Svjesnost i dodir sa stvarnošću

Svjesnost i dodir sa stvarnošću by VELIMIR GAŠPARIĆ on Svi 11, 2012 • 20:09 Nema komentara Ako se želite probuditi, vrlo je važno da uđete u ono što ja nazivam “samoopažanje.” Budite svjesni onoga što govorite, budite svjesni onoga što činite, budite svjesni onoga što mislite, budite svjesni kako reagirate. Budite svjesni od kuda polazite, koji su vaši motivi. Nije vrijedno živjeti, ako niste svjesni da živite. Ako niste svjesni da živite, živite automatski, a to nije ljudski život, to je programiran, uvjetovan život. To je isto kao da ste kamen ili klada. U zemlji iz koje ja dolazim, stotine tisuća ljudi živi u malim kolibama, u krajnjem siromaštvu. Ti ljudi jedva preživljavaju, svaki dan rade teške fizičke poslove, ujutro nešto malo pojedu, rade do mraka, a onda počinju iz početka. Sjedite i razmišljate: “Kakav je to život? Je li to sve što nam život može pružiti?” I onda vas iznenada prodrma zaključak da 99,999% ljudi ovdje ne živi bolje. Možete ići u kino, voziti se okolo u autu, možete ići na krstarenje. Mislite da živite bolje od njih? Isto ste tako mrtvi kao i oni, isto ste tako mehanički kao i oni, strojevi ste kao i oni, samo što ste malo veći. Žalosno je to. Žalosno je vidjeti da ljudi tako žive. Ljudi idu kroz život s fiksnim idejama; nikada se ne mijenjaju. Jednostavno nisu svjesni što se događa. Mogli bi biti i drvene klade, ili kamenje, strojevi koji govore, hodaju i razmišljaju. To nije ljudski. Izgledaju kao lutke koje svakakve stvari razvlače okolo. Pritisnite gumb i dobit ćete reakciju. Skoro da možeš predvidjeti kako će ta osoba reagirati. Ako proučim neku osobu, mogu reći kako će reagirati. Ponekad, kada vodim terapeutske grupe, zapišem na listić papira da će taj i taj započeti sastanak, a taj i taj će na to odgovoriti. Mislite da je to loše? Pa nemojte onda slušati ljude koji vam govore: “Zaboravi na sebe, voli druge!” Nemojte ih slušati! Svi su u krivu. Najgora stvar koju možete učiniti je da zaboravite na sebe kada krenete drugima s takozvanim stavom pomaganja. Ono čega ste svjesni možete kontrolirati, ono čega niste svjesni kontrolira vas. Uvijek ste rob onoga čega niste svjesni. Kada postanete svjesni, oslobodit ćete se toga. Tu je, ali više ne utječe na vas. Niste više pod kontrolom te stvari, niti ste joj rob. U tome je razlika. Svjesnost, svjesnost, svjesnost, svjesnost, svjesnost. Ono što ja ovdje preporučam nije koncentracija. To nije važno. Mnoge meditativne tehnike naglašavaju koncentraciju, ali ja sam sumnjičav prema tome. Te tehnike uključuju nasilje i često uključuju daljnje programiranje i uvjetovanje. Ono što bih ja preporučio je svjesnost, što uopće nije isto što i koncentracija. Koncentracija je svjetiljka, reflektor. Otvoreni ste za sve što ulazi u područje vaše svijesti. Pri tom možete biti ometani, ali kada primjenjujete svjesnost, nikada niste ometeni. Kada se svjesnost uključi, nikada nema nikakvog ometanja jer ste uvijek svjesni onoga što se događa. Recimo da gledam ono drveće i da sam zabrinut. Jesam li ometan? Bit ću ometen jedino ako se pokušavam usredotočiti na drveće. Ali ako sam također svjestan svoje zabrinutosti, onda me to uopće neće ometati. Samo budite svjesni onoga na što je usmjerena vaša pažnja. Ako se dogodi nešto krivo ili nepredvidivo, bit ćete odmah pripravni. Nešto nije u redu! Bit ćete pripravni istoga trenutka kada bilo koji negativan osjećaj uđe u vašu svijest. Promatrajte sve u sebi i oko sebe, i kada vam se nešto događa, gledajte na to kao da se događa nekome drugome, bez komentara, bez suđenja, bez stava, bez miješanja, nemojte pokušavati promijeniti to, pokušajte samo razumjeti. Dok to činite, počet ćete shvaćati da se sve manje poistovjećujete s “pripadajućim”. To je samoodricanje, nijekanje samog sebe, umiranje samom sebi. Neki kažu da na ovome svijetu postoje samo dvije stvari: Bog i strah; ljubav i strah su jedine dvije stvari. Postoji samo jedno zlo ne svijetu: strah. Postoji samo jedno dobro na svijetu: ljubav. Nekada je zovemo drugačije: sreća, sloboda, mir, radost, Bog, kako bilo. Međutim, etiketa zaista nije važna. I ne postoji nijedno zlo na svijetu koje se ne može povezati sa strahom. Niti jedno. Neznanje i strah, neznanje zbog straha, otuda dolazi zlo, otuda dolazi vaše nasilje. Onaj tko je zaista nenasilan, tko je nesposoban za nasilje, taj je neustrašiv. Jedino kada se bojite postajete ljuti. Sjetite se kada ste zadnji put bili ljuti. Hajde! Sjetite se kada ste zadnji put bili ljuti, i potražite strah koji je bio iza toga. Što ste se bojali izgubiti? Što ste se bojali da će vam se oduzeti? Otuda dolazi strah. Sjetite se neke ljutite osobe, možda nekoga koga se bojite. Možete li vidjeti kako je taj čovjek, odnosno ta žena uplašen(a)? Stvarno je uplašen(a), zaista. Zaista je uplašen(a) jer se inače ne bi ljutila. Na kraju krajeva postoje samo dvije stvari: ljubav i strah. U ovim duhovnim vježbama želio bih ostati na ovakvom načinu izlaganja, bez ustaljenog rasporeda, krećući se od teme do teme, i vraćajući se na njih iznova jer to je način na koji ćete zaista moći shvatiti ono o čemu govorim. Ako vam žaruljica ne zasvijetli prvi put, mogla bi zasvijetliti drugi put, i ono što je nejasno za jednu osobu može postati jasno za drugu. Imam različite teme, ali sve govore o istoj stvari. Nazovite to svjesnošću, ljubavlju, duhovnošću, slobodom, ili buđenjem, bilo kako. To je u biti jedna te ista stvar. Vratite se sebi. Promatrajte se. Zato sam ranije i rekao da je samoopažanje radosna i izvanredna stvar. Nakon nekog vremena nećete se više morati truditi, jer kada se iluzije počinju raspadati, počinjete se upoznavati sa stvarima koje se ne mogu opisati. To zovemo srećom. Sve se mijenja i svjesnost postaje vaša navika. Ima jedna priča o učeniku koji je došao k učitelju i rekao mu: “Možete li mi dati neki mudri savjet? Možete li mi reći nešto što će me voditi na mojem životnom putu?” Bio je to dan učiteljeve šutnje, pa je uzeo list papira i napisao: “Svjesnost.” Kada je to učenik vidio, reče: “To je prekratko. Možete li mi to malo pojasniti?” Učitelj je opet uzeo natrag listić i dopisao: “Svjesnost, svjesnost, svjesnost.” Učenik reče: “Dobro, ali što to znači?” Učitelj je opet uzeo taj listić i dopisao: “Svjesnost, svjesnost, svjesnost – znači svjesnost.” Upravo to je promatranje samog sebe. Nitko vam ne može pokazati kako se to radi, jer bi vam dao neku tehniku, programirao bi vas. Ali, promatrajte se. Kada s nekim pričate, jeste li toga svjesni ili se s time jednostavno poistovjećujete? Kada ste se na nekoga naljutili, jeste li bili svjesni da se ljutite ili ste se jednostavno poistovjetili sa svojom ljutnjom? Kasnije, kada ste imali vremena, jeste li proučavali svoje iskustvo i jeste li se trudili da ga shvatite ? Otkuda je ljutnja došla? Što ju je uzrokovalo? Ne znam ni jedan drugi put do svjesnosti. Možete promijeniti samo ono što shvatite. Ono što ne shvatite i čega niste svjesni, to potiskujete, a sami se ne mijenjate. Ali kada to shvatite, promijenit će se. Ponekad me pitaju: “Je li taj rast u svjesnosti postupna stvar ili dolazi kao grom iz vedrog neba?” Neki sretnici to dožive kao blijesak. Jednostavno postanu svjesni. Drugi opet rastu u tome, polako, malo po malo, sve više i više. Počinju zapažati stvari. Iluzije nestaju, fantazije se gube i dolaze u dodir sa stvarnošću. Nema nekog općeg pravila. Jako je poznata ona priča o lavu koji je naišao na stado ovaca i na svoje iznenađenje ugledao lava među ovcama. To je bio lav kojeg su ovce othranile kad je bio mali. Blejao je kao ovca i trčao okolo kao ovca. Lav je krenu ravno prema njemu i kad je stao pred njega, lav-ovca počeo je sav drhtati. Lav mu reče: “Što radiš među ovim ovcama?” I ovca-lav odgovori: “Ja sam ovca.” I lav reče: “Ne, ne, nisi ti ovca. Pođi za mnom.” I tako je poveo ovcu-lava sa sobom do jezera i rekao mu: “Pogledaj.” I kada je ovca-lav pogledao u svoj odraz u vodi snažno je zaurlikao, i u tom trenutku bio je promijenjen, i nikad više nije bio onaj isti. Ako imate sreće, i ako su vam bogovi naklonjeni, ili ako ste blagoslovljeni Božjom milošću (upotrijebite teološki izraz koji hoćete), mogli biste iznenada shvatiti tko je “ja”, i više nikad nećete biti isti, nikada. Ništa vas više neće moći ožalostiti, i nitko vas više neće moći povrijediti. Nikoga i ničega se više nećete bojati. Nije li to nešto jedinstveno? Živjet ćete kao kralj, kao kraljica. To je pravi kraljevski život, a ne ona glupost kad vam, na primjer, izađe slika u novinama, ili kada imate puno novaca, to je obična trulež. Nikoga se ne bojite zato što ste savršeno zadovoljni time što ste “nitko”. Uopće vas nije briga za uspjeh ili neuspjeh. To vam ništa ne znači. Čast, sramota, ne znače vam ništa! Također vam ništa ne znači ako napravite budalu od sebe. Zar nije divno biti u takvom stanju! Neki ljudi stižu do tog cilja mukotrpno, korak po korak, primjenjujući svjesnost samih sebe mjesecima i tjednima. No, obećavam vam ovo: nisam još sreo ni jednu osobu koja bi uložila vrijeme u svjesnost, a da nije primijetila razliku za najviše nekoliko tjedana. Kakvoća njihovog života se mijenja tako da više ne moraju vjerovati jer tada vide, drugačiji su, drugačije reagiraju. U stvari, manje reagiraju, a više djeluju. Vidite stvari koje nikada prije niste vidjeli. Imate puno više energije, puno više života. Ljudi misle da bez želja izgledaju kao panjevi, mrtvi. A u stvari, ne bi više bili napeti. Otarasite se svojeg straha od neuspjeha, svoje napetosti kada uspijete, i bit ćete ono što jeste, bit ćete opušteni. Više ne biste vozili s nogom na kočnici. Upravo bi se to dogodilo. Tranxu, veliki kineski mudrac izrekao je jednu misao koja mi se toliko svidjela da sam je naučio napamet: “Kada strijelac gađa lukom bez razmišljanja o nekoj posebnoj nagradi, koristi sve svoje vještine; kada gađa kako bi osvojio mjedenu kopču, već je nervozan; kada gađa za zlatnu medalju, oslijepi, vidi dvije mete, i izvan sebe je. Njegova vještina nije se promijenila, ali nagrada mu podjeljuje pažnju. Stalo mu je do nagrade! Više razmišlja o pobjedi, nego o gađanju i potreba za pobjedom lišava ga snage.” Nije li to slika većine ljudi? Kada nemate za što živjeti, posjedujete sve svoje vještine, na raspolaganju vam je sva vaša energija, opušteni ste, ne brinete, nije važno da li pobjeđujete ili gubite. Evo pravog, ljudskog života za vas. To je život. Do toga se dolazi samo svjesnošću, i u svjesnosti ćete shvatiti da slava i čast ne znače ništa. To je samo društvena konvencija i ništa drugo. Zato se mistici i proroci s time uopće nisu zamarali. Ni čast ni sramota nisu im ništa značile. Živjeli su u drugom svijetu, u svijetu probuđenih. Ni uspjeh ni neuspjeh nisu im ništa značili. Imali su ovaj stav: “Ja sam budala, i ti si budala, i u čemu je onda problem?” Netko je jednom rekao: “Tri najteže stvari za čovjeka nisu tjelesne sposobnost, ni intelektualna dostignuća, nego, prvo: uzvraćati ljubav za mržnju; drugo: prihvatiti odbačene; i treće: priznati da si u krivu.” Ali to su istovremeno i najlakše stvari ako se ne poistovjetite s “pripadajućim”. U tom slučaju možete reći stvari kao što su: “U krivu sam. Da me bolje poznajete vidjeli biste kako sam često u krivu. Što biste drugo mogli očekivati od jedne budale?” Međutim, ako se ne poistovjetim s tim svojim aspektom, ne možete me povrijediti. U počecima će stara uvjetovanost ponovno navaljivati, i bit ćete potišteni i tjeskobni. Tugovat ćete, plakati, i tako dalje. “Prije prosvjetljenja bio sam potišten; poslije prosvjetljenja i dalje sam potišten.” Ali postoji razlika: više se s time ne poistovjećujem. Znate li kako je to velika razlika? Iskoračite iz sebe i promatrate tu potištenost i ne poistovjećujete se s njome. Ništa ne činite da ona prođe; savršeno ste spremni nastaviti sa svojim životom dok potištenost ne prođe kroz vas i dok ne nestane. Ako ne znate što to znači, imate se čemu radovati. A tjeskoba? Kada dođe, niste zabrinuti. Kako čudno! Potišteni ste. Ali niste zabrinuti. Zar to nije paradoksalno? Spremni ste prihvatiti taj oblak kada dođe jer čim se više borite protiv njega, dajete mu više snage. Spremni ste promatrati ga dok odlazi. Možete biti sretni u svojoj tjeskobi. Zar to nije ludo? Možete biti sretni u svojoj potištenosti. Međutim, ne smijete imati krivi pojam o sreći. Mislili ste da je sreća uzbuđenje ili ushićenje? To je ono što uzrokuje potištenost. Zar vam to nitko nije rekao? Ushićeni ste, ali samo pripremate teren za sljedeću potištenost. Ushićeni ste, ali uz put ste pokupili i tjeskobu koja je prati. Pitate se: “Što učiniti da to potraje?” To nije sreća, to je ovisnost. Pitam se koliko ne-ovisnika čita ovu knjigu. U prosječnoj skupini ljudi ima ih malo, jako malo. Nemojte gledati s visokog na alkoholičare i narkomane – možda ste isto toliko ovisni koliko i oni. Kad mi se prvi put pred očima pojavila prava slika ovoga novoga svijeta, bio sam užasnut. Shvatio sam što znači biti sam, kada nemate gdje nasloniti svoju glavu, kada sve ostavljate slobodnima, i kada ste sami slobodni, kada za nikoga niste ništa posebno i kada volite sve ljude – jer to je ljubav: grije i dobre i loše, daje da kiša pada i na svece i na grešnike. Može li ruža reći: “Dat ću svoj miris dobrim ljudima koji me pomirišu, ali suzdržat ću ga od zlih”? Ili, može li svjetiljka reći: “Dat ću svoju svjetlost ljudima u ovoj sobi. Ali suzdržat ću ga od zlih ljudi”? Ili, može li drvo reći: “Dat ću svoj hlad dobrim ljudima koji se odmaraju pod mojom krošnjom, ali suzdržat ću ga od zlih”? Ove prispodobe opisuju kakva je ljubav. Cijelo vrijeme bila je tu, bila nam je ispred nosa u Svetom pismu, iako se nikada nismo potrudili da je vidimo jer smo bili toliko uronjeni u ono što naša kultura naziva ljubavlju, sa svojim ljubavnim pjesmama i pjesmicama – što uopće nije ljubav, već njezina suprotnost. To je manipulacija, strah, i tjeskoba, a ne ljubav. Rekli su nam da je sreća kada imate lijep ten i vikendicu. Sreća nije u tim stvarima, ali mi na profinjene načine našu sreću činimo ovisnom o stvarima u nama i oko nas. Govorimo: “Odbijam biti sretan dok se ne riješim neuroze.” Imam radosnu vijest za vas: možete biti sretni već sada, s neurozom. Želite li čuti još radosniju vijest? Postoji samo jedan razlog zbog kojeg ne osjećate ono što mi u Indiji zovemo anand – sreća, blaženstvo. Postoji samo jedan razlog zbog kojeg ne osjećate blaženstvo ovoga trenutka, a to je da mislite i usredotočujete se na ono što nemate. Inače biste osjetili blaženstvo. Usredotočujete se na ono što nemate. Međutim, već sada imate sve što vam je potrebno za blaženstvo. Isus je neobrazovanima, gladnima i siromašnima propovijedao zdrav razum. Propovijedao im je Radosnu vijest, i vi je možete propovijedati, ali hoće li tko slušati? Nikoga to ne zanima. Ljudi radije spavaju. Anthony de Mello

O sreći

O Sreći …

by Velimir Gašparić on Svi 8, 2012 • 13:51 4 komentara

  Ono što ću vam sada reći može zvučati pompozno, ali istinito je. Ovo što sada slijedi mogli bi biti najvažniji trenuci vašeg života. Ako to shvatite, otkrit ćete tajnu buđenja. Bit ćete zauvijek sretni. Nikada više nećete biti nesretni. Ništa vas više neće moći  povrijediti. Zaista ništa. To je kao kada crnu boju bacite u zrak; zrak ostaje nezaprljan. Ostat ćete u miru. Ima ljudi koji su to postigli – ono što ja zovem biti čovjek. To nije onaj besmisao kad ste kao marioneta, kada vas bacaju amo-tamo dopuštajući da događaji i drugi ljudi diktiraju kako ćete se osjećati. Vi se tako i osjećate i kažete da ste ranjivi. Ha! Ja kažem da ste marioneta. Želite li, dakle, biti marioneta? Netko pritisne gumb i vi ste dolje – sviđa li vam se to? Ali ako odbijete poistovjetiti se s bilo kojom od tih etiketa, većina vaših briga će nestati.
Kasnije ćemo govoriti o strahu od bolesti i smrti, ali najčešće se bojite što će se dogoditi s vašom karijerom. Neki sitni poduzetnik, pedesetogodišnjak, pijucka pivo u nekom baru i govori: “Pogledajte moje nekadašnje kolege iz razreda, svi su oni uspjeli.” Idiot! Što misli kada kaže: “Uspjeli su”? Njihova imena pojavljuju se u novinama. Nazivate li to uspjehom? Jedan je generalni direktor korporacije, drugi je postao predsjednik suda, netko drugi postao je ovo ili ono. Majmuni, svi skupa.
Tko određuje što znači biti uspješan? To glupo društvo! Glavni zadatak društva je da društvo ostavlja bolesnim. Čim prije to shvatite, bolje za vas. Svi su oni bolesni. Poremećeni su i ludi. Postanete ravnatelj ludnice i ponosni ste na to iako to ništa ne znači. Biti predsjednik neke korporacije nema nikakve veze s uspjehom u životu. Imati puno novaca nema nikakve veze s uspjehom u životu. Bit ćete uspješni ako se probudite! Tada se nikome nećete morati ispričavati, nikome nećete morati ništa objašnjavati, neće vas biti briga što drugi misle ili govore o vama. Nemate briga, sretni ste. To je ono što ja nazivam uspjehom. Imati dobar posao, ili biti slavan, ili na dobrom glasu nema apsolutno nikakve veze sa srećom ili uspjehom. Nikakve! To je potpuno nevažno. Sve ono što zaista brine našeg poduzetnika je što će njegova djeca misliti o njemu, što će njegova žena misliti o njemu. Trebao je postati slavan. Naše društvo i kultura nam time pune glavu dan i noć. Ljudi koji su uspjeli! Što su uspjeli?! Uspjeli su napraviti budale od sebe zato što su se iscrpili ne bi li stekli nešto što je bezvrijedno. Prestrašeni su i zbunjeni, marionete su kao i drugi.

Gledajte ih kako se kočopere po pozornici. Gledajte ih kako se uzrujavaju ako imaju mrlju na košulji. Nazivate li to uspjehom? Podvrgnuti su kontroli i toliko su izmanipulirani. To su nesretni i jadni ljudi. Ne uživaju u životu. Stalno su napeti i tjeskobni. Nazivate li to čovječnim? I znate li zašto se to događa? Postoji samo jedan razlog: poistovjećuju se s nekom etiketom. Poistovjećuju “ja” sa svojim novcem, ili svojim poslom, ili svojim pozivom. U tome je njihova pogreška.
Jeste li čuli o onom odvjetniku koji je dobio račun od vodoinstalatera? Rekao je vodoinstalateru: “Hej, zaračunali ste mi dvjesto dolara po satu. Ja toliko ne zarađujem kao odvjetnik.” Vodoinstalater mu je rekao: “Ni ja nisam toliko zarađivao kao odvjetnik!” Mogli biste biti vodoinstalater, ili odvjetnik, ili poduzetnik, ili svećenik, ali to ne utječe na onaj bitni “ja”. To na vas ne utječe. Ako sutra promijenim svoj poziv, to je isto kao da sam promijenio odjeću. To ne utječe na mene. Jeste li vi vaša odjeća? Jeste li vi vaše ime? Jeste vi vaš poziv? Prestanite se poistovjećivati s time. Te stvari dolaze i odlaze.
Kada to zaista shvatite, nikakva kritika neće utjecati na vas. Ni laskanje, ni pohvale neće utjecati na vas. Kada vam netko kaže: “Velik ste čovjek”, što vam govori? Govori o “pripadajućem”, a ne o “ja”. “Ja” nije ni velik ni mali. “Ja” nije ni uspješan ni neuspješan, nije ni jedna od tih etiketa. Te stvari dolaze i odlaze. Ovise o kriterijima koje postavlja društvo. Ovise o vašoj uvjetovanosti. Ovise o raspoloženju osobe koja upravo priča s vama. To nema nikakve veze s “ja”. “Ja” nije ni jedna od tih etiketa. “Pripadajuće” je obično sebično, glupo, djetinjasto – jako velika budala. I zato, kada kažete: “Ti si jedna budala.” ne govorite mi ništa novo jer mi je to već godinama poznato. Zašto se poistovjećujete s njime? Glupo! To nije “ja”, to je “pripadajuće.”
Želite li biti sretni? Neprekidna sreća je neuzrokovana. Prava sreća je neuzrokovana. Vi me ne možete učiniti sretnim. Vi niste moja sreća. Pitajte probuđenu osobu: “Zašto ste sretni”, i reći će vam: “Zašto ne?”
Sreća je naše prirodno stanje. Sreća je prirodno stanje male djece kojima Kraljevstvo pripada dok nisu zagađena i zatrovana glupošću našeg društva. Ne morate činiti ništa kako biste postigli sreću, jer se sreća ne može postići. Zna li itko zašto? Zato jer je već posjedujemo. Kako možete postići ono što već posjedujete? Zašto je onda ne osjećate? Zato što nešto morate odbaciti. Morate odbaciti svoje iluzije. Ne morate dodati ništa kako biste bili sretni, morate nešto odbaciti. Život je lak, život je radostan. Teške su samo vaše iluzije, težnje, pohlepa, nastojanja. Znate li od kuda dolaze te stvari? Iz poistovjećivanja sa svakakvim etiketama!

Nije važno znati tko je “ja” ili što je “ja”. Nikada to nećete uspjeti saznati. Za to nema riječi. Važno je odbaciti etikete. Kako japanski zen majstori kažu: “Ne traži istinu, samo odbaci svoja mišljenja.” Odbacite svoje teorije; nemojte tražiti istinu. Istina nije nešto što se treba tražiti. Shvatit ćete ako prestanete biti svojeglavi. Nešto se slično događa ovdje. Shvatit ćete to ako odbacite svoje etikete. Što podrazumijevam pod etiketama? Etikete su sve ono što upotrebljavate, osim možda “ljudsko biće”. Ja sam ljudsko biće. Priznajem da time nisam rekao jako puno, ali kada kažete: “Ja sam uspješan”, to je ludo. Uspjeh nije dio “ja”. Uspjeh je nešto što dolazi i odlazi, danas može biti tu, a sutra ga više nema. To nije “ja”. Kad ste rekli: “Uspio sam”, bili ste u krivu, nestali ste u tami.

Poistovjetili ste se s uspjehom. Isto je kada kažete: “nisam uspio”, “pravnik”, “poduzetnik.” Znate li što će se dogoditi s vama ako se poistovjećujete sa stvarima? Prilijepit ćete se na njih, brinut ćete se da te stvari slučajno ne propadnu, i tada počinjete patiti. Na to sam mislio kad sam vam ranije rekao: “Ako patite, onda spavate.” Želite li čuti koji je znak da spavate? Evo ga: patite. Patnja je znak da nemate dodir s istinom. Patnja vam omogućava da otvorite oči za istinu, da možete shvatiti da je u vama nešto lažno, isto kao što vam je i tjelesnu bol dana da biste mogli znati da ste bolesni ili ozlijeđeni. Patnja ukazuje na to da je negdje u vama prisutna himba. Patnja se javlja kada ste u sukobu sa stvarnošću; kada se vaše hinjenje sukobljava s istinom, onda patite. Inače nema patnje.

Anthoniy de Mello

Novac

Autor: inOPTIMUM.com
Ponedjeljak, 17 Kolovoz 2009
Novac je, kao i sve ostalo na ovome svijetu, energija. Njegova svrha je protočnost i razmjena. Činjenica u današnjem svijetu je da čovjek ima uvjerenje da je novac prljav i da mu ne treba. Takvo uvjerenje sprječava svrhu samog novca. Novac je zbog toga onemogućen ići prirodnim tijekom. Čovjekovo postojanje u fizičkom univerzumu, čemu pridonosi i činjenica da je ovo zapadna sfera svijeta koja opstaje kroz materijalno bogatstvo, nužno bi trebalo uključivati i energiju novca.
Kad čovjek kaže da mu novac ne treba, on se time samo ograđuje od činjenice da ga je nesposoban steći. To je samo izgovor kojim čovjek zatvara oči pred realnom situacijom. S malom dozom financijske inteligencije te s dozom kreativnosti čovjek može postići nevjerojatne novčane rezultate. Bespotrebna uvjerenja zakopavaju čovjeka u mišju rupu. S njima, on je samo preplašena životinja koja se ne zna snaći pred prilikama života koji mu stoji na raspolaganju. Iako čovjek dubinski u sebi odbacuje novac kao takav on se bez njega konstantno osjeća izgubljenim. Svakodnevno zapomaže i proklinje sve moguće, jer nije svjestan činjenice da se sam doveo u takvu poziciju. S jedne strane boji se novca i proklinje ga jer ga ne zna dovoljno pridobiti za svoje potrebe, dok je s druge strane ponovno preplašen iz razloga što ga nema. Cjelokupna situacija je vrlo smješna. Kad se čovjek malo dublje zadubi u svoja razmišljanja o novcu shvatit će da je novac predivna i neophodna stvar.Pa, koji čovjek bi odbio živjeti na način putem kojeg može zadovoljiti svaku svoju potrebu za koju mu je potreban novac? Onaj koji bi prihvatio suprotnu situaciju kao normalnu, dakle, onaj koji bi negirao tu soluciju, bio bi totalni luđak. To bi bilo totalno besmisleno. U stvari, dubinski svaki čovjek teži upravo takvom načinu života. Koliko god on odbacivao novac kao takav, sve su to trivijalnosti s kojima se čovjek zavarava. To su trivijalnosti s kojima čovjek odbacuje život, s kojima laže samom sebi. Čovjek često zna reći da nema vremena i da nema novaca. Ta rečenica proizlazi iz neznanja o životnim zakonitostima. Nesposobnost baratanja vremenom i novcem, uključuje ovakve i slične izjave. Život je more bogatstva i prilika za svakog čovjeka. Toliko je mogućnosti putem kojih čovjek može zaraditi upravo onoliko koliko mu treba, ali čovjek ostaje slijep pred tim mogućnostima. Lakše je jadikovati i zapomagati da se nema novaca ili opovrgavati novac, nego se potruditi težiti stjecanju istog. U ljudskoj je prirodi život u bogatstvu. Bez iznimke, svaki čovjek zaslužuje život u obilju. Zbog toga čovjek i je čovjek jer ima mogućnosti s kojima se može dovesti u poziciju obilja. Toliko neostvarenih snova i želja je ostalo neispunjeno iz razloga što je čovjek vjerovao da nema novaca. Čovjek, kao takav, je biće u kojem postoji bogatstvo. Izražavanjem tog unutarnjeg bogatstva čovjek pokreće promjene u materijalnom svijetu. S izražavanjem istih novca će uvijek biti dovoljno. Izražavanjem ljepote iznutra putem koje se čovjek nalazi u poziciji da stvara, nužno mora rezultirati ostvarenjem i rastom ljepote u vanjskom svijetu. Rezultat u vanjskom svijetu bit će samo pozitivna posljedica. Unutarnji i vanjski svijet su dva paralelna i međusobno povezana segmenta. Onoliko koliko je čovjek spreman dati iz sebe toliko će mu se i vratiti. Postoji pretpostavka koja pridonosi odbacivanju energije novca. Čovjek u cijeloj povijesti nije volio raditi posao koji je morao obavljati da bi preživio. Barem je tako s većinom. Time je u njemu stvoreno uvjerenje da je novac teško zaraditi. To uvjerenje je stvorilo odbojnost prema radu iz kojeg je proizašla odbojnost prema novcu. Odbojnost prema radu stvorena je iz činjenice što posao kao takav otupljuje čovjeka, bio on toga svjestan ili ne. Većina poslova kojima se čovjek bavi su u potpunosti monotoni i poprilično dosadni. Malo je poslova koji pojedincu dopuštaju izražavanje njegove kreativnosti. Upravo neizražavanje kreativnosti doprinosi malom interesu za posao. Kad bi svaki čovjek na svom poslu bio u poziciji da se može kreativno izražavati, njegovo mišljenje o poslu bi se promijenilo. Više ne bi gledao na posao kao na radnju koju obavlja samo da bi zaradio. Posao bi mu predstavljao užitak u kojem je novac sporedna činjenica. Tada bi se nalazio u poziciji u kojoj bi njegova unutarnja ljepota mogla doći do izražaja i stvari bi se jednostavno promijenile i pokrenule. Ipak, nije problem u poslu, problem je u čovjeku. On je taj koji se zapošljava upravo na takvim radnim mjestima koja ga otupljuju te je on taj koji odlučuje što će u životu raditi. Tu nema mjesta okrivljavanju bilo čega ili bilo kog drugog. Obavljanje monotonih poslova podržava činjenica da je čovjek nesvjestan sebe i svoje kreativnosti. Nije svjestan svojih potencijala, ciljeva kojima želi težiti u životu, zapravo nije svjestan sebe. Nesvjesnost sebe baca čovjeka u duboki zaborav. On će se kretati kroz poslove koji mu se nude, ali će pritom zaboraviti na svoju dobrobit i na obilje koje živi u njemu te koje može postojati i izvan njega. Zbog toga je čovjek duboko nezadovoljan. Novac je prekrasna kreacija koja iziskuje povjerenje u život. Povjerenje u život obuhvaća i čovjekovo povjerenje u sebe samog i u svoje sposobnosti. Što čovjek zapravo voli raditi u životu? Ovo pitanje bi si svaki čovjek trebao postaviti. Kad dobije odgovor na ovo pitanje, doza povjerenja u njemu će porasti. Shvatit će, po tko zna koji put, da je on sam kreator svog života. Jednom kad je ljepota onoga čemu čovjek želi težiti definirana, cijeli univerzum počinje podržavati ostvarenje te ljepote. Tu ne bi trebalo biti mjesta sumnji. Situacije u životu se otvaraju u onom omjeru u kojem ih je čovjek spreman prihvatiti i materijalizirati. Ni više ni manje od toga. "Novac je teško zaraditi", "Imati puno novaca je gotovo nemoguće", "Bogati ljudi su rijetkost na ovome svijetu" – ovakve i slične rečenice čovjeka opsjedaju gotovo tijekom cijelog života. Ove rečenice su totalne gluposti. Je li se čovjek ikada zapitao, odakle dolaze ovakve izjave? Jedini adekvatan odgovor je – njih je stvorio čovjekov um, koji u čovjeku podržava nazadovanje. Nema realne osnove za ovakve izjave, osim da su to nepotrebna uvjerenja koja koče čovjekov napredak. Paradoksalno je to, što upravo ono u što čovjek vjeruje, to će se pokazati kao istinito. A to su upravo čovjekova uvjerenja! Vjerovanje u nešto podržava postojanje istog. Pa zašto vjerovati u iluziju?! "Financije su umjetnost prolaska novca od ruku do ruku sve dok novac u potpunosti ne nestane."Robert W. Sarnoff Većina pojedinaca egzistira u statusu quo. Zarađuju određenu svotu novaca koja im je dovoljna isključivo za pokrivanje egzistencijalnih troškova. Gdje je u toj priči osobni užitak uživanja u novcu? Kako i ne bi u ovakvoj situaciji čovjek bio gnjevan. Gotovo polovicu dana čovjek provodi u poslovnom okruženju, a od toga dobije jedino pokrivanje troškova svoje egzistencije. Zbog toga se čovjek počinje osjećati kao mašina koja ima samo jedan program. Život je stvoren za uživanje u istom, a ne za konstantnu borbu. To bi svatko trebao shvatiti i uz to se potruditi da se makne iz takve pozicije. Zarađivanje novca može biti jako zabavno, samo ako se čovjek potrudi to ostvariti. Naravno, neće se čovjek uvijek nalaziti u poziciji u kojoj mu cvatu ruže, ali takva situacija će biti više rjeđa nego češća. Kad čovjek radi ono što voli i što ga ispunjava, problema je uvijek manje nego što bi ih bilo u suprotnoj situaciji. Čovjek će uvijek morati raditi da bi preživio. Na njemu je jedino da bira hoće li to što radi biti ono što voli raditi i hoće li s tim poslom moći podmiriti isključivo osnovne potrebe ili će spektar zadovoljenja određenih potreba, za koje je potreban novac, biti širi. Čovjek se ne treba boriti s novcem. Novac to i ne traži od čovjeka. Jedino što čovjek treba napraviti je da prihvati energiju novca te da se prema njoj počne kretati. Život bez novčanog zadovoljstva, uz ostala zadovoljstva, ne može biti život, jer nije potpun. Tek kad pojedinac iskusi što znači imati dovoljno novca, tek tada može razmišljati o odbacivanju istog. U suprotnom, čovjek potiskuje jednu od bitnijih ljudskih potreba. Prenešeno s odobrenjem: http://www.inoptimum.com/

Samopouzdanje

Autor: www.covermagazin.com
Nedjelja, 12 Kolovoz 2007
Kod većine osoba osjećaji i misli o sebi fluktuiraju ovisno o dnevnim iskustvima i događajima koje proživljavaju. Ocjena koju neka osoba dobije na ispitu, način na koji vas muž ili dečko tretira, usponi i padovi – sve to ima privremeni utjecaj na naše raspoloženje i mišljenje.
Međutim, samopouzdanje je nešto stabilnije od normalnih promjena raspoloženja, ono se također mijenja, ali mnogo sporije. Kod ljudi koji imaju normalnu dozu samopouzdanja usponi i padovi privremeno utječu na doživljaj samoga sebe, ali samo do određenih granica. Suprotno, kod ljudi s niskim samopouzdanjem, ti svakodnevni uspjesi ili neuspjesi čine ogromnu razliku.
Osobe s niskim samopouzdanjem često se oslanjaju na ono što trenutno rade kako bi determinirali osjećaj o sebi. Njima je potrebno pozitivno izvanjsko iskustvo kako bi neutralizirali negativne misli o sebi koje ih konstantno muče. Čak i tada (dobra ocjena, uspjeh izlaska) pozitivan osjećaj je privremen.
Kod osoba sa zdravom razinom samopouzdanja mišljenje o sebi se temelji na poznavanju sebe i svojih kvaliteta. Konstantno je, a takve osobe sebe prihvaćaju bezuvjetno. To znači da su sposobne realno prihvatiti svoje i mane i prednosti, svjesni su svoje snage, ali i ograničenja, u isto vrijeme prihvaćaju sebe kao vrijedne osobe, bezuvjetno i bez obzira na privremene neuspjehe i bez rezerve.
Naše samopouzdanje razvija se kroz cijeli život, sliku o sebi gradimo kroz naša iskustva s drugim ljudima i aktivnosti kojima se bavimo. Kada odrastemo naši uspjesi (i neuspjesi), način na koji su nas tretirali i tretiraju članovi obitelji, učitelji, treneri, autoriteti, kolege, prijatelji doprinosi kreiranju razine samopouzdanja.
Najčešće se temelji samopouzdanja kreiraju već kroz djetinjstvo.
Iskustva iz djetinjstva koja vode do zdravog samopouzdanja su:
- nagrađivanje
- ako se dijete sluša
- ako se s djetetom razgovara s poštovanjem
- ako se djetetu posvećuje dovoljno pažnje i ljubavi
- iskustva u školi ili kroz sportske aktivnosti
- pouzdana prijateljstva
Iskustva iz djetinjstva koja vode do niskog samopouzdanja su:
- stalno kritiziranje
- ako se na dijete stalno viče ili čak tuče
- ako se dijete ignorira, zapostavlja ili ga se razmazilo
- očekivanje od djeteta da bude savršeno u svakoj prilici
- neuspjeh u školi ili sportskim aktivnostima
Osobe s niskim samopouzdanjem često su ako nešto nisu uspjele (izgubile su igru, dobile lošu ocjenu i sl.) primale poruku kako su cijeli nesposobni, nije se razdvajala osoba od postupka.
Naša iskustva iz prošlosti, čak i ona kojih se ne sjećamo ili ne razmišljamo o njima, su aktivna i žive u nama, te ih svakodnevno slušamo kao naš unutarnji glas. I ako većina ljudi ne čuje unutarnji glas na način na koji čuje komunikaciju s drugom osobom, unutarnji glas nam konstantno ponavlja neke poruke.
Kod osoba sa zdravim samopouzdanjem poruke unutarnjeg glasa su pozitivne i ohrabrujuće. Kod osoba s niskim samopouzdanjem unutarnji glas stalno kritizira, kažnjava, vrijeđa i umanjuje postignuća.
Većina nas može pretpostaviti kako izgleda nisko samopouzdanje, ali nije ga uvijek lako prepoznati. Navest ćemo tri najuobičajenija primjera maski, ispod kojih se skriva nisko samopouzdanje.
Varalica – čini se sretnim i uspješnim, ali se zapravo užasno boji neuspjeha. Živi u konstantnom strahu da će biti „otkriven“. Potrebno mu je stalno dokazivanje kako bi zadržao masku pozitivnog samopouzdanja, što naravno vodi do problema poput perfekcionizma, stalnog odgađanja, natjecateljskog raspoloženja, a na kraju može dovesti do potpune iscrpljenosti ili sloma.
Pobunjenik – Stalno se bori za mišljenja i dobrobit drugih, posebno za one stvari za koje bogati i važni ljudi ne brinu. Živi u stalnoj ljutnji i ima osjećaj kako ne vrijedi dovoljno. Stalno mora dokazivati kako ga tuđi komentari ne mogu povrijediti, a to vodi do toga da ekscesivno okrivljuje druge, što opet vodi do protivljenja zakonu, demonstrativnih istupa i sl.
Gubitnik - Ponaša se bespomoćno i kao da je nesposoban nositi se sa svijetom i svakodnevnim izazovima, te čeka nekoga tko će ga spasiti. Samosažaljenje koristi kao štit protiv preuzimanja odgovornosti za mijenjanje života. Stalno mu je potrebna tuđa zaštita i vodstvo, što vodi do manjka sposobnosti odlučivanja, podcjenjivanja vlastitog uspjeha, te opsesivno oslanjanje na partnera.
Nisko samopouzdanje ima vrlo nepoželjne posljedice:
- Kreira anksioznost, stres, osjećaj usamljenosti, te povećava šanse za razvoj depresije
- Uzrokuje probleme u odnosima s drugim ljudima i ljubavnim vezama
- Ozbiljno može ugroziti obrazovanje i posao
- Može dovesti do podcjenjivanja svojih sposobnosti i neostvarenja svojih mogućnosti
- Povećava emotivnu ranjivost i ovisnosti o drogama i alkoholu.
Najgore od svega nisko samopouzdanje konstantno vodi do povećanja negativne slike o sebi, te osoba pada sve niže i niže ili se čak počinje samodestruktivno ponašati.
Tri koraka do povećanja samopouzdanja:
Prije nego što započnete raditi na povećanju samopouzdanja morate vjerovati kako se možete promijeniti. Promjene se ne događaju brzo ili lako, ali se događaju. Jednom kada to prihvatite ili u najmanju ruku pokažete volju za promjenom stanja, ova tri koraka vam mogu pomoći.
1 – Unutarnjem kritičaru dokažite da griješi
2 – Vježbajte samo-njegovanje
3 – Potražite pomoć

Prvi i najvažniji korak za poboljšanje samopouzdanja je suočiti se s negativnim mislima i kritičnim porukama unutarnjeg glasa. Navodimo neke tipične primjere kako argumentirano ušutkati unutarnjeg kritičara:
Primjer 1. – Nepravednu strogost prema sebi zamijenite pohvalama
Misao : „Ljudima se svidjela moja prezentacija, ali nije ni blizu onome kakva je trebala biti. Ne mogu vjerovati kako nitko nije primijetio sve moje lapsuse i koliko sam zabrljao. Baš sam nesposoban“
Zamijenite sa: „Stvarno im se svidjela prezentacija. Možda nije bila savršena, ali sam se stvarno potrudio i napravio dobar posao. Ponosan sam na sebe. Ovo je bio pravi uspjeh“. Primjer 2. – Generaliziranje zamijenite specifičnom kritikom Misao : „Pao sam ispit. Ne razumijem ništa što profesor govori. Baš sam glup. Koga ja zavaravam, uopće ne bi ni trebao studirati. Idiot sam i za klasu lošiji od svojih kolega“.Zamijenite sa: „Loše sam prošao ovaj ispit, ali sada sam uvidio gdje sam pogriješio. Postoje neke stvari koje ne razumijem baš najbolje i trebat ću uložiti nešto dodatnog truda i vremena kako bi sustigao kolege“. Primjer 3. – Negativnu logiku zamijenite pozitivnom
Misao : „Vidim da je nezadovoljan. Nije rekao ništa, ali i sama znam da to znači da mu se ne sviđam“.
Zamijenite sa: „Vidim da je nezadovoljan, ali ne znam zbog čega. Možda nema nikakve veze sa mnom. Trebala bi pitati. Primjer 4. – Katastrofična predviđanja zamijenite objektivnošću
Misao : „Kad sam je pozvao na spoj odbila me. Tako mi je neugodno i osjećam se poniženo. Nikome se ne sviđam. Nikad neću pronaći curu. Završit ću sam i star“.
Zamijenite sa: „Ooo. Nije mi lako. Zaboljelo je. Ne želi izaći sa mnom, ali to ne znaći da nitko drugi ne želi. Znam da sam privlačna i draga osoba. Već će se naći i za mene netko“.
2 – Vježbajte samo-njegovanje
Ušutkavanje unutarnjeg kritičara je važan korak, ali to nije dovoljno. Budući da se naše samopouzdanje temelji na tome kako su se drugi odnosili prema nama u prošlosti, drugi korak podizanja samopouzdanja je tretiranje sebe kao vrijedne osobe.
Suočite se s negativnim iskustvima ili porukama i započnite njegovati se i brinuti se za sebe na način na koji ćete pokazati kako ste vrijedni, kompetentni, kako zaslužujete najbolje i da ste vrijedni ljubavi.
Osnovna briga za sebe
Dovoljno spavajte, redovito se hranite, vježbajte, brinite o higijeni i sl.
Planirajte zabavne i opuštajuće stvari
Možete otići u kino, prileći, otići na masažu, raditi u vrtu, udomiti ljubimca, naučiti meditirati…
Nagradite se za svoje uspjehe
Uzmite slobodan dan nakon uspješno obavljenog zadatka, provodite dovoljno vremena s obitelji, prijateljima, čestitajte sebi što ste obavili taj težak telefonski razgovor…
Redovito se podsjetite na svoja postignuća i kvalitete
Jedan od načina je da napravite popis stvari koje volite na sebi. Drugi je da čuvate certifikate, pohvale, pozitivna pisma i čestitke. Čuvajte one stvari na koje ste ponosni tamo gdje ih možete vidjeti.
Oprostite sebi ako ne ispunite svoja očekivanja
Samonjegovanje može biti iznenađujuće teško ako niste naviknuti. Ne smijete biti kritični prema sebi. Podsjetite se na prvi korak.
Nagradite se i kada mislite kako to ne zaslužujete
Lažirajte dok ne uspijete. Ako sebe tretirate kao da ste uspjeli, polako ćete ostvariti to u što vjerujete.
3 – Potražite pomoć
Pomoć drugih osoba je vrlo važan korak u povećanju samopouzdanja, ali često je i najteži. Osobe s niskim samopouzdanjem rijetko traže podršku ili pomoć jer misle kako je ne zaslužuju. No, budući da je nisko samopouzdanje odraz toga kako su se druge osobe odnosile u prošlosti prema vama, treba vam pozitivna podrška kako biste nadišli negativna iskustva iz prošlosti.
- Pitajte prijatelje što im se sviđa na vama i što misle da radite dobro
- Pronađite osobu kojoj je dovoljno stalo da sluša vaše jadanje bez osuđivanja ili kritike
- Pitajte za zagrljaj
- Osobu koja vas voli zamolite da vam to kaže.Čanak je prenešen uz odobrenje s http://www.covermagazin.com/

OPTIMOLOGIJA

Autor: inOPTIMUM.com
Utorak, 20 Srpanj 2010
Učenici i studenti se često pitaju zašto ići u širinu u učenju određenog gradiva kada se na ispitima obično traži samo ono što kažu predavač ili knjiga. Zaista, većina ispita ne traži duboko razumijevanje teme. Uz dobro pamćenje i bubanje, uglavnom možete proći ispit reproducirajući informacije koje jedva razumijete i kojih se nakon toga nećete ni sjećati. Stoga, zašto se gnjaviti dubljim razumijevanjem? Postoji više razloga.
Kao prvo, iako možete proći ispit jednostavno nabubavši podatke koji vam ništa ne znače, izuzetno je teško zapamtiti gradivo ako ga ne razumijete. Što više znate i što idete dalje u obrazovanju, sve više ćete stavljati naglasak na razumijevanje.Dalje, vaše školsko ili studentsko iskustvo više će vas ispunjavati i činiti zadovoljnijim ako nastojite razumjeti, a ne samo memorirati. Pritom je važno znati da, čak i kada gradivo na prvi pogled ne djeluje privlačno, zanimljivo niti važno, kada mu se posvetimo i potpuno u njega uključimo, ono postaje mnogo privlačnije i zanimljivije.Zatim, mi sami ćemo se osjećati bolje i biti zadovoljniji sobom ako poduzmemo korake u razumijevanju gradiva, nego ako nastavimo osjećati otpor i ostanemo neznalice. Učenje zna biti vrlo teško, zastrašujuće i frustrirajuće, ali kada to nadvladamo, malo što može izazvati takav osjećaj zadovoljstva kao kada nešto uspješno naučimo.Nadalje, sposobnost razumijevanja informacija presudna je životna vještina. Možemo se provlačiti kroz školu bez velikog razumijevanja, ali ćemo se onda naći u velikoj nevolji i profesionalno i osobno jednoga dana kada zakoračimo u stvarni svijet. Većina učenika i studenata potpuno pogrešno doživljava riječ „učenje“. Za njih učenje na satu znači „sjediti i slušati“, a učenje kod kuće „zapamtiti“. Za uspješne studente učenje je proces izgradnje razumijevanja gradiva. No, koliko uistinu razumijemo to što učimo? Uzmimo za primjer sljedeću tvrdnju: Sunce uzrokuje fotosintezu u biljaka. Ovu tvrdnju bez problema možete zapamtiti i reproducirati na ispitu a da je niti ne razumijete. Može se reći da neki koncept razumijemo ako: 1) možemo ga definirati svojim riječima, 2) dati za njega svoje vlastite primjere, i 3) objasniti njegove odnose s drugim konceptima. I time smo samo zagrebli površinu; izgradnja razumijevanja je proces bez kraja. Mi smo ti koji svijetu dajemo smisao. Znanje za nas ne postoji, odnosno ne postoji odvojeno od onoga što mi poduzimamo da bismo prihvatili to znanje i povezali ga s onim što već znamo. Ono nije nešto što se preuzima, već nešto što se stvara. Razumijevanje nije nešto što nam drugi mogu dati, već nešto što sami trebamo izgraditi. Ono ne dolazi tako da samo čitamo knjigu i slušamo predavača.Učenje je aktivan proces koji uključuje stalno postavljanje pitanja. Na taj način povezujemo nove informacije s onim što već znamo. Da bismo razumjeli, također trebamo nešto „unijeti“ u informaciju: oblikujući je i organizirajući je u nešto što je naša kreacija. Jedan od razloga zašto je mnogima škola teška jest taj što ne shvaćaju svrhu i svoju odgovornost u njoj. Smatraju da im je „posao“ slušati na predavanju i napraviti zadatke koji im se daju. Time ograničavaju svoje mogućnosti, ne samo da nauče školsko gradivo, nego da uopće nešto nauče. Niti jedan učitelj ne može jednostavno „uliti“ znanje u glave svojih učenika i stvoriti razumijevanje. Taj dio posla učenici moraju obaviti sami. Učenik je taj koji – uči. Za sebe. Ustvari, s gledišta razumijevanja, učenik sam sebe poučava. Ako nešto ne naučimo, čiji je to problem? Naš! Mi smo ti koji ćemo živjeti s posljedicama našeg učenja.Učenje je dugotrajan i stupnjevit proces. Prvi stupanj uključuje jednostavno praćenje glavnih ideja, definicija i smjernica u lekciji ili knjizi. Zatim gradimo razumijevanje postavljajući pitanja da bismo otkrili kako se te nove ideje i činjenice odnose jedne prema drugima i prema onome što već znamo. Postupno te koncepte organiziramo u strukturu koja za nas ima smisao i značenje.Ne treba se obeshrabriti ako pri prvom čitanju ne razumijemo knjigu. Prirodno je da ne razumijemo složeniji tekst istog trenutka kada se susretnemo s njim. Do istinskog razumijevanja treba proći nekoliko „susreta“ na nekoliko različitih načina. Razumijevanje neke teme može ovisiti i o poznavanju i razumijevanju nekih drugih tema, pa će do pravog razumijevanja doći tek kada ovladamo svima njima.
sp - 1. kolovoz 2007Prenešeno s odobrenjem: http://www.inoptimum.com/
ŠTO JE OPTIMOLOGIJA?
Živjeti u dinamičnom društvu, koje je izloženo neprestanim promjenama je vrlo zahtjevno.
Postoje dvije pozicije iz kojih možemo živjeti u tom društvu: prva pozicija je ispunjena obiljem, uspjehom, zadovoljstvom, ljubavlju, sigurnošću i skladom, a druga je ispunjena frustracijom, nesigurnošću, gubicima i neuspjehom.
Iako većina ljudi želi ostvariti prvu poziciju, u stvarnosti im se događa ona druga.
Samo je jedan način da čovjek zauzme poziciju obilja, uspjeha, zadovoljstva, ljubavi, sigurnosti i sklada, a to je posjedovanje znanja.
Da bismo posjedovali znanje, nužno je usvojiti koncept permanentnog učenja. Mnogi ljudi, na žalost, vjeruju da se učenje događa isključivo u školi te da je sa završetkom formalne edukacije taj proces završen.
Za svakoga od nas od vitalne je važnosti usvojiti novu paradigmu, a to je permanentna otvorenost znanju i učenju.
Nivo znanja koje posjedujemo, naša stručnost u poznavanju vještina stvara našu sposobnost kreiranja našega života tj. životne pozicije. Sve to određuje našu „tržišnu vrijednost“, učinkovitost te konkurentnost.
Uz posjedovanje znanja iz različitih područja te permanentno nadograđivanje, vrlo je bitno konstantno učiti i usvajati znanje iz područja razvoja osobnih resursa.
Prepoznavajući nužnost i potrebu za stjecanjem znanja iz područja razvoja osobnih i sistemskih potencijala, Domagoj Matijević human resource manager, odlučio je svoj dugogodišnji rad iz područja istraživanja i podučavanja pojedinaca i sustava približiti svima koji prepoznaju potrebu za znanjem i usavršavanjem .Optimologija je projekt koji sintetizira i sistematizira najnovija dostignuća i programe iz područja razvoja osobnih i sistemskih potencijala, komunikologije, managementa pozornosti, ciljnog managemnta i emotivnog managementa, te ih integrira u seriju home study programa, audio lekcija i video predavanja.
Osnovni cilj Optimologije je omogućiti suvremenom čovjeku da permanentno nadograđuje svoja znanja i vještine te razvija sposobnost da zauzima, održava i razvija životnu poziciju koja je ispunjena dobrobiti, osobnom i općom.