Mooji – Životopis
by VELIMIR GAŠPARIĆ on Kol 8, 2012 • 21:30 2 komentara
Anthony Paul Moo-Young, poznat kao Mooji, je rođen 29. Siječnja 1954 u Port Antoniu na Jamajci. 1969, preselio se u UK i trenutno živi u Brixtonu, London. Anthony je radio u Londonskom ‘West End’ kao ulični crtač portreta mnogo godina, onda kao slikar i vitrajer (Slikar – staklar ‘vitrajer’ radi slično kao mozaičar sastavljajući slike od komadića obojenog stakla), a kasnije kao učitelj na Brixtonskom koledžu. Dug period bio je znan kao Tony Moo, ali sada je odano poznat kao Mooji od strane mnogih duhovnih tragaoca te prijatelja koji ga posjećuju. Mooji je direktan sljedbenik čuvenog advaita Gurua -Sri Harilal Poonja ili Papaji, kako su ga zvali njegovi sljedbenici.
1987.godine, prilika kada je Mooji upoznao jednog Kršćanskog mistika je bila totalno transformirajuća životna promjena za njega. Ta prilika ga je kroz molitvu dovela u direktno iskustvo Božanskog iznutra. U kratkom roku doživio je radikalnu promjenu u svijesti, toliko duboku da je izvana izgledao za mnoge ljudi koji su ga poznavali kao potpuno druga osoba. Nakon sto je doživio duhovno buđenje, duboka unutarnja transformacija ga ja dovela do mnogo čudesnih iskustava i mističnih uvida. On je osjetio jak vjetar promjene koji je puhao kroz njegov zivot, što je dovelo do duboke potrebe da se potpuno preda božjoj volji. Kratko nakon toga, prestao je podučavati kao učitelj, napustio je svoj dom, i počeo život baziran na jednostavnosti i prepuštenosti božjoj volji koja se spontano manifestirala u njemu. Veličanstven mir je došao u njegovo postojanje, i tako je ostalo i do danas.
Narednih 6 godina, Mooji je bio odvučen u stanja spontane meditacije zaboravljajući vanjski svijet kojeg je formalno znao. Tokom ovog razdoblja, živio je gotovo bez novčića, ali je konstantno bio opijen unutarnjom radosti, zadovoljstvom i prirodnom meditacijom. Milost se ukazala u obliku njegove sestre Julianne, koja je dobrodošla Moojija u svoj dom sa velikom ljubaznošću, te mu je priuštila vrijeme i prostor koje je toliko trebao za duhovno otvaranje, bez uobičajenih pritisaka i zahtjeva vanjskog života. Mooji naziva ovaj period njegova života ”godine divljine” i dirljivo govori o dubokom osjecaju ”kao da sjedi u božjem krilu” kojeg je tada imao. No kako god, ova vremena su bila daleko od laganih za Moojija, no svejedno nema traga od žaljenja ili kajanja u njegovom tonu dok se vraća kroz ove godine. Naprotiv, on kaže za ovu životnu fazu da je bila bogato blagoslovljena i obilna kroz milost, povjerenje i veliku privrženost.
Kasne 1993, Mooji putuje u Indiju. Imao je želju posjetiti Dakshineswar u Calcutti gdje je Sri Ramakrishna, veliki Bengalski Svetac, živio i podučavao. Riječi i život Ramakrishne su bili izvor inspiracije i ohrabrenja za Moojija u ranim danima njegovog duhovnog razvoja. Volio je tog Sveca duboko, ali kako je sudbina odlučila, nije otišao u Calcuttu. Dok je bio u Rishikeshu, svetom mjestu na predgorju Himalaja, doživio je još jedan pogodan susret; ovaj put sa trojicom sljedbenika velikog advaita mastera Sri Harilal Poonja, znanog od sljedbenika kao ‘Papaji’. Njihovo uporno pozivanje Moojija da ode snjima da upozna Gurua, ostavilo je duboku impresiju na njega. Ipak, on je odugovlačio vjerojatnost susreta sa Papajijem za naredna dva tjedna, te je odabrao da ce prvo posjetiti Varanasi, sveti grad.
Krajem studenog 1993, Mooji putuje u Indiru Nagar u Lucknowu u susret Papajiju. To je bilo povoljno i posebno bitno iskustvo na njegovom duhovnom putovanju. Osjećao je da je to bila njegova velika sreća; susreo se sa živućim Buddhom, prosvjetljenim učiteljem. Polako je prepoznao da je Papaji njegov Guru. Ostao je sa Papajijem nekoliko mjeseci. Tijekom jednog od Satsanga, Papaji mu je rekao: ”Ako želiš biti jedno sa istinom, ‘ti’ moraš potpuno nestati.” Kada je čuo ovo, ogromna ljutnja se uzdigla u njegovom umu, prepuna osuda i otpora prema Papajiju. Odlučio je napustiti učiteljevo prisutsvo zauvijek, ali kasnije toga dana, ogroman mračni oblak bijesa i bunta se odjednom raspršio, ostavljajući njegov um u stanju takvog mira, praznine i ljubavi prema Guruu, tako intezivno, da je odmah znao da ne može otići. Kroz Papajijevu milost, njegov um je bio gurnut nazad u prazninu samog izvora.
1994, sa blagoslovom njegova učitelja otputovao je u Sri Ramanasramam u Tiruvannamalaiju. To je Ashram pri dnu Arunachale, ‘brdo vatre’, gdje je Sri Ramana Maharshi, Mudrac sa Arunachale (Papajijev Guru), živio i podučavao. Mooji se osjećao vrlo sretnim i kao kod kuće u Tiruvannamalaiju. Ostao je tu skoro tri mjeseca prije nego se vratio da bi opet sjedio ispred Papajijevih stopala.
Tjedan dana nakon sto se vratio u Lucknow, Mooji je primio vijest iz Londona da je njegov najstariji sin odjednom umro od upale pluća. Vratio se u Englesku. Blaženstvo iz prethodnih godina dalo mu je put u duboku prazninu i unutarnju tišinu, otkrivenu kroz milost i prisustvo Papajija.
Mooji je posjetio Papajija ponovo 1997. To je bilo njegovo posljednje nalaženje sa voljenim Guruom, koji je s vremenom postao bolestan i krhak u svojim pokretima, ali njegovo unutarnje svjetlo i prisustvo je ostalo nesmanjeno. Mjesec dana nakon sto se vratio u London, Mooji dobiva vijest da je Papaji umro. Mooji je na to izjavio: ”Taj princip koji se manifestira kao Guru je uvijek OVDJE i SADA. Pravi ‘Master’ (Guru) nikada ne umire, ‘mister’ (gospodin) je onaj koji umire. Pravi Guru, taj ‘Sat Guru’ iznutra, je taj koji je stvaran.
<< Video gdje Papaji čita Moojijevo pismo te Mooji pjeva ‘Shiva Shambo’ prema zahtjevu svog voljenog Gurua. (mjesec dana nakon, Papaji napušta tijelo) >>
Od 1999, Mooji drži Satsange u obliku spontanih susreta, kampova, satsang inteziva i ‘jedan na jedan’ sastanaka sa mnogim tragaocima koji bi ga posjetili iz svih djelova svijeta u potrazi za direktnim iskustvom istine. Nekolicina od modernih advaita Gurua razlaže ‘znanje o Sebstvu’, i metodu samo-ispitivanja (Self-inquiry), sa tako blistavom jasnoćom, ljubavlju i autoritetom. Energija koja zrači iz Moojijevog prisustva je posebna. Neka vrsta neosobne intimnosti, pune ljubavi, radosti i radoznala kombinacija zaigranosti i autoriteta. Njegov stil je direktan, čist, sousjećajan i često šaljiv. Kad vas jednom stjera u kut sa svojim pitanjima, izgleda da se nemate gdje skriti. Bespoštedan u svom temeljitom proučavanju te beskompromisnom stavu, ‘JA’ koncept bezizlazno biva otkriven kao mentalna konstrukcija, koja je promatrana od bezoblicne svijesti koja mi jesmo.
Zadnjih 8 godina Mooji putuje u Španjolsku, Italiju, Njemačku, Švedsku, Sjevernu Ameriku, Argentinu, Brazil, Indiju, gdje održava Satsange, intenzive i kampove. On je uvijek otvoren za susret sa iskrenim tragateljima, odkud god da dolazili.
YouTube kanal sa video klipovima prevedenim na hrvatski: http://www.youtube.com/user/AvadhutaMoojiCro
by VELIMIR GAŠPARIĆ on Kol 8, 2012 • 21:30 2 komentara
Anthony Paul Moo-Young, poznat kao Mooji, je rođen 29. Siječnja 1954 u Port Antoniu na Jamajci. 1969, preselio se u UK i trenutno živi u Brixtonu, London. Anthony je radio u Londonskom ‘West End’ kao ulični crtač portreta mnogo godina, onda kao slikar i vitrajer (Slikar – staklar ‘vitrajer’ radi slično kao mozaičar sastavljajući slike od komadića obojenog stakla), a kasnije kao učitelj na Brixtonskom koledžu. Dug period bio je znan kao Tony Moo, ali sada je odano poznat kao Mooji od strane mnogih duhovnih tragaoca te prijatelja koji ga posjećuju. Mooji je direktan sljedbenik čuvenog advaita Gurua -Sri Harilal Poonja ili Papaji, kako su ga zvali njegovi sljedbenici.
1987.godine, prilika kada je Mooji upoznao jednog Kršćanskog mistika je bila totalno transformirajuća životna promjena za njega. Ta prilika ga je kroz molitvu dovela u direktno iskustvo Božanskog iznutra. U kratkom roku doživio je radikalnu promjenu u svijesti, toliko duboku da je izvana izgledao za mnoge ljudi koji su ga poznavali kao potpuno druga osoba. Nakon sto je doživio duhovno buđenje, duboka unutarnja transformacija ga ja dovela do mnogo čudesnih iskustava i mističnih uvida. On je osjetio jak vjetar promjene koji je puhao kroz njegov zivot, što je dovelo do duboke potrebe da se potpuno preda božjoj volji. Kratko nakon toga, prestao je podučavati kao učitelj, napustio je svoj dom, i počeo život baziran na jednostavnosti i prepuštenosti božjoj volji koja se spontano manifestirala u njemu. Veličanstven mir je došao u njegovo postojanje, i tako je ostalo i do danas.
Narednih 6 godina, Mooji je bio odvučen u stanja spontane meditacije zaboravljajući vanjski svijet kojeg je formalno znao. Tokom ovog razdoblja, živio je gotovo bez novčića, ali je konstantno bio opijen unutarnjom radosti, zadovoljstvom i prirodnom meditacijom. Milost se ukazala u obliku njegove sestre Julianne, koja je dobrodošla Moojija u svoj dom sa velikom ljubaznošću, te mu je priuštila vrijeme i prostor koje je toliko trebao za duhovno otvaranje, bez uobičajenih pritisaka i zahtjeva vanjskog života. Mooji naziva ovaj period njegova života ”godine divljine” i dirljivo govori o dubokom osjecaju ”kao da sjedi u božjem krilu” kojeg je tada imao. No kako god, ova vremena su bila daleko od laganih za Moojija, no svejedno nema traga od žaljenja ili kajanja u njegovom tonu dok se vraća kroz ove godine. Naprotiv, on kaže za ovu životnu fazu da je bila bogato blagoslovljena i obilna kroz milost, povjerenje i veliku privrženost.
Kasne 1993, Mooji putuje u Indiju. Imao je želju posjetiti Dakshineswar u Calcutti gdje je Sri Ramakrishna, veliki Bengalski Svetac, živio i podučavao. Riječi i život Ramakrishne su bili izvor inspiracije i ohrabrenja za Moojija u ranim danima njegovog duhovnog razvoja. Volio je tog Sveca duboko, ali kako je sudbina odlučila, nije otišao u Calcuttu. Dok je bio u Rishikeshu, svetom mjestu na predgorju Himalaja, doživio je još jedan pogodan susret; ovaj put sa trojicom sljedbenika velikog advaita mastera Sri Harilal Poonja, znanog od sljedbenika kao ‘Papaji’. Njihovo uporno pozivanje Moojija da ode snjima da upozna Gurua, ostavilo je duboku impresiju na njega. Ipak, on je odugovlačio vjerojatnost susreta sa Papajijem za naredna dva tjedna, te je odabrao da ce prvo posjetiti Varanasi, sveti grad.
Krajem studenog 1993, Mooji putuje u Indiru Nagar u Lucknowu u susret Papajiju. To je bilo povoljno i posebno bitno iskustvo na njegovom duhovnom putovanju. Osjećao je da je to bila njegova velika sreća; susreo se sa živućim Buddhom, prosvjetljenim učiteljem. Polako je prepoznao da je Papaji njegov Guru. Ostao je sa Papajijem nekoliko mjeseci. Tijekom jednog od Satsanga, Papaji mu je rekao: ”Ako želiš biti jedno sa istinom, ‘ti’ moraš potpuno nestati.” Kada je čuo ovo, ogromna ljutnja se uzdigla u njegovom umu, prepuna osuda i otpora prema Papajiju. Odlučio je napustiti učiteljevo prisutsvo zauvijek, ali kasnije toga dana, ogroman mračni oblak bijesa i bunta se odjednom raspršio, ostavljajući njegov um u stanju takvog mira, praznine i ljubavi prema Guruu, tako intezivno, da je odmah znao da ne može otići. Kroz Papajijevu milost, njegov um je bio gurnut nazad u prazninu samog izvora.
1994, sa blagoslovom njegova učitelja otputovao je u Sri Ramanasramam u Tiruvannamalaiju. To je Ashram pri dnu Arunachale, ‘brdo vatre’, gdje je Sri Ramana Maharshi, Mudrac sa Arunachale (Papajijev Guru), živio i podučavao. Mooji se osjećao vrlo sretnim i kao kod kuće u Tiruvannamalaiju. Ostao je tu skoro tri mjeseca prije nego se vratio da bi opet sjedio ispred Papajijevih stopala.
Tjedan dana nakon sto se vratio u Lucknow, Mooji je primio vijest iz Londona da je njegov najstariji sin odjednom umro od upale pluća. Vratio se u Englesku. Blaženstvo iz prethodnih godina dalo mu je put u duboku prazninu i unutarnju tišinu, otkrivenu kroz milost i prisustvo Papajija.
Mooji je posjetio Papajija ponovo 1997. To je bilo njegovo posljednje nalaženje sa voljenim Guruom, koji je s vremenom postao bolestan i krhak u svojim pokretima, ali njegovo unutarnje svjetlo i prisustvo je ostalo nesmanjeno. Mjesec dana nakon sto se vratio u London, Mooji dobiva vijest da je Papaji umro. Mooji je na to izjavio: ”Taj princip koji se manifestira kao Guru je uvijek OVDJE i SADA. Pravi ‘Master’ (Guru) nikada ne umire, ‘mister’ (gospodin) je onaj koji umire. Pravi Guru, taj ‘Sat Guru’ iznutra, je taj koji je stvaran.
<< Video gdje Papaji čita Moojijevo pismo te Mooji pjeva ‘Shiva Shambo’ prema zahtjevu svog voljenog Gurua. (mjesec dana nakon, Papaji napušta tijelo) >>
Od 1999, Mooji drži Satsange u obliku spontanih susreta, kampova, satsang inteziva i ‘jedan na jedan’ sastanaka sa mnogim tragaocima koji bi ga posjetili iz svih djelova svijeta u potrazi za direktnim iskustvom istine. Nekolicina od modernih advaita Gurua razlaže ‘znanje o Sebstvu’, i metodu samo-ispitivanja (Self-inquiry), sa tako blistavom jasnoćom, ljubavlju i autoritetom. Energija koja zrači iz Moojijevog prisustva je posebna. Neka vrsta neosobne intimnosti, pune ljubavi, radosti i radoznala kombinacija zaigranosti i autoriteta. Njegov stil je direktan, čist, sousjećajan i često šaljiv. Kad vas jednom stjera u kut sa svojim pitanjima, izgleda da se nemate gdje skriti. Bespoštedan u svom temeljitom proučavanju te beskompromisnom stavu, ‘JA’ koncept bezizlazno biva otkriven kao mentalna konstrukcija, koja je promatrana od bezoblicne svijesti koja mi jesmo.
Zadnjih 8 godina Mooji putuje u Španjolsku, Italiju, Njemačku, Švedsku, Sjevernu Ameriku, Argentinu, Brazil, Indiju, gdje održava Satsange, intenzive i kampove. On je uvijek otvoren za susret sa iskrenim tragateljima, odkud god da dolazili.
YouTube kanal sa video klipovima prevedenim na hrvatski: http://www.youtube.com/user/AvadhutaMoojiCro
