Naš pravi dom

Naš pravi dom
(Govor održan nezarjeđenoj sljedbenici kraj samrtne postelje)
Ajahn Chah
Prijevod Branislav Kovačević Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
Čvrsto usmjeri svoj um na ono što ću ti reći. I dok budem govorio budi pažljiva prema mojim riječima kao da sâm Buda sjedi pred tobom. Sklopi oči i ugodno se namjesti, saberi svoje misli i skoncentriraj um. Smjerno dopusti trostrukom dragulju mudrosti, istine i čistote da počiva u tvome srcu, jer to je način da iskažeš poštovanje prema Potpuno probuđenome.Danas ti nisam donio bilo što materijalno da ti ponudim, jedino Dhammu, učenje poštovanog Bude. Dobro slušaj. Trebalo bi da znaš da čak ni sam Buda, sa svom svojom akumuliranom vrlinom, nije mogao da izbjegne fizičku smrt. Kada je zašao u pozne godine napustio je svoje tijelo i odložio teško breme. Tako i ti moraš naučiti da budeš zadovoljna svim ovim godinama tokom kojih si se oslanjala na svoje tijelo. Trebalo bi da osjetiš da je to dovoljno. Možeš to uporediti sa pokućstvom koje si imala dugo vremena -- sa šalicama, tanjurima, posuđem i drugim. Kada si ga donijela u kuću bilo je čisto i blistavo, ali je sada, poslije tolikih godina upotrebe, počelo da propada. Nešto je već slomljeno, drugo je nestalo, a ono što je preostalo se raspada; ono nema neki nepromjenljivi oblik i takva mu je priroda. Isto je i sa tvojim tijelom -- neprestano se mjenja još od onog dana kada si se rodila, pa preko djetinjstva i mladosti, sve dok nisi evo danas stigla do starosti. Moraš to prihvatiti. Buda je rekao da stanja (sankhara), bilo da se radi o unutrašnjim, tjelesnim stanjima ili vanjskim stanjima, stvari oko nas, ne sadrže neku nepromenljivu suštinu, u njihovoj prirodi je da se mijenjaju. Razmišljaj o toj istini sve dok je jasno ne sagledaš.Upravo ovaj komad mesa što leži preda mnom na svom zalasku je saccadhamma (istina) i to je neizmjenjeno Budino učenje. Buda nas je poučavao da promatramo tjelo, da razmišljamo o njemu i da se prilagodimo njegovoj prirodi. Moramo biti u stanju da živimo u skladu sa svojim tjelom, u kakvom god se stanju ono našlo. Buda nas je poučavao da moramo postići takvu mentalnu stabilnost da ako recimo tijelo bude zatvoreno u tamnicu, ne dozvolimo da i um bude zatočen zajedno sa njim. Sada kada tvoje tijelo počinje da propada i pati od starosti, nemoj se tome opirati, ali i ne dozvoli da i tvoj um propada zajedno sa njim. Odvoji um od njega. Daj energiju umu, uviđajući istinu o stvarima kakve one zaista jesu. Poštovani Buda je podučavao da je takva priroda tijela, ne može biti drugačije: rodivši se, ono stari, oboljeva i umire. To je velika istina sa kojom se neprestano susrećeš. Vođena mudrošću, pogledaj svoje tijelo i shvati to.Čak i ako ti poplava ili požar unište kuću do temelja, kakva god joj opasnost zaprijetila, neka se to zadrži samo na kući. Ako je poplava, neka ona ne poplavi i tvoj um. Ako je požar, neka ti on ne izgori i srce. Neka samo kuća, nešto što je izvan tebe, bude poplavljena i spaljena. Dopusti umu da se oslobodi svega za što se vezuje. Trenutak je došao.Dugo si živjela. Oči su ti vidjele mnogo oblika i boja, uši su ti čule bezbroj zvukova, prošla si kroz mnoga iskustva. I sva su bila upravo to -- samo iskustva. Jela si izvanredna jela i svi dobri ukusi bili su samo dobri ukusi, ništa više. Neprijatni ukusi bili su samo neprijatni ukusi, samo to. Ako oko ugleda ljep prizor, to je samo to, ljep prizor. Ružan prizor je samo ružan prizor. Uho začuje zanosan, melodičan zvuk i to nije ništa više od toga. Škripav, neharmoničan zvuk je jednostavno samo to.

Buddhist philosophy

"Our attempts to rearrange the externals of our lives – money, relationships, careers – can only ever result in temporary satisfaction."

David Michie, Buddhism for Busy People, Part 3
If, like me, you have a tendency to take yourself altogether too seriously, beating yourself up when things don't go according to plan; if you feel your chances of happiness are undermined by circumstances beyond your control; if you would like to be a kinder, more generous person, but your heart has been cauterized by hurt and fear; if you would, quite simply, like to experience a sense of meaning beyond "another day, another dollar," you may well find in Buddhism practices which are truly transforming.
Rearranging not the externals, but the internals
What, you might ask, can a tradition developed in a remote oriental fiefdom two and a half thousand years ago possibly teach Westerners in the twenty-first century about happiness?
One of the most amazing paradoxes of all is that the Tibetan Buddhist approach could have been developed with today's busy Western world specifically in mind. In the finest empirical form, it presents an approach to the human condition based on an unflinching analysis of fact. It provides tried and tested practices set out in clearly defined steps to lead us from our current mental state to greater happiness and, ultimately, enlightenment.
From the Buddhist viewpoint, our attempts to rearrange the externals of our lives – money, relationships, careers – can only ever result in temporary satisfaction, the reason being that all such attempts fail to take into account the only constant in life: change. Even if we do get things the way we want them for a while, inevitably something will come along to upset our plans.This doesn't mean we should give up on happiness but rather that we should adopt a more effective strategy to reach that state. The Buddhist sage Shantideva once gave an eloquent analogy:
Where would I possibly find enough leatherWith which to cover the surface of the earth?But wearing leather just on the soles of my shoesIs equivalent to covering the earth with it.

"How is such transcendence achieved? Not through hoping or wishing, but by engaging in well-established practices."

David Michie, Buddhism for Busy People, Part 4
In other words, instead of attempting the impossible task of trying to control our whole environment, the Buddhist philosophy is to take control of the way we experience that environment – in our minds. Our objective is to rearrange not the externals but the internals, to identify our habitual, negative patterns of thinking and replace them with more positive alternatives, to change not the world but the way we experience it.
"Which is all very well," you may be thinking, "but if you had to live/work/sleep with the children/boss/husband I do, no amount of mental gymnastics is going to change things."
So it may seem. But even in the most difficult circumstances, change is possible. It is for this very reason that one of the best-recognized symbols of Buddhism is the lotus, a plant which, though rooted in the filth of the swamps, transcends its surroundings to rise to the surface as a flower of the most extraordinary beauty.
A practice-based psychology
How is such transcendence achieved? Not through hoping or wishing, but by engaging in well-established practices which for thousands of years have been shown to deliver successful results.
"What do Buddhists believe?" is a question often asked. Because belief lies at the heart of the Judeo-Christian tradition, the assumption is that Buddhism too is founded on belief and that Shakyamuni Buddha is the Buddhist equivalent of Jesus or Mohammed.
In fact, Buddhism works according to a completely different model. Buddhists do not worship Buddha; rather, we regard him as an example of what we can all achieve if we quite literally put our minds to it. Buddhism suggests no ultimate divinity who will make things better, but instead provides us with the mental software we need to make things better for ourselves – and, of course, others.
The subtitle of this book, "Finding happiness in an uncertain world," refers to a deliberate process. If we wish to learn the piano or improve our golf game, we know it isn't good enough simply to own the right equipment. We have to learn how to use it, step by step, practicing the relevant techniques until we achieve a level of mastery. So it is with our minds, where the effects of Buddhist practices are observable, repeatable, and measurable.

Želje

Buddha kaže da je uzrok boli ili patnje u želji ili žudnji te da moramo presjeći spone želje želimo li se osloboditi boli.
Žudnja je potraga uma za spasenjem ili ispunjenjem u stvarima vanjskoga svijeta i u budućnosti, a predstavlja zamjenu za radost Bfća. Sve dok sam poistovjećen s umom, ja sam ta žudnja, potreba, želja, vezanost, nesklonost, a nema me osim u njima, a i tada postojim tek kao puka mogućnost, neispunjeni potencijal, sjeme koje nije proklijalo. U tom stanju čak i želja za oslobođenjem ili prosvjetljenjem samo je još jedna žudnja za ispunjenjem ili ucjelovljenjem u budućnosti. Stoga ne tražite da se oslobodite želje ili da "postignete" prosvjetljenje. Postanite prisutni. Budite promatrač uma. Umjesto da citirate Buddhu, budite Buddha, budite »probuđeni«, a to riječ buddha i znači.
Ljudi su već tisućljećima u kandžama bola, otkako su doživjeli pad iz stanja milosti, zakoračili u carstvo vremena i uma te izgubili svjesnost o Biću. U tom su trenutku sebe počeli opažati kao besmislene djeliće u nekom stranom svemiru, nepovezane s Izvorom i s drugima. Bol je neminovna sve dok se poistovjećujete s umom, a to znači, duhovno govoreći, dok ste nesvjesni. Ovdje prvenstveno govorim o emocionalnoj boli, koja je ujedno glavni uzrok tjelesnog bola i bolesti. Odbojnost, mržnja, samosažaljenje, krivnja, bijes, depresija, ljubomora i tako dalje, čak i najblaža razdraženost, sve su to oblici boli. A svako zadovoljstvo ili emocionalni zanos u sebi sadrži sjeme boli: svoju neodvojivu suprotnost, koja će se s vremenom očitovati. Svatko tko je ikada uzeo drogu da bi doživio »zanos« znat će kako se zanos na kraju krajeva pretvara u pakao, kako se zadovoljstvo pretvara u neki oblik boli. Mnogi ljudi iz vlastita iskustva znaju kako se lako i brzo intimni odnos iz izvora zadovoljstva može pretvoriti u izvor bola. Sagledano s višeg stajališta, i negativne i pozitivne suprotnosti samo su lica istoga novčića, dijelovi temeljne boli koja je neodvojiva od egoističnog stanja svijesti i poistovjećenosti s umom. Dvije su razine boli: bol koju sada stvarate i bol iz prošlosti koja još živi u vašem umu i tijelu. Prestanite stvarati bol u sadašnjosti i rastvorite bol prošlosti - o tome sada želim govoriti.

MOĆ SADAŠNJEG TRENUTKA - GLAVA I

Life changing

"If only we were to land this particular job or contract, the difference would be life changing."

David Michie, Buddhism for Busy People, Part 2
And in our relationships, we don't have to look very far to recognize just how swiftly and how often that first giddying rush of romantic intensity can turn into something quite different.
Yet somehow we manage to convince ourselves that it's not the recipe that's at fault – it's the ingredients we're working with. If only we were to land this particular job or contract, the difference would be life changing. That man or woman is just so right that life with them would transport us to a state of great bliss. The fact that we once entertained similar thoughts about our now very-ex partner is not a subject we like to think about. And if we do, we have an outstanding ability to convince ourselves that this time it will all be completely different!
A practical alternative
Having spent my adult life in corporate public relations, my own search for happiness has been a busy one. On the career treadmill working crazy hours, juggling a dozen balls, experiencing the full spectrum of emotions from adrenaline-charged triumph to the desperate wish that the world would stop, I am all too familiar with the relentless striving to succeed, the wearying knowledge that no matter how far you go, there is always so much further.
But it has also been my enormous good fortune to have encountered Tibetan Buddhism, to have discovered a practical alternative. This book explains how profound and lasting happiness can be achieved according to this ancient tradition. It is also an unashamedly personal account of how Buddhist teachings have helped me infuse my day-to-day life with greater meaning and how they are transforming my understanding about what really counts.
Personal though this particular account may be, it is written with the certain knowledge that there is nothing at all unique about my experience. Scratch out corporate public relations and replace it with any other form of busy-ness and the story for most of us is a variation on the same theme: too much to do, too little time to do it in, and an underlying recognition that despite our best endeavors we don't appear to be living life to our full potential. It is also true that by integrating various Buddhist practices into my life, I have benefited from results which are by no means unique either – and still do, every single day.

Emocije

EMOCIJA: REAKCIJA TIJELA NA UM
A što je s emocijama? Mene više zaokupljaju emocije, nego um.
Um, u onom smislu u kojemu ga koristim, nije samo misao. On obuhvaća i vaše emocije, kao i sve nesvjesne mentalno-emocionalne reaktivne obrasce. Emocija se pojavljuje ondje gdje se susreću um i tijelo. Ona predstavlja reakciju tijela na um - ili biste mogli reći, odraz uma u tijelu. Primjerice, napadačka ili neprijateljska misao stvorit će u tijelu nakupinu energije koju nazivamo bijesom. Tijelo se priprema za borbu. Misao da vam netko prijeti, u tjelesnom ili psihološkom smislu, izaziva stezanje tijela, a to je tjelesni vid onoga što nazivamo strahom. Istraživanja su pokazala kako snažne emocije mogu čak izazvati promjene u biokemiji tijela. Te biokemijske promjene predstavljaju fizički ili materijalni vid emocija. Naravno, najčešće niste svjesni svih svojih misaonih obrazaca, i često ih možete osvijestiti tek promatranjem vlastitih emocija.
Što se više poistovjećujete sa svojim razmišljanjem, s onim što volite i ne volite, s prosudbama i tumačenjima, odnosno, što ste manje prisutni kao promatračka svijest, to će energetski naboj emocija biti jači, bez obzira na to jeste li toga svjesni ili niste. Ne možete li osjetiti svoje emocije, ako ste se odvojili od njih, na kraju ćete ih iskusiti na čisto tjelesnoj razini, kao tjelesni problem ili simptom. Proteklih godina mnogo je napisano o tom pitanju, stoga ne moramo ovdje o tom govoriti. Snažan nesvjestan emocionalni obrazac može se čak očitovati kao neki vanjski događaj za koji vam se čini da vam se jednostavno dogodio. Primjerice, primijetio sam da će ljudi koji u sebi nose mnogo bijesa, ako toga nisu svjesni i ako ga ne izražavaju, vrlo vjerojatno doživjeti napad, verbalan ili čak fizički - napast će ih drugi bijesni ljudi, često bez ikakva očita razloga. Oni zrače jakim bijesom, tako da neki ljudi to osjete, a to potiče njihov vlastiti usnuli bijes. Imate li poteškoća s doživljavanjem vlastitih emocija, počnite Usredotočivati pažnju na unutarnje energetsko polje vlastita tijela. Osjetite tijelo iznutra. To će vas dovesti u dodir s vlastitim emocijama. To ćemo kasnije potanje objasniti.
Kažete kako je emocija odraz uma u tijelu. Ali katkad između to dvoje dođe do sukoba: um kaže: "Ne", a emocija kaže: "Da" ili obratno.
Želite li uistinu upoznati um, tijelo će vam uvijek pokazati njegov točan odraz, stoga promotrite emociju ili je radije osjetite u svome tijelu. Postoji li medu njima neki očit sukob, misao će biti laž, a emocija će biti istinita. Nije to ona krajnja istina o tome tko jeste, nego relativna istina o stanju vašega uma u tom trenutku. Sukob između površinskih misli i nesvjesnih mentalnih procesa prilično je uobičajen. Možda još niste sposobni aktivnost nesvjesna uma prenijeti u svijest u obliku misli, ali ona će se uvijek kao emocija odražavati u tijelu, a toga možete postati svjesni. Promatrate li emociju na taj način, to je u osnovi isto kao kad osluškujete ili nadzirete misao, što sam opisao ranije. Jedina je razlika u tome što se misao nalazi u glavi, a emocija posjeduje snažan tjelesni vid, stoga se prvenstveno osjeća u tijelu. Kad je promatrate, možete joj dopustiti da ondje postoji, a u tom slučaju neće moći upravljati vama. Više niste emocija, nego promatrač, prisutnost koja motri. Vježbate li to, sve ono nesvjesno u vama izronit će na svjetlost svijesti.
Dakle, promatranje emocija podjednako je važno kao i promatranje misli?
Tako je. Naviknite se postavljati si pitanje: što se u ovom trenutku zbiva u meni? To će vas pitanje usmjeriti u pravom smjeru. Ali, nemojte analizirati, nego samo promatrajte. Usredotočite pažnju na nutrinu. Osjetite energiju emocije. Nema li nijedne emocije, usmjerite pažnju još dublje, u unutarnje energetsko polje tijela. Ono predstavlja dveri koja vode Biću. Emocija najčešće predstavlja proširen i energiziran misaoni obrazac, a zbog njezinog, nerijetko prejakog energetskog naboja, u početku nije lako ostati dovoljno prisutan kako biste je mogli promatrati. Ona bi vas željela prevladati i najčešće u tome uspijeva - ako niste dovoljno prisutni. Ako zbog nedovoljne prisutnosti zapadnete u nesvjesno poistovjećivanje s emocijom, što je prirodno, privremeno se pretvarate u emociju. Između razmišljanja i emocija nerijetko se stvara krug bez kraja: oni hrane jedno drugo. Misaoni obrazac stvara povećani odraz samoga sebe u obliku emocije, a vibracijska frekvencija emocije hrani izvorni misaoni obrazac. Zadržite li se mentalno na nekoj situaciji, događaju ili osobi koje smatrate uzrokom osjećaja, ta misao energijom hrani emociju, koja zauzvrat puni energijom misaoni obrazac i tako dalje.
U osnovi, sve emocije oblici su prvobitne, nediferencirane emocije koja vuče podrijetlo iz gubitka svijesti o tome tko ste s onu stranu imena i oblika. Zbog svoje nediferencirane prirode, teško je otkriti ime koje točno opisuje tu emociju. »Strah« približno odgovara ali, osim trajnog osjećaja prijetnje, ta emocija također obuhvaća dubok osjećaj napuštenosti i nepotpunosti. Možda bi najbolje bilo koristiti se pojmom koji je podjednako nediferenciran kao i ta temeljna emocija te ga jednostavno nazivamo »bol«. Jedan od glavnih zadataka uma jest boriti se protiv te emocionalne boli ili je otkloniti, što je jedan od razloga njegovoj neprestanoj aktivnosti, ali sve što um može postići jest privremeno prikrivanje te emocije. Zapravo, što se um jače bori da se oslobodi boli, to je bol veća. Um nikada ne može pronaći rješenje, niti si može dozvoliti da vam dopusti da ga vi pronađete, jer on sam predstavlja unutarnji dio "problema". Zamislite šefa policije kako pokušava pronaći palikuću, a zapravo je on sam taj palikuća. Boli se nećete osloboditi sve dok osjećaj vlastitoga ja ne prestanete crpiti iz poistovjećivanja s umom, odnosno s egom. Um će se tada srušiti sa svoga mjesta moći, a Biće će se razotkriti kao vaša istinska priroda. Da, znam što me namjeravate pitati.
Namjeravao sam pitati: što je s pozitivnim emocijama, kao što su ljubav i radost?
Te su emocije neodvojive od vašega prirodnog stanja unutarnje povezanosti s Bićem. Uvidi u ljubav i radost ili kratki trenuci dubokoga spokojstva mogući su kad god dođe do prekida u struji misli. Za većinu ljudi ti se prekidi rijetko i samo slučajno događaju, u trenucima kad um »ostane bez riječi«, katkad potaknut velikom ljepotom, krajnjim tjelesnim naporom ili još većom opasnošću. Iznenada se pojavi unutarnja duboka tišina. A u toj tišini javlja se tanana, ali snažna radost, ljubav i spokojstvo.
Takvi su trenuci najčešće kratkotrajni, jer se um ubrzo ponovno vraća svojoj bučnoj aktivnosti koju nazivamo razmišljanjem. Ljubav, radost i spokojstvo ne mogu cvjetati dok se ne oslobodite prevlasti uma. Ali te tri stvari ne nazivam emocijama. One prebivaju onkraj emocija, na mnogo dubljoj razini. Stoga biste trebali postati potpuno svjesni emocija i osjetiti ih prije nego što možete osjetiti ono što se krije u njihovoj pozadini. Emocija doslovce znači "uznemiravanje". Ta riječ dolazi iz latinske riječi emovere, što znači "uznemiriti". Ljubav, radost i spokojstvo duboka su stanja bića ili, bolje rečeno, tri vida stanja unutarnje povezanosti s Bićem. Kao takvi nemaju nikakvih suprotnosti. To je zato jer izranjaju s mjesta onkraj uma. Emocije, s druge strane, budući da su dio dvojnog uma, podvrgnute su zakonu suprotnosti. To jednostavno znači da ne možete dobiti dobro bez lošeg. U neprosvijetljenom stanju poistovjećenosti s umom, ono što se katkad pogrešno naziva radošću najčešće je kratkotrajna ugodna strana trajno promjenjivog kruga boli i zadovoljstva. Zadovoljstvo uvijek izaziva nešto izvan vas, dok radost izranja iz nutrine. Samo ono što vam danas pruža zadovoljstvo sutra će vam zadati bol ili će vas napustiti, pa će vam odsutnost izvora zadovoljstva nanijeti bol. Ono o čemu se nerijetko govori kao o ljubavi može neko vrijeme biti ugodno i uzbudljivo, ali to je ovisnička vezanost, stanje krajnje potrebe koja se za treptaj oka može pretvoriti u svoju suprotnost. Nakon početnog zanosa mnogi se "ljubavni" odnosi zapravo kreću između "ljubavi" i mržnje, privlačnosti i napada.
Stvarna ljubav ne izaziva patnju. Kako bi i mogla? Ne pretvara se nenadano u mržnju, kao što se ni stvarna radost ne pretvara u bol. Kao što sam rekao, čak i prije nego što postanete prosvijetljeni - prije nego što se oslobodite uma - možete na trenutak zaviriti u istinsku radost, ljubav i duboki unutarnji mir, nepomičan, ali titrav i živ. To su vidovi vaše istinske prirode, koju najčešće prikriva um. Čak i u "normalnom" ovisničkom odnosu može biti trenutaka kad se osjeti prisustvo nečeg pravog, nečeg neuništivog. Ali to su samo kratkotrajni uvidi koje uskoro ponovno prekriva aktivnost uma. Tada vam se može činiti da ste imali nešto vrlo dragocjeno i da ste to izgubili ili će vas um uvjeriti da je to u svakom slučaju bio samo privid. Istina je da to nije bio nikakav privid i da ga ne možete izgubiti. To je dio vašega prirodnog stanja koje um može zamagliti, ali ga nikada ne može uništiti. Čak i kad je nebo prekriveno teškim oblacima, nije riječ o tome da je Sunce nestalo. Sunce je još uvijek ondje, iza oblaka.

MOĆ SADAŠNJEG TRENUTKA - GLAVA I

"What does it take to be happy?"

"What does it take to be happy?"

David Michie, Buddhism for Busy People, Part 1
What does it take to be happy? Of all the questions in the world, this is the most universal. It is also the great leveler because all of us – comfortably off or financially struggling, single or in a relationship, awkwardly overweight or elegantly slim – are equal in our desire to achieve true happiness. Not the happiness we've all experienced which comes and goes depending on circumstance, but a happiness which endures regardless of change. A happiness we feel deep down inside.
By any objective standard, our efforts to attain this simple goal have met with decidedly mixed results. As a society we now enjoy a level of affluence that would have left our grandparents breathless – but our medicine cabinets have never been so replete with sedatives, tranquilizers, and antidepressants to cocoon us from our new, "improved" reality. We have at our disposal an unprecedented range of labor-saving devices – but never have we had to work such long hours. We are succeeding in the cozy notion of creating a global village" – but never have we felt so under siege from international terrorism, volatile stock markets, viral infections and other threats. And so the list of paradoxes continues.
On an individual basis, our striving for happy, purposeful lives often doesn't fare much better. Money, relationships, and fulfillment in work are the core ingredients of most people's recipes for happiness, but if we were to send in the Happiness Auditors to check up on their effectiveness, could they really withstand close scrutiny?
Successive studies of lottery winners, for example, show that within months of multimillion-dollar wins, happiness levels return pretty much to where they were before. Amazingly adaptable creatures that we are, we adjust to new conditions so quickly that what was once fabulous soon becomes the norm, and we're back where we started, in search of fresh excitement. Even when we do achieve that much sought-after promotion, that big-ticket deal, that amazing breakthrough, all too often we are mystified to discover that we fail to experience the wonderful feelings we'd always thought we would. "Is this all?," we find ourselves wondering.