Dosta je mraka!
Svaki istraživač s probuđenom sviješću prolazi kroz sličan put k konačnom prosvjetljenju. Iako je ovaj put individualan, svi smo mi dio iste porodice, porodice Svjetla, tako da pravi smisla da ovdje opišem sve što sam saznao na svom ‘putu’ kako bih pomogao Vama braćo i sestre koji ste zamijetili ovaj svjetionik (moj blog) u mraku svojih olujnih mora.
Piše: mandrilo.com
Korak prvi: otvaranje svijesti za primanje
Sam čin ‘buđenja iz sna’ može biti nagao ili polagan, može se desiti ranije ili kasnije tijekom života. Pod činom ‘buđenja iz sna’ podrazumijevam otvaranje svijesti i uma k novim saznanjima koja su danas poznata kao alternativna nauka i shvaćanje svoje pozicije u društvu koje je u većini slučajeva pozicija običnog roba. Ja sam impuls ‘buđenja’ dobio tražeći lijek za danas preboljenu bolest u trideset i nekoj godini života, znači relativno kasno i naglo.
Korak drugi: izolacija
Biti dobro prilagođen u duboko bolesnom svijetu nije mjerilo zdravlja – Jiddu Krishnamurti
Korak treći: mračni period
Početni entuzijazam od novih saznanja splašnjava kad počnete sve dublje i dublje kopati po raznoraznim urotama i kad ‘duboko zaronite’ u mračnu stranu svih ovih sranja koja trenutno vladaju na našoj Zemlji. Dobivate informacije o organiziranoj otmici djece, organiziranoj i strogo kontroliranoj trgovini drogom pod patronatom CIA, masovnim silovanjima i žrtovanju ljudi u povodu raznih masonskih ‘blagdana’, doznajete da su svi ratovi namjerno izazvani. Osjećate bespomoćnost i nemogućnost da bilo što promijenite. Shvaćate da je sve oko vas dio jedne manje ili veće urote, da su hrana, zrak, voda i lijekovi namjerno otrovani, da ne možete vjerovati političarima, liječnicima, znanstvenicima, nikome tko govori s neke službene pozicije. Postajete cinični, skeptični i paranoični, ne vidite nikakva rješenja, ili ih vidite u nasilju u nekom konačnom obračunu. Trudite se primjeniti neka saznanja kako bi bar sačuvali vlastito zdravlje ili zdravlje ukućana, ali avaj došli ste do informacija da nas danonoćno zaprašuju i truju bio-kemijskim agensima (chemtrails), da nam doslovno prže mozak mobitelskim tornjevima i HAARP sustavima i da nema nikakve efikasne zaštite, pa se pitate: čemu se uopće boriti. Osjećate se kao brodolomac na malom napuštenom čamcu koji je pun rupa, taman kad začepite jednu pojave se nove dvije.
Moj savjet: ako zapadnete u fazu da ispoljavate mržnju prema nekom političaru, liječniku, bilo kojoj osobi ili nekoj instituciji, državi ili crkvi povedeni nekom pričom o uroti ili radi bilo kojeg razloga, znajte da ste na pogrešnom putu. Bitno je imati informacije o svim stvarima, ali svakodnevno usmjeravati mentalnu energiju i emocije prema mračnim stvarima i mržnji je pogrešan pristup, jer čovjek ima ograničenu količinu energiju na raspolaganju i ako večinu troši na negativne stvari onda vrlo malo ostaje za ono dobro.
U koliko ste u životu 98% sretni a 2% nesretni, i u koliko se koncentrirate 100% na ovih 2% vaš život će biti nesretan.A u koliko ste 98% u životu nesretni a 2% sretni i u koliko se 100% koncetrirate na ovih 2% vaš život će biti sretan!
Korak četvrti: prakticiranje novih znanja ili odustajanje radi straha
Vaša moć i sposobnost da stvarate stvarnost vašom voljom ZAVRŠAVA TAMO GDJE POČINJE STRAH
Korak peti: konačno oslobođenje
Iako prakticirate nova znanja, meditirate, zdravo se hranite, trudite se živjeti u harmoniji i samosvjesno koračate u nekom novom i nepoznatom smjeru, još uvijek doživljavate emocije odbačenosti od društva, izoliranosti, frustracije prema drugima koji slijepo uništavaju kako sebe tako i okoliš. Možete osjetiti prijezir prema ostalim ljudima koji i dalje žive zarobljeni u svojim ‘kavezima’. Nadalje uviđate da možda dosta energije i truda trošite na prakticiranju novih znanja bez očekivanih ili s slabim rezultatima. Kad vidite kako ostali lagodno žive kao ‘poslušne ovce’ zapitate se što je meni ovo trebalo, mogao sam ugodno živjeti, gledati televiziju, jesti hamburgere, piti pivu i ići na posao svaki dan, kao i većina ljudi (poslušnih ovaca). Uglavnom, čak i u ovom stadiju razvoja svijesti, postoji mogućnost da svakodnevno generirate mnoštvo negativnih emocija kao što su razne frustracije ili sumnja u ispravnost onoga što radite.
Sav život i svi događaji za koje sam mislio da mi se nasumično događaju i nad kojima ja nemam ama baš nikakve kontrole su strogo kontrolirani i orekstrirani od moje svijesti. Sve što je došlo u moj vidokrug, sve što sam čuo, osjetio ili okusio je područje moje odgovornosti. Samo je pitanje kako ću se ja postaviti prema svemu tome: da li ću se truditi izbjegavati nemile situacije iako se oni nekim čudom uvijek ponavljaju ili ću probati naučiti neku lekciju iz svega toga. Shvatio sam da je svaka potencijalno neugodna situacija izazov da testiram sebe. Ako pokleknem pod strahom ili nekom negativnom emocijom, tada znam da sam pao test, ako pak uspijem proći kroz neku situaciju s punim povjerenjem u sebe i svoje mogućnosti s ljubavlju prema svakoj stanici svog tijela i svemu živome što me okružuje ili ukratko ako se osječam ugodno u svojoj koži bez obzira na ‘vanjska’ događanja, onda smatram da sam prošao test.
Ovo implicitno znači da NE postoje negativne situacije, misli, emocije ili doživljaji, postoji samo količina gluposti koju moramo izbrisati iz naših umova i ćelija, kako bi spoznali da ono što nam se događa je upravo namijenjeno nama i da napokon opet imamo priliku ispravno postupiti kako bi se napokon oslobodili i mogli nastaviti na vlastitom putu ljubavi i kreacije. Na kraju dana zbrojite sve pozitivne situacije u kojima ste se osječali uzvišeno, blaženo i sretno ispunjeni ljubavlju, pa sad to bio neobvezatan razgovor i smijeh s prijateljima, pomaganje susjedu u nevolji ili nešto slično. Oživite ove pozitivne osjećaje, neka kolaju vašim duhom, vašim tijelom. Isto tako probajte zbrojiti i sjetiti se svih događaja koji su u vama izazivali nesigurnost, strah, paniku, frustraciju ili bilo koju negativnu emociju i samo se objektivno zapitajte: zašto sam se tako osjećao? Koji mi je bio vrag? Ako uspijete napipati uzrok vaših negativnih emocija, shvatit ćete da oni nemaju UOPĆE veze s situacijom u kojoj ste se našli već s nekim drugim ‘problemom’.
Međutim, kad malo dublje analizirate shvatiti ćete da je pojam ‘problema’ nepostojeći jer problem kao takav ne postoji nego samo izazov kako ćemo riješiti pojedinu stvar koja nas kopka. Dapaće čim nečemu nalijepimo etiketu ‘problem’, mi nesvjesno sami sebi vežemo ruke i kažemo sebi: ovo ću vrlo teško ili nikako riješiti. Jednom kad pređete preko ovog ruba, onda vrlo lako možete osvijestiti sve svoje strahove i frustracije, doći do srži svojih u principu nepostojećih problema koji u našoj glavi samo postoje zbog neke naše slabosti ili nedostatka hrabrosti da konačno prihvatimo izazov i da steknemo nove duhovne spoznaje.
Da zaključim:
· Ne postoje negativne situacije, ljudi, događaji, misli i emocije, samo iskrivljeni metalni koncepti ili čista glupost u nama koja nas izbacuje iz našeg prirodnog stanja harmonije i sreće nepotrebno uzrokujući strah, stres i mizeriju.
· Problem kao takav ne postoji, već samo slabost i neodlučnost da se odgovori na izazov koji smo sami pred sebe namjerno postavili kako bi se digli iz kaljuže pasivnosti i disali život punim plućima.
· Svaki trenutak svjesnosti na ovoj planeti je veličanstven. Nemojte dopustiti da prođe iti jedna milisekunda vašeg života, a da niste u harmoniji s svakom stanicom vašeg tijela, da ne emitirate ljubav i razumijevanje prema svakom obliku života koji vas okružuje. Budite zahvalni na lijepim stvarima koje vam se događaju ili koje jednostavno dođu u vaše vidno polje (zgodna cura, veseli pas, nasmijano dijete, rastrčana vjeverica), a ako vam se nešto ne dopada zapitajte se zašto vam se to ne dopada pa ćete shvatiti da je opet u pitanju vaša čista glupost ili iskrivljeni koncept kojeg ste asimilirali cijeli život, a kojeg se uz malo truda možete osloboditi u jednoj milisekundi.
· Vaš život se odvija unutar vas preko vaših emocija. Nema vanjskog svijeta, vanjskih faktora, samo kraljevstvo vaših emocija. Pobrinite se da uživate u vašem kraljevstvu, neka sunce sija u vama, jer ste vi kreatori vaše stvarnosti. Kad konačno ovladate vašim kraljevstvom ili svojim unutarnjim JA, onda ćete biti svjetionik i za druge na istom putu, koje ste (ne slučajno) privukli vašim svjetlom.
Bruce Lipton o genima (iz filma Kymatica):
Postojeće je uvjerenje da je ljudsko tijelo bio-kemijska mašina koju kontroliraju geni. I stoga ponašanje, osjećaje i karakter naše biologije, našeg zdravlja i života kontroliraju geni – koje mi ne kontroliramo. Dakle, to je ono što smo naučili ljude. “Vi ste žrtva”. Geni kontroliraju vaš život. Niste ih odabrali, ne možete ih promijeniti. Geni koji vas spopadnu programiraju što će se dogoditi.
U mojim eksperimentima na matičnim stanicama – koje sam započeo 1967. izolirao bih jednu matičnu stanicu stavio je u Petrijevu zdjelicu. I ona bi se podijelila svakih 10 sati. Stoga sam uzeo sve stanice, podijelio ih na 3 grupe i stavio ih u 3 Petrijeve zdjelice. I onda sam promijenio medij rasta, temeljne sastavnice okoliša u svakoj od tri zdjelice. U jednoj su zdjelici stanice oblikovale kost, u drugoj su oblikovale mišiće, a u trećoj zdjelici su stvorile masno tkivo. Što je kontroliralo sudbinu stanice? I prva stvar koju kažete je ” pa čekaj, sve su bile genetski identične kada su stavljene u zdjelicu ” Stoga, očito ih nisu kontrolirali geni jer bili su to isti geni! Ono što je bilo različito je OKOLIŠ! I odjednom sam u svojoj karijeri rekao: “O moj Bože!” Ja tu podučavam da geni kontroliraju život. A stanice mi govore da geni reagiraju na život!
U mojim eksperimentima na matičnim stanicama – koje sam započeo 1967. izolirao bih jednu matičnu stanicu stavio je u Petrijevu zdjelicu. I ona bi se podijelila svakih 10 sati. Stoga sam uzeo sve stanice, podijelio ih na 3 grupe i stavio ih u 3 Petrijeve zdjelice. I onda sam promijenio medij rasta, temeljne sastavnice okoliša u svakoj od tri zdjelice. U jednoj su zdjelici stanice oblikovale kost, u drugoj su oblikovale mišiće, a u trećoj zdjelici su stvorile masno tkivo. Što je kontroliralo sudbinu stanice? I prva stvar koju kažete je ” pa čekaj, sve su bile genetski identične kada su stavljene u zdjelicu ” Stoga, očito ih nisu kontrolirali geni jer bili su to isti geni! Ono što je bilo različito je OKOLIŠ! I odjednom sam u svojoj karijeri rekao: “O moj Bože!” Ja tu podučavam da geni kontroliraju život. A stanice mi govore da geni reagiraju na život!
I pošto možete kontrolirati odgovor – možete kontrolirati svoj život. Radi se o tome kako percipirate okoliš, kako vaš um percipira okoliš. I ako to razumijete onda se možete dovesti do najdivnijeg izraza na ovom planetu. Biti potpuno živi i potpuno zdravi samo po tome kako reagirate na svijet.
Zamke na putu
2) Skepticizam: obično ljudi ne mogu nikako progutati da promjenom svog načina razmišljanja i djelovanja jedino efektivno utječu i na tzv. vanjski svijet i promjene u cijelom svijetu. Vrlo je teško nekome zamisliti da ako pređe na vegetarijanstvo da će tim činom uništiti mesarsku i mljekarsku industriju. Međutim, promjena počinje od preuzimanja vlastite odgovornosti, odnosno od samog sebe, a kako je energija i jednog jedinog čovjeka vrlo značajna stvar, ona može privući i brojne druge ljude bilo iz neposredne okoline, bilo na drugom kraju planete da rade i razmišljalju slično. Ovo je već opisano u modernoj fizici kaosa kao efekt leptira, kada zamah krila leptira na jednom kraju svijeta može uzrokovati potres na drugom kraju svijeta. Ako krenemo korak dalje i zamislimo da svu svoju raspoloživu energiju NE bacamo na dnevnu politiku, EU, MMF, vijesti o ubojstvima, priglupe filmove, serije i sport na TV ekranima nego na promjenu svog načina razmišljanja, na oporavak svake svoje stanice, na zaštitu okoliša, uzgoj organske hrane, na meditiranje, na slikanje, pisanje poezije ili nešto što puni dušu i srce, onda je vrlo logično pretpostaviti da će svi ti sistemi protiv kojih žugamo svaki dan propasti sami od sebe, jer ih naprosto niko više i ne primjećuje, niti je itko ovisan o tim sistemima (zamislite predizborni skup HDZ-a ili SDP-a na kojem nema nikoga osim uličnog svirača s majmunom na ramenu i par prosjaka).
Moj put
U cijeloj svojoj potrazi slijedio sam samo svoj logički um koji je uvijek nešto konstruirao, predviđao i zaključivao, dok sam osjećaje zaboravio koji su mi jasno govorili da se od svih ovih mračnih tema osjećam sve lošije i lošije. Međutim, tu i tamo sam se spotakao na neka znanja i poruke koje su ulijevale optimizam, nadu, sreću i od kojih sam se jednostavno osjećao bolje. Kao primjer je saznanje da lijek za rak postoji već desecima godinama i da je čovjek puno moćniji nego što su me cijeli život učili. To je bila hrana za moju dušu, ali uvijek se pojavila misao: lako je sanjati i nadati se nečemu, ali kako bilo što pozitivno realizirati u ovako negativnom okružju, osječaj bespomoćnosti je bio prevladavajući. Ukratko rečeno, bio sam u totalnom mraku, neke frustracije sam rješavao kroz praćenje chemtrails problematike, imao sam nešto znanja i neke putokaze kako se maknuti iz te mrtve točke, ali jednostavno nisam imao volje i hrabrosti da napravim neke izmjene u mom životu. Da, postao sam vegetarijanac, prakticirao sam sungejzing ili gledanje u sunce, um mi je bio otvoren za primanje novih znanja, ali i dalje je u svakodnevnom životu bilo bijesa, frustracije, straha, stresa na pretek. U biti nastavio sam živjeti po starom obrascu s starim frustracijama, ali u malo drukčijem ruhu. Možda sam se toliko navikao na strah i bespomoćnost da se nisam mogao odvojiti od njih.
Usprkos bezbrojnim savjetima, vrt sam uredio onako kako sam ja htio bez trunke kemije po organskim principima i kao nagradu sam dobio bujne biljčice. Svaki dan provedem najmanje pola sata u vrtu bosonog s svojim biljčcima. Napokon sam nešto konkretno napravio, a nisam samo sanjao, pisao ili maštao o tome. Kreirao sam svoje prvo sveto mjesto. I tako je počeo moj put k svjetlu u mom životu. Počeo sam proučavati orgonite i dan danas ih strastveno izrađujem s vjerom da pomažem sebi i svima oko mene. U međuvremenu sam došao do sjajnih metoda kako duhovno napredovati kao što je naprimjer Ho’ponopono. Naučio sam da nisam slučajno došao do ovih metoda, sve je to bilo savršeno uređeno od moje više svijesti za moj razvoj. Dok sam prije zanemarivao ove putokaze, danas svemu što osjetim, vidim i čujem pridajem istu važnost, bio to cvrkut ptice ili nadahnuti govor mog duhovnog vođe.
Danas sam došao do točke da uopće ili nimalo ne gledam televiziju, ne čitam glupe internet portale niti pratim najnovije svjetske urote, već večinu svoje energije ulažem u razvoj svojih poljoprivrednih vještina kao mladi permakuluturaš, razvoj svojih elektroničarskih vještina na tragu konstruiranja Teslinog uređaja besplatne energije, razvoj svojih spisateljskih mogućnosti u pisanju ovog bloga, razvoj svojih vještina u izradi orgonita i vlastiti duhovni razvoj. Osjećam ushit i polet, osjećam snagu i veselje dok ovo radim stoga zaključujem da sam na pravom putu. Dok sam se prije dosađivao, danas mi je dan prekratak da realiziram sve ideje koje mi padaju na um.
Mrak sam zamijenio svjetlom. I sretan sam zbog toga. Molim Vas da mi se pridružite.
Izvor: mandrilo.com
Sve je Bog, Jedno, i ne postoji ništa osim Boga, Bog je u svemu i sve je u Bogu i sve je od Boga
Ako je sve Bog, ako sve što postoji, postoji unutar Boga, onda smo i mi sami Bog, Sve. Postavlja se pitanje, pa kako onda toga nismo svjesni? Kako pronaći, spoznati Boga (sve) ako jesmo Bog (sve)? Kada udišemo zrak udišemo Boga, kada se krećemo, krećemo se kroz Boga, kada jedemo, jedemo Boga, kada gledamo, sve što vidimo je Bog, sve što možemo dotaknuti, okusiti, onjušiti, osjetiti je Bog. Ili drugim riječima, udišemo, krećemo se, jedemo, vidimo, dodirujemo, osjećamo, … Boga, samog sebe, jer sve je Bog, sve je u Bogu i Bog je unutar svega i sve je od Boga, a da ipak nismo svjesni sebe, Boga.
Ako je sve Bog, Jedno, tada sve nabrojano, od kretanja pa do osjećaja jest iluzija. Kretanje kroz što, kad ono što se kreće je isto onome kroz što se kreće, kada ono što vidimo je jednako onom što vidi, kada ono što jedemo je ono što jede. Dali može kamen pasti na samoga sebe? Dali može oko vidjeti samo sebe? Dali nož može rezati samog sebe?
Ako je sve Jedno, onda je svaki osjećaja vremena, kretanja, … jednostavno iluzija, jer mi smo svugdje i Sve. Kuda možemo otići, stići a da već nismo? Vrijeme, kretanje je samo ideja koju smo prihvatili kao stvarnost. Ne možemo se kretati jer ne postoji tamo, postoji samo ovdje i sada, jer sve je Jedno. Ne možemo doći jer nikada nismo niti otišli. Odlazak i dolazak samo je ideja.
Ako smo svugdje i sve, to znači da je osjećaj kretanja iluzija, iskustvo, ne postoji tamo i ovdje, postoji samo iskustvo odlaska i dolaska, odnosno Jedno unutar kojeg se sva iskustva, osjećaj kretanja, vremena manifestiraju.
Da bi postojalo iskustvo, mora postojati drugost, dvoje, dualnost, ali pošto je sve Jedno, Bog, i pošto ništa ne postoji izvan Boga, dvoje može postojati samo kao privid, iluzija. Drugost, dualnost nije slučajnost, greška, ono je način na koji se manifestira sve što postoji, način na koji možemo i imamo ovo iskustvo, ili drugim riječima, ne postoji univerzum niti postojimo mi, postoji samo iskustvo univerzuma i nas. Ne postojim ja koji piše ovaj članak na zaslonu ekrana, ne postoji ekran, ne postojite vi koji čitate ovaj članak, već postoji iskustvo mene i vas kako čitate odnosno pišem ovaj članak. Ne postojite vi niti postojim ja, postoji samo iskustvo pisanja i čitanja, jer Jedno je uvijek Jedno. Drugost, dualnost samo je privid, iskustvo koje se manifestira unutar Jednote.
Ako postoji samo iskustvo, privid dvojnosti, odnosno odvojenosti, ako je sve Jedno, Bog, tada svaki pokušaj da postanemo, budemo jedno sa svime, stvaranje je privida odvojenosti i prihvaćanje igre, ideje traganja za samim sobom, prosvjetljenja. Kako postati ono što već jesmo, kad jesmo i ništa drugo ne postoji, ne možemo biti osim toga. Sve je Jedno, Bog, sve je sada i ovdje, ne postoji tamo i ovdje, ne postoji sada i tada, postoji samo Jedno ovdje i sada.
Kako biti sada kad jesmo sada, kako biti, doči ovdje kad jesmo ovdje, kako postati, biti Jedno kad jesmo Jedno? Sve za čime tragamo, već jesmo. Prihvaćanje ideje, raznih uvjerenja, znanja, navezanosti, poistovjecenosti sa: ja sam direktor, smetlar, novinar, kršćanin, političar, učitelj, amerikanac, srbin … strahovi koje smo prihvatili, veo su kojim smo prekrili naše sebstvo, naše istinsko, Jedno, no, da možemo biti ono što nismo, da se možemo zaboraviti, samo je ideja.
Pokušajte zamisliti da ste prihvatili ideju, da ste izgubili samoga sebe, da tražite samoga sebe u ovom fizičkom obliku. Dakle hodate okolo naokolo i tražite se, gledate lijevo, gledate desno, gore, dolje, ispod kreveta, ispod pokrivača, u ormarima, … pa vam sine ideja da ste možda na dvorištu, dođete na dvorište ali vas nema niti tamo, možda ste na ulici, izlazite na ulicu ali ništa, srećete nekog prolaznika, zaustavljate ga i pitate dali vas je možda vidio, on vam zbunjen postavlja pitanje, kog, vas? Da! Pa tu ste, razgovaramo, ali vi ostajete začuđene, pa gdje, kako ja ne vidim, pokažite mi, na to prolaznik uperi prstom u vas, ali vi i dalje ne možete postati svjesni samoga sebe, gledate i pitate, pa gdje?
Mi smo poput ribice koja pliva oceanom pitajući svakog prolaznika; oprostite, dali me možete uputiti, reći gdje se nalazi ocean.
Prihvacanjem ideja da se možemo izgubiti, da ste izgubili samog sebe, stvoren je veo koji vam ne dozvoljava da uvidite da Vi jeste Vi, da je sam tražitelj traženo. Svaki pokušaj da se pronađemo, svaka ideja, udaljavanje je od traženog.
Ne možemo doći ovdje i biti sada, postati Jedno, jer mi jesmo Jedno ovdje i sada. Ne možemo postati ono što već jesmo, možemo samo spoznati da JESMO, svugdje i sve, sada i ovdje, jedno sa svime, Bog.
Ako je sve Jedno, dali može postojati znanje? Gledano sa razine Jednote, znanje je privid, iluzija. Da bi postojalo znanje, mora postojati drugost, dualnost, ali pošto je dualnost iluzija, i svo znanje koje proizlazi iz dualnosti, ne može biti ništa više od iluzije.
Ako je sve Jedno, Bog, ako se sve nalazi u Bogu i Bog je unutar svega i ne postoji ništa izvan Boga, tada je sam Bog ništavilo, praznina, ništa iz kojeg izvire i u kojem se nalazi i nastaje sve. Sve može biti samo u ništa, a ništa može biti samo u svemu. Sve postoji a da nikada nije ni postojalo. Sve je samo ideja, iskustvo postojanja.