Dosta je mraka!
Svaki istraživač s probuđenom sviješću prolazi kroz sličan put k konačnom prosvjetljenju. Iako je ovaj put individualan, svi smo mi dio iste porodice, porodice Svjetla, tako da pravi smisla da ovdje opišem sve što sam saznao na svom ‘putu’ kako bih pomogao Vama braćo i sestre koji ste zamijetili ovaj svjetionik (moj blog) u mraku svojih olujnih mora.
Korak prvi: otvaranje svijesti za primanje
Sam čin ‘buđenja iz sna’ može biti nagao ili polagan, može se desiti ranije ili kasnije tijekom života. Pod činom ‘buđenja iz sna’ podrazumijevam otvaranje svijesti i uma k novim saznanjima koja su danas poznata kao alternativna nauka i shvaćanje svoje pozicije u društvu koje je u većini slučajeva pozicija običnog roba. Ja sam impuls ‘buđenja’ dobio tražeći lijek za danas preboljenu bolest u trideset i nekoj godini života, znači relativno kasno i naglo.
Korak drugi: izolacija
Nakon početnog buđenja osjećate se osnaženi novim saznanjima, ali avaj: ako nekome iz svoje okoline pokušavate prenijeti samo mrvicu znanja dobivate čudne poglede tipa: ‘evo napokon je skrenuo s uma’. Bivate izolirani i nemate neki široki krug ljudi s kojima možete podijeliti svoja nova znanja i raspravljati o njima, za utjehu ostaju neki forumi ili slične virtualne stvari, ali ništa ne može zamijeniti ekipu ‘uživo’. Jednom opečeni, večina dalje izbjegava iznositi svoje prave stavove u društvu i šutke se slaže s izrečenim, samo da bi izbjegla kritike. Ovo je prva greška, VI braćo i sestre niste slučajno došli do novih saznanja i vaša dužnost je da ih podijelite što većem broju ljudi i da se ne sramite ili plašite mogućih osuda. Vjerujte mi, osjećati ćete se puno lakše kad kažete ono što mislite, pa čak i ako Vas okolina napadne ili osudi vi ćete ostati mirni i spokojni dok će ‘napadač’ otkriti svoje strahove i frustracije koje će vam se kasnije činiti smiješnim.
Biti dobro prilagođen u duboko bolesnom svijetu nije mjerilo zdravlja – Jiddu Krishnamurti
Korak treći: mračni period
Početni entuzijazam od novih saznanja splašnjava kad počnete sve dublje i dublje kopati po raznoraznim urotama i kad ‘duboko zaronite’ u mračnu stranu svih ovih sranja koja trenutno vladaju na našoj Zemlji. Dobivate informacije o organiziranoj otmici djece, organiziranoj i strogo kontroliranoj trgovini drogom pod patronatom CIA, masovnim silovanjima i žrtovanju ljudi u povodu raznih masonskih ‘blagdana’, doznajete da su svi ratovi namjerno izazvani. Osjećate bespomoćnost i nemogućnost da bilo što promijenite. Shvaćate da je sve oko vas dio jedne manje ili veće urote, da su hrana, zrak, voda i lijekovi namjerno otrovani, da ne možete vjerovati političarima, liječnicima, znanstvenicima, nikome tko govori s neke službene pozicije. Postajete cinični, skeptični i paranoični, ne vidite nikakva rješenja, ili ih vidite u nasilju u nekom konačnom obračunu. Trudite se primjeniti neka saznanja kako bi bar sačuvali vlastito zdravlje ili zdravlje ukućana, ali avaj došli ste do informacija da nas danonoćno zaprašuju i truju bio-kemijskim agensima (chemtrails), da nam doslovno prže mozak mobitelskim tornjevima i HAARP sustavima i da nema nikakve efikasne zaštite, pa se pitate: čemu se uopće boriti. Osjećate se kao brodolomac na malom napuštenom čamcu koji je pun rupa, taman kad začepite jednu pojave se nove dvije.
Ovdje mnogi odustaju od svog puta da ne bi totalno potonuli u ‘mrak’ očaja i beznađa. Ovo je greška, bitno je imati što više informacija o svijetu u kojem živimo, ali ne treba dopustiti da nam to oduzme hrabrost. Tipična greška je osječaj bespomoćnosti ili usmjeravanje gnjeva i ljutnje na neke bezlične karaktere (npr. predsjednik Bush ili trenutna hrvatska premijerka Jaca). A to je upravo ono što ‘mračna’ strana i priželjkuje, da VI generirate još više negativne energije i usmjeravate pažnju na neke institucije tipa EU, MMF, CIA ili karaktere kao što je Obama, Bush. Ovo su tzv. ‘totem pole’ virtualni objekti koji služe za privlačenje naše energije, što im više energije dajemo to ih više osnažujemo i držimo na životu. Postoje indicije da ‘oni’ (mračna strana) namjerno plasiraju pola teorija zavjere (mix istina i laži) samo kako bi privukli ogromnu negativnu energiju velikog dijela probuđenih i odvukli ih s njihovog pravog puta. Jedan primjer virtualnog objekta za privlačenje negativne energije su tzv. vijesti ili informativni program na TV-u. To smeće je uobičajeno najgledanija emisija pojedine TV kuće,a 99% vremena je posvećeno tragedijama, bolestima, ratovima i nasiljju općenito. Drugi primjer može biti i operacija chemtrails koja može samo izazvati frustraciju jer običan čovjek može vrlo malo napraviti protiv ovoga, a svaki dan je prisiljen da gleda u chemtrail tragove na nebu i tako nepotrebno generira negativnu energiju. Kad pogledam svoje chemtrail članke i photo blog, vidim da sam i sam potpao pod ovu vrstu kontrole kad sam nepotrebno skoro na dnevnoj bazi generirao negativnu energiju i to sve uredno bilježio u svome blogu šireći nesvjesno tu negativnu energiju još više.
Moj savjet: ako zapadnete u fazu da ispoljavate mržnju prema nekom političaru, liječniku, bilo kojoj osobi ili nekoj instituciji, državi ili crkvi povedeni nekom pričom o uroti ili radi bilo kojeg razloga, znajte da ste na pogrešnom putu. Bitno je imati informacije o svim stvarima, ali svakodnevno usmjeravati mentalnu energiju i emocije prema mračnim stvarima i mržnji je pogrešan pristup, jer čovjek ima ograničenu količinu energiju na raspolaganju i ako večinu troši na negativne stvari onda vrlo malo ostaje za ono dobro.
U koliko ste u životu 98% sretni a 2% nesretni, i u koliko se koncentrirate 100% na ovih 2% vaš život će biti nesretan.A u koliko ste 98% u životu nesretni a 2% sretni i u koliko se 100% koncetrirate na ovih 2% vaš život će biti sretan!
Korak četvrti: prakticiranje novih znanja ili odustajanje radi straha
Nakon svih saznanja i činjenica odlučili ste da promijenite neke svoje navike, počinjete izbjegavati zubne paste s florom, počinjete koristiti filtere za vodu, postajete vegetarijanci, neki odlučniji prelaze i ishranu sirovom hranom, počinjete meditirati i općenito raditi na sebi. Ovo prakticiranje novih saznanja izaziva još veće osude okoline i čak sukobe. Primjer potencijalnog sukoba s okolinom je cijepljenje novorođene djece. Dva poznanika koja su vrlo otvorena uma i koji i sami ponešto prakticiraju ‘alternativu’ i koja su dobro upoznata s ubojitim karakterom cjepiva za djecu, bez pogovora su pristali cijepiti svoju djecu. Odrekli su se svog mišljenja i principa da bi izbjegli potencijalni sukob s bračnim partnerom, s zakonom, a i radi bijega od vlastite odgovornosti ako se što desi dijetetu, jer je lakše naknadno okriviti sistem i doktore nego sam preuzeti odgovornost. Ovo je tipična situacija za sve nas: da li ostati vjeran onome u što čvrsto vjeruješ i što misliš i preuzeti punu odgovornost za svoje akcije u nadi da će sve biti dobro ili u strahu pokleknuti pred okolinom i dopustiti da neko drugi diktira tvoj život i živote tvojih bližnjih. Iskreno rečeno, ovaj korak nisam još ni sam svladao, očigledno da mi je još komforno u ovom ‘polupasivnom’ stanju, ali ovo nije samo jedan jednokratan čin, već proces brisanja granica koje smo sami postavili ispred nas. Da li je ta granica banalna kao što je izbor odjeće ili načina ishrane ili malo veća kao što je cijepljenje ili necijepljenje dijeteta, to je u principu isto jer barijera nije zakon, nije okolina, već naš strah, strah od osude i strah od preuzimanja odgovornosti i bojažljivost od neizvjesne budućnosti umjesto čvrsta vjera i očekivanje da će svaka naša akcija dati pozitivan ishod. Savjet: da bi lakše brisali svoje strahove ili granice, osim rada na sebi, na svom duhovnom razvoju (meditacija, sungazing, Ho’ponopono) povežite s ljudima sličog svjetonazora i ciljeva, stvorite vortex dobre volje i pozitivne energije, hrabrite jedne druge i onda ćete lakše spoznati svoje granice, a jednom kad napipate zid, onda ga je lako srušiti. Bitno je istaći da većina ljudi nije uopće svjesna koje je sve granice i limite usvojila tijekom života. Radite na sebi, spoznajte svoje granice ili svoje strahove, kad ih jednom uočite onda ih je lakše i srušiti.
Vaša moć i sposobnost da stvarate stvarnost vašom voljom ZAVRŠAVA TAMO GDJE POČINJE STRAH
Korak peti: konačno oslobođenje
Iako prakticirate nova znanja, meditirate, zdravo se hranite, trudite se živjeti u harmoniji i samosvjesno koračate u nekom novom i nepoznatom smjeru, još uvijek doživljavate emocije odbačenosti od društva, izoliranosti, frustracije prema drugima koji slijepo uništavaju kako sebe tako i okoliš. Možete osjetiti prijezir prema ostalim ljudima koji i dalje žive zarobljeni u svojim ‘kavezima’. Nadalje uviđate da možda dosta energije i truda trošite na prakticiranju novih znanja bez očekivanih ili s slabim rezultatima. Kad vidite kako ostali lagodno žive kao ‘poslušne ovce’ zapitate se što je meni ovo trebalo, mogao sam ugodno živjeti, gledati televiziju, jesti hamburgere, piti pivu i ići na posao svaki dan, kao i većina ljudi (poslušnih ovaca). Uglavnom, čak i u ovom stadiju razvoja svijesti, postoji mogućnost da svakodnevno generirate mnoštvo negativnih emocija kao što su razne frustracije ili sumnja u ispravnost onoga što radite.
Međutim, osjećate da ste blizu proboja one nevidljive opne kaveza koji je postavljen oko vaše svijesti, samo je potreban možda mali korak. Taj korak je nešto individualno i može se spontano dogoditi u trenutku spoznaje tijekom meditacije, čitanja knjige ili bilo čega, kad se pohranjeni kodovi u vama otključaju i pruže vam cijelovitu sliku. S ovom spoznajom osjetite konačno oslobođenje, nevjerovatnu snagu, odlučnost, ljubav prema svakom obliku života ili ukratko osjetite konačno oslobođenje od svakodnevnih ljudskih drama i emocija koje su u pravilu negativne. Pošto je ovo individualni proces, ja mogu samo izložiti ono što je mene oslobodilo:
Sav život i svi događaji za koje sam mislio da mi se nasumično događaju i nad kojima ja nemam ama baš nikakve kontrole su strogo kontrolirani i orekstrirani od moje svijesti. Sve što je došlo u moj vidokrug, sve što sam čuo, osjetio ili okusio je područje moje odgovornosti. Samo je pitanje kako ću se ja postaviti prema svemu tome: da li ću se truditi izbjegavati nemile situacije iako se oni nekim čudom uvijek ponavljaju ili ću probati naučiti neku lekciju iz svega toga. Shvatio sam da je svaka potencijalno neugodna situacija izazov da testiram sebe. Ako pokleknem pod strahom ili nekom negativnom emocijom, tada znam da sam pao test, ako pak uspijem proći kroz neku situaciju s punim povjerenjem u sebe i svoje mogućnosti s ljubavlju prema svakoj stanici svog tijela i svemu živome što me okružuje ili ukratko ako se osječam ugodno u svojoj koži bez obzira na ‘vanjska’ događanja, onda smatram da sam prošao test.
Ovo implicitno znači da NE postoje negativne situacije, misli, emocije ili doživljaji, postoji samo količina gluposti koju moramo izbrisati iz naših umova i ćelija, kako bi spoznali da ono što nam se događa je upravo namijenjeno nama i da napokon opet imamo priliku ispravno postupiti kako bi se napokon oslobodili i mogli nastaviti na vlastitom putu ljubavi i kreacije. Na kraju dana zbrojite sve pozitivne situacije u kojima ste se osječali uzvišeno, blaženo i sretno ispunjeni ljubavlju, pa sad to bio neobvezatan razgovor i smijeh s prijateljima, pomaganje susjedu u nevolji ili nešto slično. Oživite ove pozitivne osjećaje, neka kolaju vašim duhom, vašim tijelom. Isto tako probajte zbrojiti i sjetiti se svih događaja koji su u vama izazivali nesigurnost, strah, paniku, frustraciju ili bilo koju negativnu emociju i samo se objektivno zapitajte: zašto sam se tako osjećao? Koji mi je bio vrag? Ako uspijete napipati uzrok vaših negativnih emocija, shvatit ćete da oni nemaju UOPĆE veze s situacijom u kojoj ste se našli već s nekim drugim ‘problemom’.
Međutim, kad malo dublje analizirate shvatiti ćete da je pojam ‘problema’ nepostojeći jer problem kao takav ne postoji nego samo izazov kako ćemo riješiti pojedinu stvar koja nas kopka. Dapaće čim nečemu nalijepimo etiketu ‘problem’, mi nesvjesno sami sebi vežemo ruke i kažemo sebi: ovo ću vrlo teško ili nikako riješiti. Jednom kad pređete preko ovog ruba, onda vrlo lako možete osvijestiti sve svoje strahove i frustracije, doći do srži svojih u principu nepostojećih problema koji u našoj glavi samo postoje zbog neke naše slabosti ili nedostatka hrabrosti da konačno prihvatimo izazov i da steknemo nove duhovne spoznaje.
Da zaključim:
· Ne postoje negativne situacije, ljudi, događaji, misli i emocije, samo iskrivljeni metalni koncepti ili čista glupost u nama koja nas izbacuje iz našeg prirodnog stanja harmonije i sreće nepotrebno uzrokujući strah, stres i mizeriju.
· Problem kao takav ne postoji, već samo slabost i neodlučnost da se odgovori na izazov koji smo sami pred sebe namjerno postavili kako bi se digli iz kaljuže pasivnosti i disali život punim plućima.
· Svaki trenutak svjesnosti na ovoj planeti je veličanstven. Nemojte dopustiti da prođe iti jedna milisekunda vašeg života, a da niste u harmoniji s svakom stanicom vašeg tijela, da ne emitirate ljubav i razumijevanje prema svakom obliku života koji vas okružuje. Budite zahvalni na lijepim stvarima koje vam se događaju ili koje jednostavno dođu u vaše vidno polje (zgodna cura, veseli pas, nasmijano dijete, rastrčana vjeverica), a ako vam se nešto ne dopada zapitajte se zašto vam se to ne dopada pa ćete shvatiti da je opet u pitanju vaša čista glupost ili iskrivljeni koncept kojeg ste asimilirali cijeli život, a kojeg se uz malo truda možete osloboditi u jednoj milisekundi.
· Vaš život se odvija unutar vas preko vaših emocija. Nema vanjskog svijeta, vanjskih faktora, samo kraljevstvo vaših emocija. Pobrinite se da uživate u vašem kraljevstvu, neka sunce sija u vama, jer ste vi kreatori vaše stvarnosti. Kad konačno ovladate vašim kraljevstvom ili svojim unutarnjim JA, onda ćete biti svjetionik i za druge na istom putu, koje ste (ne slučajno) privukli vašim svjetlom.
Postojeće je uvjerenje da je ljudsko tijelo bio-kemijska mašina koju kontroliraju geni. I stoga ponašanje, osjećaje i karakter naše biologije, našeg zdravlja i života kontroliraju geni – koje mi ne kontroliramo. Dakle, to je ono što smo naučili ljude. “Vi ste žrtva”. Geni kontroliraju vaš život. Niste ih odabrali, ne možete ih promijeniti. Geni koji vas spopadnu programiraju što će se dogoditi.
U mojim eksperimentima na matičnim stanicama – koje sam započeo 1967. izolirao bih jednu matičnu stanicu stavio je u Petrijevu zdjelicu. I ona bi se podijelila svakih 10 sati. Stoga sam uzeo sve stanice, podijelio ih na 3 grupe i stavio ih u 3 Petrijeve zdjelice. I onda sam promijenio medij rasta, temeljne sastavnice okoliša u svakoj od tri zdjelice. U jednoj su zdjelici stanice oblikovale kost, u drugoj su oblikovale mišiće, a u trećoj zdjelici su stvorile masno tkivo. Što je kontroliralo sudbinu stanice? I prva stvar koju kažete je ” pa čekaj, sve su bile genetski identične kada su stavljene u zdjelicu ” Stoga, očito ih nisu kontrolirali geni jer bili su to isti geni! Ono što je bilo različito je OKOLIŠ! I odjednom sam u svojoj karijeri rekao: “O moj Bože!” Ja tu podučavam da geni kontroliraju život. A stanice mi govore da geni reagiraju na život!
I pošto možete kontrolirati odgovor – možete kontrolirati svoj život. Radi se o tome kako percipirate okoliš, kako vaš um percipira okoliš. I ako to razumijete onda se možete dovesti do najdivnijeg izraza na ovom planetu. Biti potpuno živi i potpuno zdravi samo po tome kako reagirate na svijet.
Zamke na putu
1) Okolina: kad krenete ‘svojim putem’ bit ćete uglavnom osuđivani od okoline, možda čak od onih najbližih do kojih vam je stalo ili do čijeg mišljenja vam je stalo, ovo obično zna pokolebati i natjerati nas na neke kompromise s kojima niste zadovoljni, ali s kojima se lakše uklapamo u okolinu. Savjet: ne dopustite da se utonete u lažnu sigurnost kompromisa, ovdje na planeti Zemlji niste da bi ste osvojili ljubav nekog drugog bića, već da bi VI zavoljeli sebe, svaku svoju stanicu i sve ono oko vas i bili svjetionik ljubavi i svjetla. Kompromisi nisu loši na početku kao neko prijelazno razdoblje, dok ne steknete mir i snagu da ne podlegnete izazovima okoline, ali kad shvatite da su to sve obične komformističke gluposti i da svaki kompromis možda uzrokuje patnju nekog živog bića na drugom kraju planete onda ćete vrlo lako odustati od imaginarne slike u društvu koju ste gradili cijeli život i neopterećeni krenuti svojim putem te za svakog lažnog prijatelja kojeg ćete možda izgubiti privući ćete mnoštvo novih. Kako bi himna Tottenhama rekla: You’ll never walk alone!
2) Skepticizam: obično ljudi ne mogu nikako progutati da promjenom svog načina razmišljanja i djelovanja jedino efektivno utječu i na tzv. vanjski svijet i promjene u cijelom svijetu. Vrlo je teško nekome zamisliti da ako pređe na vegetarijanstvo da će tim činom uništiti mesarsku i mljekarsku industriju. Međutim, promjena počinje od preuzimanja vlastite odgovornosti, odnosno od samog sebe, a kako je energija i jednog jedinog čovjeka vrlo značajna stvar, ona može privući i brojne druge ljude bilo iz neposredne okoline, bilo na drugom kraju planete da rade i razmišljalju slično. Ovo je već opisano u modernoj fizici kaosa kao efekt leptira, kada zamah krila leptira na jednom kraju svijeta može uzrokovati potres na drugom kraju svijeta. Ako krenemo korak dalje i zamislimo da svu svoju raspoloživu energiju NE bacamo na dnevnu politiku, EU, MMF, vijesti o ubojstvima, priglupe filmove, serije i sport na TV ekranima nego na promjenu svog načina razmišljanja, na oporavak svake svoje stanice, na zaštitu okoliša, uzgoj organske hrane, na meditiranje, na slikanje, pisanje poezije ili nešto što puni dušu i srce, onda je vrlo logično pretpostaviti da će svi ti sistemi protiv kojih žugamo svaki dan propasti sami od sebe, jer ih naprosto niko više i ne primjećuje, niti je itko ovisan o tim sistemima (zamislite predizborni skup HDZ-a ili SDP-a na kojem nema nikoga osim uličnog svirača s majmunom na ramenu i par prosjaka).
3) Nestrpljivost: čak i ako počnu raditi na sebi i polako usvajati neke tehnike, ljudi postaju nestrpljivi ako iste ne daju brze rezultate, pa se razočarani vraćaju svojim ustaljenim obrascima s tezom: “ma eto probao sam i taj đir, nema tu kruha.” Činjenica je da je čovjek uglavnom programiran cijeli svoj život da radi, misli i osjeća na jedan način, a sad bi trebao u par dana, sedmica ili mjeseci sve to promijeniti i usvojiti nove obrasce. Normalno da je ovo nemoguće, stoga treba biti strpljiv u radu s samim sobom, uvijek analizirati svaku blokadu, svaku neugodu, svaki strah, istražiti uzroke i pokušati se suočiti s svojim ‘problemima’. Ovo je možda proces koji traje i cijeli život, stoga ne gubite ni sekundu, počnite odmah raditi na svom duhovnom razvoju, ali budite vječno strpljivi, nemojte se ljutiti na sebe ako opet upadnete u stara nezadovoljstva, u stare obrasce ponašanja, oni su duboko zakopani u vama, a VI kao nježni arheolog morate ih pažljivo rukama otkapati i donijeti na svjetlo sunca da bi ih otopili i izbacili iz svog sistema. Da ne bi sve bilo samo neka frustracija i rad i samo rad, zaustavite se, analizirajte svoje osjećaje i misli prije godinu dana i usporedite ih s onim što sada mislite i osjećate i onda ćete uočiti drastične razlike, stoga tu i tamo sebi dajte ‘kredita’ nemojte se tjerati do iznemoglosti da bi se simbolično rečeno popeli na vrh planine, sjetite se da je put važniji od cilja, svako malo se zaustavite, osvrnite se iza sebe i uživajte u novom i ljepšem pogledu na svijet.
Moj put
Stjecajem okolonosti prije otprilike dvije godine počeo sam istraživati neke alternativne metode liječenja. Kako sam radoznao, jedna stvar je vodila u drugu i tako sam se upoznao s raznoraznim urotama počevši od opasnih lijekova i cijepiva, toksične GMO hrane, chemtrailsa, lažiranih svjetskih ratova, naftnog monpola, lažiranog sistema demokracije, financijskog i ekonomskog sistema temeljenog na prijevari. Otvorio sam Pandorinu kutiju. Više nije bilo povrataka u uobičajeni životni ritam. Nažalost, kad čovjek večinu svoje energije posveti istraživanju raznoraznih urota i mračnim stvarima, onda se svo to crnilo jednostavno ‘zalijepi’ za dušu. Cijeli svijet sam počeo gledati drukčijim očima, s skepsom, s cinizmom, s paranojom, s dozom očaja i bespomoćnosti, ukratko boja svijeta je bila crna, a budućnost isto takva. Iako sam u svojim tekstovima i razmišljanjima objavljenim ovdje uvijek gajio i mrvicu optimizma i nade iskreno rečeno teško da sam i sebi vjerovao da je moguće bilo što pozitivno ostvariti.
U cijeloj svojoj potrazi slijedio sam samo svoj logički um koji je uvijek nešto konstruirao, predviđao i zaključivao, dok sam osjećaje zaboravio koji su mi jasno govorili da se od svih ovih mračnih tema osjećam sve lošije i lošije. Međutim, tu i tamo sam se spotakao na neka znanja i poruke koje su ulijevale optimizam, nadu, sreću i od kojih sam se jednostavno osjećao bolje. Kao primjer je saznanje da lijek za rak postoji već desecima godinama i da je čovjek puno moćniji nego što su me cijeli život učili. To je bila hrana za moju dušu, ali uvijek se pojavila misao: lako je sanjati i nadati se nečemu, ali kako bilo što pozitivno realizirati u ovako negativnom okružju, osječaj bespomoćnosti je bio prevladavajući. Ukratko rečeno, bio sam u totalnom mraku, neke frustracije sam rješavao kroz praćenje chemtrails problematike, imao sam nešto znanja i neke putokaze kako se maknuti iz te mrtve točke, ali jednostavno nisam imao volje i hrabrosti da napravim neke izmjene u mom životu. Da, postao sam vegetarijanac, prakticirao sam sungejzing ili gledanje u sunce, um mi je bio otvoren za primanje novih znanja, ali i dalje je u svakodnevnom životu bilo bijesa, frustracije, straha, stresa na pretek. U biti nastavio sam živjeti po starom obrascu s starim frustracijama, ali u malo drukčijem ruhu. Možda sam se toliko navikao na strah i bespomoćnost da se nisam mogao odvojiti od njih.
I onda se desio obrat jednog proljetnog dana kad sam se odmarao u svom zapuštenom vrtlu iza kuće u kojem je samo bio jedan stari limun, korov, zarasla trava i ljubičice. Miris ljubičica je jednostavno bio očaravajući, a ja sam osjetio zov da nešto zasadim u vrtu, da uzgojim novi život, da budem u doticaju s zemljom. To je bila moja pokretačka iskra…
Usprkos bezbrojnim savjetima, vrt sam uredio onako kako sam ja htio bez trunke kemije po organskim principima i kao nagradu sam dobio bujne biljčice. Svaki dan provedem najmanje pola sata u vrtu bosonog s svojim biljčcima. Napokon sam nešto konkretno napravio, a nisam samo sanjao, pisao ili maštao o tome. Kreirao sam svoje prvo sveto mjesto. I tako je počeo moj put k svjetlu u mom životu. Počeo sam proučavati orgonite i dan danas ih strastveno izrađujem s vjerom da pomažem sebi i svima oko mene. U međuvremenu sam došao do sjajnih metoda kako duhovno napredovati kao što je naprimjer Ho’ponopono. Naučio sam da nisam slučajno došao do ovih metoda, sve je to bilo savršeno uređeno od moje više svijesti za moj razvoj. Dok sam prije zanemarivao ove putokaze, danas svemu što osjetim, vidim i čujem pridajem istu važnost, bio to cvrkut ptice ili nadahnuti govor mog duhovnog vođe.
Danas sam došao do točke da uopće ili nimalo ne gledam televiziju, ne čitam glupe internet portale niti pratim najnovije svjetske urote, već večinu svoje energije ulažem u razvoj svojih poljoprivrednih vještina kao mladi permakuluturaš, razvoj svojih elektroničarskih vještina na tragu konstruiranja Teslinog uređaja besplatne energije, razvoj svojih spisateljskih mogućnosti u pisanju ovog bloga, razvoj svojih vještina u izradi orgonita i vlastiti duhovni razvoj. Osjećam ushit i polet, osjećam snagu i veselje dok ovo radim stoga zaključujem da sam na pravom putu. Dok sam se prije dosađivao, danas mi je dan prekratak da realiziram sve ideje koje mi padaju na um.
Mrak sam zamijenio svjetlom. I sretan sam zbog toga. Molim Vas da mi se pridružite.
Sve je Bog, Jedno, i ne postoji ništa osim Boga, Bog je u svemu i sve je u Bogu i sve je od Boga
Svi mistici, ljudi koje su smatrani probuđenima, prosvijetljenima, tokom čitave povijesti pa i danas, govorili su i govore isto: sve je Bog, Jedno, i ne postoji ništa osim Boga, Bog je u svemu, sve je u Bogu i sve je od Boga. Ove tvrdnje poslužit će kao polazna točka za ovaj, nekima nadahnut, a nekima zbunjujući članak.
Ako je sve Bog, ako sve što postoji, postoji unutar Boga, onda smo i mi sami Bog, Sve. Postavlja se pitanje, pa kako onda toga nismo svjesni? Kako pronaći, spoznati Boga (sve) ako jesmo Bog (sve)? Kada udišemo zrak udišemo Boga, kada se krećemo, krećemo se kroz Boga, kada jedemo, jedemo Boga, kada gledamo, sve što vidimo je Bog, sve što možemo dotaknuti, okusiti, onjušiti, osjetiti je Bog. Ili drugim riječima, udišemo, krećemo se, jedemo, vidimo, dodirujemo, osjećamo, … Boga, samog sebe, jer sve je Bog, sve je u Bogu i Bog je unutar svega i sve je od Boga, a da ipak nismo svjesni sebe, Boga.
Ako je sve Bog, Jedno, tada sve nabrojano, od kretanja pa do osjećaja jest iluzija. Kretanje kroz što, kad ono što se kreće je isto onome kroz što se kreće, kada ono što vidimo je jednako onom što vidi, kada ono što jedemo je ono što jede. Dali može kamen pasti na samoga sebe? Dali može oko vidjeti samo sebe? Dali nož može rezati samog sebe?
Ako je sve Jedno, onda je svaki osjećaja vremena, kretanja, … jednostavno iluzija, jer mi smo svugdje i Sve. Kuda možemo otići, stići a da već nismo? Vrijeme, kretanje je samo ideja koju smo prihvatili kao stvarnost. Ne možemo se kretati jer ne postoji tamo, postoji samo ovdje i sada, jer sve je Jedno. Ne možemo doći jer nikada nismo niti otišli. Odlazak i dolazak samo je ideja.
Ako smo svugdje i sve, to znači da je osjećaj kretanja iluzija, iskustvo, ne postoji tamo i ovdje, postoji samo iskustvo odlaska i dolaska, odnosno Jedno unutar kojeg se sva iskustva, osjećaj kretanja, vremena manifestiraju.
Da bi postojalo iskustvo, mora postojati drugost, dvoje, dualnost, ali pošto je sve Jedno, Bog, i pošto ništa ne postoji izvan Boga, dvoje može postojati samo kao privid, iluzija. Drugost, dualnost nije slučajnost, greška, ono je način na koji se manifestira sve što postoji, način na koji možemo i imamo ovo iskustvo, ili drugim riječima, ne postoji univerzum niti postojimo mi, postoji samo iskustvo univerzuma i nas. Ne postojim ja koji piše ovaj članak na zaslonu ekrana, ne postoji ekran, ne postojite vi koji čitate ovaj članak, već postoji iskustvo mene i vas kako čitate odnosno pišem ovaj članak. Ne postojite vi niti postojim ja, postoji samo iskustvo pisanja i čitanja, jer Jedno je uvijek Jedno. Drugost, dualnost samo je privid, iskustvo koje se manifestira unutar Jednote.
Ako postoji samo iskustvo, privid dvojnosti, odnosno odvojenosti, ako je sve Jedno, Bog, tada svaki pokušaj da postanemo, budemo jedno sa svime, stvaranje je privida odvojenosti i prihvaćanje igre, ideje traganja za samim sobom, prosvjetljenja. Kako postati ono što već jesmo, kad jesmo i ništa drugo ne postoji, ne možemo biti osim toga. Sve je Jedno, Bog, sve je sada i ovdje, ne postoji tamo i ovdje, ne postoji sada i tada, postoji samo Jedno ovdje i sada.
Kako biti sada kad jesmo sada, kako biti, doči ovdje kad jesmo ovdje, kako postati, biti Jedno kad jesmo Jedno? Sve za čime tragamo, već jesmo. Prihvaćanje ideje, raznih uvjerenja, znanja, navezanosti, poistovjecenosti sa: ja sam direktor, smetlar, novinar, kršćanin, političar, učitelj, amerikanac, srbin … strahovi koje smo prihvatili, veo su kojim smo prekrili naše sebstvo, naše istinsko, Jedno, no, da možemo biti ono što nismo, da se možemo zaboraviti, samo je ideja.
Pokušajte zamisliti da ste prihvatili ideju, da ste izgubili samoga sebe, da tražite samoga sebe u ovom fizičkom obliku. Dakle hodate okolo naokolo i tražite se, gledate lijevo, gledate desno, gore, dolje, ispod kreveta, ispod pokrivača, u ormarima, … pa vam sine ideja da ste možda na dvorištu, dođete na dvorište ali vas nema niti tamo, možda ste na ulici, izlazite na ulicu ali ništa, srećete nekog prolaznika, zaustavljate ga i pitate dali vas je možda vidio, on vam zbunjen postavlja pitanje, kog, vas? Da! Pa tu ste, razgovaramo, ali vi ostajete začuđene, pa gdje, kako ja ne vidim, pokažite mi, na to prolaznik uperi prstom u vas, ali vi i dalje ne možete postati svjesni samoga sebe, gledate i pitate, pa gdje?
Mi smo poput ribice koja pliva oceanom pitajući svakog prolaznika; oprostite, dali me možete uputiti, reći gdje se nalazi ocean.
Prihvacanjem ideja da se možemo izgubiti, da ste izgubili samog sebe, stvoren je veo koji vam ne dozvoljava da uvidite da Vi jeste Vi, da je sam tražitelj traženo. Svaki pokušaj da se pronađemo, svaka ideja, udaljavanje je od traženog.
Ne možemo doći ovdje i biti sada, postati Jedno, jer mi jesmo Jedno ovdje i sada. Ne možemo postati ono što već jesmo, možemo samo spoznati da JESMO, svugdje i sve, sada i ovdje, jedno sa svime, Bog.
Ako je sve Jedno, dali može postojati znanje? Gledano sa razine Jednote, znanje je privid, iluzija. Da bi postojalo znanje, mora postojati drugost, dualnost, ali pošto je dualnost iluzija, i svo znanje koje proizlazi iz dualnosti, ne može biti ništa više od iluzije.
Ako je sve Jedno, Bog, ako se sve nalazi u Bogu i Bog je unutar svega i ne postoji ništa izvan Boga, tada je sam Bog ništavilo, praznina, ništa iz kojeg izvire i u kojem se nalazi i nastaje sve. Sve može biti samo u ništa, a ništa može biti samo u svemu. Sve postoji a da nikada nije ni postojalo. Sve je samo ideja, iskustvo postojanja.
