Osjetite ljubav koja vas okružuje

Molitve

Molim vas da na trenutak sklopite oči, otvorite srce i osjetite ljubav koja vas okružuje. Pozivam vas da mi se
pridružite u posebnoj molitvi za doživljaj iskustva zajedništva sa zajedničkim Stvoriteljem.
Usredotočite pozornost na pluća, kao da samo ona postoje. Duboko udahnite i osjetite zrak koji vam ispunjava
pluća. Zamijetite povezanost ljubavi između zraka i pluća. Dok vam se pluća šire kako bi ispunila
najveću potrebu ljudskoga tijela, disanje, osjećajte užitak. Ponovno duboko udahnite, zatim izdahnite i ponovno
osjetite užitak.
Da bismo stalno uživali u životu, dovoljno je već i samo disanje. Osjećajte zadovoljstvo zbog toga što ste živi,
zadovoljstvo osjećaja ljubavi...

Molitva za stvoritelja

Danas mi, Stvoritelju, pomozi da priču svoga života stvaram jednako prekrasnom kao što si ti stvorio
sveukupni svemir.
Od danas mi pomozi da ponovno osjetim vjeru u istinu, u tihi glas vlastite osobnosti. Molim te, Bože, da kroz
mene, u svakoj riječi koju izgovorim, u svakom djelu koje učinim, izražavaš svoju ljubav. Pomozi mi da svako
djelo u mome životu bude ritual ljubavi i radosti. Dopusti mi da se za stvaranje najljepše priče o Tvome
stvaranju služim ljubavlju kao materijalom.
Danas je, Bože, moje srce ispunjeno zahvalnošću na daru života. Hvala Ti za svijest o tome da Ti stvaraš
samo savršenstvo. Zbog toga što si me Ti stvorio vjerujem u vlastito savršenstvo.
Bože, pomozi mi da se bezuvjetno volim, kako bih svoju ljubav mogao dijeliti i s drugim ljudskim bićima, sa
svim oblicima života na ovoj prekrasnoj planeti. Pomozi mi u stvaranju moga vlastita sna o raju, na vječnu
sreću čovječanstva. Amen.

Molitva za anđela

Danas mi, Stvoritelju, pomozi da se prisjetim svoje prave prirode, koja je ljubav i radost. Pomozi mi da
postanem onaj tko uistinu jesam te da izrazim ono što uistinu jesam.
Počevši od danas, pomozi mi da svako ljudsko biće prepoznam kao Tvoga poslanika koji mi donosi poruku.
Pomozi mi da Tebe vidim u duši svakog ljudskog bića, iza maski, iza slika, iza onoga što se pretvaramo da
jesmo. Danas mi pomozi da onome dijelu mene koji uvijek prosuđuje predam poruku svoje osobnosti. Pomozi
mi, Bože, da se oslobodim svih svojih prosudbi, da se oslobodim svih lažnih poruka što sam ih predavao
samome sebi i svima oko sebe.
Danas mi pomozi da ponovno postanem svjestan kako, kao anđeo, sam stvaram svoj svijet i dopusti mi da uz
pomoć svoje svjesnosti isporučim Tvoju poruku života, Tvoju poruku radosti, Tvoju poruku ljubavi. Dopusti mi
da izrazim ljepotu svoga duha, ljepotu svoga srca, u najuzvišenijoj umjetnosti čovjeka: snu vlastita života.
Amen.

Glas znanja
Praktični vodič do unutarnjeg mira
Naslov izvornika:
don Miguel Ruiz The Voice of Knowledge

Nisi ono što vjeruješ da jesi

ｻ Ti razumiješ načelo koje kaže da nisi ono što vjeruješ da jesi. To je samo priča. Ti to dobro
razumiješ, ali ne vjeruješ u to. A to je jako važno. Promijenit ćeš se kad uistinu povjeruješ u to, kad u to uložiš
vjeru, tada ćeš se promijeniti.ｫ


Ako prestanete vjerovati u laži, možete promijeniti ono u što vjerujete o sebi. To je ključ za mijenjanje vaše
priče, to je vaša potraga za snom i to nitko osim vas ne može učiniti. Važni ste samo vi i vaša priča. Morate se
suočiti s vlastitom pričom, a suočit ćete se, dakako, i s glavnim likom te priče.
Počnite ga promatrati kao da je riječ o nekome drugome, a ne o vama. Vaša sveukupna životna priča je poput
knjige o vama. Udaljite se od te priče i postanite svjesni vlastite tvorevine. Pregledajte priču svoga života bez
ikakvih prosudbi, tako da se ne pojave emocionalne reakcije. Sagledajte vlastitu priču od samoga djetinjstva -
rast kojeg ste doživjeli, sve odnose. Jednostavno pokušajte napraviti inventuru i promatrati slike. Zamislite da
imate samo pluća kojima možete disati, oči kojima možete vidjeti ljepotu, uši kojima čujete zvuke prirode. Tu
je riječ samo o ljubavi. Suočite svoju životnu priču i svoju ljubav pa ćete doživjeti najnevjerojatniju potragu za
snom.

Samo zamislite kako bi izgledalo da uistinu imate slobodnu volju, a to je moć da sami donosite odluke.
Hoćete li uistinu odabrati da sami uništite vlastitu sreću ili ljubav? Hoćete li odabrati da se prosuđujete, da se
okrivljujete, da živite u stidu i krivnji? Hoćete li odabrati da vjerujete kako ste loši, kako niste lijepi, kako ne
zaslužujete biti sretni, zdravi ili uspješni, samo zato što toga niste vrijedni? Hoćete li odabrati da se neprestano
svađate s ljudima koje najviše volite? Da vam je volja uistinu slobodna, odabrali biste sasvim suprotno. Mislim
da je sasvim očito kako naša volja nije slobodna.

Prestanete li vjerovati u
laži, patnji je kraj. Kraj je i prosuđivanju. Više ne živite obuzeti krivnjom, stidom, bijesom i ljubomorom. Više
nemate potrebu da budete dovoljno dobri za bilo koga, pa ni za sebe. Prihvaćate ono što jeste, što god to bilo,
čak i ako ne znate što ste. Više vam nije ni stalo da to znate. Nije važno znati, i to je mudrost.
Samo zamislite da vam se sveukupni život mijenja zato što više ne vjerujete u laži. Živite ne pokušavajući
kontrolirati sve oko sebe, a vaša osobnost nikome ne dopušta da vas kontrolira. Više ne prosuđujete druge, niti
prigovarate onome što čine, jer znate da druge ne možete kontrolirati. Samo zamislite da ste odabrali oprostiti
svakome tko vas je u životu povrijedio, jer u srcu više ne želite nositi emocionalni otrov. Opraštajući svima pa
čak i sebi, iscjeljujete vlastiti um i srce i više ne osjećate emocionalnu bol.

Želite li znati istinu, ako ste spremni prestati vjerovati u laži, tada zapamtite: ne vjerujte samome sebi i ne
vjerujte nikome. To će vam pojasniti mnoge stvari. No, možda će vam trebati mala podrška kako biste prestali
vjerovati u laži i kako biste se počeli oslobađati svih sporazuma koji su usmjereni protiv vas.

Prvi sporazum, neka vam riječ bude besprijekorna, znači da se u stvaranju svoje priče nikada ne trebate služiti
snagom riječi protiv sebe. Besprijekoran znači bez grijeha. Sve što napravite protiv sebe jest grijeh. Kad
vjerujete u laži, koristite se snagom riječi protiv samih sebe. Kad vjerujete da se nikome ne sviđate, da vas nitko
ne razumije, da nikada nećete uspjeti, tada se svojom riječju koristite protiv sebe.

Drugi sporazum, ništa ne shvaćajte osobno, pomaže vam da se oslobodite mnogih laži u koje ste pristali
vjerovati. Kada stvari shvaćate osobno, reagirate i povrijeđeni ste, a to stvara emocionalni otrov. Tada žudite
za osvetom, želite vratiti istom mjerom i riječju se koristite protiv drugih ljudi. Znate da drugi ljudi projiciraju
svoje ideje na vas, kao da Picasso kaže: ｻTo ste vi.ｫ Svjesni ste da je to samo nečiji pripovjedač koji vam
jednostavno pripovijeda priču. Ako ništa ne shvaćate osobno, bit ćete imuni na emocionalni otrov u svim
odnosima. Više nećete gubiti kontrolu i nećete se prepuštati reakcijama zato što ste emocionalno povrijeđeni.
Time zadobivate jasnoću pa ste odmah korak ispred drugih ljudi koji ne uočavaju ni vlastite priče.

Ne možete kontrolirati ono što se događa oko vas, ali možete upravljati načinom
na koji pričate svoju priču. Možete je prepričavati kao veliku melodramu, možete biti tužni i depresivni zbog
svega što vam se događa ili je možete pričati kao priču u kojoj nema nikakvih tragedija.

Treći sporazum, ne pretpostavljajte, prava je karta za osobnu slobodu. Što se događa kad nešto pretpostavljamo?
Pripovjedač izmišlja priču, mi u nju vjerujemo i ne postavljamo pitanja koja bi mogla osvijetliti istinu.
San nam se većinom temelji na pretpostavkama, a te pretpostavke stvaraju cijeli svijet privida koji uopće nisu
istiniti, no mi u njih vjerujemo. Iznošenje pretpostavki i osobno shvaćanje tih pretpostavki početak je pakla na
ovome svijetu. Ljudska bića stvaraju mnoštvo problema, jer prave pretpostavke i vjeruju da su istinite! Gotovo
se svi naši sukobi temelje na tome.

Naposljetku, morate vježbati svjesnost sve dok ne ovladate njome. Kada ovladate svjesnošću kao navikom,
život uvijek sagledavate onakvim kakav jest, a ne onakvim kakvim ga vi želite vidjeti. Više ne pokušavate
stvari pretočiti u riječi, ne pokušavate više ništa objasniti i to vam ne dopušta stvaranje pretpostavki.

Četvrti sporazum sa samim sobom glasi: uvijek dajte sve od sebe. Kad dajete sve od sebe, glasu znanja ne pružate
priliku da vas prosuđuje. Ako vas ne prosuđuje, nema potrebe da se osjećate krivima ili da se kažnjavate.
Radeći najbolje što možete, bit ćete produktivni, što znači da ćete nešto poduzimati. Taj se sporazum odnosi na
to da nešto poduzmete i radite ono što volite raditi, jer to je posao koji vas usrećuje. Bavite se njime zato što to
želite, a ne zato što morate.


Kad radite najbolje što možete, imate povjerenja u sebe i u svoje stvaranje, svoju životnu silu. Postavili ste si
cilj i potpuno se predajete njegovu ostvarenju, ali niste vezani za ostvarenje. Ne znate hoćete li ga ostvariti i do
toga vam nije ni stalo. Predajete mu se, a prekrasno se osjećate kada postignete cilj. Ako ga ne postignete i to je
prekrasno. Kako god bilo, potpuni ste jer je ljubav u kretanju prekrasna stvar. Djelovanje je izražavanje samoga
sebe, to je izraz duha i vašega stvaranja.
Potičem vas da preuzmete odgovornost za svaku odluku koju u životu donesete. Nijedna odluka nije ni
ispravna ni pogrešna.

Svaka djelatnost vašega života postaje ritual ljubavi - jelo, šetnja, govor, rad, igra. Kad sve postane ritual
ljubavi, više ne razmišljate, nego samo osjećate. Duboko ste sretni već i samo zbog toga što ste živi.

Kada otvorite duhovne oči, spoznajete san svoga života, spoznajete koliko ste vremena izgubili poigravajući
se nevažnim sitnicama, poigravajući se glupostima i besmislenim problemima. Spoznajete da sami sebi ne
dopuštate uživati u stvarnosti ljubavi i u stvarnosti radosti.

Odlomci iz knjige:

Glas znanja
Praktični vodič do unutarnjeg mira
Naslov izvornika:
don Miguel Ruiz The Voice of Knowledge

Ne vjerujte samome sebi

Pravilo broj jedan: ne vjerujte samome sebi. No, neka vam um bude otvoren. Neka vam i srce bude otvoreno.
Osluškujte se, slušajte vlastitu priču, ali ne vjerujte u nju, jer sada ste svjesni da je priča koju pišete izmišljotina.
Nije stvarna. Kad začujete glas u glavi, ne shvaćajte ga osobno. Znate da vam znanje najčešće laže. Slušajte i
zapitajte se govori li istinu ili neistinu. Ne vjerujete li vlastitim lažima, one neće moći preživjeti, a vi ćete
donositi bolje odluke koje će se temeljiti na istini.

Pravilo broj dva: ne vjerujte nikome. A to uključuje i mene. Ako vi lažete samome sebi, možete biti sigurni da
i drugi ljudi sebi lažu. A ako lažu sebi, svakako će isto tako lagati i vama. Kad ljudi razgovaraju s vama, tko to
progovara kroz njih? Tko upravlja njihovim riječima? Vi ne znate proizlazi li ono što vam govore iz njihova
srca ili su to riječi Princa laži koji živi u njihovoj glavi. Ne znate pa im nemojte ni vjerovati. No, naučite slušati
bez prosuđivanja. Ne morate ljude prosuđivati zato što lažu. Koliko ste puta čuli kako netko kaže: ｻPa on je
patološki lažacｫ, a u stvarnosti svima nama vlada Princ laži? Laži su posvuda. Ljudi uvijek lažu, a ako ne
posjeduju svjesnost, to čak i ne znaju. Katkad uistinu vjeruju da je ono što govore istina. I tome stvarno mogu
vjerovati, ali to ne znači da su te riječi i istinite.

Akcija je opažaj vlastita stajališta, a to znači opažaj vlastite prosudbe. Što je reakcija?
Reakcija su vaši osjećaji i vi na laži reagirate emocionalnim otrovom.

Znanje, ono što znamo, ljudska bića čini žrtvama. Ako pred nekim pogriješimo, pokušavamo se opravdati
kako bismo zaštitili sliku koju projiciramo prema van. Kasnije, kada ostanemo sami, prisjetit ćemo se onoga što
se dogodilo i ponovno se kažnjavati zbog te pogreške. Zašto? Zato što nam glas znanja neprestano priča o
onome što smo učinili s istoga stajališta koje smo i mi imali kad smo to učinili. Taj glas postaje moćan sudac
koji nam govori: ｻPogledaj što si učinio!ｫ Kome to govori? Bio je to glas koji nas je i naveo da to učinimo!

U mržnji nema ničeg pogrešnog. Osjećate li mržnju, to znači da glas znanja progovara u našoj glavi i
navodi nas na mržnju. Mržnja je potpuno normalna stvar; to je samo reakcija na ono u što vjerujemo.
Promijenimo li uvjerenje, tada će se mržnja preobraziti u ljubav. Kad prestanemo vjerovati glasu, sve će nam se
emocije promijeniti zato što su emocije posljedica, a ne uzrok. Emocionalna bol je simptom povrede; bol nam
pokazuje da nešto moramo napraviti kako bismo to zaustavili.

Zašto ljudi prema nama grubo postupaju? Zato što im to dopuštamo, zato što smo povjerovali da zaslužujemo
grubost. No, spustimo li se malo dublje, vidjet ćemo da sami prema sebi postupamo mnogo grublje od bilo
kojeg drugog čovjeka. Možemo okrivljavati druge ljude koji su nas povrijedili i možemo reći: ｻZlostavljali su
me u djetinjstvuｫ i možemo smisliti mnoštvo izgovora. Ali tko vas zlostavlja u sadašnjem trenutku? Ako ste
iskreni, otkrit ćete da je to uglavnom vaš vlastiti glas znanja.
Zlostavljamo sebe svaki put kad sami sebi slažemo. Zlostavljamo sebe svaki put kad se proklinjemo. Svaki
put kad se prosuđujemo, svaki put kad sami sebe odbacimo. Dakako da će se u takvim slučajevima javiti
emocionalna reakcija koja uopće nije ugodna! Ne sviđaju li nam se vlastite emocionalne reakcije, to ne znači da
potiskujemo ono što osjećamo, nego da se oslobađamo laži koje su uzrokovale emocionalnu reakciju.

Što god osjetili - radost, bijes, ljubav, mržnju - to su samo reakcije. No, budući da je to reakcija, važno je
vidjeti što ju je izazvalo. Ako nisam sretan, znači da u mojoj priči ima nešto što me sprečava da budem sretan.
Tada moram napraviti korak unatrag kako bih vidio što dovodi do toga. Ako sam dovoljno svjestan, moći ću se
suočiti s problemom, popraviti ga i ponovno ću biti sretan. Čim se pojavi bilo kakav problem, razriješim ga na
ovaj ili onaj način, čak ni ne pokušavam napisati priču o njemu.
Svemir je jednostavan: u njemu je riječ samo o uzroku i posljedici, akciji i reakciji. Ne sviđa li vam se način
na koji živite, to je reakcija na program koji upravlja vašim životom. Lažljivac, odnosno program, nije čak ni
dio vas, ali istodobno i jest zato što vi sami sebe tako određujete. Program stvara priču, a zatim u nju pokušava
unijeti smisao objašnjavajući i opravdavajući sve u skladu s glavnim likom priče. Kakva zamka. Kakva vještina
stvaranja. Ljudska bića stvaraju čitavu kulturu, cjelokupnu filozofiju čovječanstva. Stvaramo povijest, znanost,
umjetnost, Olimpijske igre, natjecanje za Miss Universe, sve što možete zamisliti. To su naše tvorevine,
prekrasne su i divne, ali samo su priče!

Odlomci iz knjige:

Glas znanja
Praktični vodič do unutarnjeg mira
Naslov izvornika:
don Miguel Ruiz The Voice of Knowledge

Slika i uloga koju smo stvorili

Svatko od nas ima pravo stvarati vlastitu životnu priču i izražavati se kroz vlastitu umjetnost. No, koliko smo
samo puta pokušali natjerati sekundaran lik da se uklopi u sliku i ulogu koju smo stvorili za njega? Htjeli bismo
da naša djeca budu onakva kakvima ih želimo. No, da vam kažem lošu vijest: to se nikada neće dogoditi! Ako
se naš partner ne uklapa u sliku koju smo stvorili za njega, ljuti smo ili povrijeđeni. Tada ga pokušavamo
kontrolirati, govorimo mu što bi trebao raditi, što ne bi smio raditi, što bi trebao vjerovati i što ne bi smio
vjerovati. Čak mu govorimo kako treba hodati, odijevati se i govoriti. Isto to radimo i svojoj djeci pa se odnosi
pretvaraju u rat za preuzimanje kontrole.

Oslobodimo li se laži o sebi u koje vjerujemo, gotovo kao čarolijom
promijenit će se laži u koje vjerujemo o drugim ljudima. Tada će se promijeniti i sekundarni likovi naše priče,
no to ne znači da ćemo izbaciti stare, a uvesti nove likove. Sekundarni karakteri ostaju isti. Mijenja se ono što
vjerujemo o njima. To mijenja ono što projiciramo na njih, a s tom promjenom doći će i do promjene odnosa s
njima. Zbog toga će se promijeniti način na koji oni doživljavaju nas. Zato će se promijeniti sekundarni
karakter njihove priče koji predstavlja nas. Kad se mi mijenjamo, mijenja se i sve ostalo, poput vala koji se širi
površinom vode.

Ako stotinu ljudi prisustvuje istome događaju, čut ćete stotinu različitih priča, a svatko će tvrditi da je upravo
njegova istinita. Dakako, istinita je samo za onoga tko ju je ispričao, a vaša je priča istinita samo za vas. No,
glas znanja pokušava dokazati da ste u pravu. Čak tražite i vanjske saveznike koji će vam se pridružiti u
križarskom ratu u kojem ćete dokazati da ste u pravu, a druga osoba nije. Zašto pokušavate opravdati ono u što
vjerujete? Ne morate drugima pokazati da nisu u pravu, jer već znate da su oni u pravu u okviru svoje priče. Vi
ste u pravu u okviru svoje priče. Što znači da možete odbaciti pojmove ispravnog i pogrešnog: više ne morate
braniti ono u što vjerujete.
Kad postignete tu razinu svijesti, lakše će vam biti ne vrijeđati se na ono što govore drugi. Znamo da je svako
ljudsko biće pripovjedač i da svatko iskrivljuje istinu. Ono što dijelimo s drugima samo je naša percepcija, naše
stajalište. To je potpuno prirodno jer je naše stajalište jedino što imamo. Tako opisujemo ono što vidimo.
Stajalište ovisi o programiranju, a program je sve ono što se nalazi u našem osobnom Stablu spoznaje.
Stajalište također ovisi i o tome kako se osjećamo u emocionalnom i fizičkom smislu, a to se mijenja iz trenutka
u trenutak. Mijenja se kad smo ljuti ili uznemireni, a mijenja se i kad smo sretni. Percepcija se mijenja kad smo
umorni ili gladni. Mi, ljudska bića, neprestano mijenjamo ono što kažemo, način na koji reagiramo, ono što
projiciramo. Mijenjamo čak i ono što drugi govore!

Ljudi su Božji pripovjedači. U nutrini svakoga od nas postoji nešto zbog čega možemo protumačiti sve što vidimo.
Mi smo poput Božjih novinara koji pokušavaju objasniti sve što se oko nas događa. U našoj je naravi
izmišljati priče i zato stvaramo jezike. Zato sve svjetske religije stvaraju prekrasne mitologije. Pokušavamo
izraziti i podijeliti ono što opažamo, a to se odvija neprestano.

Glas koji kaže: ｻJednostavno sam takavｫ glas je znanja. To je glas lažljivca koji živi u Stablu spoznaje u vašoj
glavi. Tolteci su taj glas smatrali iznimno zaraznom mentalnom bolešću, jer se znanjem prenosi od čovjeka do
čovjeka. Simptomi bolesti su strah, bijes, mržnja, tuga, ljubomora, sukobi i razdor medu ljudima. Ponavljam, te
laži kontroliraju san našega života. Mislim da je to očito.

Djed mi je to rekao na najjednostavniji način: ｻMiguel, sukob koji postoji jest sukob između istine i onoga što
nije istinaｫ, i to nije bilo ništa novo. Prije dvije tisuće godina jedan je od najvećih majstora, barem u mojoj
priči, rekao: ｻSpoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.ｫ Osloboditi od čega? Od svih tih laži. Osobito od
lažljivca koji prebiva u glavi i neprestano govori. A mi to nazivamo razmišljanjem! Svojim sam učenicima
običavao govoriti: ｻSamo zato što u glavi čujete glas, to ne znači da vam govori istinu. Ne vjerujte tom glasu i
on više neće imati moć nad vama.ｫ

Odlomci iz knjige:

Glas znanja
Praktični vodič do unutarnjeg mira
Naslov izvornika:
don Miguel Ruiz The Voice of Knowledge

Kao mala djeca bili smo savršeni

Nema potrebe da se opravdavamo zbog onoga što jesmo. Nema potrebe da se naprežemo kako bismo postali
ono što nismo. Samo se trebamo vratiti vlastitom integritetu, onome kakvi smo bili prije no što smo naučili
govoriti. Savršenstvo. Kao mala djeca bili smo savršeni. Kad smo bili gladni, željeli smo jesti. Kada bismo se
umorili, željeli smo se odmoriti. Za nas je bio stvaran samo sadašnji trenutak; nismo brinuli o prošlosti, nismo
bili zabrinuti zbog budućnosti. Uživali smo u životu, željeli smo istraživati i zabavljati se. Nitko nas nije učio
da budemo takvi: takvi smo se rodili.
Rodili smo se u istini, ali smo odrasli vjerujući u laži. To je ono u čemu se sastoji sveukupna tragedija
čovječanstva, to je cijeli problem s pripovjedačima. Jedna od najvećih laži u priči čovječanstva jest laž o našoj
nesavršenosti. Ta je laž imala velik utjecaj na moj život. Pa iako drugima govorim da ništa ne pretpostavljaju,
ipak pretpostavljam da se to, na ovaj ili onaj način, dogodilo svima nama. Dakako, priče nam se razlikuju, ali
mislim da je obrazac manje ili više isti kod svakoga. Teško bi se moglo reći da je itko izbjegao toj zamci.
Bio sam savršeno dijete. Bio sam bezazlen, a onda sam progutao laž da nisam onakav kakav bih trebao biti.
Vjerovao sam da se moram jako truditi kako bih postao onakvim kakav trebam biti. Tako sam naučio graditi
svoju priču i, zato što sam joj vjerovao, postala je za mene istinita. A priča je, makar prepuna laži, ipak
savršena. Lijepa je i prekrasna. Nije ni ispravna ni pogrešna, ni dobra ili loša, ona je samo priča i to je sve. No,
tu priču možemo promijeniti uz pomoć svijesti. Korak po korak, možemo se vratiti istini.

Savršeno je sve što je Bog stvorio. Ne uviđamo li vlastito savršenstvo, to je zato jer smo pozornost usmjerili
na vlastitu priču. Laži sadržane u toj priči ne dopuštaju nam da uvidimo istinu. No, tu priču možemo promijeniti
i vratiti se istini - uz pomoć svjesnosti.

Konačno sam razumio što su me majka i djed već dugo pokušavali naučiti o drevnoj
filozofiji Tolteka. Tolteci su vjerovali da ljudska bića žive u snu. San je svijet privida sačinjenih od slika
svjetlosti, a um sanja i dok mozak spava i kada je budan.

Vi u ovome trenutku sanjate svoj život. Opažate ne samo svoj san, nego i san vrhovnog umjetnika kako se
odražava u svemu što zamjećujete. Vi reagirate i pokušavate unijeti smisao u ono što zamjećujete. Pokušavate
to objasniti na svoj način, a to ovisi o znanju pohranjenom u pamćenju vašega uma. S moga je stajališta to
prekrasno. Živite u priči koju sami stvarate, a i ja živim u priči koju sam stvaram. Vaša je priča vaša stvarnost -
virtualna stvarnost istinita samo za vas, za onoga koji je stvara.

Život stvara ono što je stvarno, a ljudska bića stvaraju virtualnu stvarnost - priču o onome što je stvarno.
Opažamo slike svjetlosti i tumačimo, ocjenjujemo i prosuđujemo ono što opažamo. To neprestano odražavanje
u zrcalu našega uma ono je što Tolteci nazivaju sanjanje.
Bog, vrhovni umjetnik, koristi se našim životom za stvaranje umjetnosti. Mi smo instrumenti kroz koje se izražava
životna sila.
Umijeće sanjanja umijeće je življenja. Sve što kažemo i napravimo izraz je životne sile. Stvaranje je
beskonačno. Zbiva se u svakome trenutku.

Istina je da znamo samo ono što znamo, a jedino što uistinu znamo jest naša vlastita priča. No, mnogo ste puta
čuli ljude kako govore: ｻJako dobro poznajem svoju djecu; oni nikada ne bi učinili takvo što!ｫ Mislite li da
uistinu poznajete svoju djecu? Mislite li da uistinu poznajete svoga partnera? Vjerojatno ste sigurni da vas
partner ne poznaje! Možete biti sasvim sigurni da vas nitko uistinu ne poznaje, no poznajete li vi sami sebe?
Poznajete li, zapravo, ikoga?

Nekoć sam vjerovao da poznajem svoju majku, no jedino što o njoj znam jest uloga koju sam joj dao u svojoj
priči. Posjedujem sliku za lik koji igra ulogu moje majke. Sve što znam o njoj jest ono što o njoj vjerujem.
Nemam pojma kakva je ona u vlastitoj glavi. Samo moja majka može znati tko je, a svakako ni ona to ne zna.
Isto vrijedi i za vas. Vaša se majka može zakleti da vas dobro poznaje. No, je li to istina? Mislim da nije.
Znate da majka nema pojma o čemu razmišljate. Zna samo ono što vjeruje o vama, a to znači da ne zna gotovo
ništa. U njezinoj priči vi ste tek sekundaran lik koji igra ulogu njezina sina ili kćeri. Vaša majka stvara vašu
sliku i želi da se uklopite u ono što stvara. Ako niste onakvi kakvima vas želi u skladu sa svojom pričom,
pogodite što se događa? Ima osjećaj da ste je povrijedili i pokušava vas natjerati da se uskladite s njezinom
slikom. Zato osjeća potrebu da vas kontrolira, da vam kaže što da radite, a što da ne radite, zato vam iznosi sva
svoja mišljenja o tome kako biste trebali živjeti svoj život.

Ako znate da je to samo njezina priča, zašto biste se uopće i trudili braniti svoje stavove? Ono što ćete reći
nije važno; ionako vam ne vjeruje. Kako bi mogla povjerovati vašoj priči kad to nije njezino mišljenje?
Najbolje bi bilo promijeniti temu, uživati u njezinom prisustvu i voljeti je takvu kakva jest. Ako posjedujete
svijest, oprostit ćete majci sve ono što vam je učinila, ali, dakako, u skladu s vlastitom pričom. Vaš će se odnos
s majkom potpuno promijeniti samo činom opraštanja.

Odlomci iz knjige:

Glas znanja
Praktični vodič do unutarnjeg mira
Naslov izvornika:
don Miguel Ruiz
The Voice of Knowledge

Koliko laži čujete u svojoj glavi?

Koliko laži čujete u svojoj glavi? Tko prosuđuje, tko govori, tko je onaj koji ima mišljenje? Ako ne volite, to
je stoga što vam glas u glavi ne dopušta da volite. Ako ne uživate u svom životu, to je zato što vam taj glas ne
dopušta da uživate.

Sada znamo što se događa u glavi. Ondje se smjestio pripovjedač; on je taj glas u našoj glavi. Taj glas govori
bez prestanka, a mi slušamo i vjerujemo u svaku riječ. Taj glas nikada ne prestaje prosuđivati. Prosuđuje sve što
radimo, sve što ne radimo, sve što osjećamo i ne osjećamo, sve što rade drugi. U glavi neprestano čujemo
njegovo ogovaranje. I, što nam govori taj glas? Laži, uglavnom samo laži.

Tada me djed blago pogledao i rekao: ｻMiguel, vidim da se jako trudiš ostaviti dojam na mene, dokazati mi da
si za mene dovoljno dobar. Za time imaš potrebu zato što nisi dovoljno dobar za sebe.ｫ Uh. Tu me ulovio.
Nisam znao zašto, ali imao sam osjećaj da me uhvatio u laži. Nikada nisam shvatio da djed zna za moju
nesigurnost, da zna kako samoga sebe prosuđujem i odbacujem, da zna za krivnju i stid koje sam osjećao. Kako
je znao da se pretvaram, pokušavajući biti nešto što nisam?

Miguel, tvoja ti vjera daje snagu. Vjera je moć stvaranja koju posjeduju svi ljudi i nema nikakve veze s
religijom. Vjera je posljedica sporazuma. Kada pristaneš vjerovati u nešto bez ikakve sumnje, ulažeš svoju
vjeru. Ako nimalo ne sumnjaš u ono što vjeruješ, tada je to za tebe istina, makar u stvarnosti bila laž. Tvoja je
vjera tako moćna da nećeš biti dovoljno dobar ako tako vjeruješ. Ako vjeruješ da ćeš doživjeti neuspjeh, uistinu
ćeš ga doživjeti, jer to je moć i čarolija tvoje vjere. Kao što sam ti već rekao, patiš zato što vjeruješ u laži. To je
vrlo jednostavno. Čovječanstvo je ovakvo kakvo jest jer kolektivno vjerujemo u mnoštvo laži. Ljudska bića
vjeruju u te laži već tisućama godina, a na njih reagiramo mržnjom, bijesom i nasiljem. No, to su samo laži.ｫ

Svako je ljudsko biće slično Picassu. Svako je ljudsko biće pripovjedač, što znači da je umjetnik. Ono što
Picasso radi s bojama, to mi radimo s riječima. Ljudska bića promatraju život koji se odvija u nama i oko nas i
koriste se riječima kako bi napravili portret onoga što vide. Ljudska bića smišljaju priče o svemu što
doživljavaju i upravo poput Picassa iskrivljuju istinu, ali za nas je to istina. Dakako, drugi ljudi mogu uživati u
načinu na koji iskrivljujemo istinu. Mnogi ljudi jako cijene Picassovu umjetnost. No, ljudska bića svoju priču
stvaraju s vlastitog, jedinstvenog stajališta. Zašto bi svoju priču pokušavao nametnuti nekome drugome, ako za
njega to nije istina? Ako to shvatiš, nećeš više imati potrebu braniti ono u što vjeruješ. Nije važno da ti budeš u
pravu, a ostali u krivu. Umjesto toga, svakoga promatraj kao umjetnika, kao pripovjedača. Budi svjestan da je
ono u što drugi vjeruju njihovo stajalište, koje ni na koji način nije povezano s tvojim.ｫ

Nakon toga razgovora s djedom osjetio sam potrebu shvatiti stvari. Želio sam razumjeti svoj osobni život i
otkriti kad sam počeo vjerovati u laži. To nije bilo lako. Trebale su mi godine da potpuno shvatim taj razgovor.
Vidjeti sebe u sadašnjem trenutku uopće nije bilo jednostavno, a nije mi se bilo lako odreći onoga u što sam
vjerovao. No, želio sam odgovore, jer mi je takva narav. Morao sam znati, a jedinu su mi pomoć mogle pružiti uspomene.

Jednostavno prihvaćamo da nismo uspjeli, da nikada nećemo uspjeti i zbog toga okrivljujemo sve oko sebe.
ｻNisam uspio zato što mi nitko nije pomogao - nisam uspio zbog ovoga ili onoga.ｫ Izgovora ima na stotine, ali
u današnje vrijeme samoosuđivanje je gore nego ikada prije. Postojalo je i dok smo još pokušavali biti savršeni,
ali kad smo odustali, postalo je strašno. Kad smo odustali, pokušali smo prikriti vlastite frustracije govoreći:
ｻDobro se osjećam. Upravo ovako želim živjetiｫ, ali znamo da smo doživjeli neuspjeh i od samih sebe ne
možemo sakriti ono što vjerujemo.
Dakako, neuspjeh doživimo svaki put kad pokušamo postati onakvima kakvi nismo. Teško je biti nešto što
nismo, pretvarati se da jesmo ono što nismo. Nekoć sam se pretvarao da sam jako sretan, snažan i važan. Jao!
Takav je život uistinu pakao. To je zamka, situacija u kojoj nitko ne može pobijediti. Nikada ne možete biti ono
što niste i to je najvažnija pouka. Možete biti samo ono što jeste i to je sve. A vi ste ono što jeste ovoga
trenutka, i to bez ikakva napora.

Odlomci iz knjige:

Glas znanja
Praktični vodič do unutarnjeg mira
Naslov izvornika:
don Miguel Ruiz
The Voice of Knowledge