Mooji - Praznina

Mooji – Praznina

by Velimir Gašparić

U praznini, tko si ti? Jesi li u praznini kao da si u ovoj sobi, ili si ti praznina? Ako kažeš da si u nečemu, onda je to zapravo dvoje: tu je osjećaj “sam” i osjećaj da sam u nečemu. To je odredište prema kojem idem, jer ako osjećaš da si “u”, onda praznina postaje neka vrsta iskustva, ti postaješ onaj koji je doživljava, a u tome ima dvojnosti. U praznini tko si ti? Koji oblik nosiš u praznini? Jesi li u njoj, ili si ti praznina?

Mooji: Praznina nije trivijalna stvar. To je najviše stanje. No, u svijesti postoji neki svrab, i ja koristim taj pojam: hrana za um. U umu misao dolazi, tu je taj svrab i osjećaj da ga treba počeškati. Pojavljuje se pitanje poput: imam problem dali ga riješiti ili ne. Ali ja kažem: samo ostavi tako kako je i svrab će prestati. Kada se dogodi da osjetiš taj svrab, tu je napast da ga počešeš, ali češkanje radi samo veću ranu i krvarenje. Dakle, uzmi u obzir da je praznina tu ali ostavi ju kao takvu da bude tu, budući da ne možeš poboljšati tu prazninu.

Mnoga bića teže biti ova praznina, da se vrate toj praznini, da vide svjesno. Kad idete na spavanje, u mogućnosti ste ostaviti sve svoje probleme i svoje brige o sebi i svom životu, i kad se probudite osjećate osvježenje bića jer san nas je odmaknuo od svih tih problema. Koliko novaca trošimo na krevete, na spavaće sobe kako bi dobili najbolji san, tako da možemo zaboraviti sve!? A ta praznina o kojoj pričamo nam osvježava biće, jer ga stavlja daleko od svih tih problema. Ta praznina je zasjenila sve brige i gdje ste tada stavili vašu pažnju?

Kada razmišljate o svojim brigama, aktivnostima i poslovima u životu, onda ste uznemireni.

Dakle, malo meditacije ili self-upita vas vraća na ovu afirmaciju u sebi, to priznanje: sve što postoji je samo vrsta praznine, izvan koncepta prazne čak.
Dakle, možete li izaći iz ove praznine  sada?

P: Ne dragovoljno. Znam da mogu. Nikad nisam pokušao pobjeći …

Mooji: U praznini, tko si ti? Jesi li u praznini kao da si u ovoj sobi, ili si ti praznina?
Vidi, ako ti kažeš da si u nečemu, onda je to zapravo dvoje: tu je osjećaj sam i osjećaj da sam u nečemu. To je odredište prema kojem idem, jer ako osjećaš da si “u”, onda praznina postaje neka vrsta iskustva, a ti postaješ onaj koji je doživljava, a u tome ima dvojnosti. Dakle, to ti omogućuje da napustiš taj doživljaj jer postoje mnoga ljepša divnija i realnija iskustva. To je razlog zašto sam vas pitao: u praznini tko si ti? Koji oblik nosiš u praznini? Jesi li u njoj, ili si ti to?

P: Ja sam to

Mooji: Dakle, ako si ti to…kako možeš izaći?

P: Nešto dolazi i prekriva me …

M: Vidite, ako ste na zemlji, možete reći: oblak prekriva sunce. Ali sunce ne zna da je prekriveno, sunce ne zna za senzaciju “ja sam prekriven”.

P: U redu. znaci važno je tko gleda.

Mooji: Da. Kada kažeš ja sam prekriven to je kao da se skrivaš od sebe, ja te tjeram da ti gledaš u to, i to je jako važno. To je suptilno gledanje na ovu bol, jezu u smislu odvajanja i smislu podjele u sebi Vi ste samo vi. Jučer smo razgovarali o tome, da nož može puno toga narezati ali ne može narezati sebe jer on je on, nož. I oči mogu svašta vidjeti ali ne mogu vidjeti sebe same jer one su one…oči… i vaga može vagati mnogo toga ali ne može vagnuti sebe jer ona je ona…vaga. I vi ste vi stoga ne možete opažati sami sebe … Opažati možete samo neke od ideje o sebi. Vi ste to nešto posebno, dali shvaćate? Nema podjele u tebi.. Samo po tim funkcijama svijesti čini ti se da si postao nešto kvalitetno, nešto što se može procijeniti, ali sve što vidiš to ne možeš biti ti …

P: Praznina također?

Mooji: Praznina je samo ideja o sadašnjem trenutku.

P: Da, osjećam se neugodno ……

Mooji: Nemoj se tako osjećati, nemaš zašto. Ponekad se osjećaš: sve bi bilo u redu samo kad bi … Danas smo razgovarali o jednom primjeru: Prijatelj te zove, halo kako si…? Ja sam dobro kako si ti…? Zapravo još sam na poslu i ovo je bio jako stresan dan te moram raditi još nekoliko sati ali sve to nema veze jer ću onda otići kući leći u kadu i sve će biti ok … Ja sam mu rekao: ne ne, ne dozvoli umu da te vara o tih još nekoliko sati. Zašto ti on govori: onda ću? To svi rado, govore: kad mi djeca odrastu onda ću ponovo početi živjeti, imati ću natrag svoj život. Kad bi mogao samo riješiti ovu hipoteku … KADA … tada ĆU … uvijek to obećanje, a ono je lopov. Pa sam mu rekao: Ne to uradi-učini upravo SADA. I istog momenta njegov odgovor meni bio je : hvala.

To mu je bilo dovoljno da natrag uhvati tu svjesnost da ga um vara. Dakle, ponekad dođe neka misao i ako je ne nahraniš možeš je ignorirati. To je kao da kuhaš juhu i ona vrije jer je ispod vatra, ali ako isključiš vatru ona će vrijeti još jedno vrijeme a onda će prestati jer si joj isključio izvor zbog kojeg je vrijala. Dali razumiješ? Dakle to isključivanje je samo tvoje uvjerenje. Što god da ti se pojavljuje možeš reci ne, to nisam ja, i onda um ide bla bla bla bla … ali to će se usporiti i ti više nećeš trebati čekati …

P: Trebam tebe da me podsjetiš na to …

Mooji: Ne trebaš, uživaj, ti ne trebaš ništa. Uživaj biti podsječen … Hvala ti …

Prevela: Armelija

Izvor: mooji.org