorili ovaj pakao.
Ljubav na koju je spojen ego je oblik ljubomore – zbog toga nitko ne može biti toliko ljubomoran kao zaljubljena osoba. Ljubav koja je spojena na ego je urota i trik da bi se posjedovali drugi. To je urota – upravo zato nitko ne guši toliko ljudi kao oni koji govore o ljubavi. Ova situacija je stvorena zbog “ljubavi” koja dolazi iz ega – ne može postojati veza između ljubavi i ega.
(Osho, “Unutarnje putovanje”)
/Skola za dušu/
Izvor: skolazadusu.com

ZMAJ U 2014 GODINI

Upoznat cemo se sigurno nekom prilikom.

Ne odustajte nikada. Jer kad-tad dobro ipak pobjedi……

Ma, bez teksta sam. I razočarana, ako je to istina…   

Drži se.

Nemoj i eventualan dolazak jedne nove osobe shvaćati kao kraj. On je samo jedna epizoda, tko zna što sve može biti…

---

Moj kineski horoskop za slijedeću godinu.

ZMAJ

Energični spasitelj svijeta

Zmaj voli slobodu, strastven je i nestrpljiv – progonjen snažnom željom za djelima i prepun vatrenog temperamenta. Kinezi ga smatraju simbolom snage, bogatstva i uspjeha. Rado preuzima vodeće uloge, zna kamo treba ploviti, no ostaje fer i rado pomaže. Voli, međutim, i solirati. Kao strategu nitko mu nije ravan, um mu je vrlo izoštren, svakom se poslu posvećuje s puno fokusa i pažnje. Često mu se dogodi da zapne na poslu, zaboravi na obitelj. No ima sreće što Zmajevima uglavnom svi s lakoćom sve opraštaju.

U ljubavi je njegova erotska energija i karizma sada već legendarna. Snažno i bez problema osvaja srca, no svakodnevica s ovim znakom je sve samo ne jednostavna. Samo oni koji su čvrsto na zemlji mogu se nositi sa Zmajem. Ako partner nije spreman neprekidno ugađati ovom čarobnom liku iz bajke, pred vratima je već kolona onih koji su spremni. Zmajevima nije bitna velika životna ljubav i fatalnost, često se ne znaju vezati, sloboda im je iznad svega. S njima se najbolje nose Majmuni i Štakori. Svi ostali znakovi silno za njime čeznu, no slabo mu mogu parirati.

Zmaj u 2014.
Zmajevi mogu slobodno u 2014. godini riskirati, pokazati mišiće, krenuti punim gasom. Mnoge će im se ideje sada bolje i lakše realizirati neko proteklih godina. Važno je da se znaju nositi s vjetrovima koji im pušu u lice, podmetanjima i da pokažu izdržljivost. Ustrajnost će im se isplatiti.

 

Sada sam miran. Radi što ti padne na pamet.

KOZA

(Romantični šarmer)

Koza je sama sebi dovoljna, ali je i prilagodljiva i draga. Ljude osvaja suosjećanjem, srčanošću i angažmanom. Dive joj se zbog umjetničkih talenata i istančana ukusa. Unatoč tomu, često je muči nedovoljna samouvjerenost. Koza je, naime, rijetko zadovoljna onime što je učinila i nepotrebno se brine za sve i svakoga. S novcem barata prilično ležerno, voli trošiti, slabo ostavlja na stranu za crne dane. Ipak, zahvaljujući nevjerojatnom šarmu, Koza iza sebe ima razgranatu mrežu ljudi koji joj mogu pomoći kad zapne. Često Koza zbog toga može upasti i u klopku da postane manipulator.

U ljubavi je Koza u početku prilično sramežljiva, no šarmom uspijeva uvjeriti drugu stranu u iskrenu, duboku zainteresiranost. Kad voli, voli bez kompromisa. Ona je brižni partner dobroga srca. Zauzvrat očekuje strast i nježnost 24 sata dnevno. Toliko dugo dok partner ispunjava tu želju, živjet će kao na nebu. Ako to ne čini, Koza će brzo potražiti alternativu. Čezne li Koza za erotskim pustolovinama, dobra adresa su Konj i Tigar. Skladan odnos moguć je sa Svinjom i Zecom. Problematično postaje s Bivolom.

Koza u 2014.
Godina Konja Kozama će donijeti iznenađenja i napetosti, no neće sva iznenađenja biti negativna, pa je očekuje zapravo vrlo zanimljiva godina. Koza se ne voli gurati među ambiciozne ljude koji teško rade i nemilosrdno gaze konkurenciju, to ostavlja njima. Ona naprosto želi uživati u životu. Savjet za ovu godinu je da se ipak uhvati jednog poštenog zadatka, obavi ga sa svojim legendarnim perfekcionizmom, unese u to puno ljubavi i obrati pozornost na svaki detalj. Tako će na cilj stići bez posrtanja.

Sve se događa Samo Od Sebe

Radost Prepuštanja I Čarolija Prihvaćanja: Sve Se Događa Samo Od Sebe!

by Velimir Gašparić on Tra 8, 2013 • 21:33 53 Komentara

Pogledate li u oči bilo kojeg živog bića, primijetit ćete tamo jednu prisutnost koja se prirodno i mirno odmara sama u sebi u trenucima prije nego se aktivira um sa svim njegovim pričama i misaonim procesima i koja se opet uspostavlja nakon što um iscrpi sve svoje zalihe jada, kukanja i negodovanja. U tom trenutku, pažljivim promatranjem dolazite do jednog vrlo zanimljivog uvida – da je ishodišno stanje svakog živog bića mir! Mir je konstanta koju nitko ne može nadjačati, nešto što je nemoguće otjerati, nešto čemu se sav život prirodno vraća, njegovo početno stanje! Bacanje kamenčića u mirno jezero može privremeno namreškati ili uzburkati površinu, ali jednom kada aktivnost prestane, voda se opet vraća u svoje prirodno stanje mirnoće. Sve se uvijek vraća tom miru, sve po svojoj prirodi teži miru. Primijetit ćete da se ista stvar događa i u vama. Uzmite blizak primjer iz svog vlastitog iskustva, situaciju u kojoj ste doživjeli veliku emotivnu rastresenost. Netko ili nešto vas je toliko povrijedilo i razljutilo da gorko plačete iz svega glasa, pri čemu se oslobađa ogromna i na prvi pogled neobuzdana tuga i gorčina za koju vam se čini da neće nikada prestati. Plačete i ridate, raznim mislima hranite i rasplamsavate svoju povrijeđenost i tako jedno vrijeme sve dok ne oslobodite i ne iscijedite i posljednju kap jada iz sebe, dok sve ne izgori. I tada se događa nešto zanimljivo i revolucionarno! Umorni ste, osjećate se iscrpljeno i izmoždeno, ali istovremeno vas obuzima jedan duboki mir u kojem shvaćate da ste vi i dalje vi, bez obzira na suze, bez obzira na sve priče koje ste ispleli oko sebe i s kojima ste se poistovjetili, bez obzira na svu dramu koju ste prethodno stvarali, ništa se zapravo nije dogodilo vama, vi ste još uvijek tu, potpuno mirni, onakvi kakvi ste bili i prije nego što je nastupila uzrujanost, i u tom miru nema nikakvih dilema, nema pitanja, štoviše, uviđate uzaludnost i besmisao svih vaših naprezanja, jer je u konačnosti opet prevladao mir!

Tada uviđate da u “STVARNOSTI” zapravo nema nikakvih problema! Stvarnost je mirna i spokojna, uvijek takva kakva jest! Svi problemi proizlaze iz vašeg opiranja prema životu i onome što jest! Stvarnost je nedirnuta, ništa ju ne može uznemiriti, razočarati ili povrijediti. Pati i trpi jedino onaj koji pruža otpor stvarnosti! A znate li odakle izvire toliki otpor i odakle dolazi sav taj nemir?

Izvire kao posljedica obične misli, kao posljedica zablude da se mir, ljubav, radost i ispunjenje kojima težimo nalaze negdje izvan nas u izvanjskim stvarima i događajima! Vaš um konstantno želi biti bilo gdje drugdje osim ovdje i sada u ovom trenutku jer vjeruje da mu kao takvome nešto NEDOSTAJE! Tu se rađa strah od toga da ćemo nešto propustiti, da ćemo nešto izgubiti i taj strah je onaj koji nas katapultira u polje vječne potrage i bjesomučnog lutanja! Sav otpor proizlazi kao posljedica definicije našeg uma o onome tko bismo mi TREBALI biti i životu kakvog bismo TREBALI živjeti, umjesto prepoznavanja onoga tko već jesmo i prihvaćanja života kakav JEST!

Upravo je ta nemogućnost, ta nesposobnost prihvaćanja i prepoznavanja ONOGA ŠTO JEST glavni izvor patnje u našim životima!

Svi nesporazumi među ljudima i patnja koju doživljavamo proizlaze jednostavno iz toga što mi pristupamo životu sa unaprijed stvorenim, naučenim skupom ideja i definicija o tome tko smo mi i kakve bi stvari “trebale biti”! Procjenjujemo, definiramo i stvaramo očekivanja o tome kako bi se naš život trebao odvijati da bismo mi mogli reći da smo sretni i onda uspoređujemo odgovara li stvarno stanje stvari oko nas našim očekivanim idealima ili ne. Ako odgovara, onda smo sretni, a ako ne odgovara, duboko smo razočarani i nesretni! Odavde proizlazi temeljna zabluda da smo mi ŽRTVE ŽIVOTA, dok se zapravo radi o tome da smo mi jedino ŽRTVE svog vlastitog UMA koji je, zaveden lažnim obećanjem o izvanjskoj sreći, odlučio biti doživotno nesretan! Shvaćate? Upravo je to razlog svekolike ogorčenosti i razočaranja životom, razlog zašto se prema životu odnosimo sa nezahvalnošću i stalno prigovaramo, stalno kukamo i gunđamo i zašto nam nikada ništa nije po volji. “Zašto ja sad to moram? Ja bih radije bio negdje drugdje i radio nešto drugo. Ovo je sve bez veze i glupo. Meni je to ispod časti. Pa zašto se to baš meni događa? Zašto me je snašla ovakva teška sudbina?”… i stotine drugih njima sličnih prigovora hrane i učvršćuju vaše uvjerenje da ste žrtva jer vjerujete da se to nešto, ta sreća i spas nalaze negdje drugdje!

Ali jednom kad se svjesno prestanete poistovjećivati sa svojom uvjetovanošću, kad se odlijepite od poistovjećivanja s tim unaprijed stvorenim i naučenim skupom definicija o tome tko vi jeste, sa tim normativima za koje kultura i društvo od vas očekuje da im se prilagodite, kada se umjesto onoga što bi “trebalo biti” suočite sa onim što “JEST”, shvatit ćete da svaki problem započinje i prestaje isključivo u vašoj glavi i pokušaju da prisilno promijenite okolnosti i natjerate ih da se uklope u unaprijed zadane okvire vaših sebičnih i uskogrudnih ideala!

Zato ste nemirni, zato se utrkujete s vremenom, žurite, ljutite se. Tu se javlja taj nevidljivi i neopipljivi pritisak da moramo nešto postići, da moramo “uzeti život u svoje ruke”! Trošimo svoje vrijeme ulažući ogromne količine energije da bismo učinili nešto što je samo po sebi nemoguće – da bismo život podčinili sebi, da bismo postali gospodarom svog života i držali ga pod svojom kontrolom u svakom trenutku! Ali kako možete biti gospodar nečemu čega ste sastavni dio, nečemu iz čega ste proizašli? Shvaćate da je to samo zabluda uma koji niste vi.

Kad se ne opirete nečemu što jest ili nečemu što trebate učiniti nego se jednostavno predate tome,

kad potpuno zaronite u to, otkrivate da u srži toga zapravo nema baš ničeg teškog ni problematičnog osim ideje vašeg uma koji se unaprijed opirao tome! Težina problema ovisi jedino i isključivo o količini i intenzitetu otpora koji pružamo prema nečemu. Ali jednom kada uistinu prihvatimo, čarolija počinje!

Ovdje je vrlo važno naglasiti da tu nije riječ o mirenju s nečime. Između mirenja s nečime i prihvaćanja nečega postoji ogromna razlika. Prihvaćanje dolazi kao posljedica izravnog razumijevanja i shvaćanja prirode stvarnosti, kao rezultat neposrednog uviđaja, dok mirenje dolazi kao posljedica nerazumijevanja i bezizlaznosti u kojoj uhvaćen, um ne vidi drugi način nego joj se mučki pokoriti, ali bez da je istinski prihvatio te okolnosti i zbog toga trpi i gunđa, što dovodi do pojave očaja i ogorčenosti životom.

Štoviše, kad prestanete siliti, postat će vam savršeno jasno da ste upravo vi bili oni koji su svojim opiranjem cijelo vrijeme otežavali životu da se izrazi. U nedostatku vašeg protivljenja, shvatit ćete da vam život s velikom radošću i ljubavlju izlazi u susret i da jedva čeka da se vi prestanete opirati kako bi se mogao izraziti u svoj svojoj punoći i ljepoti kroz vas. Jedino vi ste onaj koji postavlja prepreke tom protoku! Tada shvaćate da svu tu energiju koju ste dosad rasipali na opiranje životu možete iskoristiti za usklađivanje sa njegovim prirodnim tijekom i voljom! Umjesto da budete OTPORNIK životu, vi postajete PROVODNIK tog istog života! Život samim time prestaje biti borba i postaje suradnja!

SVE SE DOGAĐA SAMO OD SEBE!

U odsustvu vas kao otpornika životu, shvaćate da se sve zapravo događa samo od sebe! Uviđate da životu nije potreban nadzornik, nije mu potreban kontrolor. Život se sasvim dobro brine sam za sebe i bez vaše intervencije, on se zapravo sam živi i uvijek će naći načina da se nastavi. Samo budite u tišini i sagledajte ovo sami za sebe. Vidjet ćete da Sunce samo izlazi i zalazi svaki dan, da vjetar puše sam od sebe, da vaše tijelo nastavlja funkcionirati čak i onda kad vaš um nije prisutan, da kiša i snijeg padaju bez vašeg utjecaja, da rijeke teku same od sebe, ne pokrećete ih vi, vaša kosa i nokti rastu bez obzira na vaše preferencije. Sve se savršeno odvija upravo onako kako se treba odvijati kad vi ne očekujete da bude drugačije, kad vi niste sudac tome i žandar, nego kad se prepustite i dopustite svemu da bude upravo onakvo kakvo jest! Nakon što to prepoznate, jedno ogromno olakšanje, sloboda, radost i prostranost se otvaraju pred vama, jedan dubok mir izranja kad vam postane jasno da vi niste činitelj, da niste vi taj koji na nešto može utjecati, koji nešto može natjerati da bude na silu.

Uvidjet ćete da je dovoljno da vi samo odlučite nešto i sve ostalo se dalje događa samo od sebe! NAPOR UOPĆE NIJE POTREBAN, TRUD I “MUKA” SU SUVIŠNI, DOVOLJAN JE SAMO TAJ VOLJNI MOMENT KOJI SVE POKREĆE! Vi u suštini samo odlučujete hoćete li nešto učiniti ili ne, a zatim sve ostalo dolazi k vama, sve se slaže na jedan čaroban i čudesan način koji možda u tom trenutku ne možete ni sagledati dok sve savršeno ne sjedne na svoje mjesto samo od sebe! Ovo vjerojatno zvuči kao potpuna besmislica i protuslovi svemu što ste naučili vjerovati o životu, ali pokušajte i sami ćete doći do tog zapanjujućeg otkrića!

Jedino što vi možete učiniti je PODUZETI i onda se samo prepustiti, sigurni u spoznaji da će se život pojaviti s najboljim mogućim rješenjem! Vi ste svoj dio posla obavili, sad pustite životu da obavi ostatak. Nemojte se miješati u njegov zanat i smetati mu, nemojte ga gušiti svojom brigom. Kad kod vrhunskog stolara naručite stol, ne stojite nad njim zabrinuto svaki dan gledajući kako će ga on izraditi i ne dosađujete mu svojim laičkim savjetima i sumnjama o poslu u koji se uopće ne razumijete. Ne, vi jednostavno imate povjerenja u njegovu stručnost i ostavljate ga da na miru završi svoj posao. Kao posljedicu tog povjerenja, dobivate remekdjelo! Ista je stvar i sa životom. Imajte povjerenja u život!

Kad jednom prihvatite život kakav jest, više niste u stanju čekanja bilo čega! U vašem poimanju života više ne postoji sljedeće, poslije, ne postoji sutra… jednostavno ste ovdje, potpuno prisutni u trenutku koji je pred vama upravo sada i to je to. Prestajete planirati, nadati se i brinuti o budućnosti jer shvaćate da budućnost ne postoji i da nemate zapravo što postići u suštini, da ništa nećete propustiti i da će zapravo sve biti uvijek onako kako to spontanost života bude u tom trenutku htjela! Briga je besmislena, nitko nikada ništa nije dobio brigom osim čira na vlastitom želucu i nepotrebnih bora na licu! Samo dajte svemu da bude to što jest i pustite bezbrižno da vas struja bivanja nosi gdjegod morate biti! Uskoro ćete uvidjeti da ste uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme i da nema slučajnosti! Razumijete da postoji plan u pozadini svega toga koji usmjerava vaše akcije i vodi vaše korake. Naravno, nije sve strogo određeno, vi imate određenu slobodu, određen manipulativni prostor unutar toga da učinite ovo ili ono, da odlučujete do određene granice, ali glavne, opće smjernice su već tu, već unaprijed zadane. Ni sami ne znate kakav je taj plan, koji je njegov pravac, niti je to uistinu važno, ali jednostavno ste svjesni da on postoji. Promatrajući svoju prošlost jasno možete prepoznati obrise tog plana. Stoga, štogod da se dogodi, u skladu je s tim planom, vi samo morate doći u stanje u kojem to možete uvidjeti! Samo to prepoznavanje će vas u potpunosti opustiti i omogućiti vam da budete suštinski bezbrižni i potpuno prisutni u svom životu!

Anthony De Mello u svojoj knjizi “Svjesnost” u prilog tome navodi jednu misao koja je toliko duboka i istinita da ju je korisno uvijek imati na umu. Ona kaže: “Kada strijelac gađa lukom bez razmišljanja o nekoj posebnoj nagradi, koristi sve svoje vještine; kada gađa kako bi osvojio mjedenu kopču, već je nervozan; kada gađa za zlatnu medalju, oslijepi, vidi dvije mete, i izvan sebe je. Njegova vještina nije se promijenila, ali nagrada mu podjeljuje pažnju. Stalo mu je do nagrade! Više razmišlja o pobjedi, nego o gađanju i potreba za pobjedom lišava ga snage.”

Kad uvidite da nemate što postići u životu, kada nemate posebnih očekivanja, dolazite u stanje u kojem vam je svaki ishod prihvatljiv! Možda neki ishodi ne spadaju nužno u kategoriju koju bi vaš ego definirao kao ugodnu ili blistavu, ali u suštini vam to ne smeta, ne prigovarate i ne žalite se. Spoznajete da je sve ono što imate već sve ono što uistinu i trebate! Dovoljno vam je samo biti. Vidjet ćete da ne trebaju okolnosti nužno biti ugodne da biste i u njima pronašli mir koji je uvijek prisutan svudgdje i u svemu. Samo pokušajte ne prosuđivati tu situaciju u kojoj se nalazite kao ovakvu ili onakvu! Nemojte ništa lijepiti na nju, nemojte joj pridavati ovo ili ono značenje. Shvatit ćete ubrzo da ste u stanju razviti toliki stupanj prilagodljivosti i prihvaćanja da vam je zapravo sasvim ugodno u svakoj situaciji! Postajete poput vode! Voda se svemu prilagođava, ona poprima oblik svake posude u kojoj se nalazi, a kad nije na mjestu, jednostavno teče slobodno i prelijeva se preko svega. Nemoguće ju je povrijediti, nemoguće ju je zadržati u ruci, ona je neuhvatljiva i protočna. Udarac ju ne može udariti jer nije kruta nego skliska i blaga. Budite takvi.

U početku ćete osjetiti da se nešto u vama otima i snažno opire prihvaćanju, nešto će se pojaviti što će htjeti osuditi, prigovoriti i zakukati, žaliti se, proklinjati i zaplakati od muke. Kad se to dogodi, pustite mu da se izrazi, nemojte se boriti s time i potiskivati ili izbjegavati taj impuls, samo ga budite svjesni, prepoznajte tko je taj koji ima potrebu neprestano gunđati i tada će se pred vas postaviti izbor: hoćete li slijediti taj tok misli, hoćete li prihvatiti mentalitet žrtve i angažirati se kao gunđalo i zanovijetalo, ili ćete pustiti svemu da jednostavno bude bez vaše prosudbe! Jer svaka “tragedija” ili “neprilika” zapravo nema drugog izbora nego čekati vaš pristanak, čekati vaše odobrenje da bi mogla postati tragična! Ona je ovisna o vama! Bez vašeg pristanka, bez vašeg sudjelovanja, nema ništa od žrtvenog plesa! Budite uvijek svjesni toga!

Jedan od najučinkovitijih načina da umirite neprestani žamor vašeg uma, neprestani unutarnji dijalog sumnji, propitivanja samih sebe, života, svojih postupaka, kao i možebitni osjećaj odgovornosti ili samooptuživanja koji se u vama pojavljuje kao posljedica promatranja kaosa u vanjskom svijetu, jest taj da budete svjesni da vi u svakom danom trenutku činite najbolje što možete u okvirima svojih mogućnosti i da je to samo po sebi dovoljno! Shvaćate da vi ne možete biti odgovorni za akcije i postupke drugih, ili za događanja u svijetu koja počivaju na zabludama uma i temelje se na poistovjećivanju s njegovim ludilom! Nije vaše da bilo što mijenjate osim samih sebe! U konačnici, shvaćate da nikada ne možete preuzeti odgovornost nizašto drugo osim vlastite odgovornosti da BUDETE LJUBAV! To je vrhunska odgovornost u kojoj su već

same po sebi sadržane sve druge odgovornosti. Svi zakoni ovog svijeta rastvaraju se u tom jedinom zakonu! Otpustite potrebu da prosuđujete! Shvatit ćete da vam nije od nikakve koristi i da vam u suštini ništa ne donosi, ne obogaćuje vaš život, samo vas crpi i razdražuje. Uvijek pristupajte drugim ljudima sa razine srca! Gledajte ono najbolje u svakom čovjeku i budite im prijatelj! Jer, ukoliko se pojave bilo kakvi nesporazumi i poteškoće u komunikaciji s drugim ljudima, svjesni ste da korijen problema nikada nisu drugi ljudi osobno, nego da je jedan univerzalni obrazac njihovog

poistovjećivanja sa iluzijom ega, njihovo uvjerenje da su oni samo um, njihov “žrtvizam” i ponos, ono što stvara sve probleme, zbrku i sukobe! Najbolje što vi možete učiniti je doći u dodir sa stvarnošću i spoznati tko ste vi, a zatim, eventualno, ako se ukaže prilika, podsjetiti druge na njihovu istinsku prirodu! Ali ne nužno, ne na silu. Ako je netko u stanju shvatiti i prihvatiti, odlično, ako ne, pustite ga da ide svojim putem. Jednostavno, budite u svom miru i budite u miru sa svima oko sebe. Promatrajte taj mir, napajajte se njegovom slatkoćom i postat ćete taj mir! Činite ono što je u samoj srži vaše prirodne i zdrave ljudske naravi: Živite i pustite druge da žive! Neka sve jednostavno bude!

Namaste!