I enjoy

Are you constantly surprised by the things that you discover?
Remember I spend two hours every day in meditation. It's like a habit for me. And then when I go every two months for a week of silence in the wilderness, it's a week of no contact with human beings or even a book. So I'm pretty used to being in a place where insights keep coming. And I feel more comfortable in that experience than I feel in [indicates the table between us] you know, every day life. Although I'm integrating the two.
How hard is that integration for you?
I don't know. I don't get tired. I don't get sick. I don't have any anxieties. I have a good time even on a hectic tour of 21 cities: I enjoy it. But there's a part of me that's not involved. You know, it's like my body and my mind are doing it and I'm still... [spreads his hands in a peaceful, contemplative gesture].
How much do you believe that physics are a part of spirituality?
A lot. I mean, I saw the article in The [Vancouver] Sun. And they've got some comments from some professor of physics and astronomy from Hawaii or something. He says that consciousness has nothing to do with quantum physics. I'd love to debate a guy like that. I don't know where these journalists -- sorry: you're a journalist, but -- where they find these guys, because the best quantum physicists -- and they are friends. I mean, I have the head of the Max Planck Institute at my center every month. There's no bigger place for quantum physics in the world than the Max Planck Institute in Germany. And I have Amit Goswami who is a professor of physics at Oregon State University and Nick Herbert: I can name 20 quantum physicists who have written hundreds of papers on the relationship between quantum physics and consciousness. So when I read a quote like that, it's almost laughable.
A guy like that -- the fellow they mentioned -- I'd love to do a public debate with people like that, you know?
Has that ever happened? Where people have debated you in public?
Rarely. But I'd like to because, you know, the fact is to me it's shocking that some quantum physicists don't know their quantum physics.
When talking about God, the challenge for a lot of people is in getting the traditional images out of their heads. As you said earlier: the dead white male in the sky. I think perhaps you're trying to move towards a more encompassing model of God.
Try and have this image: here's one planet, called planet Earth. And even in our own galaxy, it's a speck of dust. There are thousands of stars -- millions of stars -- with planetary systems with specks of dust like ours. This galaxy is part of millions of other galaxies and even as we speak, there are giant stars exhausting their thermonuclear energy, collapsing into singularities and exploding through time warps and space time warps into other universes. For us to say that some guy 2000 years ago [who] lived in Palestine is in charge of all this... or some other guy who lived in Arabia 2000 years ago or India or whatever. I mean, really, we are limiting God. It's not justice to God to limit God into the volume of a body or the span of a lifetime or an ethnic background.
So [the traditional image of God] is a facile, childish image?
Totally. Three philosophical arguments are used to support the idea of God: The first is the so-call ontological argument which says the fact that we think about God means there must be a God because otherwise our nervous system wouldn't be able to conceive a God.

Deepak Chopra - interview

RATNIK SVJETLOSTI

Paulo Koeljo



PRIRUČNIK ZA RATNIKA SVJETLOSTI



Prevela s portugalskog
JASMINA NEŠKOVIĆ



PAIDEIA 1998.



Naslov originala
Paulo Coelho
Manual do Guerreiro da Luz
Copyright (c) 1997 by Paulo Coelho
This edition published by arrangements with
San Jordi Asociados, Barcelona, Spain
Ali Rights Reserved

PROLOG
"Na žalu istočno od sela, postoji jedan otok,
s ogromnim hramom, prepunim zvona", reče žena.
Dječak primjeti da je ona odjevena u neobično
ruho i da nosi veo koji joj pokriva kosu. Nikad je ra-
nije nije sreo.
"Jesi li već vidio taj hram?", upita ona. "Otiđi
tamo pa mi poslije reci kako ti izgleda."
Opčinjen ženinom ljepotom, dječak ode na
označeno mjesto. Sjedne u pjesak i zagleda se u horizont,
ali nije ugledao ništa osim onog što je navikao da
viđa: plavo nebo i ocean.
Razočaran, zaputi se u obližnje ribarsko nase-
lje, da se raspita o otoku sa hramom.
"Aaa, to je bilo davno, još u doba kad su moji
čukundjedovi ovdje živjeli", reče mu jedan stari ribar.
"Onda je naišao potres i otok je potonuo u
more. Međutim, iako više ne možemo da ga vidimo,
i dalje uspjevamo da čujemo zvona s hrama, kada ih
more zanjiše, tamo na dnu."
Dječak se vrati na žal i načulji uši, ne bi li za-
čuo zvona. Proveo je tamo čitavo popodne, ali jedino
što je uspio da čuje bio je šum talasa i krikove galebova.
Kad se spustila noć, dječakovi roditelji došli su
po njega. Sutra ujutro vratio se na morsku obalu; ni-
je mogao da vjeruje da bi onako ljepa žena mogla da
govori laži. Ako se jednoga dana vrati, moći će da joj
kaže da nije vidio otok, al' da je čuo zvona sa hra-
ma, kako bruje uzljuljana gibanjem vode.
I prošli su tako mnogi mjeseci; žena se nije vra-
ćala i dječak je već zaboravio na nju. Bio je ubjeđen
da mora otkriti bogatstva i blaga potopljenog hrama.
Ako začuje zvona, po njihovom zvuku utvrdiće gdje
se hram nalazi, a onda će moći i da se domogne skri-
venoga blaga.
Više se nije zanimao za školu, niti za staro dru-
štvo. Postao je meta podsmjeha druge djece, koja su
obično govorila: "On više nije kao mi. Više voli da
bulji u more, jer se plaši da ne izgubi u igrama."
I svi bi se smijali, vidjevši dječaka kako uporno
sjedi na morskom žalu.
Iako nije uspjevao da čuje stara zvona sa hrama,
dečak je vremenom naučio razne stvari. Primjetio je,
na primer, da ga šum talasa, kojeg se toliko naslušao,
više ne uznemirava. Malo kasnije navikao se i na
kreštanje galebova, zujanje pčela, šum vjetra u palmi-
novom lišću.
Šest mjeseci nakon svog prvog razgovora sa
ženom, dječaka više nijedan zvuk nije uspjevao da
pomete - ali zvona sa potopljenog hrama nikako da
se oglase.
S vremena na vrijeme, dolazili su ribari da po-
pričaju s njime, i uporno tvrdili da čuju zvona.
Ali dječak to nije uspjevao.
Poslije nekog vremena, ribari skrenuše razgovor
na drugu temu: "Suviše si zaokupljen zvukom zvona
iz dubine; zaboravi na to i idi opet da se igraš sa svo-
jim prijateljima. Možda je samo ribarima dopušteno
da ih čuju."
Kad je prošlo skoro godinu dana, dječak pomi-
sli: "Možda su ovi ljudi u pravu. Bolje je da sačekam
dok ne porastem i postanem ribar, pa da se svakoga
dana vraćam na ovu plažu, jer sam je zavolio." I još
pomisli:" možda je sve to samo legenda, i možda su
se u potresu zvona polomila, i zauvijek zamukla."
Te večeri, odlučio je da se vrati kući.
Prišao je oceanu, da se oprosti. Još jedanput je
pogledao prirodu - i kako više nije bio zaokupljen
zvonima - mogao je slobodno da se smješi pred ljepo-
tom pjesme galebova, hučanjem mora i vjetrom što
šumori u palmovom lišću. Začuo je, iz daleka, žagor
svojih drugova u igri, i obradovao se pri pomisli da
će se uskoro vratiti igrama svoga djetinjstva.
Dječak je bio zadovoljan i - onako kako to sa-
mo djeca umiju - zahvaljivao je što je živ. Bio je uvje-
ren da nije uludo straćio vreme, jer je naučio da pro-
matra i poštuje Prirodu.
I tada, dok je slušao more, galebove, vjetar, šu-
štanje palmovog lišća, glasove svojih drugova u igri,
začuo je i prvi zvuk zvona.
I drugi.
I sljedeći.
I još jedan, sve dok ne zabrujaše sva zvona s
potonulog hrama, na veliku dječakovu radost.

Poslije više godina - već kao odrasli čovjek -
vratio se na žal svog djetinjstva. Nije više namjera-
vao da iskopava nikakvo blago sa dna mora; možda
je sve to bilo samo plod njegove mašte; možda
nikad nije čuo brujanje potopljenih zvona, jedne davne
večeri u djetinjstvu. No, ipak, rješio je da se malo pro-
šeta, da bi slušao hujanje vetra i pjesmu galebova.
Kako se samo iznenadio kad je ugledao kako u
pjesku sjedi ista ona žena s kojom je razgovarao o
potonulom otoku s hramom i zvonima.
"Otkud vi ovdje?", upita.
"Čekala sam te", odgovori ona.
Primjetio je da se žena - uprkos tolikim godina-
ma koje su prošle - nimalo nije promjenila; veo koji
je zaklanjao njenu kosu nije izbljedio od vremena.
Ona mu pruži jednu plavu bilježnicu, s bjelim, pra-
znim listovima. "Piši: ratnik svjetlosti obraća pažnju
na dječje poglede.
Jer djeca umiju da promatraju svjet bez gorčine.
Kad hoće da sazna da li je neka osoba u njegovoj
blizini dostojna povjerenja, želi najprije da vidi kako
neko djete na nju gleda."
"Šta je to ratnik svjetlosti?"
"Ti znaš", odgovori ona, smješeći se. "To je
onaj ko je kadar da pronikne u čudo života, da se bori
do kraja za nešto u što vjeruje i - najzad - da čuje
zvona koja bruje sa dna mora."
On sebe nikad nije smatrao ratnikom svjetlosti.
Kao da mu čita misli, žena nastavi: "Svi su sposobni
za to. Ali nitko sebe ne smatra ratnikom svjetlosti,
iako su svi ratnici."
On pogleda listove bilježnice. Žena se ponovo
nasmješi.
"Piši o ratniku", reče na kraju.

What do you do for fun?

What do you do for fun?
I go scuba diving. I ski. Watch movies. I take a week of silence every three months in the wilderness. And, besides, I have fun all the time anyway.
Do you have favorite places in the wilderness that you like to go to?
I got to Costa Rica. Rain forest. I go to the canyons in Utah. I go to Scotland: the north of Scotland. I go to India. I go to the outback in Australia.
Do you miss having a medical practice?
No because I think in a way I do have a medical practice: much larger. We have a center, we have physicians there. And, when I'm there, they present me all their cases and I sit down and we discuss the patients and I also sit down with the patients in the group and answer their questions. It's just that I don't sit one-to-one. I keep up with everything that's going on in the medical field. I continue to do my CME [Continuing Medical Education] credits and all that and so I don't miss it. But I have patient contact.
Do you think that you're bringing philosophy back as a science?
Yeah. I think to some extent I am. But, again, you know I'm not an academic. So mainstream philosophers always have a problem with what I write, as do mainstream scientists. Everybody has a problem with what I write.
What's the problem?
Well, the problem is that they spend years and years in academia going into the intricacies of philosophic and existential dilemmas and then I come and say: Oh, the seven ways, or something. They think it's too simplistic.
It should be simple though, shouldn't it?
It should be, but what would our academics do if we said it was that simple?
Were you brought up with traditional beliefs?
My mother was very traditional in her background -- Hindu background. My father didn't really have any religious leanings although he was very spiritual. I went to a Catholic school.
Did all of those influences help direct you?
I think so. Definitely.
Do you live Ayurvedically?
I lean towards it. But I'm not a compulsive obsessive fanatic about anything. I mean, there are some great principles and it's very scientific in its understanding. But I'm not compulsive, no. I meditate twice a day. I meditate two hours every day. I spend at least an hour working out. So that's three hours every day of something mind/body discipline. Other than that: nothing.
Is that something that's difficult to find the time for?I make the time. Yesterday I was flying in from Milwaukee. I got up at four and went to the gym. I did my meditation. And I enjoy it. This morning I've done my workout and after this lunch, before I go this evening, I'll spend maybe another hour in the gym. I like going into the gym. I feel very fresh

Deepak Chopra - interview

Beskrajni krug uznemirenja i nevolja, zadovoljstava i bolova. nema mira

Buda je rekao:
Anicca vata sankharaUppada vayadhamminoUppajjhitva nirujjhantiTesam vupasamo sukho.
Stanja su prolazna podložna nastanku i nestanku.Pošto nastanu, one i nestanu --njihovo smirenje je blaženstvo.
Riječ "sankhara" se odnosi na ovo tijelo i um. Sankhare su prolazne i nestabilne, kad nastanu, one i nestaju; pošto su se pojavile, one prolaze, a ipak svatko želi da one budu trajne. To je ludost. Pogledaj dah. Pošto je zrak ušao, on i izlazi; takva mu je priroda, tako mora biti. Uzdah i izdah moraju da se smjenjuju, mora biti promjene. Sankhare postoje kroz promjenu, ne možeš to spriječiti. Samo pomisli: možeš li da izdišeš a da ne udišeš? Da li bi se dobro osjećala? Ili, možeš li samo da uzdišeš? Mi želimo da stvari budu trajne, ali one to ne mogu biti, to je nemoguće. Kad je jednom zrak ušao, mora da izađe; kada je izašao, onda ponovo ulazi, i to je sasvim normalno, zar ne? Pošto smo se rodili, starimo i postajemo bolesni, a onda umiremo i to je potpuno prirodno i normalno. Zato što su sankhare obavile svoj posao, zato što se na isti način smjenjuju uzdasi i izdasi, zato je ljudska rasa još uvek tu danas.
Čim se rodimo, već smo mrtvi. Naše rođenje i smrt su tek jedna stvar. To je nalik drvu: kad postoji korijen, moraju postojati i grane. Tamo gde postoje grane, mora biti i korjena. Ne možete imati jedno bez drugog. Smješno je promatrati kako su na samrtnom odru ljudi pogođeni tugom i uznemireni, obliveni suzama i očajni, a kako su na rođenju srećni i ushićeni. To je obmana, nitko na to nije nikada gledao jasno. I mislim, ukoliko zaista želiš da plačeš, onda je bolje to raditi kad se netko rodi. Jer zapravo rođenje je smrt, smrt je rođenje, korjen je grana i grana je korjen. Ako bi da plačeš, plači kod korjena, plači kod rođenja. Dobro osmotri: kad ne bi bilo rođenja, ne bi bilo ni smrti. Možeš li to razumijeti?
Nemoj mnogo da razmišljaš. Samo pomisli: "To je ono kako je." To je tvoj zadatak. Sada ti nitko ne može pomoći, nema bilo čega što bi tvoja porodica ili tvoja imovina mogli učiniti za tebe. Sve što ti sad može pomoći je prava svjesnost.
Zato, ne okljevaj. Napusti. Sve to odbaci od sebe.
Čak i ako ne napustiš, ionako sve počinje da od tebe odlazi. Možeš li to da vidiš, kako različiti djelovi tvog tijela pokušavaju da lagano odu? Uzmi kosu: kad si bila mlada, bila je gusta i crna, a sada opada. Odlazi. Oči su ti bile zdrave i jake, a sada su slabe i pogled ti je mutan. Kada je organima dosta, oni odlaze, ovo nije njihov dom. Kao djetetu, zubi su ti bili zdravi i jaki; sada su okrnjeni, možda imaš i umjetne. Tvoje oči, uši, nos, jezik -- sve pokušava da ode zato što ovo nije njihov dom. Ne možeš napraviti trajan dom od sankhara; možeš ostati u njima nakratko i onda moraš da ideš. To je poput stanara koji tužno gleda na svoju malu kuću. Zubi mu više nisu dobri, sluh mu nije tako dobar, tijelo mu nije tako zdravo, sve ga napušta.
Zato, ne moraš ni o čemu da brineš, jer to i tako nije tvoj pravi dom, samo privremeno sklonište. Pošto si došla u ovaj svijet, treba da promatraš njegovu prirodu. Sve što u njemu postoji, priprema se da nestane. Pogledaj svoje tijelo. Ima li u njemu ičega što je isto kao što je bilo na početku? Je li ti koža kao što je bila? Je li kosa? Nije ista, zar ne? gde je sve to otišlo? To je priroda, stvari kakve jesu. Kad im vrijeme istekne, stanja idu svoju putem. Ovaj svijet nije nešto na što bismo se oslonili -- to je jedan beskrajni krug uznemirenja i nevolja, zadovoljstava i bolova. nema mira.
Kada nemamo pravi dom, slični smo besciljnom putniku, koji krene malo na jednu stranu, pa onda na drugu, zastane, pa onda opet krene. Sve dok se ne vratimo svom pravom domu, ne osjećamo se zadovoljnim šta god da napravimo, baš kao i onaj koji je napustio svoje selo i krenuo na put. Sve dok se ponovno ne vrati kući, ne može sasvim da se opusti i bude spokojan.
Nigdje na ovom svijetu ne možeš pronaći pravi mir. Siromašni nemaju mir, a nemaju ga ni bogati. Odrasli nemaju mir, djeca nemaju mir, neobrazovani nemaju mir, a ni visoko obrazovani. Nigdje nema mira. To je priroda ovoga svijeta.
Oni koji imaju malo pate, a isto i oni koji imaju mnogo. Djeca, odrasli, stari, svatko pati. Patnja starosti, patnja mladosti, patnja imetka i patnja siromaštva -- sve je to ništa drugo do patnja.
Kada si promatrala stvari na ovakav način, videćeš aniccu, prolaznost, i dukkhu, nedovoljnost. Zašto su stvari prolazne i nedovoljne? Zato što su anatta, bez suštine. I tvoje tijelo koje leži ovdje bolesno i bolno, kao i tvoj um koji je svjestan te bolesti i bola, jesu dhamme. Ono što je bez oblika, misli, osjećaji i opažaji, to se naziva namadhamma. A ono što je razdirano bolom i mukom naziva se rupadhamma. Materijalno je dhamma i nematerijalno je dhamma. I tako, živimo sa dhammama, u dhammama, mi smo dhamme. Zapravo, nigdje sopstvo nije moguće pronaći, samo dhamme koje neprekidno nastaju i nestaju, kao što im je i priroda. U svakom trenutku prolazimo kroz rođenje i smrt. To je ono što je.

Naš pravi dom
(Govor održan nezarjeđenoj sljedbenici kraj samrtne postelje)
Ajahn Chah
Prijevod Branislav Kovačević Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme

Grow Younger, Live Longer: The 10 Ways to Reverse Aging

What was the influence for the thought that instead of the physical being thinking the thoughts, the thoughts create the physical being?
That goes back to my training as a neuro-endocrinologist. The discovery of neuro-peptides is very crucial to that understanding: the thought always precedes the molecule. First there's thought, then there's energy and information and then there's the molecule. That's the sequence. It's pretty well scientifically understood. This was the major discovery in neuroscience in the 1970s. Thought, information and energy and matter: that's the sequence.
Is How to Know God something that your work has been building towards?
Yes. Definitely.
And where do you build from here?
There's a lot. I can go back to some of the stuff. I'm doing a book now, a very practical book, called Grow Younger, Live Longer: The 10 Ways to Reverse Aging. And I'm also doing a book on death. One is about getting younger and one is about dying. They're all part of life.
How did [your novel] The Return of Merlin get into all of this?
I spend a lot of time in England. It's one of my favorite countries. Particularly the southwest part of England: Cornwall. I've spent a lot of time collecting picture postcards from castles and monuments. What I call "nickel knowledge" because you can get it for a penny. So one day I was sitting with the postcards altogether and I thought there was a story there.
Will you ever write another novel?
I'm writing one. In fact, the book about death is a new novel. It's called Soul Mates. It's coming out this year.
I know that you're speaking tonight. It sounds like a good crowd: over 3000 people. What are you going to talk about?
I'll decide when I'm there.
Is there an ultimate goal [regarding] what you want to say to people?
I haven't decided what I'm going to do when I grow up. [Laughs]
Can I ask how old you are?Biologically I'm 25, chronologically I'm 53, psychologically it varies.

Deepak Chopra - interview

Putovanje četiri dana

Za ovaj relativni univerzum u kojem živimo -- ovaj krug rađanja i umiranja, ovo beskrajno lutanje, kako se naziva -- kaže se da ima tri temeljna obilježja. Od njih, prvo je prolaznost svega; sljedeće, odsustvo suštinske zadovoljenosti bilo čime u našem životu; i treća, nepostojanje bilo kakve forme vječnog i nepromenljivog sopstva, duše, ega.

Umjesto toga, svako se biće sastoji od jednog stalno mjenjajućeg toka sila, jedne stalno mjenjajuće struje materijalnih i mentalnih fenomena, nalik rjeci koja neprekidno teče i ni za trenutak ne zastane.

Ne postoji u životu ništa statično i pošto je on u stalnom kretanju, moramo naučiti da se krećemo zajedno sa njime. Drugi vid ispravnog razumijevanja je uviđanje da se sve u univerzumu odvija prema strogom sljedu uzroka i posledica ili akcija i reakcija, sljedu koji je isto tako nepromjenljiv i precizan u mentalnoj ili moralnoj sferi kao i u fizičkoj.

Gdje god idemo uvjek sve nosimo sa sobom.
Novi i bolji vanjski uvjeti života neće nas promjeniti.
Promjeniti se možemo ako promjenimo stavove.
Zašto nismo sretni? Zato jer nismo zahvalni za sve što imamo!