Um, rast i materija

Um, rast i materija
   

Izvor: http://www.postkvantnost.com

Ako postojanje onog što se referencira kao "veza um/tijelo", a što je izmudrilo masivnu industriju komplementarne medicine i omogućilo rast radikalnog novog svjetonazora, još uvijek zvuči kao naklapanje, učvrstite se na svom sjedalu i nastavite čitati.
 

Nova znanost kvantne fizike i epigenetike su revolucionirale razumijevnje veze između uma i materije, izazivajući utemeljene znanstve teorije i potičući potpunu ponovnu evaluaciju života, kakvog poznajemo.
 

Jedno od sjajećih svijetala koja emergiraju iz tih novih znanosti je stanični biolog i najprodavaniji autor, Bruce Lipton PhD, čija je knjiga "Biologija vjerovanja" nagrađena 2006. kao Najbolja znanstvena knjiga godine.
 

Lipton smatra da je za taj centralni pomak u mišljenju unutar znanstvene zajednice bio  probojni uvid u funkcioniranje gena.
 

Bruce Lipton: Stara vizija je govorila o samoaktualiziranju gena (uključivanju i isključivanju gena). Današnji podaci međutim otkrivaju da takva stvar kao što bi bila funkcija uključivanja/iskjlučivanja gena ne postoji, jer su geni nacrti (planovi) za izradu proteina, koji su gradbeni blokovi za stvaranje oblika strukturi.
 

Značaj tog pomaka u vjerovanju je ogroman, jer je izvorno stajalište vodilo poimanju čovjeka kao žrtve svoje biologije. Nasuprot tomu, "nove" znanosti pokazuju da smo u stvari gospodari svoje biologije.
 

Staru viziju je formulirao Francis Crick, koji je zajedno s James Watson-om dešifrirao strukturu DNA molekule 1953. temeljeći ju na eksperimentima uzetim izvan kontekstia no podržavanu svojim promišljanjima. Crick se potpuno oduševio vjerovanjem da DNA kontrolira život. Postavio je, ono što se u literaturi referencira kao "centralna dogma", po kojoj DNA vlada.
 

Presudna je stvar zapravo da je to bila samo hipoteza. Nikada nije izvršeno bilo kakvo znanstveno valoriziranje, a ipak smo svi "kupili" tu hipotezu, jer je već postojalo vjerovanje, kako bi to mogao biti odgovor na pitanje što kontrolira životom, ja kako su podaci pokazivali dobro uklapanje, jednostavno se pretpostavilo točnost te hipoteze (Lipton je i sam poučavao staničnu biologiju na Sveučilištu Wisconsin škole medicine i bio jedan od tisuće predavača čija su predavanja uključivala tu teoriju).
 

Ta je dogma postala takvim temeljem moderne biologije, jer je praktički bila napisana u kamenu. To je bilo u znanost ekvivalent "Deset zapovijedi".
 

U shemi te dogme o razvijanju života, DNA je zasjela na uzvušeni vrh, iza nje je slijedila RNA - "Xerox" kopija DNA, koja kratko živi. Novo razumijevanja načina djelovanja gena pokazuje kako je ta hipoteza netočna jer su geni u stvari nacrti, koji se čitaju.
 

"99% vremena živimo svoj život automatizmom procesora"
 

Succeed magazin: Tko ih čita?
 

Bruce Lipton: Upravo je to pitanje. Odjednom je fokus promijenio i problem je postalo pitanje tko ih zapravo čita? Dogodilo se da je um čitač. Tako je dakle um postao svemoćni poduzetnik tijela. Um kaže stanicama ono što anticipra a stanice odlaze po nacrt - DNA - i kreiraju ono što je um anticipirao.

 

SM: znači li to prevagu pozitivnog mišljenja?
 

Brude Lipton: Ne. Ljudi slušaju o "pozitivnom mišljenju", no kada ga pokušaju prakticirati, ne djeluje jer nedostaje jedan korak. Um sudjeluje u biologiji, no važno je prepoznati činjenicu o postojanju dva dijela uma, svjesni i podsvijesni, te o postojanju dva vrlo kritična faktora koja ih razlikuju.
 

1.      Kada se radi o obradi informacija, podsvijesni um je preko milijun puta moćniji od svijesnog uma.

2.      Neuro znanstvenici su otkrili da svijesni um djeluje u najboljem slučaju oko pet posto dana. 95% ili više vremena (za većinu ljudi 99%) sudjelujemo u svojim životima temeljem automatskog procesora, podsvijesnog uma.
 

SM: Prije nego što nastavimo ovim putom, postoje li čvrsti dokazi da je um glavni upravitelj tijela?
 

BL: Statistički je utemeljeno da jedna trećina svih medicinskih izliječenja (uključujući i kirurgiju) dolazi od placebo učinka, a ne od intervencija.
 

To znači ako je netko bolestan i uzima pilulu od šečera pod pretpostavkom kako mu je prepisan lijek za izliječenje stanja, izliječenje će se u trećini slučajeva.
 

To je znanstveno utvrđena činjenica, koju se uči u medicinskim školama i koja kaže da percepcija i vjerovanjae mogu potaknuti tijelo na prirodno izliječenje. Svi smo bili obdareni sposobnošću prirodnog liječenja, što postoji još od evolucije naše vrste, no od šeste godine se naš mozak mijenja, pa počinjenom stjecati percepcije o tomu tko smo na svijetu i u većini slučajeva kondicioniranje odbaci prirodnu sposobnost.
 

Tijekom prvih šest godina života mozak je u fazi halucinacijskog transa prema razini EEG (aktivnosti mozga) i pamti iskustva svijeta, baš kao snimač zvuka.
 

To je vrlo važan dio prirodnog plana za novog sudionika koji dolazi u zajednicu, jer mu omogućava download (snimanje) dominantnog programa - jezik, ponašanje, itd.

 

"Moramo odbaciti vjerovanje da smo žrtve okolnosti izvan naše kontrole"
 

SM: Znači li to da dijete mlađe od šest godina ima veće sposobnosti za samoiscjeljivanje?

Bruce Lipton: Pod pretpostavkom da nije bilo izloženo vjerovanju u nemogućnost prirodnog izliječenja.

SM: Možete li pojasniti? Što su stvarno ti programu, koji se utiskuju u naše mozgove?
 

Bruce Lipton: Program je serija poruka mozgu. Pomoću osjetila mozak kontinuirano otipkava okolinu. Čita ono što se događa i s pridruženim asocijacijama smješta u šire razumijevanje.
 

Na proimjer možete razumijevati crvenu boju i okrugli oblik, no inicijalno se rajčica ne percipira kao rajčica. Rajčica je kolekcija različitih podražaja kao što su i okus, tekstura, pojavnost.
 

SM: Vratimo se samo-izliječenju, tj. kako možemo doći onkraj negativnih programa, koji nam govore da ne možemo sami sebe liječiti?
 

Bruce Lipton: Vratimo se tomu. Želim dodati nešto važno. Dok malo dijete raste, shvaća kada dođe blizu onog što se zove "voda", njegovi roditelji postaju vrlo uznemireni, implicirajući da je ta "voda" vrlo opasna. Dakle to je to i to će se  povratno reflektirati na djetetovu sposobnost samo-liječenja.
 

Činjenica: svako dijete po rođenju može plivati kao dupin. Ako izađe rodnim kanalom ispod vode, sposobno je plivati. ugrađena nam je sposobnost plivanja. Pa zašto onda učimo djecu plivati?
 

SM: Zato što smo ih negativno programirali.

Bruce Lipton: Točno a negativno programiranje isključuje dani instinkt.

SM: Može li se isto primijeniti na našu sposobnost za uspijeh?
 

Bruce Lipton: Apsolutno. Vratimo se djetetu i ovaj put pogledajmo roditelje koji usađuju program "Ja to ne zaslužujem", koji postaje dio njegovog sustava vjerovanja i podsvijesnih programa.
 

Projicirajte unaprijed 40 godina kada će dijete kao odrastao sjediti u nekom malom uredu razmišljajući zašto sam na tom mjestu bez izlaza, mjestu s bijednim poslom. Kvalificiran sam i pametan, pa zašto sam ovdje?
 

U tom se trenu dijelovi slažu u cjelinu. Taj momak promišlja sa svijesnim umom, koji samo pet posto dana vodi show a sve ostalo funkcionira temeljem podsvijesnog uma koji izvodi program, "Ja to ne zaslužujem".

Po prirodi, um nastoji stvoriti koherenciju od svijeta. Pa ako imate program, koji kaže "Ja to ne zaslužujem", mozak neće dozvoliti generiranje ponašanja koje je u suprotnosti s programom, jer po prirodi mora biti koherentan.

SM: Kako ćemo doći onkraj takvog stanja?

Bruce Lipton: prvi je korak usvajanje činjenica da ima dva uma, koju ne smijemo negirati, jer ma što se događalo u životu - neuspijeh ili uspijeh - je povezano s tom činjenicom. Moramo odbaciti vjerovanje da smo žrtve okolnosti izvan kontrole.
 

Dva rade u tandemu. Ako je svijesni um zauzet razmišljanjem o nečem, podsvijesni um će djelovati nezavisno o zadatku koji postoji. No baš je to kritična stvar. On će djelovati u skladu s programom, koji je snimljen, koji je često negativan i stoga reducira naše sposobnosti.
 

Zaključak!

Ako kažete djetetu da je prosječno i to je program(iranje), dijete se neće izdići iznad prosjeka, jer će mozak reči, "to nema smisla". Stoga ma kako se jako dijete trudilo, ono će nesvijesno kreirati prosjek.

SM: Kako se onda sprijateljiti sa svojim podsvijesnim umom?

Bruce Lipton: Najprije treba shvatiti da je ovdje, jer ako nastaviti misliti kako je svijet protiv Vas, nastavljat ćete si "pucati u nogu".
 

Dok ne usvojite da djelujete iz svog podsvijesnog uma 95% vremena, ne možete krenuti na slijedeću razinu.
 

SM: Vi ste prepoznali jačinu podsvijesti pomoću kineziologije.

Bruce Lipton: Da. Otkrio sam kako u slučaju konkuriranja svijesti i podsvijesti, podsvijest uvijek pobijeđuje. Dakle djelujemo 95% dana pomoću moćnijeg uma, koji je bio programiran od drugih ljudi s ograničenjima koja će nas spriječiti u odlasku bilo gdje ili činjenju bilo čega, ukoliko svrhovito ne postanemo toga svijesni.

SM: Kada jednom postanemo svijesni, što onda?

Bruce Lipton: Možete stvoriti naviku novog programa, ako ga izvodite kontinuirano. To se zove Buddhistička punoća uma (mir u kojem nema prosuđivanja). To je u stvari svijest. No to je preteško za većinu ljudi koji voze milijun milja na sat. Drugi lakši način je pomoću modaliteta energetske psihologije, koji su navedeni na mom website-u.
 

Priznanje: pretisak Jill Fraser. iz Succeed Magazine. listopad 2007