
Najljepše su stvari u životu besplatno darovane. Stvari kao vid, zdravlje, ljubav, sloboda i sam život. Žalosno je što mi doista ne uživamo u njima. Previše smo zaokupljeni činjenicom da nemamo dovoljno stvari koje su zaista sporedne: stvari kao što su novac, lijepo odijelo, ugled među ljudima. Sjećam se, kad sam se jednom zrakoplovom vraćao kući i ljutio se što on kasni. A kad smo stigli nad zračnu luku, zrakoplov je još oko pola sata kružio iznad nje i tako produžio naše kašnjenje, a diskretno su nam rekli da je to zbog tehničkih poteškoća... Bilo je to pola sata puna nesigurnosti i tjeskobe. Možete zamisliti kako nam je laknulo kad smo sletjeli. Što se dogodilo s ogorčenošću zbog toga što smo kasnili? Netragom je nestala. Bili smo ispunjeni radošću što smo svi živi i zdravi... a to što smo stigli kasnije, bila je sitnica. Ipak nas je tek mogućnost ozbiljne nesreće natjerala da to shvatimo.
Jednom sam čitao ispovijest jednog zatvorenika kojega su nacisti zatvorili, a on je s velikom radošću pisao kući, svojoj obitelji, da je iz ćelije, koja je imala samo četiri zida, bio premješten u drugu u kojoj je gore visoko na zidu, bio otvor kroz koji je ujutro mogao vidjeti komadić plavog neba, a noću nekoliko zvijezda. To je za njega bilo veliko bogatstvo. Pročitavši to pismo, pogledao sam kroz svoj prozor i vidio velik dio neba... Bio sam milijun puta sretniji od toga jadnog zatvorenika, ali nisam osjetio ni djelić one radosti zbog svojega bogatstva koju je on imao zbog male rupe. Zapravo, ja se zbog toga uopće nisam radovao!
Zamislite što je život za jednog zatvorenika, za nekog zatočenika koncentracijskog logora... i, kad ste uistinu ušli u njegov život i njegove osjećaje, provozajte se gradom u autobusu i uživajte u vidicima i kušajte svoju slobodu!
Evo još jedne vježbe toga tipa. Onda možete sami pronaći druge slične vježbe tako da se vaše srce prelijeva ljubavlju prema Bogu za sve divne stvari koje posjedujete.
Zamislite da ste u bolnici, paralizirani... Može pomoći da legnete na pod, ako ste u skupini, ili na postelju, ako ovu vježbu sami obavljate. Zamislite da ne možete micati nijedan ud od vrata naniže...
U mašti prođite čitav svoj dan kao paraliziran čovjek... Što radite preko cijelog dana?... Što mislite?... Što osjećate?... Čime se bavite?...
U tom stanju, budite svjesni da imate barem vid... Budite zahvalni za to... Zatim postanite svjesni da imate osjet sluha... I za to budite zahvalni... Onda budite svjesni da još možete bistro razmišljati... da možete govoriti i izraziti se... da imate osjet okusa koji pruža ugodu... Budite zahvalni Bogu za svaki taj dar... Uočite kako ste bogati unatoč paralizi!...
Sad zamislite da, nakon nekog vremena, liječenje počinje djelovati i da možete micati vratom. Najprije bolno, a zatim s lakoćom, možete okrenuti glavu s jedne na drugu stranu... vaš je vidokrug mnogo širi. Sada možete vidjeti prostoriju od jednog kraja do drugog a da nitko ne mora okretati čitavo vaše tijelo... Zapazite koliko ste zahvalni i za to...
Sad se vratite u svoje sadašnje stvarno stanje i shvatite da niste paralizirani. Blago mičite svojim prstima i zapazite da je u njima život i da ih možete pokretati. Savijte prste na nogama... mičite rukama i nogama... Recite molitvu zahvale Bogu za svaki od tih udova...
Onoga dana kad budete sposobni biti zahvalni za svaku sitnicu u svojem životu, za vlak koji se kreće, za vodu koja curi iz slavine kad je otvorite, za svjetlo koje dobijete kad pritisnete prekidač, za čiste plahte na postelji... vaše će srce biti ispunjeno dubokim zadovoljstvom i gotovo neprestanom radošću. Tajna, koja će vam pomoći da uvijek budete radosni, jest da uvijek budete zahvalni.
Pokušajte ovu vježbu prenijeti na ljudske odnose. Kada ste ogorčeni na prijatelja ili na nekoga u obitelji, provedite neko vrijeme zamišljajući da je dotični mnogo gori nego što mislite da je sada; da ima mnogo više pogrešaka nego što vi sada vidite na njemu... Tada zapazite sve dobre stvari koje ima... Vjerojatno ćete ga mnogo više cijeniti, postat ćete zahvalniji za njegovo postojanje i mnogo, mnogo ćete mu lakše oprostiti.
Vježba 26
Gledati život u perspektivi
Ovo je inačica prethodne vježbe o vrijednosti života.
Kao nastavak prethodne vježbe, zamislite sada da ste, nakon dva mjeseca aktivna života, kao što vam je liječnik rekao, prikovani uz postelju... Gdje se nalazite?... Dobro pogledajte svoju okolinu... Kakav život provodite sada?... Kako vam prolazi dan?...
Zamislite da je sada večer i da ste ostavljeni sami... Ne znate koliko vam je još dana ostalo od života... Kako se osjećate kad znate da nećete još dugo živjeti?... Da više niste sposobni biti aktivni?...
U osami u kojoj se nalazite osvrnite se na svoj život... Sjetite se sretnih trenutaka u životu...
Sjetite se i onih žalosnih... Što osjećate sada kad gledate unatrag na događaje koji su vam donijeli muku i nevolju?...
Sjetite se nekih važnih odluka koje ste donijeli, odluka koje su obilježile vaš život, kao i život drugih... Da li vam je zbog toga žao ili vam je drago što ste ih učinili?... Ima li koja odluka koju ste morali učiniti a niste je donijeli?...
Provedite sada desetak minuta sjećajući se važnih osoba u svojem životu... Koja vam lica spontano dolaze pred oči?... Što osjećate kada mislite na svaku od tih osoba?...
Kad bi vam bila pružena stvarna prilika da ponovno živite, da li biste je prihvatili?... Da li biste postavili neke uvjete da je prihvatite?...
Kad biste svojim prijateljima morali dati samo jedan savjet ili kad biste im na oproštaju morali reći samo jednu rečenicu, što biste im kazali?
Nakon nekog vremena obratite se Kristu. Zamislite da on stoji kraj vaše postelje i razgovarajte s njime...
Evo još jedne vježbe koja je u vezi s vašom smrću:
Isus je znao kada će umrijeti i brižljivo je planirao zadnje časove svojega života. Izabrao je da ih provede sa svojim prijateljima na posljednjoj večeri, a zatim s Ocem u molitvi prije nego bude uhićen.
Kad biste imali priliku planirati zadnje sate svojega života, što biste izabrali kako da ih provedete? Da li biste htjeli biti sami ili s drugima? Ako želite da drugi budu kraj vas, koga biste željeli?
Na posljednjoj večeri Isus je izmolio završnu molitvu svojem Ocu. Koja je vaša posljednja molitva koju upućujete Bogu?
Veliki plod ovih maštanja o smrti jest, ne samo da iznova cijenimo život, nego da osjetimo i stanovitu hitnost. Jedan istočni pisac uspoređuje smrt s lovcem koji je, čučnuvši iza grma, naciljao patku koja bezbrižno pliva po jezeru te uopće nije svjesna opasnosti u kojoj se nalazi. Svrha ovih maštanja nije da vas se prestraši, nego da vam pomogne da uludo ne trošite svoj život.
Vježba 28
Vaš sprovod
Svrha je ove vježbe učvrstiti dobar učinak prethodne vježbe, pojačati ljubav i cijenu samoga sebe.
Zamislite da vidite svoje tijelo u lijesu izloženo u crkvi za pogrebni obred... Dobro pogledajte svoje tijelo, napose izraz na svojem licu...
Sada promatrajte ljude koji su došli na vaš sprovod... Polako idite od klupe do klupe promatrajući lica tih ljudi... Zaustavite se pred svakim od njih i pokušajte otkriti što svaki od njih misli i kako se osjeća...
Sada slušajte propovijed... Tko je propovjednik?... Što veli o vama?... Možete li prihvatiti dobre stvari koje govori o vama?... Ako ne možete, pogledajte kakav je to otpor u vama da ne možete prihvatiti ono što veli propovjednik... Koje ste dobre stvari, koje o vama govori, spremni prihvatiti? Kako se osjećate dok ga slušate kako propovijeda o vama?...
Ponovno gledajte lica prijatelja koji su došli na vaš sprovod... Zamislite sve dobro koje će o vama pričati kad se budu vratili s vašeg sprovoda... Kako se sada osjećate?...
Ima li nešto što želite reći svakome od njih prije nego odu kući?... Konačni oproštaj kao odgovor na sve što o vama misle i osjećaju, odgovor koji, nažalost, nikada neće čuti?... Svejedno ga izrecite i vidite kako djeluje na vas...
Zamislite sada da je sprovodni obred završen. Vi u mašti stojite nad grobom u kojem leži vaše tijelo, promatrate prijatelje koji napuštaju groblje. Što sada osjećate?... Dok sada ovdje stojite, osvrnite se na svoj život i iskustva... Da li se sve to isplatilo?...
Sada postanite svjesni svoga postojanja ovdje u sobi i činjenice da ste još živi i da još imate vremena na raspolaganju... Mislite na te iste prijatelje sa sadašnje točke gledišta. Vidite li ih drukčije nakon ove vježbe? Sad mislite na sama sebe... Vidite li sebe drukčije ili se doživljavate drukčije kao plod ove vježbe?...
Put k Bogu : moliti tijelom i dušom : Sadhana / Anthony de Mello