Tko sam ja ?

·         Roditelj, dijete, ljubavnik, napušteni, prosvijetljeni, pobjednik, poraženi,

ove identifikacije sve dolaze i odlaze.

Svjesnost ovih identifikacija je uvijek prisutna.

Pogrešna identifikacija sebe kao neke objektne svijesti vodi ekstremnom

zadovoljstvu ili ekstremnoj boli i neprekidnom ciklusu patnje.

Kad si spreman prestati sa pogrešnom identifikacijom i otkriti direktno i

kompletno da si ti upravo sama svijest a ne ove prolazne definicije,

potraga za sobom u misli završava.

• Kada pitanje:"Tko?" je praćeno nevino, čisto, sve do svoga izvora, tamo je velika, zaprepašćujuća spoznaja:"Tamo nema entiteta uopće!". Tamo je samo neopisivo, neograničeno, prepoznavanje sebe kao neodvojivog od svega ostalog. Ti si slobodan. Ti si potpun. Ti si beskrajan. Ne postoji dno u tebi, ne postoji ti granica. Svaka ideja o tebi pojavi se u tebi i nestati će nazad u tebe. Ti si svjesnost, i svjesnost je svijest. Pusti da sve samo-definicije umru u ovome trenutku.
• ·         Pusti ih sve, i vidi što ostaje.
  Vidi što nije nikada rođeno i što ne umire.
  Osjeti olakšanje odlaganja tereta definiranja sebe.
  Iskusi stvarnu nestvarnost tereta.
  Iskusi radost koja je tu.
  Odmori se u beskrajnom miru svoje istinske prirode prije nego je
  ikakva misao o "Ja" iznikla.
  ~Gangaji

Tko si ti?

Bilo kakve misli koje si imao o sebi,| koliko god umanjene ili napuhane,
nisu ono tko si ti.
To je jednostavno misao.
Istina tko si ti ne može biti misao zato što je to izvor svih misli.
Istina tko si ne može biti imenovana ili definirana.
Riječi kao duša, svjetlo, Bog, istina, Ja, svijest,
univerzalna inteligencija, ili božanstvo,
iako su sve sposobne pobuditi ushićenje istine,
one su uvelike neadekvatne kao opis veličine o istinski tko si.
Kakogod da identificiraš sebe, kao dijete, kao adolescenta, majku, oca,
stariju osobu, zdravu osobu, bolesnu osobu, pateću osobu, ili
prosvijetljenu osobu, uvijek, iza svega toga, je istina o tebi.
Nije ti strana.
Tako je blizu da ne možeš vjerovati da je ti.
Istina o tome tko si je nedodirnuta bilo kojim konceptom o tome tko si,
bilo da si neuk ili prosvijetljen, bezvrijedan ili značajan.
Istina o tome tko si je slobodna toga svega.
Već si slobodan, i sve što blokira tvoju spoznaju o toj slobodi je
tvoja vezanost za neku misao o tome tko si.
Ova misao te ne zadržava da budeš istina o tome tko si.
Već si to.
Odvaja te od spoznaje o tome tko si.
Pozivam te da pustiš svoju pozornost da uroni u ono što je oduvijek bilo ovdje,
čekajući otvoreno svoju vlastitu samospoznaju.
Tko si ti, zapravo?
Jesi li neka slika koja se pojavila u tvom umu?
Jesi li neki osjet koji se pojavio u tvom tijelu?
Jesi li neka emocija koja prolazi kroz tvoj um i tijelo?
Jesi li nešto što je netko rekao da si, ili
si pobuna protiv nečega što je netko drugi rekao da si?
Ovo su samo neki od mnogih putova pogrešne identifikacije.
Sve ovo definicije dođu i odu,| rođene su i potom umru.
Istina o tome tko si ne dolazi i odlazi.
Prisutna je prije rođenja,| kroz životni vijek, i nakon smrti.
Otkriti istinu o tome tko si nije samo moguće,| to je tvoje pravo po rođenju.
Bilo kakve misli da ovo otkriće nije za tebe poput,
sad nije vrijeme, nisi dostojan, nisi spreman,
već znaš tko si, sve su to samo trikovi uma.
Vrijeme je da istražimo ovu "Ja" misao,
i da vidimo koju valjanost ima.
U ovom istraživanju,
pojavljuje se otvor za svjesnu inteligenciju koja si ti,
da se konačno prepozna.
Najvažnije pitanje koje ikada se možeš zapitati je:"Tko sam ja?".
Na određen način,
ovo je bilo implicitno pitanje postavljano kroz svaki stadij tvoga života.
Svaka aktivnost, bilo da je individualna ili kolektivna,
je motivirana u svome korijenu u potrazi za samo-definicijom.
Tipično, ti tražiš pozitivan odgovor na ovo pitanje i
bježiš od negativnog odgovora.
Jednom kada pitanje postane eksplicitno,
moment i moć pitanja usmjeravaju potragu za istinitim odgovorom,
koje je bez ograničenja, živo,
i ispunjeno sa svagda produbljujućom spoznajom.
Iskusio si oboje uspjeh i neuspjeh.
Poslije određenog stadija, ranog ili kasnog, shvaćaš da tko si,
kako god je to definirano, nije zadovoljavajuće.
Osim ako ovo pitanje nije istinski odgovoreno,
ne samo konvencionalno odgovoreno,|ti ćeš još uvijek biti gladan da znaš.
Zato bez obzira kako si definiran od drugih, dobronamjerno ili ne,
i bez obzira kako si se sam definirao,
ni jedna definicija neće donijeti trajnu uvjerenost.
Trenutak spoznaje da nijedan odgovor nije nikada
zadovoljio na ovo pitanje je ključno.
Ono se često označava kao trenutak duhovne zrelosti,
trenutak duhovne zrelosti.
Od ovog trena, možeš svjesno ispitati tko si zapravo ti.
U svojoj moći i jednostavnosti, pitanje:"Tko sam ja?",
vraća um nazad do korijena osobne identifikacije,
osnovne pretpostavke:"Ja sam netko".
Radije nego automatski uzeti da je ta pretpostavka točna,
možeš istražiti dublje.
Nije teško vidjeti da početna misao:"Ja sam netko",
vodi svakakvim strategijama: biti bolji netko, više zaštićeni netko,
netko sa više užitka, više udobnosti, i više postignuća.
Ali kada je ova osnovna misao u pitanju, um susreće "Ja" koji
je pretpostavio da je odvojen od onoga što je tražio.
To se zove samo-ispitivanje.
To je najosnovnije pitanje, "Tko sam ja?", i to je ono koje je najviše previđeno.
Provodimo većinu naših dana govoreći sebi ili drugima da smo netko važan,
netko nevažan, netko velik, netko malen, netko mlad, netko star,
nikada stvarno ne propitkujući ovo najosnovniju pretpostavku.
Tko si ti, zapravo?
Kako znaš da je to tko si ti?
Jeli to istina?
Stvarno?
Kada obratiš svoju pozornost prema pitanju:"Tko sam ja?",
možda ćeš vidjeti entitet koji ima tvoje lice i tvoje tijelo.
Ali tko je svjestan tog entiteta?
Jesi li ti objekt, ili si ti svjesnost objekta?
Objekti dolaze i odlaze.....
~Gangaji