Nitko drugi nije u pravu, nego samo ona

Kada smo zaobilazili kola, primijetili smo da je za volanom žena. Tog
trenutka se iza nje približio minibus, i počeo joj blendati. Ona i dalje nije
reagirala. Vozač minibusa obišao ju je s desne strane, i doslovce stao
ispred nje. Izgledalo je da će ona morati prijeći na desnu stranu, da ne bi
udarila u autobus. Međutim, naglo je zakočila, i dalje ostajući u lijevoj
traci. Ostavili smo iza sebe cijelu kolonu automobila, koji su se upetljali
u gužvu. Pogledao sam što se to događalo u informacijskom polju
žene. Primijetio sam deformacije izazvane ambicijama i gordošću. Bila
je vidljiva i želja za "savršenstvom", i lagodnim životom. Sve je jasno:
nitko drugi nije u pravu, nego samo ona. Svi su ološ, samo je ona svetica.

Jedna moja prijateljica boluje od raka dojke. Možeš li mi dijagnosticirati
uzrok?
- Uglavnom se to događa zbog uvrijeđenosti koja nastaje uslijed ljubavne
patnje. U ovom slučaju je uzrok materijalne prirode. Postoji konstantno
nezadovoljstvo financijskom situacijom, materijalnim statusom i
situacijom uopće - odgovaram.
- Sve je točno - potvrđuje on. - Muž joj dobro zarađuje, kupio je auto,
ali ona je stalno nezadovoljna.

Kao prvo, potrebno je u mislima, riječima, emocijama, stalno
uvjeravati svoju dušu da je ljubav prema Bogu, najveća sreća. Kažete
li devedeset puta "da" i samo jednom "ne", možete slobodno krenuti iz
početka. Što se pretenzija tiče, iza očekivanja postoji bojazan da se nešto
ne izgubi. Svakog čovjeka vodi Bog, i svejedno sviđa li vam se kako
se ljudi prema vama ophode ili ne, to vam treba poslužiti da svaki put
budete bliže Bogu. Probajte živjeti s osjećajem da vas bilo koji čovjek
koji vam je blizak svakog trenutka može prevariti, izdati, posvađati se s
vama, ili umrijeti. U početku će to biti teško, ali kasnije će ostati samo
ljubav, i očekivanja će nestati.

Kada se svojim riječima molite Bogu, molite se da
vam dade ono što samo On može dati, a to je - ljubav. Za sve ostalo se
trebamo sami izboriti.

Pa, molim se i da Bog dade ljubavi i zdravlja mojoj djeci.
Za zdravlje se ne treba moliti, zdravlje je rezultat ljubavi.

Rat je također bolest. Moliti
se da nestane samo fizička bolest, znači nanositi štetu duši. U molitvama
se zemaljska logika treba povući, u suprotnome ćemo ljudskom
logikom početi gušiti Božansku, a to je već jako opasno. Prema tome,
bolje se molite čista srca, s osjećajem sjedinjenja, bez ikakvih očekivanja
prema ljudima i sebi, prema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Tada,
zahvaljujući ljubavi koju primimo u molitvi, lakše možemo sami ispuniti
svoje ljudske želje.

Moja ljubav prema
Tebi je najveća sreća i smisao moga života. I sva zemaljska sreća
koju sam imao i koju ću imati, za mene i za moje potomke uvijek
će biti sredstvo, način, da se uveća ljubav prema Tebi. I sve što
se dogodilo i što će se dogoditi prihvaćam kao Tobom dano, i moja
duša prihvaća to s ljubavlju".

Budući da je Bog vječno prisutan u nama,
povratak Njemu treba se odvijati preko Njegove bezgranične ljubavi
koja je u našem srcu, a ne zalaženjem u područja "budućnosti".
Samo onaj duhovnik koji je konačno i za sva vremena spoznao da je
unutarnja ljubav najvažnija, važnija i od budućnosti, može dobiti pristup
u budućnost.
Njegove stvaralačke i kreativne moći i sposobnosti, naglo se
povećavaju. Eto zašto je Krist govorio: "Ne mislite o sutrašnjem danu,
živite kao ptice". Međutim, kada je došlo vrijeme ostvarenja sposobnosti
koje je pojedinac stekao tijekom jednog ili dva života, njegova budućnost
se počela rušiti, baš kao i njegova sudbina, i to je teklo planski i trajalo
sve dotle dok nije nestalo njegove želje za vezanjem za "stvaralaštvo,"
"savršenstvo" i "kreativnost". Čovjek koji je brižljivo čuvao ljubav prema
Bogu, koji u sebi nije gušio osjećaj ljubavi, prolazio je tu školu, ne za
trideset ili pedeset života, nego za jedan ili dva. A onda mu se u četvrtoj
ili petoj inkarnaciji otvarao ogroman stvaralački potencijal, koga je u
potpunosti razotkrio i ostvario, ne vežući se pri tome za njega. Onoliko
koliko je u njegovoj duši bila jaka ljubav prema Bogu, toliko dugo je i
mogao živjeti - čuvajući taj potencijal. U slučaju da se poistovjetio sa
svojim moćima i postignutom razinom savršenstva, njegova gordost bi
neizmjerno porasla, te bi ili poginuo, ili bi teško obolio, ili bi mu život na
neki drugi način bio uništen. U slučaju da apsolutizira i idealizira svoju
želju za stvaralaštvom, za kreativnošću, za rađanjem djece, u slučaju
da njegovi umjetnički talenti postanu svrha i jedini cilj u njegovom
životu, u njegovoj duši će neminovno doći do rasplamsavanja ljubomore
i ozlojeđenosti na druge ljude, i biti će povrijeđivan, obmanjivan i
ponižavan upravo od onih osoba koje su mu najdraže, i koje najviše voli.
Čovjek je tada prinuđen, ili se odreći stvaralaštva ili napustiti bliske osobe.

Rođenje predstavlja sjedinjenje dva načela - informacije i energije.
Ljubav sadrži energiju i informaciju, koje se sjedinjuju i uzajamno
prožimaju, što dovodi do rođenja i razvoja. Muškarac predstavalja ideju,
informaciju, težnju ka savršenstvu, intelektu i razvijanju moći. Žena
predstavlja energiju, stvaralaštvo, kreaciju i želju za rođenjem djece.
Muško načelo, kao i žensko, istodobno postoje i u muškarcu i u ženi.
Čovjek rođen u muškom tijelu ima 53% muškog načela i 47% ženskog.
Ako je rođen kao žena onda je to obrnuto. Drugim riječima, na dubljim
razinama, svi smo dvospolna bića. Samo se na površini izražava razlika
spolova, neophodna u procesu evolucije. Predstava počinje onda, kada
se ideja dramaturga, koji istodobno u sebi nosi i suptilnu energiju, sjedinjuje
s energijom cijelog glumačkog kolektiva, koji sadrži određene
ideje. Redatelj je poput ljubavi, koja objedinjuje informaciju i energiju.
Što je više ljubavi u njegovoj duši, to se između te dvije polarnosti može
stvoriti veći potencijal, i tako se stvara prava umjetnost. U glumcu su uvijek
prisutni i dramaturg i režiser. Najvažnija uloga glumca je da dočara
sjedinjavanje informacije i energije, omogućavajući rađanje ljubavi.
Znaš li što je to strah? Ti misliš da je to bojazan koja se odnosi na
sadašnji moment, a u stvari je to bojazan vezana za budućnost. Negdje
sam pročitao savjet jednog psihologa: "U slučaju da se panično plašite
nečega, zamislite da se to već dogodilo, i sve će izgledati mnogo jednostavnije."

Ljubav
i očekivanja bilo koje vrste, ne idu zajedno. Čovjek koji ostvari tu
razinu svijesti, emotivno nije ni za što vezan. Pri bilo kakvom stresu on
zadržava kontrolu nad sobom i nad situacijom. Izvana može pokazati
bilo koji osjećaj, ali iznutra ostaje stabilan.

Kada
je problem na lijevoj strani tijela, sami sebe povrijeđujemo, a ako je na
desnoj, povrijeđujemo druge.

Vratite se u doba, govorim joj, kada ste s vašim sinom bili u drugom
stanju. Dok srcem i umom prebivate u tom stanju, molite se Bogu, da
vašem sinu i budućim unucima, najvažnija, najvrijednija i najsretnija
stvar u životu bude ljubav prema Bogu i da im sva ostala životna za-
dovoljstva, budu samo načini i putevi razvijanja i oplemenjivanja te
ljubavi. Ali prije toga, uklonite sve pretenzije, očekivanja i uvjetovanja
koja imate prema roditeljima, mužu, društvu, prema sebi, sudbini i Bogu.
Jedan sat takve molitve ravan je višemjesečnom radu psihoterapeuta, a
za razliku od liječnika, jamačno ćete pomoći svom sinu da pravilno razumije
i prihvati život.

Ako svoje unutarnje "Ja",
jednom i za svagda poistovjetim s ljubavlju, uvijek i svuda ću spašavati
samo ljubav. A to spašava i mene i moju djecu.

Molite se za nju, da iz njezine duše izađe ljubomora. Molite se da njezina
najveća sreća u životu postane ljubav prema Bogu, a da čovjek koga voli
bude samo put i sredstvo za buđenje i razvijanje te ljubavi. Tada će ona
biti pod zaštitom, i agresija njezinog muža neće joj nanijeti štetu.

Da ponovim, po tko zna koji put. Sve što u ovom životu volimo, bez
obzira koje to ljudske individulane vrijednosti bile, isisava iz nas i snagu,
i ljubav i energiju. Bog nam daje sve. Znači, ako Boga volim više od
svega ostalog, uključujući i sam život, dobivati ću ljubavi i snage više
nego što ih dajem, a ono što preostane trošiti ću na sebe i svoje potomke.
Pokazalo se da na suptilnoj razini stalno ljubavlju hranimo duše svojih
potomaka. Kada nešto volimo više od Boga, onda dajemo više nego što
primamo, i duša se iscrpljuje. Tada uzimamo ljubav i snagu iz svojih
strateških rezervi, iz duša naših potomaka i iz naših budućih života. Da
bi se duša spasila, čovjeku se oduzima ono za što se njegova duša vezala,
ono što voli više od Boga. Ako to prihvatimo i okrenemo se Bogu,
postižemo ravnotežu i spašavamo svoju dušu.
Kako odrediti kada je duša počela nešto voljeti više od Boga? Kada od
nečega počnemo praviti smisao i cilj svog života i smatramo daje to za
nas najveća sreća, onda je to već prvi znak da nam je ljubav prema Bogu
oslabila i da postajemo sve više ovisni o tome. Tada se pojavljuju strah,
tuga, uvjetovanja, očekivanja, i to je drugi pokazatelj. Treći pokazatelj je
izražavanje direktne agresije, uvrijeđenost, mržnja, osuđivanje, prijezir
itd. Ljubav prema Bogu rađa dvije linije individualnih vrijednosti. Prva
linija se izražava kao "ljubav prema svijetu i ljudima". U temelju želje
da se ima obitelj, leži ljubav prema osobi koju volimo. U temelju ljubavi
prema voljenoj osobi, leži želja da od te osobe imamo dijete, tj. instinkt
za produljenjem vrste. U temelju instinkta za produljenjem vrste, leži
instinkt za stvaranjem i kreiranjem. Zapravo, što su ljudske individualne
vrijednosti značajnije, to smo bliži Bogu. Međutim, one će uvijek
ostati samo ljudske, i kao takve podložne uništenju, to jest, ponovnom
uspostavljanju na drugoj, višoj razini. Druga linija vrijednosti je vezana
za razvoj. Ta vrijednost leži u temelju želje za širenjem osobnih sposobnosti
i moći, želje za usavršavanjem, za razvijanjem intelekta, i izražava
se kao želja za "savršenstvom". U temelju želje za "savršenstvom" je
želja za "izvjesnom sudbinom". U temelju želje za "izvjesnom sudbinom"
je "izvjesna budućnost". Ako čovjeku svrha života postaje linija
"ljubavi prema ljudima i svijetu", nastaju bolesti ljubomore koje se liječe
izdajstvima, prevarama svađama, uvredama. Kada je prisutna želja da se
linija "savršenstva" i osobnog razvoja pretvori u svrhu i cilj života, nastaju
bolesti gordosti, koje se liječe neprilikama, prevarama, nepravednim
postupcima i uvredama od strane neposredne okoline, neugodnostima u
životu, rušenjem planova vezanih za budućnost. U slučaju da se apsolutiziraju
obje linije, najčešće nastaju teške bolesti kao što su rak, shizofrenija,
šećerna bolest, multipleks skleroza, itd. U tijeku rada na sebi,
nije obvezno prolaziti kroz cijeli život. Često je sasvim dovoljno sjetiti
se dva-tri krupna događaja u životu i promijeniti kut promatranja na njih.
Bit pokajanja nije u žaljenju za prošlošću, već u mijenjanju sebe, da ne
bismo ubuduće činili pogrješke. Čovjek koji vjerujeu Boga, može izvući
korist iz bilo koje situacije, jer shvaća da ona nije slučajna.

Znate li zašto starimo i umiremo? Da bismo mogli primiti novu
količinu ljubavi, vraćajući se Bogu. Sve što je nastalo od Boga, vremenom
se neminovno vraća Njemu, da bi od Njega primilo novu
količinu ljubavi i energije. Glavni uvjet kontakta s Bogom je odricanje
od svega što je stvorio. Stareći i umirući, napuštamo sve naše osobne
dragocjenosti i nama drage osobe i stvari za koje smo vezani, jer jedino
onda možemo primiti novu količinu ljubavi, koje možda neće biti dovoljno
za cijeli život. Da bi došlo do novog kontakta, potrebno je da se
u sebi odreknemo svih ljudskih, individualnih vrijednosti koje su nam
važne i od kojih ovisimo, uključujući i one najuzvišenije. Posebno jako
odricanje trebalo bi biti pred začećem, da bismo, kako sebe, tako i našu
djecu, oplemenili ljubavlju. Što manje naša ljubav ovisi o ljudskim,
osobnim, individualnim vrijednosti, to se dušom više poistovjećujemo
s Bogom, to je više ljubavi u njoj. Tada se iz prljave bare pretvaramo u
čisti izvor. Prođite kroz cijeli svoj život, osjećajući se kako vaša ljubav ni
o čemu ne ovisi. Molite se da to bude dano i vašim potomcima.

Počnite s osjećajem da svakog trenutka sve što je oko vas može nestati.
Da vas osoba koju volite svakog trenutka može prevariti, napustiti,
uvrijediti ili umrijeti. Da svakog trenutka možete i vi umrijeti. Tada će
vaša očekivanja donekle prestati, i ostati će ljubav. Vaš osjećaj ljubavi
ne smije ovisiti ni o čemu. Svijet oko vas, kao i cijeli vaš život, samo su
poticaji da se ova ljubav još više širi. Sunce sije, bez obzira na to kako se
prema njemu odnosimo.
- A što ako svijet oko sebe počnem voljeti više od Boga?
- Ako prema njemu nemate pretenzija, očekivanja, volite ga što više
možete, jer što ste više ljubavi u stanju dati, to će više ljubavi vaša duša
primiti.

Prošlost predstavlja ono materijalno
koje nas okružuje, a budućnost je duhovnost. Znači zapadna hemisfera
teži sve realizirati, prikupljati materijalne dragocjenosti, razvijati materijalni
svijet. Istočna hemisfera teži budućnosti, onom nerealiziranom,
duhovnosti. Duhovni čovjek više živi budućnost, propovijeda altruizam.
Ali apsolutizacija budućnosti, tj. duhovnosti, vodi ka zaustavljanju
razvoja i uništenju budućnosti. Materijalist živi prošlost. Za razliku od
duhovnog čovjeka koji se orijentira na intuiciju i tradiciju, materijalist
se orijentira na činjenice i dokaze, na iskustvo, tj. analizu događaja koji
su se dogodili. Jedan prijatelj mi je rekao, kada sam mu objasnio za
Južnu Ameriku, da se južni magnetski pol premješta ka toj zoni. Čovjek
koji žali za prošlošću, i ne želi to prihvatiti, aktivira program uništenja
materijalnog svijeta. Čovjek koji se plaši budućnosti, koji loše misli o
budućnosti, aktivira program uništenja duhovnog svijeta. Pokazalo se
da je duboka tuga zapravo nevjerica u budućnost, odbijanje budućnosti.
Prema tome, čovjek koji turobno misli o budućnosti, ubija sebe u
budućnosti te se, kada ona nastupi, neočekivano razbolijeva i umire. Jednom
me je neki pacijent pitao kakve su njegove šanse i prognoze, dobre
ili loše. Odgovorio sam mu da mu to neću otkriti: "Ako vam kažem da
vas u budućnosti čeka sve dobro, onda ćete prestati raditi na sebi. Ako
vam kažem da je sve loše, onda tek ništa nećete raditi". Budući da su
ljudi uglavnom težili ka materijalnom, ka prošlosti, sve religije su težile
ka duhovnom, ka budućnosti. To je uzdiglo duhovnost, ali je dovodilo do
dogmatizma i despotizma. Stoga, o budućnosti ne treba misliti ni dobro
ni loše. U budućnosti neće biti ni raja ni pakla. U budućnosti će biti Bog.
Prema tome, besmisleno je plašiti se, tugovati, ljutiti se. Možemo samo
voljeti. A Bog nije samo u budućnosti, On je i u prošlosti, i u sadašnjosti.
Otuda je unutarnje nezadovoljstvo prošlošću ili budućnošću agresija
prema Bogu.

Neophodno je da promijenite svoje poimanje svijeta. Koliko god
bila povrijeđena i unižena vaša ljubav prema osobama koje volite, prema
vama bliskim ljudima i svijetu koji vas okružuje, unutarnji osjećaj ljubavi
mora ostati nedirnut. Ljubav prema bliskoj osobi stvara poseban svi-
jet, i ukoliko je vaš osjećaj ljubavi vezan i ovisi o njemu, onda s nestajanjem
tog svijeta u velikoj mjeri dolazi do gašenja vašeg osjećaja ljubavi.
Međutim, duboko u duši je prisutna samo ljubav prema Bogu. Pošto je
Bog vječan, onda je i taj osjećaj vječan. Prema tome, ta dva osjećaja ne
bi trebalo poistovjećivati, premda se uzajamno prožimaju.
Što je u nama veća ljudska ljubav, to se intenzivnije izražava i
Božanska. A onda neminovno dolazi do gašenja ljudske ljubavi, da se ne
bi "slijepila" s Božanskom i da bi se nakon izvjesnog vremena ponovno
rodila.

Ljubav koju trebate osjetiti prema svom partneru, nosi u sebi seksualnu
privlačnost. Kao što je slučaj i s drugim emocijama, seksualne
osjećaje treba prvo ponuditi Bogu. Vaša seksualna želja i njeno ispunjenje,
u potpunosti ovise o vašem partneru. Ako se dogodi da vas
partner emotivno povrijedi, automatski će i vaša želja biti povrijeđena i
ponižena, i nećete biti u stanju to podnijeti. Zato što taj osjećaj ovisi od
osobe koju volite, neizbježno dolazi do pojave agresije. Ali, kada ona ne
bude ovisila od osobe koju volite, tada nijedna uvreda neće moći ubiti
unutarnju ljubav.

Imao sam naviku često se gledati u ogledalo i provjeravati jesam li se
pomladio, ili ostario. Nedavno sam odlučio provjeriti što stoji iza toga,
da to možda ne predstavlja remećenje viših zakona. Pokazalo se da predstavlja.
Podsvjesno sam se plašio starosti, oronulosti, slabosti, i to je utjecalo
kao da sam poželio smrt budućnosti i sebi u budućnosti. Kada bih na
svom licu primijetio znakove starenja, osjećao bih strah od onoga što me
u budućnosti čeka, povećala bi se podsvjesna agresija, a procesi starenja
bi se ubrzali. Čovjek nikada ne bi trebao govoriti: "Ja sam bogat", ili "Ja
sam ostario," i slično, "Ja" se ne bi smjelo poistovjećivati s novcem, automobilom,
stanom, tijelom, intelektom, sposobnostima i statusom. "Ja"
je ljubav koja šija u našoj duši, a sve ostalo dobivamo na privremenu
uporabu, i zato nemamo nikakva prava da vječnu iskru ljubavi u našoj
duši identificiramo s bilo čim u životu.

Neka se desi sve što se treba desiti, meni i najmilijima. Ti znaš najbolje.
Prepuštam se tebi-Gospode.Ti nas vodi.

Sve u svemu,
držao sam da su moje predodžbe o moralu, principima i pravednosti,
nepokolebljive kada se radi o ljubavi. Nisam mogao primiti poniženje
mojih ljubavnih osjećaja, niti si dopustiti da situacija bude van moje
kontrole. Osjećaj osobnog savršenstva i mudrosti, umijeće da upravljam
svijetom oko sebe, za mene je bio kamen temeljac i glavno uporište.

Promišljao
sam koliko je moj osjećaj ljubavi uprljan ohološću, osuđivanjem, prijezirom,
ljubomorom i uvrijeđenošću na bliske ljude i sredinu. Mogu li svoju
ljubav učiniti neovisnom od bilo čega? Hoću li istinski moći pročistiti
svoju dušu? Stalno sam sebi postavljao to pitanje i odgovor nisam dobio.
Ipak, sada me to više nije plašilo kao ranije. Rezultat mi je prestao biti
najhitniji. Kada se u duši jednom doživi Božanska nazočnost i blagodat,
čemu god izvana čovjek težio, biti će uvijek svjestan da je u sebi on to
već postigao.

ZAKLJUČAK

U drugoj i trećoj knjizi sam pisao o kontaktima i utjecajima različitih
struktura sa sve viših razina. Uspoređivao sam ih sa stupnjevima razvoja
koji vode ka Bogu. Sve su to stupnjevi ljubavi. Nisam znao koliko mi je
još razina ostalo za savladati. Osjetio sam kako to neznanje može mnogima
zatvoriti mogućnost ispraviti pogrješke. Budući da svaka struktura
nastaje iz ljubavi, onda je uniženje svih ljudskih vrijednosti adekvatno
poniženju individualnog osjećaja ljubavi.
Znači, što je veća ljubav koju čovjek doživljava, i što manje očekivanja
i uvjetovanja izražava, to je otporniji na uniženje tog osjećaja, i sve je
bliži Bogu.
Tekst treće knjige je bio završen. Bilo je potrebno još malo poraditi
na zaključku. U principu, te su tri knjige završile sliku svijeta u kome
živimo. I sve bi bilo odlično, da sam se ja osjećao zadovoljno i da su svi
moji problemi nestali.
Međutim, nije bilo tako. Da li zbog toga što se ja nisam uskladio sa
sustavom, ili su prve tri knjige bile samo jedna etapa poslije koje treba
početi druga? To još nisam znao.

S.N. Lazarev DIJAGNOSTIKA KARME - izvodi iz knjiga

Osjećaj ljubavi treba prvo uputiti Bogu

Mojsije govori: "Jelo je sporedno i osjećaj radosti treba prvo
ustupiti Bogu, a ne zdjeli s juhom". I ljudi su se počeli moliti
prije jela da bi prvo osjetili ljubav prema Bogu, a zatim utolili
glad. Krist je rekao da je i razmnožavanje sporedno, osjećaj
ljubavi treba prvo uputiti Bogu, a zatim voljenoj osobi. Sve počiva
na najvažnijoj funkciji, a to je ljubav prema Bogu. I bez
toga neće biti niti jela, ni razmnožavanja. Ljubav, duhovnost i
Više jedinstvo prožima sve živo, na kojoj se god razini nalazilo.
I neživo teži prema jedinstvu, no to se očituje nešto drukčije.

Kada se u borbu dviju suprotnosti, umiješa treći koji je iznad toga,
problemi se riješavaju. Voli li se bliska osoba ostacima ljubavi
prema Bogu i vidi li se u njoj i voli najprije Boga, ljubomora
sama po sebi nestaje i odnos koji se stalno kvari postaje stabilan.
Sve dok između sebe i onoga koga voliš ne postaviš Boga,
zloba, agresija, mržnja, strah i očekivanja će stalno trovati sreću.
U mladim danima sam mislio da je ljubomora junaštvo i obilježje
muškosti, nisam znao da tu ima više ponižavajućega, nego
herojskoga. Ljubav je želja za davanjem, a ne uzimanjem. Tada
nisam znao da je većina bolesti izazvana upravo ljubomorom.

Osoba često ukloni mržnju i ljutnju, ali nastavi prezirati
i osuđivati pa obolijeva i umire. Reći: "Ne osjećam mržnju" i
prestati mrziti je dosta jednostavno, ali reći: "Nisam srdit" i
prestati se srditi je kudikamo teže, zato što srditost prodire
dublje od mržnje. Čak i kod dobro uravnoteženih osoba događa
se često da nemaju snage prestati osuđivati čovjeka s manama,
koji se ponaša suprotno zemaljskoj logici. Rijetki su oni koji su
u stanju ne prezirati nitkova, budalu i izdajicu. Ne odreći se
ljubavi prema čovjeku koji ju ne zaslužuje je najteže.

Kada se čovjek
prije jela moli i zahvaljuje Bogu za hranu, on kao da je prima
od Boga pa negativni programi u znatnoj mjeri nestaju.

Primijetio sam jednu paradoksalnu činjenicu, koju sam tek
kasnije shvatio i protumačio: što više čovjek prihvaća situaciju
iznutra, to joj se aktivnije može oduprijeti izvana. Dakle, što
više prepoznam u sebi da su sutrašnjica i budućnost određeni
Bogom, i što prije to prihvatim, to ću više snage uštedjeti za
planiranje i mijenjanje sutrašnjice na fizičkom planu.

"Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga"?
- Sve Kristove zapovijedi upućene su duši, a ne tijelu. Dok
se izvana srdimo, mrzimo, osuđujemo, iznutra moramo ljubiti
jedan drugoga jer smo tu svi jedinstveni. Ako u duši nema ljubavi,
onda u nju ulaze osudivanje i srditost, a ubijajući jedan
drugoga na finoj razini, ubijamo sebe i svoju djecu, zato što smo
tu jedna cjelina.
A sada ono najvažnije: kada ljubav odlazi iz duše, a kada
cvijeta? Osjećaj ljubavi je osjećaj sjedinjenja s Bogom. Sjedinjenje
s bilo kojim čovjekom je sekundarno. Snagu za ljubav prema
drugome crpimo iz ljubavi prema onomu koji nas je stvorio.
Dakle, stalno nastojanje da pojačamo kontakt s onim koji nas
je stvorio stalno povećava osjećaj ljubavi u našoj duši. Naša
duša, a sukladno tomu i naše tijelo, zdravi su dokle god postoji
vjera u Boga i ljubav prema njemu.
Na unutarnjim finim razinama postoji samo ljubav, odnosno
najveća vrlina. I što je više ljubavi u čovjekovoj duši, to je
bliže Bogu.

Mi ljubimo sve ljude, očuvamo li u sebi osjećaj
ljubavi čak i onda kada nas oni odjednom nizašto vrijeđaju
i ponižavaju, tada u njima ljubimo Boga. Ljubav prema bilo
kojem čovjeku uvijek ima dva sloja: ljubav prema njegovom
zemaljskom omotaču i ljubav prema Božanskoj klici koja je u
njemu. Da bi se pojačala ljubav prema najvažnijem što je u
čovjeku, zemaljsko se treba povremeno uništavati.

Ranije su mnogi roditelji držali da
se smisao pedagogije temelji na pružanju maksimalno udobnih životnih
uvjeta djetetu i neprestanih moralnih prodika. Ali takvo dijete nikada nije
prihvatilo moralna pravila, čak se ni ponašanje i postupci roditelja nisu
pokazali kao najhitniji. Najvažnije je ono što usmjerava i odgaja dijete,
a to je - unutarnje stanje duše njegovih roditelja. Pedagogija se bazira
na temeljima ljubavi koja se djetetu pruža, kao i na stvaranju situacija
s kojima će se ono suočiti u životu, odnosno, na izgrađivanju zaštite od
njih. Ako roditelj oštro kazni dijete za učinjeni postupak, istodobno mu
pružajući svu ljubav, to je daleko bolje, od odbijanja da mu se nanese
bilo kakvu duhovnu i fizičku bol. Dobrota bez discipline nije ništa manje
opasna od nasilja i grubosti.

U prvoj knjizi je sve
bilo jednostavno: ako je prisutna agresija - dolazi do bolesti, ako se
otkloni agresija - nestaje i bolest. U drugoj knjizi sam pokušao, otkriti
od kuda dolazi agresija. Došao sam do zaključka da nepravilan sustav
vrednovanja prioriteta u životu dovodi do agresije. Velika vezanost i
ovisnost o materijalnim vrijednostima, uz želju da se od njih stvori cilj
i smisao života, neizbježno su dovodili do nagomilavanja agresije. To
je značilo da je nužno Boga voljeti više od svega materijalnog.

Pokazalo se
da duhovne vrijednosti isto tako ne mogu biti cilj i smisao života.

Opće poznata
činjenica jest da jako živciranje može izazvati naglo starenje. Samim
tim, nemogućnost podnošenja stresa ubrzava vremenske procese.

Čovjek brže stari kada se narušavaju i remete viši zakoni.

Svaki dan ponavljajte: "Najveća sreća, užitak i smisao života za mene i
moje potomstvo -jest ljubav prema BOGU".

"kaos," -
rušenje. "Kaos je najviši stupanj reda" - tako su govorili drevni mudraci.
Drugim riječima, kaos ruši zato što je razina njegovog ustrojstva veća
od ustrojstva kozmosa. Dobiva se čudna predodžba: iznad ljubavi prema
ljudima i ljubavi prema svijetu se nalaze sile Rušenja.

Savršenstvo nikada ne
može biti samo sebi cilj, ono je uvijek samo sredstvo.
Sljedećeg dana mi se žena ponovno javila:
- Počele su mi se događati neobjašnjive stvari. Pribor s kojim radim
se slomio. Htjela sam otvoriti vrata ormara, a ona ispadnu. Čega god se
prihvatim, počinje se lomiti na moje oči.
- Normalno - odgovaram joj - Kako sam imenovao uzrok vaših
problema, program je isplivao i počeo aktivno djelovati. A vezanost za
savršenstvo se manifestira samo kroz uništavanje svega izvana. Molite
se da savršenstvo za vas bude samo način za razvijanje ljubavi prema
Bogu, i sve će proći.

Ako želite imati djecu, naučite podnositi poniženja, da budete
smjerni i krotki. Kada budete sjedili za istim stolom pored muža,
uzmite stolicu dvadesetak centimetara nižu od njegove. Ako se doista
želite promijeniti, počnite se baviti stvarima za koje nemate nikakvog
smisla, jer to je jedan od načina da sagledate svoje nesavršenstvo. Tehnike
disanja, fizički zamor, boravak u prirodi i vodi, tuširanje hladnom
vodom, različite tehnike smirivanja misli, pomažu da se gordost smanji.
Fizički napori i gladovanje, blokiraju težnju da se vežemo za tijelo.
Boravak u osami, u prirodi, ili zamračenoj sobi, smanjuje ovisnost od
drugih, odnosno vezanje za ljude. Ako boraveći u osami, kontemplirate o
svojoj smrti, umanjivat će se vezanost i ovisnost o ljubavi prema ljudima
i svijetu u kojem živite. Periodično obavljanje monotonog, jednostavnog
posla, korisno je u slučaju da ste vezani za "stvaralaštvo". Dobro je
jesti proklijalu pšenicu, stavljati je na glavu, prsa i na donji dio trbuha.
Da bi zrno proklijalo, nije nužno da njegova ljubav od nečega ovisi.
Stvaralački impuls je u tom periodu ogroman. Kod zrna u klijanju, ljubomora
je negativna, samim tim ono nosi moć uravnoteženja vaše energije.
Tako se otklanja vezanost za impuls - "stvaralaštvo - rođenje djece."
Sunce posjeduje moćan stvaralački potencijal. Kada gledate u Sunce i
šaljete mu ljubav, vaša prekomjerna želja da stvarate i gradite, koja je
postala jedini smisao vašeg života, počet će se topiti, jer Sunce posjeduje
neizmjerno veći stvaralački potencijal.

Kada se gleda u Sunce ujutro i navečer i upućuju mu se
umiljate riječi, moguće je poboljšati vid.

Pacijent bi se obraćao Bogu, i molio se da mu Bog pomogne spoznati
i osjetiti da je obogotvorenje jedina svrha i cilj u životu, i da su sve
osobne, individualne vrijednosti do kojih mu je stalo, tu samo da bi ga
izvele na taj put. Osoba koju voli, njegova obitelj, ljubav koju gaji prema
svojoj djeci, pomažu mu da svoju dušu oplemeni ljubavlju prema Bogu.
Nakon nekoliko dana takvog promišljanja, spoznavanja i oplemenjivanja
svojih osjećaja, ponovno bi odlazio na pregled, na kome bi obavljene
analize pokazivale daje izliječen.

Viši oblik molitve se događa bez riječi. To je jednostavno održavanje
i produbljivanje osjećaja ljubavi u bilo kojoj situaciji.

Već pola godine me liječite, a moje stanje se nije popravilo, nego se
još pogoršalo. Ne vjerujem u vašu metodu liječenja. Prema vama sam
korektan, ali vam moram reći da je vaš način liječenja čisto blefiranje.
Vjerujem u Boga, i ne znam zašto tisuću puta moram ponavljati kako
Ga volim, i kako je za mene to najveća sreća? Na ovom svijetu, s druge
strane, čovjek ne može biti sretan. Ovdje su na vlasti uvijek bili idioti ili
kriminalci. Ova država je gušila najveće umove, i dan danas ih guši, neovisno
od političkog uređenja, - ton njegovog glasa postaje nešto mirniji.
- Prema vama sam korektan, ali što se liječenja tiče dajte da zaboravimo
na to.
Nakon toga je otišao, a ja pokušavam shvatiti što je kod njega izazvalo
takvu nepomirljivost. Nekoliko puta odlazim na jednu te istu strukturu
koju sam "napipao" - "savršenstvo". Međutim, pacijent me ne može čuti.
Za njega je cijeli svijet uvijek bio nesavršen. Prijezir koje nastaje uslijed
takvog poimanja stvari, preokreće se u moćan program samouništenja.

Shvatite - vičem na ženu - molite se tri stotine puta ujutro, isto toliko
i tijekom dana i večeri, zato što sva "prljavština" iznutra izlazi iz vaše
duše, i to nećete savladati u tri molitve. Kada u mislima preispitujete svoj
život, ne zadržavajte se na malim događajima, to vam ne treba. Sjetite
se nekoliko najkrupnijih, i stalno promišljajte o njima, stotine puta ako
treba, s osjećajem ljubavi prema Bogu i saznanjem daje to sve Njegova
Volja. Još nešto ću vam reći: samoosuđivanje - to je kao da sami sebe
bičujete. Pred Bogom nema krivih. Jeste li me razumjeli?

Nužno je na stotine i
stotine puta iznova proživljavati cijeli život, i u situacijama gdje su se
javljale pretenzije, očekivanja, uvjetovanja, treba oplemenjivati dušu
osjećajima sreće i ljubavi. Vašoj će se duši biti teško odlijepiti od onih
vrijednosti kojima ste je tijekom godina okovali. Zamislite da ćete umrijeti
za tjedan dana, da nemate nikakve šanse preživjeti. Počnite se lagano
opraštati od svega što vam je drago. Ne samo tada, nego i u budućnosti.
Tako je "odlučeno gore", te vaša volja ništa više ne znači. Povucite se od
kontaktiranja s okolinom, jer će tako, dok u molitvi budete ponavljali da
je ljubav prema Bogu najveća sreća za vas i vaše potomke, vaša duša u
to brže povjerovati.

Treba se moliti da iz duše sina i budućih potomaka
izađu ogorčenost prema drugim ljudima i prema sebi, i da najveća sreća
za nju, njezinu djecu i potomke bude ljubav prema Bogu.

Radi se o tome što sam vidio jedan stan koji je dobar, i sutra mi
trebaju odgovoriti hoće li mi ga prodati ili ne, budući da nisam jedini koji
ga želi. Čak mi je i tlak zbog toga skočio - priznaje on.
- S takvim stajalištem možeš izgubiti i stan i zdravlje. Tamo gore sve
je već riješeno. Ako ti je suđeno dobiti ga, dobit ćeš ga, tako da su tvoje
brige besmislene i štetne. A ako ti nije suđeno imati taj stan, sigurno
ga nećeš dobiti, kakve god podvige poduzeo. Ako se ipak dogodi da ga
nekako uzmeš, biti će ti oduzeto zdravlje ili život.

S.N. Lazarev DIJAGNOSTIKA KARME - izvodi iz knjiga

"Volim sve ljude i ni na koga nisam srdit "

Ako je čovjekova podsvijest ispunjena nečim što je počinio
u ovom životu, radeći na sebi, može situaciju popraviti. Ako
je nečistoća ušla dublje i ako je onečistio svoje potomke, to će
biti kudikamo teže. U slučaju da su to isto činili njegovi roditelji
i praroditelji, onda se, u skladu s time, i povećava opseg rada
na sebi te se smanjuju izgledi za preživljavanje. Kada postoje
prijestupi iz prošlih života, problema ima još više. Ali ako su
analogne tendencije aktivizirane u društvu u kojem čovjek živi,
onda čovjek praktički nema izgleda preživjeti. Kada čovjek
počne razvijati svoju moralnost, religiozni svjetonazor i stalno
se baviti duhovnim usavršavanjem, ne samo da se može zaštititi
od nečistoće koja je došla od predaka i iz prošloga života te
je nadvladati i transformirati, već može očistiti i sebe i potomke.

Što je čovjek ponizniji iznutra, to više može
kontrolirati i promijeniti situaciju izvana.

Prisjećajte se cijeloga života i zahvalite Bogu za sve neprilike.
Molite da se to ukloni s djece.

Ako ćete razmišljati o tome što vam se događa kao o
uzroku, nećete moći ukloniti ljutnju. Svaka neprilika koja vam
se događa nije uzrok, već posljedica. Uzrok je u manjkavosti
vaše duše koja se čisti kroz neprilike. Vaš odgovor je srdžba,
znači ne želite se čistiti, pa vas se udara još jače. Zato cijeli dan
ponavljajte: "Volim sve ljude i ni na koga nisam srdit ".

Ujutro kada ustaneš zaželi dobro svemu što te okružuje:
ljudima, životinjama, biljkama i cvijeću. I reci: "Volim sebe,
volim druge ljude, volim Zemlju, volim Kozmos, Boga, Svemir".
Tvoja će se duša tada čistiti od agresije i bit ćeš zdrava.


Kada čovjek zavidi, mrzi i sažaljeva, njegova duša se veže
za to radi čega to čini. Na primjer, zavidim li stalno nekome na
novcu, moja duša se veže za novac pa ga neću imati. Prezirem
li čovjeka koji je izgubio novac ili ga nije uspio zaraditi, isto
tako ga neću imati. Sve što je vidljivo i što neposredno usrećuje
naše tijelo, kao što su: jelo, seksualni užitci, odjeća, stan, novac
i tako dalje, predstavlja vezanost za prvu razinu.


Kada se duša previše veže za nešto na Zemlji nastaje agresija
koja dovodi do bolesti. Počeo sam pomalo klasificirati za
što se moguće vezati. To je dugotrajan posao. Kroz razgovore s
pacijentima, viđenje bolesti i zatim uzroka s kojim je povezana,
pokušavao sam doći do samoga izvora, odnosno, do toga za što
se čovjek vezao na Zemlji. U početku sam držao da je moguće
vezati se za novac, ljetnikovac, auto. Bio sam začuđen kada sam
kasnije vidio da se vezati može za posao, osjećaj dužnosti,
položaj u društvu. Isto tako moguće je vezati se, odnosno idolizirati:
jelo i piće, seks i užitke, vlastiti vanjski izgled. Vezati se
može i za bilo kojega čovjeka. Kada se čovjek molio i skidao
uzrok vezanosti, dolazilo bi do naglog poboljšanja. Začudilo me
koliko je sustav učinkovito funkcionirao.

Izvana ne moram pristajati na situaciju,
moram ju kontrolirati i podrediti sebi, ali iznutra imam pravo
samo je u potpunosti prihvatiti i zahvaliti Bogu za to. Najvažnija
i odlučujuća je pritom unutarnja reakcija. Zato se čovjek tijekom
molitve mora zahvaliti Bogu za sve neprilike i bolesti kojima
će se čistiti njegova duša. Dakle, ako mi je duša vezana za
zemaljska dobra, javljaju se prezir, zavist, osuđivanje. Čistit će
je ljudi koji će me lišavati toga. Nisam prije shvaćao zašto se
zabranjuje prikazivati Boga. Zato da ga se ne bi tražilo na
Zemlji.
Ljudi su shvatili da materijalna dobra nisu najvažnija, da se
novac ne može odnijeti u grob, da prvo treba misliti na dušu,
a zatim na ono što vide pred sobom. Međutim, nisu znali da
zemaljska sreća i zemaljsko dobro može biti bilo koji čovjek,
obitelj i osjećaj dužnosti. Vezivanje za to i neshvaćanje da to
mora biti sporedno uzrok je mnogih bolesti. Veže li se čovjek
za obitelj i odnose, onda prezire, mrzi, boji se i zavidi. Zavist i
ljubomora su jednake po energiji i što su odnosi stabilniji, to
se osoba jače veže za njih i postaje agresivnija. Zato se, ma
kako to neobično bilo, ljubomora liječi svađama i raskidima.
Kada me netko iznevjeri, prekine odnos sa mnom i posvadi se,
putem njega će mi se spasiti zdravlje i život, uspijem li prihvatiti
to kao Bogom dano. Ako sam se vezao za osjećaj dužnosti
ili za posao, prezirat ću one koji slabo rade, mrzit ću sebe ili
druge, ako nešto loše napravim. Stalno ću osuđivati te koji mi
onemogućuju rad i rade mi neprilike, bojat ću se da ja nekoga
ne dovedem u nepriliku. Što će toga biti više, to će biti više
neprilika u svezi posla i to ću više drugima raditi neprilike.
Mehanizam karme funkcionira virtuozno. Pretpostavimo da
prezirem ljude koji loše rade. Vezanost za posao i zaokupljenost
njime stalno se povećavaju. Dakle, taj program će se pojačati i
kod moje djece. Prijeđe li ta vezanost opasnu granicu, djeca će
stalno gubiti posao zato da bi izbjegla smrt. Paradoks. Prezirem
li onoga koji ne želi raditi, moja djeca neće željeti raditi.
Prezirem li onoga koji nije uspio zaraditi novac, osuđujem li
škrca ili rastrošnika, moja djeca neće imati novac. Prezirući,
osuđujući i mrzeći, svoju dušu vežem za novac, a kod moje će
djece to biti još izraženije. Da njihove duše ne postanu negativne,
neće im se u ovom životu dopustiti da imaju novac. Sve
što u ovom životu prezirem, mrzim i osuđujem pojavit će se kod
moje djece, ne uspijem li se na vrijeme zaustaviti. Mogu li kontrolirati
emocije, to je zdravlje i sreća za moje potomke. A
sposobnost prihvaćanja bilo koje situacije kao Bogom dane, daje
mi i zdravlje, i sretnu djecu i unuke.

Da biste sasvim ozdravili
morate učiniti sljedeće. Prvo. Ponovno preispitati cijeli vaš
život i odnos prema svim događajima. Sve to što ste držali neprilikama,
poniženjem, nedoličnim postupcima u odnosu na vas,
u prvom redu je bilo čišćenje duše. Prihvatite ih i zahvalite Bogu
za to. Drugo. Morate na neki način ponovno proživjeti život i
moliti Boga da vam oprosti za trenutke kada ste osuđivali, srdili
se i mrzili ljude jer ste svoju oholost i duševne kvalitete pretpostavili
Bogu. Molite da vam se oprosti za to što ste zemaljsko
pretpostavili Božanskom, molite da vam se oprosti za to što ste
to prenijeli na djecu i unuke. Molite se izjavljujući ljubav Bogu,
i kada se molite, recite da Boga ljubite više od sebe i svega što
za vas predstavlja zemaljsku sreću. I sve što se dogodilo primajte
kao njegovu volju, s ljubavlju i zahvalnošću.

Morate pokajanjem
uklanjati sve uvrede i osudivanja, a također i ljubomoru, gubitak
volje za životom, ne samo sa svoje, već i s duše djece i unuka,
a zatim i potomaka do sedmoga naraštaja. Kada molite, nemojte
Bogu izjavljivati ljubav samo u svoje ime, nego molite i za
djecu, unuke i potomke do sedmoga naraštaja. Čovjek za učinjeno
odgovara četiri puta: za ono što je učinio u prošlim životima;
za ono što je učinio u ovom životu; za ono što je prenio
djeci; za ono što je prenio unucima, praunucima i daljnjim
potomcima. Što je agresija, odnosno neprihvaćanje Božanskoga,
jača, što dublje prodire u dušu, to čovjek ocrnjuje više
naraštaja potomaka i to će duže i teže ispaštati za to. Što će
vaša ljubav prema Bogu više rasti, što ćete dublje shvaćati da
su sve neugodnosti u osobnom životu, poniženja i uvrede bile
spas za vaš duh, to će se bolje očistiti duše vaših potomaka. Tek
tada će se vašemu tijelu dopustiti da ozdravi.

Molitva prije jela je neka vrsta odbacivanja zemaljske sreće
jer jelo može proizvesti vrlo snažnu vezanost. Postupajte kao što
su postupali ljudi u prijašnja vremena. Kada ste radosni, zahvalite
Bogu za to, odnosno, prvi osjećaj radosti uvijek ustupite
Bogu pa se nećete ni za što vezati i neće biti nužno da se sve
zemaljsko sruši da bi vam se očistila duša. Teško nam je povjerovati,
da ljubav koja je upravljena prvo prema Zemlji a tek
onda prema Bogu, ubija. Takva ljubav vezuje za Zemlju i kvari
dušu. A sve počinje nevino, tako što zamijenimo usmjerenje. U
ljubav i privrženost počinju se upletati mržnja i ljutnja. Ne pridajemo
tomu važnost, međutim, to je znak da zemaljsko prevaguje.

Iznova proživljavajte cijeli svoj život i pritom molite da vam se
oprosti za sva osudivanja, uvrede i mržnju. Molite da vam se
oprosti zato što ste posao i osjećaj dužnosti pretpostavili Bogu.
Da bi vam se očistila duša, udareni ste po bolnim točkama.
Budući da ste vezani za osjećaj dužnosti, trebalo vas je okružiti
ljudima koji su vas dovodili u nepriliku upravo kad je riječ o
tome. Nemojte tu gledati ljude koji vas povrijeđuju, već Boga
koji čisti vašu dušu. I doći će jutro kada ćete se probuditi i reći:
"Gospode, smisao moga života i najveća zamaljska sreća je
ljubav prema Tebi. Ta ljubav je veća nego ona prema ženi, djeci,
poslu, ljetnikovcu i sretnoj sudbini". Prije toga zahvalit ćete
Bogu za one neugodnosti koje vas očekuju. Kada počnete to
raditi štošta će se izmijeniti, ali ne očekujte brze rezultate. Vrlo
je teško promijeniti svoju dušu. Ovdje je najvažnije da se stalno
i bez prekida trudite. Dalje... Vi ćete se svejedno srditi i
uzrujavati, to neće odmah proći, najvažnije je da to ne potiskujete
u sebi. U krajnjem slučaju možete vikati, psovati na sav
glas, udarati šakama o stol. Niste li s nekim zadovoljni, recite
to odmah, nemojte nezadovoljstvo skrivati u sebi, nemojte
dopustiti da uđe u dušu. Kada je čovjek ponižen i povrijeđen,
a ne osjeća viši smisao u tome što se događa i ne vidi Boga iza
svake situacije, automatski postaje agresivan prema drugima ili
prema sebi. Izražava li to jasnim i nedvosmislenim riječima ili
ponašanjem, onda je to trostruko opasnije. Zato su ljudi spontano
stvarali blokadu te agresije. Kada čovjek baci tanjur na pod
ili počne vikati, želja za ubijanjem se rasprši u mišićno i
zvukovno djelovanje. Kada čovjek glasno psuje, umjesto da se
to osjeti kao oblik uništenja, često zvuči kao usmeni oblik multiplikacije,
odnosno vikanje je sredstvo transformacije agresije u
one oblike koji ne ubijaju. Zato je vikanje, za koje se uvijek
mislilo da je uvredljivo, imalo još jedno posebno značenje, a to
je da se agresija u cijelosti vezala pa nije prodirala u nutrinu.
Taj model prinudnog blokiranja agresije u kritičnim situacijama
bio je jednostavno nužan. Nezadovoljstvo koju skrivate u sebi
predstavlja smrt. Budite sada maksimalno iskreni sa svakim
čovjekom, to će vas spasiti.
- Zar stvarno?! A ja sam stalno mislio da je dobar odgoj
kada se ne pokazuju osjećaji.
- Dobar odgoj je kada ne ubijamo svojim emocijama. Sve
počinje od emocija. Roditelji mrze jedan drugoga, ali se pritom
uljudno smješkaju, i time već ubijaju djecu. A nitko ne može
shvatiti o čemu je riječ. Naše unutarnje emocije predstavljaju
ponašanje naše djece i zdravlje naših unuka.

S.N. Lazarev Dijagnostika karme - izvodi iz knjiga

Krebs, Schizophrenie, Unfruchtbarkeit, Kinderkrankheiten ... sind heilbar!

Die Arbeit des berühmten russischen Psychologen, Heilers und Schriftstellers Sergej Nikolajewitsch Lazarev werfen ein neues Licht auf die Betrachtung des Karmas.
Nach der erfolgreichen Behandlung vieler Tausender Patienten, die an Krebs, Schizophrenie, Unfruchtbarkeit, Impotenz, Alkohol- und Drogenabhängigkeit, Depressionen u.a. erkrankt waren, stellte er fest, dass die Methoden der traditionellen aber auch jene der alternativen Medizin das Problem nur ver- bzw. aufschieben. Daher ist er nach Jahren der Forschung davon weggegangen, die Menschen durch die äußere Einwirkung zu behandeln.
Er gelang zur Erkenntnis, dass die eigentliche Heilung nur durch den Betroffenen selbst bewirkt werden kann. Und so bietet er dem Leser ein Modell sein Leben, seine Gesundheit sowie das Schicksal seiner Kinder zum Besseren zu wenden.
Es wird nichts geschenkt, alles ist Ergebnis seiner eigenen Anstrengung und Bereitschaft Dinge in Bewegung zu setzen. Aber dafür ist das neu Erworbene umso beständiger. Lazarev verspricht nichts, er möchte weder schockieren, noch etwas verschönern. Er berichtet. Und diese Information verändert das Bewusstsein.

Die Bücher aus der Serie Karma-Diagnostik des bekannten russischen Heilers Sergej Nikolajewitsch Lazarev sind seit Jahren Beststeller in Russland und Osteuropa. Sie wurde bis jetzt über 5 Millionen mal verkauft. Inzwischen gibt es elf Bände dieser Serie.
Aufgrund der stark wachsenden Nachfrage in Westeuropa wurden bisher 5 Bücher ins Deutsche übersetzt. Ein Drittes Buch erscheint noch heuer.

Folgende Bände wurde bisher übersetzt:
· Karma Diagnostik Band 1
Krebs, Schizophrenie, Unfruchtbarkeit, Kinderkrankheiten ... sind heilbar! In diesem Buch hat der berühmte russische Psychologe seine Erfahrungen, die auf der praktischen Heilung vieler Tausender Patienten beruht, dargelegt.Unter Anleitung des Buches kann jeder Mensch die Ursachen der eigenen Krankheiten und Probleme erkennen.Durch die Beseitigung dieser Ursachen können Krankheiten geheilt, die Probleme überwunden und das eigene Schicksal zum Besten gewendet werden. „Gewaltiger Stress, Unzufriedenheit oderemotional starkes Bedauern der Vergangenheit, auch unter Aggression bekannt, werden im Unterbewusstsein abgelegt und deformieren die Feldstrukturen. Die entstehende unterbewusste Aggression wird durch Krankheit, Trauma, Unglück und Tod aufgehalten ... Krankheit zwingt uns, gütiger zu werden und uns zu ändern.“
· Karma Diagnostik Band 2
Durch tief verborgene negative Emotionen ziehen wir Probleme, Krankheiten und ungerechtes, verletzendes Verhalten anderer Menschen an.Hier finden Sie Antworten auf Fragen wie: Was sind die Ursachen von Einsamkeit, von Demütigungen, von finanziellen Problemen, Depressionen, Impotenz, Alkoholproblemen und v.a.m. An zahlreichen Beispielen aus Lazarevs Praxis kann der Leser nicht nur die Ursachen von Krankheiten und Problemen, die ihn selbst, seine Familie und seine Freunde betreffen, erkennen, sondern auch lernen, sie durch die Beseitigung ihrer Ursachen zu überwinden. „Bei meinem Kind hatten die Ärzte Autismus diagnostiziert …Ich war deprimiert. ... Einen Monat lang nach Ihrer Sprechstunde habe ich stur und monoton gebetet, so wie Sie es mir geraten haben: Es gilt, die Liebe zu Gott zu bewahren, was auch immer geschieht. Niemals klagen und niemanden beschuldigen.Lernen, in allem den göttlichen Willen zu sehen. Lernen, die Liebe zu bewahren,wenn das Teuerste verloren geht. Lernen, für die Liebe zu leben … Doch Änderungen waren nicht zu spüren. Und wissen Sie, wann sie begannen? Als ich mich schon vollkommen damit abgefunden hatte, dass mein Kind Autist ist, betete ich weiter so, ohne auf etwas zu hoffen und etwas zu erwarten. Da begann sich das Kind zu ändern. Nach zwei Monaten ging ich mit ihm zum Arzt und der zuvor diagnostizierte ,,Autismus“ wurde revidiert ...“
· Karma Diagnostik Band 3
Durch seine hellseherischen Fähigkeiten erkennt der Autor, wie in der Jugend begangenes Fehlverhalten nach 20 bis 30 Jahren schwere Krankheiten nach sich ziehen .Sein Erstaunen nahm noch zu, als er die Bibel analysierte und dabei sah, dass seine Forschungsergebnisse durch die Gebote von Christus und Moses bestätigt wurden. Lazarev stellt fest:
Im Unterschied zur physischen Welt lässt sich in der Geisteswelt alles nachträglich in Ordnung bringen ...Wenn man seine Haltung zur Vergangenheit revidiert und sein Leben mehrmals neu durchlebt, seine eigene Weltsicht ändert, kann man schwere Krankheiten besiegen und sein Schicksal zum Besten ändern.
Ohne den Glauben an Gott und das Gefühl der Liebe als höchste Werte ist es unmöglich den Körper und die Seele zu heilen. Dieser Band bietet einzigartige Möglichkeiten und Methoden zur Selbstheilung. Er öffnet die Augen, verändert unser Bewusstsein und hilft, komplizierte Lebenssituationen zu überwinden.,,Je stärker wir in unserer Seele das Gefühl der Freude und Liebe empfinden, das von nichts, was auch immer geschieht, abhängig ist, umso erfolgreicher werden wir allmählich jede Krankheit überwinden können.“
„Alles, was Sie für Unannehmlichkeiten, Kränkungen und Erniedrigungen gehalten haben, hat nur Ihren Körper gedemütigt, aber Ihre Seele gereinigt. Als Kränkungen und Erniedrigungen wirkten sie nur zu 3 %, zu 97 % waren sie Reinigung Je weniger wir Schmerz akzeptieren wollen, umso mehr wird uns zugefügt.“
· Karma Diagnostik Band 4
Durch seine hellseherischen Fähigkeiten und seine 20jährige Forschung und Praxis gelangt Lazarev zu folgendem Ergebnis:
· Im erniedrigenden Verhalten des Menschen und in unangenehmen Situationen gibt es eine höhere, uns nicht erklärbare Logik ,eine Möglichkeit zur Seelenreinigung und für einige Menschen die Bedingung zum Überleben.
· Wenn die tiefere Ursache einer Krankheit nicht beseitigt wird, kann sich diese von einem Organ auf ein anderes verlagern oder sogar von den Eltern auf die Kinder übergehen... und umgekehrt. Der Körper kann geheilt werden, aber die tiefere Ursache der Krankheit bleibt noch in der Seele. Und sie kann den Charakter weiter zerstören und das Schicksal negativ beeinflussen. Hier zeigt uns der Autor ,wie wir unsere Wut, Unzufriedenheit, Leiden beseitigen und Gesundheit, inneren Frieden und Gelassenheit erreichen können. Dieser Band hilft zu begreifen, was wichtig im Leben ist, gibt Kraft zum Vergeben, hilft bei der Ursachenforschung und Problemlösung .Das vom Autor geschaffene System gestattet es, sich selbst zu helfen - besonders im Hinblick auf die Heilung der eigenen Seele - ohne den Autor konsultieren zu müssen. „Sie müssen verstehen, dass Sie einem Menschen nicht verzeihen können, wenn Sie glauben, dass er schuldig und der Urheber der Kränkung ist. Wenn Sie nicht nur begreifen, sondern auch spüren, dass Gott der Urheber und der geliebte Mensch das Werkzeug zu Ihrer Reinigung ist, dann können Sie, selbst wenn Sie es wollten, sich nicht gekränkt fühlen.“
· Karma Diagnostik Band 5
· Wie kann es sein, dass bei manchen Menschen nach dem Lesen des Buches und einer gleichzeitigen Lebensrevision schwere Krankheiten weggehen?
· Dazu der Autor : "Sobald der Mensch beginnt, Falsches zum Ziel des Lebens zu machen, stauen sich in seiner Seele Aggressionen an, die zu Krankheiten und Problemen führen. Lösen Sie sich von allem, woran Sie hängen. Ändern Sie Ihre Ziele. Menschen geben intuitiv auf, was bisher das höchste Glück war und ordnen das Wertesystem neu. Die Krankheit geht weg. Aber das ist nur ein Zeichen, dass die Richtung stimmt. Gehen Sie den Weg weiter... "
Karma Diagnostik, Band 1 "System der Feldselbstregulierung"

INHALT:
Einleitung
1 Konzeption des Systems der Feldselbstregulierung und ihre Entwicklungsgeschichte
2 Die stabile Informationsstruktur "Mensch"
3 Tests außersinnlicher Wahrnehmungen
4 Technische Diagnostik
5 Kultur, Kunst und Karmastrukturen des Menschen
6 Was ist teuflische Besessenheit?
7 Epilog
Einleitung


Bevor Sie, verehrter Leser, mit der Lektüre beginnen,
sollten Sie Ihre emotionale Stimmung prüfen.
Ich kann nur abraten, dieses Buch
unter dem Einfluß empfundener Kränkungen, Empörung
oder anderer negativer Emotionen
anderen Menschen gegenüber zu lesen.

Vor Ihnen liegt keineswegs nur ein weiteres Buch zu einem gegenwärtig allgemein interessierenden Thema, sondern vielmehr die Darlegung einer originären Konzeption der Erkenntnis der Gesetze der geistigen Welt, die heute über die materielle Welt bestimmt, eine Analyse der Möglichkeiten, um die Welt der Bioenergetik zu erschließen.
Das Buch setzt sich vor allem das Ziel, ein besseres Verständnis für die Umwelt zu vermitteln, ihre maßgebenden Mechanismen aufzudecken und zu untersuchen und Regeln zur Aneignung von bioenergetischem Wissen darzulegen, denn die Vervollkommnung des Menschen muß mit der Erkenntnis der Welt und ihrer Gesetze, der Wahrnehmung der eigenen Person als Teil des einheitlichen Systems des Universums beginnen.
Die Menschheit hat sich weit von ihren geistigen Urquellen entfernt. Sie ähnelt heute einem Schiff, dessen Mannschaft zerstritten ist – es hat keinen Kapitän, ist leck geschlagen und hat Motorschaden. Ein Teil der Mannschaft hat dies bereits begriffen und dazu aufgerufen, sich zu versöhnen und das Schiff zu reparieren. Doch das größte Unheil – das noch keiner wahrnimmt – besteht darin, daß das Schiff auf Riffe zusteuert und ohne Kursänderung selbst eine Reparatur des Motors Schiff und Mannschaft nicht retten kann.Die Menschheit steht vor einer Gefahr, die weitaus größer als die atomare Gefahr ist – dem geistigen Verfall. Am schlimmsten sind die Verluste, die wir nicht merken und fühlen, weil der Niedergang auf der Ebene des Geists beginnt und dann auf die Ebene des Körpers übergreift. Dieser Prozeß nähert sich gegenwärtig einem kritischen Zustand, denn unser heutiger Geist wird morgen und übermorgen der Körper unserer Kinder und Enkel sein. Ergo, je schlechter unser Geisteszustand heute ist, umso schlechter wird der Gesundheitszustand –sowohl in geistiger und körperlicher Hinsicht – unserer Nachkommen sein.
Meine beim Studium der Biofeldstrukturen der Menschheit gewonnenen Informationen sind sehr besorgniserregend.
Das von heiligen, hellseherischen Begründern der Weltreligionen eingebrachte geistige Potential ist heute nahezu aufgebraucht, und unterentwickeltes strategisches Denken birgt eine große Gefahr. Die großen Möglichkeiten der Bioenergetik werden nicht dafür eingesetzt, die Umwelt zu verstehen und künftige Probleme vorauszusehen und zu verhindern, sondern nur um primitive taktische Tagesaufgaben zu lösen. Die Menschheit hat sich der Schwelle genähert, hinter der sie entweder geistige Wiedergeburt oder Untergang erwartet. Rettung kann es nur geben, wenn sich jeder Mensch auf persönliche geistige Suche begibt und sich die Erkenntnis durchsetzt, daß jeder von uns für das Schicksal der Menschheit und das Leben des Universums verantwortlich ist.
Stellen Sie sich einmal folgende Szene vor: Man setzt jemand, der ein Auto fahren möchte, in einen Wagen, verbindet ihm die Augen, legt seine Hände auf das Lenkrad und zeigt ihm, wie Gas gegeben wird. Und damit ist die Unterweisung beendet. Etwa so sieht gegenwärtig das Niveau der Kenntnisse auf dem Gebiet der Bionergetik aus, die man sich in kürzester Zeit und für nicht gerade wenig Geld in zahlreichen Schulen für außersinnliche Wahrnehmungen und Erscheinungen aneignen kann. Diese Unterweisungen unterscheiden sich voneinander nur durch die „Marke des Wagens“ und die „Motorleistung“. Doch beginnen muß man mit dem Erlernen der Verkehrsregeln und der Konstruktion des Wagens.
Ohne Kenntnis der Umwelt, ohne Selbsterkenntnis, ohne gründliche Vorbereitung können die Folgen der Beschäftigung auf dem Gebiet der Bionergetik gefährlicher als eine Autofahrt mit verbundenen Augen sein. Deshalb ist das Buch den Verhaltensregeln auf geistiger Ebene gewidmet.
Und noch eine Warnung. Um das Thema recht umfassend darzulegen, muß ich Informationen über die Technik des Eindringens in Feldstrukturen preisgeben. Ich rate jedem, der das Buch gelesen hat, davon ab, diese zu nutzen. Das ist nicht nur für die Person, die leichtfertig versucht, meine Experimente nachzuvollziehen, sondern auch für deren Angehörige gefährlich. Hiermit kann sich nur ein sehr begrenzter Kreis von Personen beschäftigen, die über bestimmte Fähigkeiten verfügen und eine seriöse Unterweisung durchlaufen haben.
Und noch ein letztes Wort. Viele Leser erhalten in dem Buch völlig unerwartete und für sie neue Informationen, die an Szenen aus der Welt der Phantasie erinnern.
Doch ich bin Forscher, und wie unwahrscheinlich Ihnen die angeführten Fakten auch scheinen mögen – das ist unsere heutige Wirklichkeit, die von den Ergebnissen meiner Arbeit vielfach überprüft und bestätigt wurde.

Put your life in order

If you want to help yourself, do not rely on me.

First Rule:
Put your life in order, eliminate overloads, regulate your feeding and throw off everything that takes away much energy.
Disentangle yourself from problems, work, family, relations and general worries.
Sacrifice and give alms.
Eat simple and routine food that does not give you an appetite.

Second Rule:
Reduce your dependence on desires, stability, well-being, hopes and goals.
Learn to accept painful situation, not only on superficial but on the deepest, profound levels.

What does accepting painful situation imply?
It’s to keep on loving God when human happiness is lost.
It’s a reflex of aspiration to God at the moment of unbearable spiritual and bodily pain.
It’s the rejecting of everything that prevents love: hatred, offence, blame and dejection.
It’s to see the will of God in everything which is around.
It’s the absolute acceptance of the will of God and its divine positive meaning, which is not always dependent on us.
It’s the understanding of the fact that any situation, however unjust and horrible it may be, leads us to God and hence to love. Since God, Creator, is the symbol of the greatest love in the Universe.

I would like to stress once more:
There is no situation in the whole world and the Universe that can justify the rejection of love.
On the divine level we are all forgiven in the past and saved in the future.
My advice is useless unless you learn to accept a painful situation and to forgive and promote love.
You might read millions of answers and pieces of advice but you would understand nothing. It only seems to us that we understand by head, thought and consciousness.
But, in reality, we understand by feeling, first and foremost.
If our soul does not accept – our head will never understand.

Try to take a first step:
While loving God review the principle events of your life over and over again. Concentrate on love.
Do it whole-heartedly, while trying to isolate yourself from all around you. In order for the Divine to come the human mind must be stopped for some time.
Begin from the above said.

THE DIAGNOSTICS OF KARMA, BOOK 1: Bioenergetic Feedback

Was first published in 1993.

Heightened interest in this book throughout the world
has led to the appearance of numerous imitations which must be carefully distinguished from the original.

TABLE OF CONTENTS
Author's preface
CHAPTER I. The concept of bioenergetic feedback and its history.
CHAPTER II. The stable information structure called «man».
CHAPTER III. Psychic testing.
CHAPTER IV. Technical diagnostics.
CHAPTER V. Culture, art and the human karmic structures.
CHAPTER VI. What is demonic possession.
CHAPTER VII. Conclusion
Author's preface
Before opening this book, dear reader,
please consider your emotional state.
It would be highly undesirable to read
it while you are experiencing anger, irritation,
or any other negative feelings toward another person
.
The DIAGNOSTICS OF KARMA is intended to be more than the latest book on a popular topic. It is an attempt to present the reader with a new concept of the laws of the spiritual world – that is, those which govern the material world – and to illuminate the possible ways of entering the world of bioenergetics.
The central goal of this book is to broaden the understanding of the world around us while examining its inner workings. It also deals with the problem of entering the realm of bioenergetics, since the spiritual progress of mankind should begin with gaining an understanding of the laws of our world along with an awareness of the self as a part of the unified structure of the universe.
We have strayed so far from our spiritual origins that contemporary humanity can be compared to a ship with a damaged engine and massive leaks in the hull. There is no captain to guide it, and the crewmen are fighting among themselves. Some of those on board have begun to become aware of their situation, and are desperately appealing to the others to make peace among themselves and begin repairs. However, they overlook the main danger; they do not know that their ship is moving toward treacherous reefs, and that even a repaired engine will not save it if its course remains unchanged.
We are now confronted with a threat even graver than that of nuclear war – the disintegration of the soul. The most terrible losses are those that pass unnoticed; death occurs first on the level of the energy field, and only afterwards on the physical level. This process is almost at a critical stage, since our present spiritual state will soon be transformed into the bodies of our children and grandchildren. Thus, the more our spiritual selves suffer, the more harm will be done to their physical and mental health.
The information which I have amassed regarding the bioenergetic structures of mankind is indeed of a critical nature.
The spiritual potentials accumulated throughout the ages by saints, seers, and founders of world religions are now almost completely exhausted; the resulting lack of strategic consciousness presents a serious danger. Unfortunately, instead of using bioenergetics to comprehend our world and avoid future difficulties, we are wasting its enormous potentials on trivial, short-term problems. We are approaching a critical moment at which we must choose between spiritual rebirth and total annihilation.
Our only salvation is individual spiritual effort. We are all responsible for the lives of others and for that of the universe.
An analogy might be helpful. A would-be driver comes to a driving school where he is confronted with a teacher who begins the lesson by blindfolding him. He then lets him take the wheel, helps him put his foot on the gas pedal, and lets him drive off on his own. As bizarre as this situation may sound, similar instruction is being offered nowadays at numerous schools of «extrasensory abilities», where the courses are short and the tuitions are high. It is difficult to make a distinction among these schools. To return to our driving school analogy, the instructors may use different makes of automobiles with various engine capacities, but the process itself is the same. These instructors do not seem to understand that the course should begin with learning the rules of the road and how an automobile functions.
Entering the sphere of bioenergetics without serious preparation or a clear understanding of the world around us is perhaps even more dangerous than driving blindfolded. This book, then, presents the «rules of the road» for the world of the spirit.
One more caveat: since my goal is to treat this topic in detail, I must offer some information on the techniques for entering bioenergetic field structures. However, I do not recommend that my readers attempt these exercises on their own. Light-minded attempts to reproduce these experiments would be dangerous to anyone undertaking them, and they would present a danger to their loved ones as well. The exercises are only intended for those with the necessary abilities and the proper training.
One last note: Some of my readers will find unexpected and unusual information in this book, perhaps even seeming to border on the fantastic. Please bear in mind that, however incredible the facts and ideas here may seem, they are all based on scientific research, and all the conclusions were repeatedly double-checked and re-validated during many years of experiments.

Misao proizvodi strah

Ako postoji suosjećanje, ako nema ljubomore, ambicije, uspjeha…
Kroz negaciju nastupa ono pozitivno.

O sutra razmišljamo putem prošlosti. Pravo sutra ne poznamo.

Želja za širenjem (ja) je nasilje.
Osamljenost je nasilje. Smisao rađa nasilje.
«Traganje» - to je beskorisno!
Razumijeti nered je red ali bez napora.

Um je razdražen: posao, abs, žminj, osuđivanje, strah od…, želja da…, razmišljanje o sutra…
Želimo sve to zaboraviti i preći u drugu dimenziju.

Misao proizvodi strah. Strah od onoga što bi ljudi mogli reći.
Svi mi funkcioniramo iz nekog središta. To središte je središte straha, tjeskobe, ovisnosti, uspoređivanja.
Strah postoji u odnosu na nešto, budućnost, prošlost, da ne zadovoljimo, usamljenost, bijedni život, starost…

Što je užitak? Misao održava užitak! Misao održava strah!
Misao je odgovor pamćenja. Strah je postao navika.
Ovisnost o drugome neprekidno rađa strah.

Promatrati bezizborno, bez želje, užitka, straha, ne imenovanja. Zašto postoji očaj?
Jer se uspoređujemo s nekim drugim, želimo postati, biti…
kako može takav um iskusiti nešto osim ovog nabrojanog.
Slušati um u tišini, slušati sve u tišini.
Tijelo mora biti mirno bez pokreta uključujući oči-2 minute.
Meditacija u vožnji – tijelo posjeduje svoju inteligenciju koju je misao uništila.

Samo um koji je slobodan od predrasuda, od sukoba, može vidjeti što je istina.
Meditacija je posvemašnje ispražnjenje uma.
Gledati bez predodžbe i zaključka. Tišina uma dolazi prirodno.
Gledati i promatrati sami sebe bez predrasude, svoje kretnje, svoje riječi, svoje osječaje, mimiku…
Duboka pažnja.
Motrenje vas ne umara ukoliko ne ispravljate ono što motrite.
Ovo je loše, ovo je dobro… to je –ja- cenzor-promatrač-on se odjeljuje od
promatranja (ego).

Nemojte željeti ništa trajno-vremenski.
Predodžbu (o sebi) je stvorila misao. Misao je riječ.
Kada shvatimo da riječ nije stvar! Da objašnjenje ne objašnjava.
Je li sadržaj um sam? Da.
Ako sadržaj uma čini namještaj, knjige, ono što ljudi kažu, predrasude, strahovi, tada je to vaš um.
Sadržaj uma jest um. Ako se isprazni od toga tada je um besmrtan.

Vi ste izgradili ovaj svijet. Kako možete imati mir dok vi patite.
Patnja dokončava ako postoji samospoznaja.
Um lišen predrasuda o sebi sadrži dobrotu.
Um koji vidi posve jasno ne izabire, postoji samo djelovanje-nedostatak jasnoće se javlja onda kada postoji podjela između «promatrača» i promatranog.

Živite život bez uspoređivanja i otkriti ćete da se zbiva nešto čudesno.
Učite cijeli dan, o svakom pokretu misli, u svakoj minuti razumijeti dnevnu pomutnju. Ako vas se vrijeđa ili hvali, svršite s tim odmah, kako bi um neprestano bio slobodan od problema. Tada neće biti ni sanjanja.

Um brblja jer mora biti nečim zaokupljen.
Vidjeti zalazak sunca i svršiti s tim, znači djelovati.
Većina nas živi u nedjelovanju, otuda to beskrajno brbljanje.
Kada pratite brbljanje, ne osuđujući ga, s njim je gotovo.
U životu sve morate dovesti u pitanje…kosu, hodanje, odjeću, kako jedemo…i slušati sve bez predodžbe.

Izdvojene rečenice iz knjige Onkraj nasilja – Jiddu Krishnamurti

Postoje li realni izgledi za novo društvo?

Postoje li realni izgledi za novo društvo?
Ako se ima na umu moć korporacija, apatičnost i bespomoćnost
velikog dijela stanovništva, nepriličnost političkih vođa
u gotovo svim zemljama, opasnost od nuklearnog rata, ekološke
opasnosti, a da i ne govorimo o takvim pojavama kao
što je promjena klimatskih prilika koja može uzrokovati glad
u mnogim dijelovima svijeta, postoji li tada realna mogućnost
za izbavljenje? Sa stajališta biznisa takva prilika ne postoji.
Nijedno razumno ljudsko biće neće svoje bogatstvo staviti na
kocku kada su izgledi za dobitak svega 2%, niti će imati smjelosti
investirati kapital u posao s jednako malim izgledima za
dobitak. Ali kada se radi o životu i smrti »realni izgledi« moraju
se pretvoriti u »realnu mogućnost«, ma koliko mala ona bila.

Ipak postoji nekoliko faktora koji nam pružaju neko
ohrabrenje. Prvi je da sve veći broj ljudi danas prihvaća kao
istinito ono što su utvrdili Mesarovic i Pestel, P. Ehrlich i A.
Ehrlich i drugi: da su nova etika, novi odnos prema prirodi,
ljudska solidarnost i suradnja nužni i zbog posve ekonomskih
razloga, ako zapadni svijet ne želi biti potpuno uništen. Taj
apel umu, čak i bez obzira na emotivne i etičke faktore, može
mobilizirati duhove ne malog broja ljudi. To ne bi trebalo
olako uzimati pa makar su, povijesno gledajući, narodi često
djelovali protiv svojih vitalnih interesa, čak i protivno nagonu
za opstanak. To je bilo moguće, jer su vođe uvjerile svoje
narode da se ne nalaze pred izborom »biti ili ne biti«. Ali da
su spoznali istinu, došlo bi do normalnih neurofizioloških
reakcija: svijest o životnoj ugroženosti mobilizirala bi odgovarajuću
obrambenu akciju.
Još jedan znak nade je povećanje palete nezadovoljstva s
našim današnjim društvenim sistemom. Sve veći broj ljudi
osjeća le malaise du siecle: osjećaju utučenost i svjesni su je usprkos
raznovrsnim naporima da ju se potisne. Osjećaju nesreću
zbog izoliranosti i prazninu zbog »zajednosti«, osjećaju
svoju nemoć, besmislenost svojih života. Mnogi to osjećaju
vrlo jasno i svjesni su toga; neki to osjećaju manje, ali toga
postaju potpuno svjesni kad to netko drugi izrazi riječima.
U dosadašnjoj svjetskoj povijesti život ispraznog užitka
bio je moguć samo za malobrojnu elitu koja je, u biti, ostala
zdrava jer su njeni pripadnici znali da imaju moć i da moraju
razmišljati i djelovati da tu moć ne izgube. Danas praznim životom
potrošnje živi cijela srednja klasa koja nema ekonomske
ni političke moći i koja ima vrlo malu osobnu odgovornost.
Veći dio zapadnog svijeta pozna prednosti potrošačkog
tipa sreće i sve je veći broj onih koji je smatraju nedovoljnom.
Oni počinju otkrivati da imati mnogo ne predstavlja dobrobit:
tradicionalno etičko učenje stavljeno je na kušnju - i iskustvo
ga potvrđuje.
Stara iluzija ostaje nedirnuta samo za one koji žive bez beneficija
raskoši srednje klase: za niže srednje klase Zapada i za
većinu ljudi u »socijalističkim« zemljama. A buržoaska iluzija
o »sreći putem potrošnje« nigdje nije življa nego u onim
zemljama koje još nisu ispunile buržoaski san.

Danas je poziv na izgradnju novog društva upućen svima
koji trpe otuđenje, koji su zaposleni i čije vlasništvo nije ugroženo.
Drugim riječima, on je upućen većini, a ne manjini
stanovništva. On ne prijeti uzimanjem ničijeg vlasništva, a
što se prihoda tiče, povećao bi životni standard siromašnih.
Visoke plaće vrhunskih rukovodilaca ne bi se snižavale ali,
ako bi sistem funkcionirao, rukovodioci ne bi trebali željeti
da one budu simbol prošlih vremena.

Kasna srednjovjekovna kultura je cvala, jer su ljudi slijedili
viziju Države Božje. Moderno društvo je cvalo, jer su
ljudi dobivali energiju od vizije Zemaljske države napretka.
Ali u našem stoljeću ta se vizija izopačila u viziju Babilonske
kule koja se sada počela raspadati i koja će, na kraju, sve zakopati
u svojim ruševinama. Ako su Božja država i Zemaljska
država teza i antiteza, nova sinteza je jedina alternativa kaosu:
sinteza duhovne srži kasnog srednjovjekovnog svijeta i razvitka
racionalne misli i znanosti od renesanse naovamo. Ta sinteza
je Država bivanja

Erich Fromm
Naslov izvornika Erich
Fromm: TO HAVE OR TO BE?
© 1976 by Erich Fromm Imati ili biti?
(izvodi iz knjige)

Patimo i svjesni smo patnje

Uvjeti za mijenjanje čovjeka i osobine novog čovjeka

Uz pretpostavku da je premisa ispravna - da nas jedino temeljita
promjena ljudskog karaktera iz prevlasti modusa imanja
u prevladavajući modus bivanja može spasiti od psihičke
i ekonomske katastrofe — postavlja se pitanje: da li je moguća
opća promjena karaktera, a ako jest — kako je postići?
Smatram da se ljudski karakter može mijenjati ako su ispunjeni
sljedeći uvjeti:
1. Patimo i svjesni smo patnje.
2. Uviđamo uzrok naše patnje.
3. Uviđamo da postoji put za prevladavanje patnje.
4. Uviđamo da radi prevladavanja patnje moramo slijedi
ti neke životne norme i mijenjati dosadašnji način života.
Ove četiri točke odgovaraju četirima plemenitim istinama
koje tvore osnovu Buddhinog učenja o općem stanju ljudske
egzistencije, premda ne i ovisno o specifičnim ili društvenim
okolnostima.
Isti princip promjene, koji karakterizira Buddhinu metodu,
u temelju je i Marxove ideje o izbavljenju. Da bismo to mogli
razumjeti nužno je biti svjestan da za Marxa, kao što je sam
govorio, komunizam nije konačan cilj već korak u povijesnom
razvitku koji ljudska bića treba osloboditi od društveno-ekonomskih
i političkih uvjeta koji su ljude činili neljudskima —
zarobljenicima stvari, strojeva i njihove vlastite pohlepe.
Marxov prvi korak sastojao se u tome da radničkoj klasi
njegovog vremena, najotuđenijoj i najbjednijoj klasi, ukaže
da pati. Pokušavao je razoriti iluzije koje su težile prikrivanju
svijesti radnika o njihovoj patnji. Njegov drugi korak sastojao
se u pokušaju da pokaže uzroke te patnje i u ukazivanju
da se nalaze u prirodi kapitalizma i karakteru pohlepe te škrtosti
i zavisti koje proizvodi kapitalistički sistem. Ova analiza
uzroka patnji radnika (ali ne samo radnika) predstavlja glavnu
udarnu snagu Marxova djela, analizu kapitalističke ekonomije.
Trećim korakom želio je pokazati da se patnja može ukloniti
ako se uklone uvjeti koji uzrokuju patnju. U četvrtom je
koraku prikazao nov način života, nov društveni sistem koji
bi bio oslobođen patnje koju je stari sistem nužno morao proizvoditi.
Freudova metoda liječenja u biti je slična. Bolesnici su dolazili
Freudu jer su patili i jer su bili svjesni da pate. Ali najčešće
nisu bili svjesni od čega pate. Obično je prva zadaća psihoanalitičara
pomoći bolesniku da napusti svoje iluzije o
svojoj patnji i da mu ukaže na pravi sadržaj njegove bolesti.
Dijagnoza prirode individualne ili društvene bolesti je stvar
tumačenja i razni je tumači mogu različito tumačiti. Bolesnikova
slika o uzroku njegove patnje obično je najnepouzdanija
osnova za dijagnozu. Bit psihoanalitičkog procesa je pomaganje
bolesniku u osvješćivanju uzroka njegovog nezdravog stanja.
Na osnovu takvog znanja bolesnik može učiniti sljedeći
korak: uvid da je njegovo nezdravo stanje izlječivo pod uvjetom
da i uzroci koji su do toga doveli budu uklonjeni. Prema
Freudu, to je značilo uzdizanje određenih potisnutih događaja
iz djetinjstva. Međutim čini se da se tradicionalna psihoanaliza
u biti ne slaže da je na putu ozdravljenja potrebna i
četvrta točka. Izgleda da su mnogi psihoanalitičari vjerovali
da sam uvid u ono potisnuto ima ozdravljujući učinak. Tome
je zaista često tako, naročito kad bolesnik pati od nekih vrsta
simptoma kao što su histerija ili opsesija. Ali ne vjerujem da
se išta trajno može postići kod osoba koje pate od općenite
nezdravosti i kojima je nužna promjena karaktera, ako, dakle,
ne promijene svoj način života prema željenoj promjeni karaktera.
Na primjer, moguće je analizirati zavisnost pojedinaca
do sudnjega dana no svi ti uvidi neće ništa postići sve dok dotični
pojedinci ostaju u istim životnim uvjetima u kojima su
živjeli prije no što su došli do tih uvida. Evo jednog primjera:
žena čije su patnje ukorijenjene u zavisnosti od oca, čak i kad
su joj jasni dublji uzroci te zavisnosti, neće se stvarno promijeniti
sve dok ne promijeni svoj način života, na primjer dok
se ne odvoji od svoga oca, prestane primati njegovu pomoć,
ne prihvati rizik i trud koji sadrže ti praktični koraci prema
nezavisnosti. Uvid odvojen od prakse ostaje nedjelotvoran.

ERICH FROMM: IMATI ILI BITI? NOVI ČOVJEK I NOVO DRUŠTVO

Po mom uvjerenju, naša budućnost ovisi o tome da li će
postojeća svijest o sadašnjoj krizi uspjeti pokrenuti najbolje
umove da se posvete novoj humanističkoj znanosti o čovjeku.
Jer nikakav zajednički napor kratkog daha neće moći pomoći
u rješavanju već spominjanih problema i ostvarenju dalje navođenih
ciljeva.
Planovi s takvim općenitim ciljevima kao »podruštvovljenje
sredstava za proizvodnju« pretvorili su se u socijalističke
i komunističke lozinke koje uglavnom prikrivaju nedostatak
socijalizma. »Diktatura proletarijata« ili »intelektualne elite«
nije manje nebulozna ni zbunjujuća od pojma »ekonomije
slobodnog tržišta« ili »slobodnih« nacija. Najveća slabost socijalizma
je u tome što raniji komunisti i socijalisti, od Marxa
do Lenjina, nisu imali konkretnih planova za socijalističko ili
komunističko društvo.
Novi oblici društva koji će predstavljati osnovu bivanja
neće moći nastati bez mnogo planova, modela, studija i eksperimenata
koji trebaju početi premošćivati jaz između nužnog
i mogućeg. To će konkretno dovesti do sveobuhvatnosti, dugoročnog
planiranja i prijedloga za kratkoročne poteze, za
prve korake. Problem predstavljaju volja i humanistički duh
onih koji na tome rade. Uz to kada ljudi steknu predodžbu i
istovremeno uvide što se, korak po korak, može konkretno
učiniti za ostvarenje novog društva, počet će osjećati poticaj
i oduševljenje umjesto straha.

Prvi korak k tom cilju je usmjeravanje proizvodnje na proizvodnju
za »zdravu potrošnju«.

Država treba ustanoviti norme za zdravu potrošnju kao i
norme protiv patološke i ravnodušne potrošnje. Takve je
norme u principu moguće ustanoviti. U.S. Food and Drug
Administration (Uprava SAD-a za hranu i lijekove, u daljnjem
tekstu: FDA) pruža nam dobar primjer. Ta institucija
određuje koja je hrana i koji su lijekovi štetni, zasnivajući
svoju odluku na mišljenjima eksperata i znanstvenika različitih
područja, često nakon dugotrajnih eksperimenata. Na sličan
se način, porotom psihologa, antropologa, sociologa,
filozofa, teologa i predstavnika raznih društvenih grupa i grupa
potrošača može odrediti vrijednost roba i usluga.
Ali ispitivanje koje će pokazati što unapređuje život, a što
mu šteti, zahtijeva dubinu istraživanja koja bi morala biti
mnogo veća od one koja je nužna za rješavanje problema
FDA-a. Osnovna istraživanja o prirodi potreba, koja jedva da
su bila dotaknuta, morat će obaviti nova znanost o čovjeku.
Bit će potrebno odrediti koje potrebe nastaju u našem organizmu,
koje su posljedica kulturnog napretka, koje su izrazi
individualnog rasta, koje su sintetičke, pojedincu nametnute
od strane industrije, koje »aktiviraju« a koje »pasiviziraju«,
koje su ukorijenjene u patologiji a koje u psihičkom zdravlju.
Za razliku od postojeće FDA, odluke novog humanističkog
tijela eksperata ne bi se provodile silom već bi služile samo kao
putokazi i bile bi ponuđene građanima na raspravu. Već smo
postali vrlo svjesni problema zdrave i nezdrave hrane, a rezultati
istraživanja eksperata pomoći će da se brže društveno uvidi
zdravost i štetnost svih ostalih potreba. Ljudi bi uvidjeli da
veći dio potrošnje rađa pasivnost; da potreba za brzinom i novošću,
koju je moguće zadovoljiti samom potrošnjom, odražava
nemir, unutrašnji bijeg od sebe; postali bi svjesni da je tra-
ganje za novim stvarima koje treba učiniti, i najnovijim uređajima
kojima se treba koristiti, samo sredstvo zaštite od bliskosti
prema samima sebi ili drugima.
Vlada bi mogla subvencioniranjem proizvodnje željenih
roba i usluga, sve dok je moguće rentabilno ih proizvoditi,
uvelike olakšati taj odgojni proces. Te bi napore morala pratiti
opsežna odgojna kampanja o zdravoj potrošnji. Može se
očekivati da zajednički napor na pobuđivanju potrebe za zdravom
potrošnjom ima izgleda da promijeni oblik potrošnje. Čak
uz izbjegavanje propagandnih metoda ispiranja mozga, kojima
se sada koristi industrija, a to je bitan uvjet, ne čini se
nerazumnim očekivati da taj napor urodi plodom i da neće
previše zaostajati za rezultatima industrijske propagande.

Do svih tih promjena može doći samo postupno i uz suglasnost
većine stanovništva. To će biti nov oblik ekonomskog
sistema koji je potpuno različit od današnjeg kapitalizma, kako
od sovjetskog državnog kapitalizma tako i od švedske totalne
birokracije blagostanja.
Posve je jasno da će od samog početka velike korporacije
upotrijebiti svoju ogromnu snagu da pokušaju onemogućiti
takve promjene. Samo će neodoljiva želja građana za zdravom
potrošnjom biti u stanju slomiti otpor korporacija.
Jedan od djelotvornih načina na koji građani mogu demonstrirati
snagu potrošača je stvaranje borbenog pokreta potrošača
koji će kao oružje koristiti prijetnju »štrajkovima
potrošača«.


Da bi se stvorila istinska uvjerenja, treba ispuniti najmanje
dva zahtjeva. To su: adekvatna informacija i znanje da je
donesena odluka djelotvorna. Mišljenja bespomoćnih promatrača
ne izražavaju njihova uvjerenja već predstavljaju igru
analognu onoj izražavanja veće sklonosti jednoj vrsti cigareta
no drugoj. Zbog svega toga mišljenja izražena u anketama i
na izborima umjesto najbolju predstavljaju najlošiju razinu
ljudskog prosuđivanja. To potvrđuju upravo dva primjera
najboljih vrsta prosuđivanja, tj. odluke pojedinaca daleko su
iznad razine njihovih političkih odluka: (a) u njihovim privatnim
stvarima (naročito u biznisu, kao što je pokazao Joseph
Schumpeter) i (b) pri sudjelovanju u radu porota. Porote su
sastavljene od prosječnih građana koji trebaju donositi odluke
u vrlo složenim i teško shvatljivim slučajevima. Članovi
porote dobivaju sve potrebne informacije, imaju priliku problem
temeljito prodiskutirati i znaju da njihov sud odlučuje
o životu i sreći ljudi kojima se sudi. Posljedica je, općenito,
da njihove odluke pokazuju visoki stupanj razumijevanja i
objektivnosti. Nasuprot tome, neobaviješteni, poluhipnotizirani
i bespomoćni ljudi ne mogu izraziti ozbiljna uvjerenja.
Bez informacija, savjetovanja i mogućnosti da tako donesene
odluke postanu djelotvorne, demokratski izraženo mišljenje
jedva da je nešto više od pjeska na sportskoj priredbi.

Aktivno sudjelovanje u političkom životu zahtijeva maksimalnu
decentralizaciju industrije i politike.
Zbog imanentne logike postojećeg kapitalizma, poduzeća
i vlada postaju sve ogromniji i na kraju postaju giganti koji
ma birokratski aparat upravlja iz centra, s vrha. Jedna od pret-
postavki humanističkog društva je zaustavljanje tog procesa
centralizacije i uvođenje opće decentralizacije. Za to postoji
više razloga. Ako se društvo transformiralo u ono što je Mumford
nazvao »megamašinom« (tj. cijelo društvo, uključujući
sve ljude, ponaša se kao ogroman, iz središta upravljani stroj),
fašizam je, dugoročno gledano, gotovo neizbježan, jer (a) ljudi
postaju ovce, gube sposobnost kritičkog mišljenja, osjećaju
se bespomoćnima, pasivni su i nužno slijede vođu koji
»zna« što da se radi - kao i sve drugo što oni ne znaju - i (b)
»megamašinu« može pokrenuti svatko tko ima pristup do
nje, jednostavnim pritiskom na tipku. Megamašina se, kao i
automobil, kreće sama, tj. osoba za upravljačem automobila
mora samo pomicati prave poluge, upravljati volanom i kočnicama
i posvetiti nešto pažnje nekim sličnim detaljima.
Ono što su u autu i drugim strojevima brojni kotači, u megamašini
su to mnoge razine birokratske administracije. Čak i
osoba osrednje inteligencije i sposobnosti može lako upravljati
državom, kad se jednom nađe u centru moći.
Funkcije vlasti ne smiju biti povjerene državi koja sama
predstavlja ogromni konglomerat, već relativno malim područjima
gdje se ljudi još mogu međusobno poznavati i ocjenjivati
pa, stoga, aktivno sudjelovati u upravljanju svojom komunom.
Decentralizacija u industriji mora dati više vlasti
malim sektorima u velikom poduzeću i gigantske korporacije
podijeliti u manje ćelije.
Aktivna i odgovorna participacija dalje zahtijeva da birokratsku
upravu zamijeni humanistička.
Većina ljudi još misli da velika administracija nužno mora
biti »birokratska« tj. otuđeni oblik administracije. A većina
ljudi nije svjesna kako je umrtvljujući duh birokracije i kako
prodire u sva područja života, čak i tamo gdje to ne izgleda
vjerojatnim, kao u odnosima između liječnika i bolesnika,
muža i žene. Birokratsku metodu možemo definirati kao
metodu koja (a) upravlja ljudskim bićima kao da su ljudi
stvari i (b) upravlja stvarima više u kvantitativnom no kvalitativnom
smislu, da kvantifikacija i vladanje postanu lakši i
jeftiniji. Birokratskom metodom vladaju statistički podaci:
birokrati svoje odluke zasnivaju na čvrstim pravilima koja
dobivaju iz statističkih podataka više no od reakcije na živa
bića koja stoje pred njima. Oni odlučuju prema onome što je
statistički najvjerojatnije, riskirajući da oštete 5 ili 10% onih
ljudi koji se ne uklapaju u model. Birokrati se boje osobne
odgovornosti i traže zaklon iza svojih pravila. Birokratska sigurnost
i ponos leže u njihovoj odanosti pravilima, a ne odanosti
zakonima ljudskog srca.

Kad se jednom ljudsko biće svede na broj, pravi birokrat
može počiniti krajnje okrutnosti, ali ne zbog nagona okrutnosti
čija bi veličina bila razmjerna njegovim djelima već
zbog nepostojanja ljudske veze s njegovim podanicima. Iako
manje opaki od pravih sadista, birokrati su opasniji, jer u njima
ne postoji čak ni sukob između savjesti i dužnosti: njihova
savjest im nalaže da obavljaju svoju dužnost. Za njih ne
postoje ljudska bića kao predmeti empatije i suosjećanja.
Staromodni birokrat, koji je bio sklon neljubaznosti, još
postoji u nekim davno osnovanim poduzećima ili u tako velikim
organizacijama kao što su ustanove za socijalnu pomoć,
bolnice i zatvori, gdje pojedini birokrat ima značajnu moć nad
siromašnim ili drukčije bespomoćnim ljudima. Birokrati u
modernoj industriji nisu neprijateljski raspoloženi i vjerojatno
imaju tek nešto malo sadizma, pa čak i ako im moć nad drugima
ljudima može pružiti neko zadovoljstvo. Ali ponovno, u
njima nalazimo birokratsko prianjanje uz stvari — u njihovom
slučaju uz sistem. Oni vjeruju u sistem. Korporacija je njihov
dom, a njena pravila su sveta, jer su »racionalna«.

Nužno je zabraniti sve metode »ispiranja mozga« u industrijskoj
i političkoj propagandi.
Te metode »ispiranja mozga« su opasne ne samo zato što
nas nagone da kupujemo stvari koje ni ne trebamo ni ne želimo,
već zato što nas dovode do toga da izabiremo političke
predstavnike koje ne bismo ni trebali ni željeli kad bismo potpuno
vladali svojim umom. Ali zbog hipnotičkih metoda
koje se koriste u propagandne svrhe, mi ne vladamo u potpunosti
svojim umom. Da bismo suzbili ovu sve veću opasnost,
moramo zabraniti upotrebu svih hipnotičkih oblika propagande
- kako roba, tako i političara.


Mora se premostiti jaz između bogatih i siromašnih nacija.
Gotovo da nema sumnje da će nastavak i daljnje produbljivanje
tog jaza dovesti do katastrofe.

Mnoga bi zla današnjih kapitalističkih i komunističkih
društava nestala uvođenjem garantiranog godišnjeg prihoda.
Srž te ideje je da sve osobe, bez obzira na to da li rade ili
ne, dobiju bezuvjetno pravo da ne skapaju od gladi i da imaju
krov nad glavom. Primali bi ne više no što je potrebno za
uzdržavanje — ali ne bi primali ni manje. To pravo danas izražava
novo shvaćanje, iako i vrlo staru normu koju je postavilo
kršćanstvo, a provodila mnoga primitivna plemena, da
ljudska bića imaju bezuvjetno pravo na život, bez obzira na to
da li obavljaju svoju »dužnost prema društvu«. To je pravo zajamčeno
našim životinjskim mezimcima, ali ne i našim bližnjima.
Područje lične slobode takvim bi zakonom bilo znatno
prošireno. Nitko tko je ekonomski zavisan od nekog drugog
(npr. roditelja, supruga, šefa) ne bi mogao biti prisiljavan da
se pokorava ucjeni skapavanja od gladi. Nadarene osobe koje
se žele pripremiti za drugačiji život imale bi za to priliku, uz
uvjet da se žrtvuju, živeći jedno vrijeme u svojevrsnom siromaštvu.
Moderne države obilja taj su princip — zamalo — prihvatile...
što zapravo znači »stvarno nisu«. Birokracija još uvijek
»upravlja« ljudima, kontrolira i ponižava ih. Ali zajamčeni
prihod ne bi zahtijevao nikakvih »dokaza« o potrebi da
svaka osoba dobije sobu i minimum hrane. Tako ne bi bila
potrebna nikakva birokracija da upravlja programom blagostanja,
birokracija sa svojim troškovima i kršenjima ljudskog
dostojanstva.
Zajamčeni godišnji prihod osigurao bi stvarnu slobodu i
nezavisnost. Zbog toga je on neprihvatljiv za svaki sistem zasnovan
na izrabljivanju i kontroliranju, naročito za razne
oblike diktature. Karakteristično je za sovjetski sistem da je
dosljedno odbacio čak i sugestiju za uvođenje najjednostavnijih
oblika besplatnih dobara (na primjer besplatno mlijeko
i besplatni javni promet). Besplatna medicinska njega je izuzetak,
ali je to samo prividno, jer je besplatna medicinska
njega samo odgovor na jasnu situaciju: da bi je se dobilo,
čovjek mora biti bolestan.
Kada se uzmu u obzir današnji troškovi funkcioniranja
birokracije za socijalnu pomoć, troškovi liječenja fizičkih, a
naročito psihosomatskih bolesti, kriminala i uživanja droga
(a sve su to, velikim dijelom, protesti protiv prisiljavanja i
dosade), izgleda vjerojatnim da bi pružanje minimalnog godišnjeg
prihoda svakoj osobi koja to želi koštalo manje no
današnji sistem socijalne skrbi. Ta će ideja izgledati neizvedivom
ili opasnom onima koji vjeruju da su »ljudi po prirodi
lijeni«. Taj kliše zapravo nema nikakve podloge. Ta parola
jednostavno služi kao racionalizacija za otpor osvještavanju o
nasilju koje se vrši nad bespomoćnima.


Rat među spolovima star je koliko i rat medu klasama, ali
oblici prvog su složeniji, jer muškarci nisu trebali žene samo
kao radne životinje već i kao majke, ljubavnice, tješiteljice.
Oblici rata medu spolovima često su otvoreni i brutalni, ali
još češće prikriveni. Žene su se pokorile nadmoćnoj sili, ali
su uzvraćale svojim oružjima od kojih je glavno ismijavanje
muškaraca.
Erich Fromm
Naslov izvornika Erich
Fromm: TO HAVE OR TO BE?
© 1976 by Erich Fromm Imati ili biti?
(izvodi iz knjige)

Nova svjetska svijest

»Ako pretpostaviš čovjeka kao čovjeka, a njegov odnos prema
svijetu kao ljudski odnos, ljubav možeš zamijeniti samo
za ljubav, povjerenje samo za povjerenje itd. Ako želiš uživati
u umjetnosti, moraš biti umjetnički obrazovan čovjek; ako
želiš vršiti utjecaj na druge ljude, moraš stvarno biti čovjek
koji djeluje potičući i unapređujući druge ljude. Svaki od
tvojih odnosa prema čovjeku — i prema prirodi — mora biti
određeno izražavanje tvog zbiljskog individualnog života koji
odgovara predmetu tvoje volje. Ako ti voliš, a ne izazivaš ljubav
partnera, tj. ako tvoja ljubav ne izaziva uzajamnu ljubav,
ako kao čovjek koji voli ne postaneš kroz životno izražavanje
voljeni čovjek, tvoja ljubav je nemoćna, ona je nesreća.«
Ali Marxova se zamisao uskoro izopačila, možda zato što
je živio stotinu godina prerano. I on i Engels su mislili da je
kapitalizam već iscrpio svoje mogućnosti i da se zbog toga revolucije
nalaze u neposrednoj budućnosti. U tome su, kao
što je Engels mogao konstatirati nakon Marxove smrti, potpuno
pogriješili. Svoje novo učenje su objavili u doba samog
vrhunca kapitalističkog razvitka i nisu predvidjeli da će biti
potrebno više od stotinu godina za malaksanje kapitalizma i
za početak njegove konačne krize. Bilo je povijesno nužno da
se antikapitalistička ideja, koju su širili u vrijeme zenita kapitalizma,
u potpunosti transformira u kapitalističkom duhu
da bi bila uspješna. A to je ono što se stvarno dogodilo.
Zapadni socijaldemokrati i njihovi ljuti protivnici, komunisti
u Sovjetskom Savezu i izvan njega, preinačili su socijalizam
u posve ekonomsku koncepciju cilj koje je maksimalna
potrošnja, maksimalna upotreba strojeva. Hruščov je svojim
shvaćanjem »gulaš« komunizma, na svoj jednostavan i narodni
način, objelodanio istinu: cilj socijalizma je da cjelokupnom
stanovništvu pruži isto zadovoljstvo i užitak što ih je kapitalizam
omogućavao samo nekolicini. Na taj se način socijali-
zam i komunizam grade na građanskom pojmu materijalizma.

Protestantski teolog Schweitzer insistira, jednako kao dominikanski
redovnik Eckhart, na tome da čovjekova zadaća
nije povlačenje u atmosferu duhovnog egoizma, udaljavanje
od stvari svijeta, već vođenje aktivnog života u pokušaju da
se pridonese duhovnom savršenstvu društva. »Što medu modernim
individuama ima takvih kojima ljudski i etički osjećaji
nisu dirnuti, ni najmanji razlog tome nije činjenica što
oni stalno svoj lični moral žrtvuju na oltaru domovine umjesto
da budu u stalnoj živoj uzajamnoj razmjeni s kolektivom i
da mu po daruju snagu koja će dovesti kolektiv do savršenstva.«
(Podcrtao E. F).
On zaključuje da sadašnja kulturna i društvena struktura
vodi u katastrofu iz koje je moguće izvući se jedino nastankom
nove renesanse, »mnogo veće od stare«; da moramo obnoviti
sami sebe u novoj vjeri i stavu, bez želje da nestanemo. »U toj
će renesansi bitno mjesto zauzimati princip aktivnosti što ga
racionalno mišljenje stavlja u naše ruke, jedini racionalni i
pragmatički princip povijesnog razvitka što ga je čovjek proizveo...
Imam povjerenja u svoju vjeru da će se ta revolucija
zbiti ako odlučimo postati misleća ljudska bića.« (Podcrtao E.F.)
Vjerojatno zato što je Schweitzer bio teolog i — bar filozofijski
— dobro poznat po svom pojmu »poštivanja života«
kao osnovne etike, često se previđa da je bio jedan od najradikalnijih
kritičara industrijskog društva, raskrinkavajući
njegov mit o napretku i sveopćoj sreći. Priznao je da ljudsko
društvo i svijet nazaduju industrijaliziranim načinom življenja;
već je na početku ovog stoljeća vidio slabost i ovisnost
ljudi, destruktivni učinak opsesivnog rada, potrebu za smanjenjem
rada i smanjenjem potrošnje. Izrazio je neophodnu
potrebu za renesansom kolektivnog života koji bi bio organiziran
na osnovi duha solidarnosti i poštivanja života.
Ovo predstavljanje Schweitzerove misli neću zaključiti
bez ukazivanja na činjenicu da je Schweitzer, suprotno metafizičkom
optimizmu kršćanstva, bio metafizički skeptik. To
je jedan od razloga zašto ga je snažno privukla budistička
misao u kojoj život nema smisla po tome što bi bio dan ili
garantiran vrhovnim bićem. On je došao do sljedećeg zaključka:
»Ako se uzme svijet onakav kakav jest, nemoguće je dati
mu značenje u kojem bi ciljevi i svrhe čovjeka i ljudskog roda
imale smisla.« Jedini smisleni način života je aktivnost u svijetu,
ali ne aktivnost općenito već aktivnost davanja svojim
bližnjima i brige za njih. Schweitzer je taj odgovor iznosio u
svojim spisima i pokazivao svojim načinom života.
Postoji značajno srodstvo u idejama Buddhe, Eckharta,
Marxa i Schweitzera: radikalni zahtjev za napuštanje orijentacije
na imanje, njihovo insistiranje na potpunoj nezavisnosti,
njihov metafizički skepticizam, njihova bezbožna religioznost
i njihov zahtjev za društvenom aktivnošću u duhu brige i
ljudske solidarnosti. Međutim ti su učitelji pokatkad nesvjesni
tih elemenata. Na primjer Eckhart obično nije svjestan svog
neteizma, Marx svoje religioznosti. Tumačenje, napose Eckharta
i Marxa, toliko je složeno da je nemoguće dati adekvatan
prikaz neteističke religije brižnog aktivizma koja od tih učitelja
čini osnivače nove religioznosti koja odgovara potrebama
novog čovjeka. Nadam se da ću u nekoj narednoj knjizi analizirati
ideje tih učitelja.

Mesarovic i Pestel zahtijevaju »novu svjetsku svijest... novu
etiku u korištenju materijalnih resursa... nov odnos prema
prirodi, temeljen više na skladu no na osvajanju... osjećaje za
poistovjećenje s budućim generacijama... Po prvi put u čovjekovu
životu na Zemlji od čovjeka se traži da odustane od
onoga što bi mogao činiti; od njega se traži da zaustavi svoj
ekonomski i tehnološki napredak ili da ga barem usmjeri
drugačije no ranije; sve buduće generacije od njega traže da
svoje bogatstvo podijeli sa siromašnima — ne u duhu milosrđa
već zbog nužnosti. Od njega se zahtijeva da se sada koncentrira
na organski rast cijelog svjetskog sistema. Može li on, po
svojoj dobroj savjesti, reći ne?« Oni zaključuju da će, bez
ovih temeljnih promjena, »homo sapiens samoga sebe osuditi
na propast«.
Studija ima neke nedostatke - za mene je najznačajniji taj
što ne razmatra političke, društvene i psihološke faktore koji
stoje na putu svakoj promjeni. Nekorisno je naznačiti trend
nužnih promjena uopćeno ako za njima ne slijedi ozbiljan
pokušaj razmatranja stvarnih zapreka koje sprečavaju ozbiljenje
svih njegovih sugestija. (Valja se nadati da će se Rimski
klub uhvatiti u koštac s problemom tih društvenih i političkih
promjena koje su preduvjeti za dostizanje općih ciljeva.) Ni
manje ni više ostaje činjenica da su ti autori po prvi puta
pokušali pokazati ekonomske potrebe i resurse cijeloga svijeta
i da je, kao što sam napisao u Uvodu, po prvi put postavljen
zahtjev za etičkom promjenom, ali ne kao posljedica etičkih
vjerovanja već kao racionalna posljedica ekonomske analize.
U posljednjih je nekoliko godina značajan broj knjiga u
SAD i SR Njemačkoj postavio isti zahtjev: ekonomiju treba
podrediti ljudskim potrebama, prvo zato da bismo uopće
preživjeli, a drugo radi dobrobiti čovjeka. (Ja sam pročitao
oko trideset i pet takvih knjiga, ali broj takvih naslova je
zasigurno dvostruk.) Većina autora se slaže da smanjenje materijalne
potrošnje ne znači nužno smanjenje dobrobiti, da se
karakterne promjene i duhovne promjene moraju zbivati
paralelno s neophodnim društvenim promjenama, da je - ako
ne prestanemo uništavati naše prirodne resurse i razarati ekološke
uvjete za ljudski opstanak — predvidiva ekološka kata-
strofa za stotinjak godina.

U svojoj knjizi Small Is Beautiful /Maleno je lijepo/ ekonomist
E. F. Schumacher pokazuje kako su naši neuspjesi rezultati
naših uspjeha te da naša tehnika mora biti podređena
stvarnim ljudskim potrebama. On piše: »Ekonomija kao sadržaj
života predstavlja bolest na smrt, jer se beskonačni rast ne
uklapa u konačni svijet. Svi su veliki učitelji naučavali da
ekonomija ne bi trebala biti sadržaj života, a danas je jasno da
ona to ne može biti. Kada bismo željeli detaljnije opisati tu
bolest na smrt mogli bismo reći da je slična sklonosti alkoholu
ili drogama. Nije jako važno da li se ta sklonost javlja u više
egoističnom ili više altruističnom obliku, da li traži svoje
zadovoljenje samo na grub materijalistički način ili i na umjetnički,
kulturno i znanstveno rafiniran. Otrov je otrov, pa
makar bio zamotan u srebrni papir. Kada se zapostavlja duhovna
kultura, kultura unutrašnjeg čovjeka, tada sebičnost
ostaje dominantna moć u čovjeku, a sistem sebičnosti, kakav
je kapitalizam, odgovara toj orijentaciji bolje od sistema ljubavi
za svoje bližnje.«

Erich Fromm
Naslov izvornika Erich
Fromm: TO HAVE OR TO BE?
© 1976 by Erich Fromm Imati ili biti?
(izvodi iz knjige)