Razmišljanje

Nije li razmišljanje najvažnije za opstanak u ovom svijetu?
Um je instrument, oruđe. Postoji kako bi izvršavao stanovite zadatke, a kad je zadatak izvršen, oruđe možete odložiti. Kako sada stvari stoje, rekao bih kako osamdeset do devedeset posto ljudskoga razmišljanja ne samo da se ponavlja i da je beskorisno, nego je zbog svoje neučinkovitosti i često negativne prirode uvelike i štetno. Promatrajte um i vidjet ćete da je to istina. To dovodi do ozbiljna gubitka životne energije.Ta vrsta prisilnog razmišljanja zapravo predstavlja ovisnost. Čime se odlikuje ovisnost? Vrlo jednostavno: osjećate da više ne možete prestati po svojoj volji. To o čemu ste ovisni čini vam se snažnijim od vas. Također vam pruža lažan osjećaj zadovoljstva, zadovoljstva koje se neminovno pretvara u bol.
Otkud tvrdnja da smo ovisni o razmišljanju?
Otud što ste se poistovjetili s njim, a to znači da osjećaj vlastitog ja crpite iz sadržaja i aktivnosti uma. Zato što vjerujete da biste prestali postojati kad biste prestali razmišljati. Tijekom odrastanja stvarate mentalnu sliku o tome tko ste, utemeljenu na osobnim i kulturalnim uvjetovanjima. To fantomsko ja možemo nazvati egom. Ono se sastoji od umne aktivnosti, a održava se isključivo neprestanim razmišljanjem. Pojam ega različitim ljudima označava različite stvari, ali ja ovdje njime označavam lažno ja, stvoreno nesvjesnim poistovjećenjem s umom. Sadašnji trenutak za ego jedva da postoji. Važnima smatra samo prošlost i budućnost. To potpuno iskrivljavanje istine objašnjava činjenicu potpune neučinkovitosti uma u kontekstu ega. Ego se neprestano bavi oživljavanjem prošlosti, jer, tko ste bez prošlosti? Neprestano se projicira u budućnost kako bi se pobrinuo za opstanak i ondje pronašao nekakvu vrstu oslobođenja i ispunjenja. Ego kaže: "Jednoga dana, kad bude ovako ili onako, kad se nešto dogodi, tada ću biti dobro, bit ću sretan i miran." Čak i onda kad se čini da je ego zaokupljen sadašnjošću, on ne vidi sadašnjost: potpuno je pogrešno zapaža jer promatra očima prošlosti. Ili je svodi na sredstvo za postizanje nekakva cilja koji uvijek leži u budućnosti u koju se um projicira. Promatrajte svoj um i vidjet ćete da tako djeluje. Sadašnji trenutak čuva ključ oslobođenja. Ali sadašnji trenutak ne možete pronaći sve dok ste potpuno poistovjećeni s umom.
Ne želim izgubiti sposobnost analiziranja i razlikovanja. Ne bi mi smetalo da naučim jasnije razmišljati, na usredotočeniji način, ali ne želim izgubiti um. Dar mišljenja najdragocjenije je što imamo. Bez njega bili bismo samo još jedna životinjska vrsta.
Prevlast uma nije ništa drugo nego stupanj u evoluciji svijesti. Sada trebamo prijeći na sljedeći, i to hitno, inače će nas um, koji se pretvorio u čudovište, uništiti. Kasnije ću o tome potanje govoriti. Razmišljanje i svijest nisu istoznačnice. Razmišljanje je samo mali vid svijesti. Misao ne može postojati bez svijesti, ali ona svijesti uopće nije potrebna. Prosvjetljenje znači uzdizanje iznad misli, a ne vraćanje na razinu ispod misli, na razinu životinje ili biljke. U prosvijetljenom stanju i dalje ćete se, kad god to bude potrebno, koristiti umom, ali na mnogo usredotočeniji i učinkovitiji način nego prije. Koristit ćete se njime uglavnom za neke praktične stvari, ali bit ćete oslobođeni od nesvjesnog unutarnjeg dijaloga i u vama će vladati unutarnje spokojstvo. Kad se budete koristili umom, osobito kad će vam biti potrebno stvaralačko rješenje, svakih nekoliko minuta kretat ćete se između misli i tišine, između uma i stanja ne-uma. Ne-um je svjesnost bez misli. Samo na taj način moguće je stvaralački razmišljati, jer samo na taj način misao posjeduje neku stvarnu moć. Sama za sebe, kad više nije povezana s mnogo prostranijim carstvom svijesti, misao ubrzo postaje jalova, bezumna i razorna.
Um je u suštini stroj za preživljavanje. Napad na druge umove i obrana od njih, skupljanje, pohrana i raščlanjivanje informacija - u tim je poslovima um dobar, ali oni uopće nisu kreativni. Svi istinski umjetnici, bez obzira na to jesu li toga svjesni ili nisu, stvaraju u stanju ne-uma, u unutarnjoj dubokoj tišini. Um tada daje oblik stvaralačkom nagonu ili uvidu. Čak i veliki znanstvenici govore kako do proboja stvaralačkih ideja dolazi u razdoblju mentalne tišine. Iznenađujući rezultat opsežne ankete provedene medu najčuvenijim matematičarima Sjedinjenih Američkih Država, uključujući Einsteina, o njihovim radnim metodama, jest kako razmišljanje "igra tek podređenu ulogu u kratkoj, odlučnoj fazi samog stvaralačkog čina." Rekao bih kako se jednostavan razlog zbog kojeg većina znanstvenika nije kreativna ne krije u tome što ne znaju razmišljati, nego u tome što ne znaju kako bi mogli prestati razmišljati!
Čudo stvaranja i održavanja života na Zemlji ili vašega tijela nije se dogodilo kroz um i razmišljanje. Na djelu je, očito, inteligencija koja je daleko veća od uma. Kako jedna jedina ljudska stanica, koja je dugačka 1/2540 cm u okviru svoje DNA, može sadržavati upute koje bi ispunile tisuću knjiga od po šesto stranica? Što više učimo o radu tijela, to više spoznajemo kakva golema inteligencija djeluje u njemu i kako malo znamo. Kad se um ponovno poveže s tom inteligencijom, postat će najčudesnije oruđe. Tada će služiti nečemu većem od sebe.

MOĆ SADAŠNJEG TRENUTKA - GLAVA I

You are the barrier

You are your undoing, you are the barrier. Meditation is when the meditator is not. When the mind ceases with all its activities -- seeing that they are futile -- then the unknown penetrates you, overwhelms you. The mind must cease for god to be. Knowledge must cease for knowing to be. You must disappear, you must give way. You must become empty, then only you can be full. That night I became empty and became full. I became non-existential and became existence. That night I died and was reborn. But the one that was reborn has nothing to do with that which died, it is a discontinuous thing. On the surface it looks continuous but it is discontinuous. The one who died, died totally; nothing of him has remained. Believe me, nothing of him has remained, not even a shadow. It died totally, utterly. It is not that I am just a modified RUP, transformed, modified form, transformed form of the old. No, there has been no continuity. That day of March twenty-first, the person who had lived for many many lives, for millennia, simply died. Another being, absolutely new, not connected at all with the old, started to exist. Religion just gives you a total death. Maybe that's why the whole day previous to that happening I was feeling some urgency like death, as if I am going to die -- and I really died. I have known many other deaths but they were nothing compared to it, they were partial deaths. Sometimes the body died, sometimes a part of the mind died, sometimes a part of the ego died, but as far as the person was concerned, it remained. Renovated many times, decorated many times, changed a little bit here and there, but it remained, the continuity remained. That night the death was total. It was a date with death and god simultaneously. Source: The Discipline of Transcendence, Volume 2, Chapter 11.
Osho Enlightenment

Nadziranje mislioca

Što točno mislite reći kad govorite o "nadziranju mislioca"?
Ode li čovjek liječniku i kaže: "Čujem glasove u glavi", vjerojatno će ga liječnik poslati psihijatru. Činjenica je da na vrlo sličan način doslovce svi u glavi neprestano čujemo glasove: to su nesvjesni misaoni procesi, a ne shvaćate kako imate moć zaustaviti ih. Riječ je o trajnim monolozima ili dijalozima. Vjerojatno ste na ulici susreli "lude" ljude koji bez prestanka razgovaraju sa sobom ili mrmljaju. To se ne razlikuje mnogo od onoga što radite vi i svi drugi "normalni" ljudi, osim što ne govorite naglas. Glas iznutra komentira, nagađa, prosuđuje, uspoređuje, žali se, nešto mu se sviđa, nešto ne i tako u nedogled. Taj glas ne mora biti povezan sa situacijom u kojoj se upravo nalazite; možda oživljava davnu ili nedavnu prošlost, možda uvježbava ili zamišlja moguće buduće situacije. Razmišlja li o budućnosti, nerijetko zamišlja kako će stvari krenuti u pogrešnom smjeru ili zamišlja negativan ishod; to nazivamo zabrinutošću. Katkad su ta razmišljanja praćena vizualnim slikama ili "mentalnim filmovima". Čak i ako se glas odnosi na trenutačnu situaciju, protumačit će je pojmovima prošlosti. To je zato što glas pripada uvjetovanom umu, koji je rezultat sveukupne vaše prošlosti, kao i kolektivnog kulturalnog misaonog sklopa koji ste naslijedili.
Dakle, sadašnjost promatrate i prosuđujete očima prošlosti i dobivate potpuno iskrivljenu sliku. Nije neuobičajeno da taj glas predstavlja čovjekova najgoreg neprijatelja. Mnogi ljudi žive s mučiteljem u glavi koji ih neprestano napada, kažnjava i iscrpljuje im životnu energiju. To je uzrok neizrecive bijede i nesreće, kao i bolesti. Dobra je vijest to što se uistinu možete osloboditi vlastita uma. To je jedino istinsko oslobođenje. Upravo sada možete poduzeti prvi korak. Počnite što je češće moguće osluškivati glas u svojoj glavi. Osobito obratite pažnju na sve misaone obrasce koji se ponavljaju, one stare gramofonske ploče koje se već godinama okreću u vašoj glavi. To sam htio reći kad sam govorio o "nadziranju mislioca", odnosno: slušajte glas u svojoj glavi i budite ondje u ulozi svjedoka. Kad slušate taj glas, slušajte ga nepristrano. Hoću reći, ne prosuđujte. Ne prosuđujte i ne osuđujte ono što čujete, jer bi to značilo kako taj isti glas ponovno ulazi kroz stražnja vrata. Uskoro ćete shvatiti: ondje je glas, a ovdje Ja jesam, osluškujem ga i nadzirem. Ta spoznaja Ja jesam, taj osjećaj vlastite prisutnosti nije misao. Ona izrasta negdje onkraj misli.
Zato, slušate li misao, svjesni ste ne samo misli, nego i sebe kao njezina svjedoka. Probudila se nova dimenzija svjesnosti. Osluškujete li misao, osjećate svjesno prisustvo - svoje dublje ja - u pozadini ili ispod misli. Misao tada gubi moć nad vama i brzo se povlači, jer više ne pružate energiju umu poistovjećujući se s njim. To je početak kraja nesvjesnog i prisilnog razmišljanja. Kad se misao povuče, osjetit ćete kako je u mentalnoj struji došlo do prekida - to je pukotina u kojoj nema misli. U početku će ti prekidi biti kratkotrajni, trajat će možda samo nekoliko sekundi, ali postepeno će se produživati. Kad dođe do prekida, u nutrini ćete osjetiti duboku tišinu i spokojstvo. To je početak prirodna stanja doživljene jednote s Bićem, koja je najčešće zamagljena umom. Osjećaj duboke tišine i spokojstva s praksom će se produbiti. Zapravo, nema kraja njihovoj dubini. Također ćete osjetiti kako se iz dubina nutrine uzdiže tanano zračenje radosti: to je radost Bića.
To ne nalikuje na stanje transa. Uopće mu ne nalikuje. Ovdje ne dolazi do gubitka svijesti. Istina je upravo suprotna. Kad bi cijena spokojstva bilo sužavanje svijesti, a cijena duboke tišine smanjenje životnosti i budnosti, tada ih ne bi bilo vrijedno imati. U takvom stanju unutarnje povezanosti postat ćete mnogo živahniji i budniji nego u stanju u kojem se poistovjećujete s umom. Bit ćete potpuno prisutni. To stanje također pojačava učestalost vibracija energetskog polja koje daje život fizičkom tijelu.
Što se dublje spuštate u carstvo bez misli, kako se to ponekad naziva na Istoku, spoznat ćete stanje čiste svijesti. U tom stanju vlastitu prisutnost osjećate s takvom snagom i radošću da sveukupno razmišljanje, emocije, fizičko tijelo, kao i cijeli vanjski svijet, postaju relativno beznačajni u usporedbi s tim stanjem. Pa ipak, to nije sebičnost, nego stanje nesebičnosti. Odnosi vas onkraj onoga o čemu ste prije razmišljali kao o "vlastitom ja". Ta prisutnost ste vi sami, a istodobno je nezamislivo veća od vas. Ovo što vam pokušavam prenijeti može zvučati paradoksalno, pa čak i proturječno, ali nema nikakva drugog načina na koji bih to mogao izraziti.
Umjesto da "nadzirete mislioca", prekid u struji misli možete izazvati sasvim jednostavno, usmjerivši žarište pažnje u sadašnji trenutak. Postanite snažno svjesni sadašnjeg trenutka. To će u vama probuditi duboko zadovoljstvo. Na taj način odvlačite svijest od umnih aktivnosti i stvarate prekid u mislima te postajete iznimno budni i svjesni, ali ne razmišljate. To je suština meditacije.
To u svakodnevnom životu možete provoditi tako što ćete se pozabaviti bilo kojom rutinskom aktivnošću koja vam inače predstavlja samo sredstvo do nekog cilja, dajući joj potpunu pažnju, tako da sama sebi postane ciljem. Primjerice, svaki put dok hodate uz i niz stube u svojoj kući ili na radnom mjestu, pomno usmjerite pozornost na svaki korak, pokret, pa čak i na disanje. Budite potpuno prisutni. Kad želite oprati ruke, obratite pozornost na sve osjetilne opažaje povezane s tom aktivnošću: zvuk i dodir vode, pokreti ruku, miris sapuna i tako dalje. Kad ulazite u automobil, nakon što ste zatvorili vrata, zastanite nekoliko sekundi i promatrajte ritam disanja. Postanite svjesni tihog, ali moćnog osjeta prisutnosti. Postoji samo jedno sigurno mjerilo kojim možete odrediti koliko ste uspjeli u toj praksi: stupanj unutarnjeg spokojstva.
Najvažniji korak na vašemu putovanju prema prosvjetljenju jest ovaj: naučite raskinuti poistovjećenost s vlastitim umom. Svaki put kad izazovete prekid u struji misli, pojačava se svjetlost vaše svijesti. Jednoga dana možda ćete shvatiti da se smijete glasu u glavi, kao što biste se nasmijali vragolijama djeteta. To znači da sadržaj uma više ne shvaćate ni izbliza tako ozbiljno, budući da vaš osjećaj vlastitog ja ne ovisi o njemu.

MOĆ SADAŠNJEG TRENUTKA - GLAVA I

God is a universal thing

When I say the world is real, the world is tremendously beautiful, the world is luminous with infinity, the world is light and delight, it is a celebration, I mean my world -- or your world if you drop your dreams. When you drop your dreams you see the same world as any Buddha has ever seen. When you dream you dream privately. Have you watched it? -- that dreams are private. You cannot share them even with your beloved. You cannot invite your wife to your dream -- or your husband, or your friend. You cannot say, 'Now, please come tonight in my dream. I would like to see the dream together.' It is not possible. Dream is a private thing, hence it is illusory, it has no objective reality. God is a universal thing. Once you come out of your private dreams, it is there. It has been always there. Once your eyes are clear, a sudden illumination -- suddenly you are overflooded with beauty, grandeur and grace. That is the goal, that is the destiny. Let me repeat. Without effort you will never reach it, with effort nobody has ever reached it. You will need great effort, and only then there comes a moment when effort becomes futile. But it becomes futile only when you have come to the very peak of it, never before it. When you have come to the very pinnacle of your effort -- all that you can do you have done -- then suddenly there is no need to do anything any more. You drop the effort. But nobody can drop it in the middle, it can be dropped only at the extreme end. So go to the extreme end if you want to drop it. Hence I go on insisting: make as much effort as you can, put your whole energy and total heart in it, so that one day you can see -- now effort is not going to lead me anywhere. And that day it will not be you who will drop the effort, it drops on its own accord. And when it drops on its own accord, meditation happens. Meditation is not a result of your efforts, meditation is a happening. When your efforts drop, suddenly meditation is there... the benediction of it, the blessedness of it, the glory of it. It is there like a presence... luminous, surrounding you and surrounding everything. It fills the whole earth and the whole sky. That meditation cannot be created by human effort. Human effort is too limited. That blessedness is so infinite. You cannot manipulate it. It can happen only when you are in a tremendous surrender. When you are not there only then it can happen. When you are a no-self -- no desire, not going anywhere -- when you are just herenow, not doing anything in particular, just being, it happens. And it comes in waves and the waves become tidal. It comes like a storm, and takes you away into a totally new reality. But first you have to do all that you can do, and then you have to learn non-doing. The doing of the non-doing is the greatest doing, and the effort of effortlessness is the greatest effort. Your meditation that you create by chanting a mantra or by sitting quiet and still and forcing yourself, is a very mediocre meditation. It is created by you, it cannot be bigger than you. It is homemade, and the maker is always bigger than the made. You have made it by sitting, forcing in a yoga posture, chanting 'rama, rama, rama' or anything -- 'blah, blah, blah' -- anything. You have forced the mind to become still. It is a forced stillness. It is not that quiet that comes when you are not there. It is not that silence which comes when you are almost non-existential. It is not that beautitude which descends on you like a dove. It is said when Jesus was baptized by John the Baptist in the Jordan River, god descended in him, or the holy ghost descended in him like a dove. Yes, that is exactly so. When you are not there peace descends in you... fluttering like a dove... reaches in your heart and abides there and abides there forever.

Osho Enlightenment

Koja je najveća prepreka doživljaju stvarnosti?

Koja je najveća prepreka doživljaju te stvarnosti?
Poistovjećivanje s vlastitim umom, zbog čega misao postaje prisilna. Nemoć da prekinete razmišljanje zastrašujuća je poteškoća, ali mi to ne shvaćamo jer gotovo svi od toga patimo, zato se takvo stanje smatra normalnim. Ta neprestana mentalna buka sprečava vas u pronalaženju carstva unutarnje smirenosti koja je neodvojiva od Bića. Ta buka također stvara lažno, misaono ja, koje baca sjenku straha i patnje. Kasnije ćemo to potanje razjasniti.
Filozof Descartes vjerovao je kako je pronašao temeljnu istinu kad je izrekao čuvenu tvrdnju: "Mislim, dakle jesam." Zapravo, izrazio je temeljnu pogrešku: izjednačiti mišljenje s Bićem i identitet s mišljenjem. Prisilni mislilac, što se odnosi na gotovo svakog čovjeka, živi u stanju očite odvojenosti, u bezumno kompleksnom svijetu trajnih problema i sukoba, u svijetu koji odražava sve veću fragmentaciju uma. Prosvjetljenje je stanje cjelovitosti, postojanja "u jednoti" i samim tim, u spokojstvu, sjedinjenost sa životom u njegovu očitovanom vidu, svijetu, kao i sjedinjenost s vlastitim najdubljim ja i neočitovanim životom - sjedinjenost s Bićem. Prosvjetljenje ne samo da označava okončanje patnje i trajnih, unutarnjih i vanjskih sukoba, nego isto tako i okončanje zastrašujućeg robovanja razmišljanju. Kakvo je to nevjerojatno oslobođenje!
Poistovjećivanje s umom stvara nepropustan zastor pojmova, etiketa, slika, riječi, prosudbi i definicija koje onemogućuju sve istinske odnose. Taj zastor postavlja se između vas i vaše prirode, između vas i vaših bližnjih muškaraca i žena, između vas i prirode, između vas i Boga. To je zastor misli koji stvara privid odvojenosti, privid kako s jedne strane postojite vi, a s druge potpuno odvojeni "drugi". Tada zaboravljate suštinsku činjenicu da ste, ispod razine tjelesne pojavnosti i odvojenih oblika, jedno sa svime što jest. Kad kažem da zaboravljate, time hoću reći da jednotu više ne možete osjetiti kao bjelodanu stvarnost. Možda vjerujete da postoji, ali više ne znate da je tako. Uvjerenje može pružiti utjehu. Međutim, samo uvjerenje putem vlastita iskustva donosi slobodu.
Razmišljanje je postalo bolest. Bolest se pojavljuje kad nestane ravnoteže. Primjerice, nema ničeg pogrešnog u tome što se stanice u tijelu razdvajaju i umnažaju, ali kad se taj proces nastavlja bez obzira na cjelokupnost organizma, stanice se pretjerano množe i tada dolazi do bolesti.
Koristimo li se njim na pravi način, um može biti iznimno dobar instrument. Koristimo li se pogrešno, međutim, postaje razoran. Da se točnije izrazim, najčešće nije riječ o tome da se pogrešno služite umom - najčešće se njim uopće ne služite. On se koristi vama. To je bolest. Vjerujete da ste vi taj um. To je zabluda. Instrument je preuzeo vlast u svoje ruke.
Ne slažem se sasvim s tim. Istina je da često besciljno razmišljam, kao i većina ljudi, ali ipak mogu odlučiti koristiti se umom da nešto dobijem i postignem, a to činim cijelo vrijeme.
Samo zato što možete riješiti križaljku ili izgraditi atomsku bombu, to ne znači da se koristite umom. Upravo kao što psi vole žvakati kosti, tako i um voli gurati nos u različite probleme. Zato i rješava križaljke i gradi atomske bombe. Vas ne zanima nijedno ni drugo. Dopustite mi da vas upitam: možete li se osloboditi uma kad god to poželite? Jeste li pronašli tipku za isključivanje?
Hoćete reći da potpuno prestanem misliti? Ne, ne mogu ga se osloboditi kad to poželim, osim na trenutak-dva.
To znači da se um koristi s vama. Vi se nesvjesno poistovjećujete s njim, tako da čak i ne znate kako ste njegov rob. Gotovo kao da ste opsjednuti, a da to i ne znate i zato smatrate da ste vi to biće koje vas je opsjelo. Početak slobode jest spoznaja kako vi niste to biće koje vas opsjeda - mislilac. Ta vam spoznaja omogućuje da promatrate mislioca. Onoga trenutka kad počnete nadzirati mislioca, aktivira se viša razina svjesnosti. Tada počinjete shvaćati kako onkraj misli postoji prostrano carstvo inteligencije, kako je misao samo sićušan vid te inteligencije. Također shvaćate kako sve one stvari koje su uistinu važne - ljepota, ljubav, stvaralaštvo, radost, unutarnje spokojstvo - izranjaju iz područja onkraj uma. Počeli ste se buditi.
MOĆ SADAŠNJEG TRENUTKA - GLAVA I

Their strength is totally of love...

Buddhas have a strength which is not of this world. Their strength is totally of love... Like a rose flower or a dewdrop. Their strength is very fragile, vulnerable. Their strength is the strength of life not of death. Their power is not of that which kills; their power is of that which creates. Their power is not of violence, aggression; their power is that of compassion. But I have never been in the body again, I am just hovering around the body. And that's why I say it has been a tremendous miracle. Each moment I am surprised I am still here, I should not be. I should have left any moment, still I am here. Every morning I open my eyes and I say, 'So, again I am still here?' Because it seems almost impossible. The miracle has been a continuity. Just the other day somebody asked a question -- 'Osho, you are getting so fragile and delicate and so sensitive to the smells of hair oils and shampoos that it seems we will not be able to see you unless we all go bald.' By the way, nothing is wrong with being bald -- bald is beautiful. Just as 'black is beautiful', so 'bald is beautiful'. But that is true and you have to be careful about it. I am fragile, delicate and sensitive. That is my strength. If you throw a rock at a flower nothing will happen to the rock, the flower will be gone. But still you cannot say that the rock is more powerful than the flower. The flower will be gone because the flower was alive. And the rock -- nothing will happen to it because it is dead. The flower will be gone because the flower has no strength to destroy. The flower will simply disappear and give way to the rock. The rock has a power to destroy because the rock is dead. Remember, since that day I have never been in the body really; just a delicate thread joins me with the body. And I am continuously surprised that somehow the whole must be willing me to be here, because I am no more here with my own strength, I am no more here on my own. It must be the will of the whole to keep me here, to allow me to linger a little more on this shore. Maybe the whole wants to share something with you through me. Since that day the world is unreal. Another world has been revealed. When I say the world is unreal I don't mean that these trees are unreal. These trees are absolutely real -- but the way you see these trees is unreal. These trees are not unreal in themselves -- they exist in god, they exist in absolute reality -- but the way you see them you never see them; you are seeing something else, a mirage. You create your own dream around you and unless you become awake you will continue to dream. The world is unreal because the world that you know is the world of your dreams. When dreams drop and you simply encounter the world that is there, then the real world. There are not two things, god and the world. God is the world if you have eyes, clear eyes, without any dreams, without any dust of the dreams, without any haze of sleep; if you have clear eyes, clarity, perceptiveness, there is only god. Then somewhere god is a green tree, and somewhere else god is a shining star, and somewhere else god is a cuckoo, and somewhere else god is a flower, and somewhere else a child and somewhere else a river -- then only god is. The moment you start seeing, only god is. But right now whatsoever you see is not the truth, it is a projected lie. That is the meaning of a mirage. And once you see, even for a single split moment, if you can see, if you can allow yourself to see, you will find immense benediction present all over, everywhere -- in the clouds, in the sun, on the earth. This is a beautiful world. But I am not talking about your world, I am talking about my world. Your world is very ugly, your world is your world created by a self, your world is a projected world. You are using the real world as a screen and projecting your own ideas on it.

Osho Enlightenment