Ljubav je suprotnost strahu

3. Ljubav

3.1 Ljubav je

"Harmonija, znanje o vječnom savršenstvu svijeta, smiješak, Jednota."
Hermann Hesse, Siddhartha

Bez ljubavi, ništa ne bi funkcioniralo. Kozmos ne bi funkcionirao, on bi se
sasvim jednostavno raspao. Gore smo vidjeli, da je čak i prirodoznanstvenost došla do
spoznaje, daje sve JEDNO. A ta Jednota ima veze s ljubavlju. Ta Jednota jest ljubav.
Ljubav je osjećaj Jednote - nasuprot osjećaju odjeljivanja, iz kojeg nastaje strah. Time
je ljubav suprotnost strahu. Sada možda bolje shvaćate, zašto sam na početku knjige
ukazao na problem straha. Sada ćemo zatvoriti krug. Od straha do ljubavi. Tko tvrdi
da je strah važan ili neophodan, taj tvrdi, da je važno nemati ljubavi.
Ljubav - a ne strah -je ONAJ temeljni zakon života.
Ljubav znači Jednotu. A Jednota je snažnija od odjeljivanja. To znači: ljubav
je jača od straha. Drugim riječima:
Ljubav je najveća snaga u svemiru!

Ako je ljubav najveća snaga u svemiru, iz toga je moguće zaključiti da ne
postoji problem, kojeg nije moguće riješiti s dovoljno velikom dozom ljubavi. A
upravo tako i jest. Bez obzira, da li se radi o vašim privatnim problemima ili onim
svjetskima poput siromaštva, droge, nezaposlenosti itd. - uz pomoć ljubavi možemo,
ako hočemo, riješiti sve te probleme. Sada ćemo se posvetiti sasvim osobnim
problemima i ciljevima - ne svjetskima. To nije zbog egoizma; kako je sve JEDNO,
mi ćemo na najbolji način pomoći rješavanju svjetskih problema, ukoliko riješimo
naše osobne probleme. Logično, zar ne?

Sjetite se, kako sam rekao, da se čovjekov potencijal sastoji od dvije osobine:
inteligencije i energije. A sječate li se i da smo u okviru poglavlja o otpuštanju
ustanovili, gdje nepotrebno blokiramo i gubimo energiju? Sada možemo zatvoriti i
ovaj krug: Ljubav vodi do maksimuma energije i inteligencije (svijest; vidi sljedeće
poglavlje 3.2!). Ljubav je ona energija svemira, koja može sama sebe proizvoditi, koja
je dakle bezgranična. A što više energije možemo uložiti, tim ćemo brže postići naše
ciljeve. Naša je energija tim veća, što više ljubavi uložimo. Ako nam dakle otpuštanje
pomaže da izbjegnemo energetske blokade i gubitke energije, ljubav nam pomaže da
maksimiramo našu energiju.


Mahatma Gandi je već pred mnogo godina ukazao na to:
"Zakon ljubavi je mnogo veća znanost od svake druge moderne znanosti".

Ljubav ne proizvodi nikakav otpor, i logično je, da zbog toga najbrže vodi
cilju.
Mi doduše često mislimo, da borba najbrže vodi cilju; to je, medutim, zabluda:
to je površno promatranje. Pomoću borbe, problemi se rješavaju samo prividno i
kratkoročno. Srednje i dugoročno gledano, čovjek sebi time samo stvara dodatne
probleme. Medutim, pošto borba stvara više galame od ljubavi, mi smo više usmjereni
na strategiju borbe nego na ljubav. Ljubav ne stvara galamu. To, naravno, nije
nikakva nova spoznaja. Već se i Laotse u svom poznatom Tao-teh-king-u o temi
ljubavi i borbi izjasnio kako slijedi:
Kada se u borbi posjeduje ljubav, pobjeđuje se; kada se ona posjeduje pri
obrani, čovjek je nepobjediv. Koga Nebo želi spasiti, toga ono štiti kroz ljubav.

Ako u ovoj knjizi govorim o ljubavi, tada time mislim bezuvjetnu
ljubav. Ljubav dakle, koja ne postavlja uvjete. Koja jednostavno voli. Ne onu ljubav,
koja kaže, ja te volim pod uvjetom da ... znaš dobro kuhati, dobro obavljaš tvoj posao,
itd....
Mi govorimo o bezuvjetnoj ljubavi. O ljubavi dakle, koja ne sudi; koja ne
dijeli. O ljubavi, koja voli, jer je sve JEDNO; jer je time sve život - ili Bog. Ako je
sve JEDNO, tada to istovremeno znači: ne postoji ništa izvan Boga, izvan života,
izvan stvaralačke snage ili kako već ovu moć želite nazvati. Shvatite to ovako: ako je
sve Bog, tada je On razlog da se sve voli bez donošenja ikakvog suda, dakle
bezuvjetno.
Ne postoji ništa osim Boga.
A Bog je ljubav.
Ljubav je apsolutna sigurnost.
Strah je apsolutna nesigurnost, koju su stvorili ljudi.

Pogledajmo, što je veliki Gautama Buddha rekao o temi ljubav i pomoć
potrebitima:
"Veća je stvar, tijekom pet minuta izražavati istinsku božansku ljubav, nego
podijeliti 1000 šalica riže potrebitima, jer se kroz ljubav pomaže svakoj duši u
svemiru."
Buddha je naravno znao sljedeće: sve je JEDNO. Ljubav je najjača snaga: ona
ne poznaje nikakvih granica. Podjela 1000 šalica riže je ograničena akcija.
Kada god želite pomoći, ovdje imate najmočniju, najjeftiniju i najobuhvatniju
mogučnost da pomognete. Ali nemojte mi doći s isprikom "to je suviše jednostavno".
Učinite to. Tada ćete vidjeti, kako "jednostavno" je to. Naime, još je jednostavnije
reći "to je jednostavno", i time sebi uštedjeti praktičnu primjenu ljubavi.

Ali budimo iskreni: nije li jednostavnije, uplatiti manje ili više novaca na
neki dobrotvorni račun, nego pet minuta dnevno izražavati ljubav? Kada bi, naime,
ovo s pet minuta ljubavi bilo tako jednostavno, svi bi to primijenili, i problemi bi bili
brzo riješeni.

Time možemo utvrditi:
- Ljubav je bezgranična energija.
- Ljubav je najjača snaga u svemiru.
- Ljubav je jača od borbe.
- Ljubav pruža apsolutnu sigurnost.
- Ljubav je Jednota, a ne razdvajanje.
- Ljubav je odgovor na sva pitanja.
- Ljubav je rješenje svih problema.


3.2 Put od socijalne do kozmičke svijesti

Socijalna svijest je puna straha, sumnji,
nepovjerenja, kritike, borbe, mržnje, misli o bolesti, nesrećama, starosti, smrti itd.

Sada se postavlja pitanje, kako ću proširiti svoju svijest? Kako ću od
ograničenog doći do mnogo obuhvatnijeg pogleda na život?
Odgovor je jednostavan. On glasi: ljubav.
Ljubav vodi do proširenja svijesti; obratno, strah, mržnja itd. vode do
sužavanja svijesti. Ako sebi svijest jednog čovjeka predstavimo kao ljevak, tada je
dolje uska socijalna svijest, a gore široka kozmicka svijest. Ljubav vuče prema gore, a
strah prema dolje. Ako želimo letjeti, ako se želimo izdići iznad naših briga i
problema tada postoji samo jedno: više ljubavi.

U skladu s time, čovjek u svojem osobnom interesu ne može napraviti ništa
boljeg, nego da voli sve, što mu se dogodi. To je najbrži put njegovom razvoju.

Sve što u našoj svijesti nije prisutno kao mogućnost, ne može se manifestirati.


Pitam vas: kakav sadržaj ima vaša svijest?
Ako je u vašoj svijesti prisutna ideja o bolesti, nesreći, neuspjehu, recesiji itd.,
tada postoji i opasnost, da do tih stvari dode.
Ako u vašoj svijesti ove ideje ne postoje, tada do tih stvari u vašem životu ne
može doći.
I zar nismo rekli i to, da slučaj ne
postoji? Nitko ne može biti slučajno napadnut. Napadnut može biti samo onaj, u
kojem postoji ideja napada ili agresije.

Vama se događa ono, što imate u svojoj svijesti! Imate li više ljubavi ili više
straha, agresije, borbe, odbojnosti itd. u vašoj svijesti?
Možete poći od činjenice, da se ljudi sa sličnim sadržajem svijesti medusobno
privlače. Vi dakle ne susrećete sasvim slučajno bilo kakve ljude; vi susrečete onakve,
koji misle slično kao vi.

Što "drugi" o vama misle, nevažno je. Što vi o drugima mislite, ima određeno
značenje, jer je sve JEDNO i jer je svijet ono, što o njemu mislite. Ali još je važnije,
što mislite o sebi. Time smo stigli do sljedeće teme.

3.3 Ljubi tvog bližnjeg poput samoga sebe

Tko sebe ne voli, ne može voljeti niti druge. Gore sam objasnio, zašto je
neophodno voljeti sve, što nam se događa (ljude i situacije). Da bi to uspijevali,
najprije je potrebno nešto drugo: ljubav prema sebi samom. Samoljublje. To nema
ništa zajedničkog s egoizmom, ako se sjetimo, da su i svi drugi isto tako vrijedni
ljubavi kao i mi.
Kako čovjek spoznaje sebe? Kako se
spoznaje osobni potencijal?
Na ovo postoji samo jedan odgovor: voleći samoga sebe!
Ali što rade mnogi ljudi, da bi sebe bolje upoznali? Oni sebe analiziraju ili se
daju analizirati. Sukladno našim razmatranjima, ovo nije najbolji put koji vodi
samospoznaji. Analizirati sebe, to je znak nedostatka ljubavi prema sebi samom. Tko
sebe stvarno voli, nema potrebu da sebe analizira. Analiza dijeli na pojedinačne
dijelove i sasvim sigurno donosi manje dobre rezultate od ljubavi prema sebi samom.
Čest je slučaj, da se čovjek koji sebe analizira, poslije toga više koncentrira na svoje
navodne slabosti, nego na svoje jake strane. Molim vas da jasno sagledate:
Analiza dijeli na pojedinačne dijelove. Iz toga nastaju sukobi.
Ljubav spaja zajedno: tvori Jednotu. Iz toga nastaje harmonija.
Iz čisto logičnih razloga, zbog toga ljubav daleko nadvisuje analizu - a
zahtijeva manje vremena i košta manje. Ljubav je dakle ekonomičnija od analize.

Ljubav prema sebi samome i prema svemu drugome dovodi do toga, da se svi
mogući ciljevi mogu postići uz minimalan utrošak vremena i napora.
Pomislite samo na jednostavan primjer smanjivanja tjelesne težine. Ne postoji
nijedan jednostavniji, brži i jeftiniji način smanjivanja tjelesne težine, od ljubavi
prema samome sebi. To znači: prihvaćati sebe onakvim kakav netko jest (s čitavim
"suviškom težine").

To isto vrijedi i za nekog prodavača. Ne postoji nikakav jednostavniji, brži i
jeftiniji put za povećanje prometa od ljubavi prema sebi. Iz toga se rađa ljubav prema
svojim mušterijama, a naravno, i prema produktu.
Sve to vrijedi također i za nekog bolesnika. Ne postoji jednostavniji, brži i
financijski povoljniji put ozdravljenja od ljubavi prema sebi samom. Pozor: ja nisam
rekao, da više ne trebate ići liječniku. Ja tvrdim, da ljubav podupire proces
ozdravljenja na nezamisliv način.

Napravio sam sljedeće: rekao sam
sam sebi, da svakodnevno trošim nekoliko minuta za moju tjelesnu higijenu; zašto
dakle, ne bih potrošio i nekoliko minuta za moju duhovnu higijenu? Tako sam se
odlučio, da svakoga jutra u mislima tijekom pet minuta šaljem misli ljubavi onim
ljudima, s kojima sam imao sukobe. Ja sam sebi predočio te ljude, i slao im ljubav.
Nakon nekoliko dana rekoh samome sebi, ako ujutro imam pet minuta vremena,
sigurno ću i uveće naći pet minuta vremena za istu stvar. I tako sam svakoga jutra i
večeri po najmanje pet minuta - večinom je to trajalo i duže - slao ljubav. Rezultat je
bio očit: nakon oko tri mjeseca, svi su sukobi bili riješeni na obostrano zadovoljstvo
svih učesnika. Kod ovakve vrste rješavanja sukoba nitko nije gubitnik, postoje samo
pobjednici. Sukob, naime, nije riješen ako netko ostaje pobijeđen. Loši osjećaji
pobijeđenog će sasvim sigurno negdje doći do izražaja na odgovarajuć način - oni će
dalje uzrokovati daljnje sukobe.

Neki mi je čovjek opisao sljedeći slučaj: on je često morao prisustvovati
sjednicama upravnog odbora. Na kraju tih sjednica, on je svaki puta bio potpuno
iscrpljen. Izgubio je, dakle, svu svoju energiju. Jednoga je dana i on posegao za
jednom radikalnom "metodom". Tijekom cijele sjednice nije ništa govorio, "samo" je
mislio: "ja vas volim". Rezultat je bio krajnje zapanjujući. Naime, na kraju sjednice,
prišla su mu dvojica učesnika i zahvalila mu na onome, što je rekao. Bio je toliko
iznenađen, da nije znao što bi odgovorio. Ta on tijekom sjednice nije progovorio niti
jednu riječ! Nakon te sjednice se ugodno osjećao - a ostali očito takoder.






3.4 Uzrok svih ljudskih problema
i njegovo nadilaženje


Nakon svega dosada rečenog, odgovor na ovo pitanje trebao bi biti lak. Što je
stvarni razlog svih ljudskih problema?
To je ideja odijeljenosti. Kao što smo vidjeli, ova odijeljenost je iluzija; u
svemiru ne postoji odijeljenost; ne postoji odijeljenost između mene i vas; ne postoji
odiljenosti između vas i drugih ljudi. Ideja odijeljenosti je iluzija i neizbježno vodi do
sukoba, dakle do problema. Sada bi sebi još trebali postaviti pitanje, zašto to radimo,
zašto dijelimo? Što je razlog tome? I ovaj je odgovor jednostavan: nedostatak ljubavi.
Ljubav je osjećaj Jednote, prema tome je ideja odijeljenosti, manjak ljubavi.

3.5 Zahvalnost - zaboravljena dimenzija

Praktična primjena ideje ljubavi je zahvalnost. Samo onaj, tko raspolaže
dovoljno velikom dozom ljubavi, može biti zahvalan. Ako kod nekog postoji manjak
ljubavi, taj ne može biti zahvalan. Zahvalnost je dakle izražaj ljubavi.

Tko voli život, tko se zahvaljuje, toga će život odgovarajuće nagraditi. Ovo
nije ništa drugo nego primjena univerzalnog zakona akcije i reakcije. Uopće je u
izražavanju zahvalnosti prema životu, sadržan cijeli OTLA-princip. Zakon akcije i
reakcije se brine o tome, da se i zahvalnost vraća. Zahvalnost je jedan oblik otpuštanja
te omogućava životu da teće, da se mijenja. Njemu je to potrebno, kako bi postigao
svoje ciljeve. Zahvalnost je izražaj univerzalne ljubavi, najjednostavnijeg i
najdjelotvornijeg ponašanja, koje u svemiru postoji.
U svemiru ne vlada siromaštvo, u svemiru vlada obilje, jer je
ljubav praizvor svega - a ljubav nema granica. Samo je čovjek, sa svojim
ograničenim i ograničavajućim načinom mišljenja stvorio oskudicu i siromaštvo.
Prema tome, i siromaštvo je znak nedostatka ljubavi.
Pogledajte oko sebe:
Siromaštvo, glad, sida, droga, nezaposlenost, oružani sukobi, agresije itd., itd.
a sve su to posljedice nedostatka ljubavi, nedostatka zahvalnosti.

Bez obzira kako veliki bili vaši problemi, ako vam uspije da odmah (zašto
čekati do sutra?) počnete zahvaljivati za sve što vam se događa, tada će se vaš život
promijeniti brže nego što ste to ikada smatrali mogućim. Poznati su slučajevi, u
kojima su se dogodile najnevjerojatnije (za neupučenog!) stvari u roku od samo tjedan
dana. (Čak i kada bi trajalo tri godine: što su tri godine u životu jednog čovjeka?).







1. Sažetak

Najhitniji sažetak glasi, naravno, OTLA.
Otpustiti, Ljubav, Akcija=Reakcija.


'Na svijetu ne postoji ništa važnije od toga, što JA SADA MISLIM!"

2. Velika zabluda: "Bit ćete kao Bog"

Ako je stvarno sve JEDNO, tada je logično da smo i mi JEDNO s Bogom. Mi
smo JEDNO s tom svemoćnom, sveznajućom, sveljubećom Snagom. Dakle: mi
nećemo biti kao Bog, mi jesmo Bog!


Imajte na umu i to, da u svemiru ne postoji vrijeme. Vrijeme je iluzija, na koju
smo nasjeli. Sve je JEDNO: prošlost-sadašnjost-budućnost. U životu postoji jedino
SADA. Mi smo ili ovdje i sada Bog - ili to nikada nećemo biti.

Ako mislite da "nema Boga", tada je to vaša istina, koja će u vašem životu na
odgovarjući način doći do izražaja.
Ako mislite, da ćete jednom u dalekoj budučnosti biti kao Bog, tada je to vaša
istina - i u skladu s njom vi nikada nećete biti kao Bog, jer daleka budučnost neće
nikada postati sadašnjošcu.
Ako mislite da ste jadni grešnik, koji treba puno raditi na sebi, tada je to vaša
istina - i vi ćete morati mnogo raditi na sebi.
Ako mislite, "ja sam Bog", tada je to vaša istina - i vi više nećete morati raditi
na sebi, vi ste postigli vaš cilj!



1. Mogućnost koja oduzima dah


Sada je sve na vama.
Vi sada poznajete "put", a raspolažete i slobodnom voljom. Znate, međutim, i to, da
taj "put" u stvari i nije nikakav "put". Vi ste već na cilju, trebate još samo toga
postati svijesni.
Na kraju, postoji još samo jedan cilj: voljeti ono što JEST. U tome su sadržani
svi ostali ciljevi.

OTLA-princip sastoji se od tri dijela. Čovjek je takoder sazdan od tri dijela:
tijelo, duša i duh. Ljudski razvoj od čisto tjelesnog prema duhovnom, odgovara
razvoju prema više ljubavi.
Postizanje cilja možete sebi predstaviti i na sljedeći način: Čovjek, koji je još
jako vezan za materiju (fizičko tijelo!) mora ulagati mnogo napora da bi postigao
svoje ciljeve; sve ide jako teško, jer u njegovim mislima postoji tek teška materija.
Sve teče tromo i sporo.
Čovjek, koji se u mislima može izdići iznad materije (duša!), postiže svoje
ciljeve s manje napora; sve teće brže. A još brže teće kod čovjeka koji se nalazi na
razini duha - a to znaći: bezuvjetne ljubavi.
Podjela OTLA-principa na tri dijela, odgovara dakle podjeli čovjeka na
njegova tri dijela: na tijelo, dušu i duh. Ali sve skupa je JEDNA CJELINA. Jedan dio
nije moguće promatrati bez drugih dijelova: to je ono, što sam u ovoj knjizi želio
prikazati.
Želim vam mnogo uspjeha pri praktičnoj primjeni OTLA-principa u vašem
životu.
Rene Egli OTLA - PRINCIP (odlomci iz knjige)

Život je tok

1. Otpuštanje

1.1 Radi se o moći nad životom i smrću


U jednom srednje velikom poduzeću, 48-godišnji poslovođa je "iznenada" obolio
od raka. Šest mjeseci kasnije, čovjek je umro. Medicinski razlog: rak. Dublji uzrok:
nije mogao otpustiti.
U jednom švicarskom hotelu bio je zaposlen jedan čovjek - nije govorio
njemački - kao nosač kofera. Deset godina kasnije, taj je čovjek bio direktor hotela.
Razlog: on je uvijek davao sve od sebe. Dublji razlog: mogao je otpuštati.

Život je tok. To su već i stari Grci znali: panta rei = sve teće. Ako život
stvarno znači "protok", tada je jasno da zadržavanje uzrokuje smrt, zar ne? Ono što
zadržavamo, više se ne može pokretati, ne može teći. A ono što se više ne može
pokretati, za naše je pojmove mrtvo. Zamislite sebi život kao rijeku: rijeka koja više
ne teće, nije rijeka.
Predugo zadržavanje može dovesti i do smrti poduzeća. Poznato švicarsko
poduzeće, koje je proizvodilo kvalitativno vrlo vrijedne produkte i na svom području
imalo vodeći položaj u svijetu, danas se nalazi u krizi. Broj suradnika je već smanjen
sa 1300 na 300. Od prijašnjeg poduzeća, dakle, nije ostalo mnogo. Uzrok: poduzeće je
predugo ustrajalo na svojoj tehnologiji i, ah, toliko uspješnim produktima. Sada je
sasvim potisnuto s tržišta: konkurencija je otišla mnogo dalje.
Zadržavanjem možete sve "ubiti": to je samo pitanje vremena.

2.2 Aktiviranje vaše univerzalne inteligencije

Ustanovili smo, da se čovjekov potencijal sastoji od inteligencije i energije.
Dalje smo ustanovili, da morate uložiti maksimum inteligencije i energije, ako svoje
ciljeve želite postići po mogućnosti brzo i s malo napora. Ovo vrijedi i za rješavanje
problema: Ako svoje probleme želite riješiti brzo i s malo napora, tada morate takoder
uložiti maksimum inteligencije i energije. Logično, zar ne?
U ovom dijelu se radi o tome da istražimo, kako se aktivira univerzalna
inteligencija. U drugom dijelu pod 1.3 smo objasnili, da svaki čovjek ima na
raspolaganju nezamislivu inteligenciju.
Kako ćete aktivirati tu inteligenciju?
Odgovor glasi: otpuštanjem.
Sada ćemo vidjeti, što ovo otpuštanje konkretno znači. Ako ste upali u neki
problem, ili ako želite postići odredeni cilj, a ja vam savjetujem da otpustite, što time
mislim? Što znaći otpuštanje?
Otpuštanje znaći:

1. Prihvaćanje trenutnog stanja.

Ako želite po mogućnosti što brže stići od trenutnog do željenog stanja, tada
se, logično, ne smijete grčevito držati sadašnjeg stanja. Kako bi se sadašnje stanje
moglo promijeniti u željeno, ako ga zadržavate? Zadržavati trenutačno stanje, znači
blokirati ga. Prihvaćanje sadašnjeg stanja znaći, njegovo otpuštanje - a tada se
dogada nešto zapanjujuće: trenutačno se stanje mijenja. Ja uvijek iznova čujem
učesnike mojih seminara, kako izjavljuju "ali ja ne mogu sve prihvatiti". To sam i ja
nekada mislio - i skoro sam se time do kraja uništio. Čovjek ne samo da može sve
prihvatiti što jest, on to mora. Ovo je naime u svezi s čistom logikom. Ono što jest,
jest: a ako nešto jest, tada nema nikakva smisla uzbudivati se zbog toga. To se zbog
našeg uzrujavanja neće promijeniti. Ono što jest, to je ono što je u ovom trenutku. A
što je sada, to ne može nitko promijeniti. Mi možemo utjecati na budućnost, ali ne na
ono što jest i što je sada! Ako ne prihvaćamo što jest i što je sada, radimo nešto
sasvim nelogično. Tada naime stvaramo sukob, sukob izmedu nas i onoga što jest.
Svaki sukob košta energije i novaca, on blokira inteligenciju. To znači: ako ne
prihvaćamo ono što jest, tada sebe totalno onemogućavamo. Kako da brzo riješite
vaše probleme i brzo postignete ciljeve, ako se u potpunosti onemogučavate time što
ne prihvačate ono što jest? To nije moguće!
Sada ćete primijetiti, da se cijeli svijet bori protiv sadašnjih stanja svih vrsta:
papa jednako kao i UN. To je istina. I upravo zato se problemi ne rješavaju, već se
stvaraju novi.

2. Ne osuđivati

Ovo, naravno, ima veze s prethodnom točkom. Nešto ne prihvaćati znači,
osuđivati to. Ako nešto ne osuđujute, lakše vam je prihvatiti to. Otpustiti dakle znači
takoder i to; ne suditi stalno ljudima i situacijama (dobro/loše). Ovo je potpuno u
skladu sa zakonom akcije i reakcije.
Ako ljude i situacije (o)sudite, tada blokirate život; blokada znači sukob, a
sukob znači otpor. Ponavljam: govorimo o fizici. Suditi znači, dijeliti nešto što je
cjelina; a ako imam dva dijela, imam sukob. I tada ni pri najboljoj volji ne možete
očekivati, da ćete svoje ciljeve postići brzo i s malo truda. To je iluzija. Postoje,
medutim, ljudi koji pomoću sukoba pokušavaju postići svoje ciljeve. Takvi ljudi očito
raspolažu sa suviše vremena i novca.

3. Ne odredivati put

Ja sam rekao, otpuštanje aktivira univerzalnu inteligenciju koja je prisutna u
svakom čovjeku. Ako želim doseći određen cilj, a pritom se koncentriram na neki
određen put kojim to želim postići, tada se totalno ograničavam. To je čisto
razmišljanje umom, koje blokira razmišljanje srcem, tj. univerzalnu inteligenciju. Naš
um vidi možda jedan, dva ili tri moguća puta, koji mogu dovesti do cilja. No tko vam
kaže, da ne postoje još bezbrojni drugi putovi do cilja? Mnogi poduzetnici dramatski
blokiraju potencijal svojih suradnika, uspostavljajuci ekipe za planiranje koje
razrađuju točne strategije, koje bi trebale dovesti do cilja. Takvi poduzetnici mogu biti
osrednje uspješni, ali oni nemaju nikakve šanse u usporedbi s poduzetnikom koji zna
kako će aktivirati inteligenciju svojih suradnika. Uvodenje motorkotača marke Honda
u Ameriku, očito predstavlja takav jedan primjer. Prema istraživanjima profesora
Mintzberga, prodaja tih motora doživjela je izvanredan uspjeh - zahvaljujući
nedostatku bilo kakve strategije! Jednom klasičnom menadžeru se pri takvoj pomisli
diže kosa na glavi (ali klasičan menadžer se vrlo rijetko može pohvaliti izvanrednim
uspjesima). Objašnjenje Honda-uspjeha jasno je i jednostavno. Očito su voditelji
firme kao i svi suradnici imali jasan cilj pred očima. Vodstvo firme nije medutim
napravilo pogrešku da potencijal svojih suradnika ograniči na jedan određen put, na
jednu određenu strategiju. Tako je svaki suradnik mogao razviti svoj potencijal.
Pozor: ne treba zajedno s vodom baciti i novorođence; ja ovdje ne propovijedam
uklanjanje svih strategija. Ja strategije zamišljam poput cestovnih rubnika, unutar
kojih bi trebala postojati po mogučnosti što veća sloboda, kako bi se suradnici mogli
razvijati.
U svezi s time, još nešto: to može imati sasvim dramatične posljedice. Ja sam
čuo o jednoj porodici koja je imala autistično dijete. Liječnici su to dijete proglasili
neizlječivim. To je shvatljivo, jer liječnici poznaju određene putove liječenja, a u
ovom slučaju im njihov razum nije pokazao nikakvu mogućnost liječenja. Roditelji
ovo mišljenje liječnika nisu prihvatili, što znači: oni se nisu fiksirali na neki određen
način liječenja, oni su ostavili otvorenima sve mogućnosti. Danas je dijete izliječeno -
bez lijekova, "samo" uz pomoć jednog načina ponašanja, kojeg mi ovdje nazivamo
OTLA-principom. To je dijete čak studiralo na univerzitetu. Ograničavanje na neki
određen način ili put liječenja predstavlja strahovito ograničavanje naših mogućnosti.
Mislite samo na to, koliko toga još prije 50 ili 100 godina nije bilo izlječivo, a danas
se uspješno liječi. Ista će se stvar ponoviti za 50 ili 100 godina. Područje medicine je
paradni primjer ograničenog načina razmišljanja. Ono što se u određenom trenutku
skoro zatvorom kažnjava, često nekoliko godina kasnije postaje službenim
mišljenjem.

4. Ne boriti se za cilj (željeno stanje) ili protiv
sadašnjeg (trenutnog) stanja

Borba znači zadržavanje i borba znači sukob. Time opet imamo otpor i
nepotrebno rasipanje energije i vremena. Zadržavanje ograničava i našu univerzalnu
inteligenciju. Mi se time držimo našeg umnog razmišljanja, a to - kako smo već rekli
- u potpunosti limitira našu univerzalnu inteligenciju. Naravno da se pomoću borbe
mogu postići određeni ciljevi: ali uz kakvu cijenu? Uz koliko truda? Kome je to
moguće i tko je spreman platiti ovu cijenu, neka to učini - sa svim posljedicama.

Što je učinio Kutusow: on je otpuštanje primijenio kao strategiju. Nasuprot
svojim oficirima, on je prihvatio činjenicu da je Napoleon ušao u Rusiju. To
prihvaćanje trenutnog stanja mu je omogučilo da još uvijek jasno razmišlja
(inteligencija) i da na kraju pobijedi vjerojatno najvećeg vojskovođu svih vremena.
Da je smjesta započeo bitku protiv trenutnog stanja (prilikom ulaska francuske armije
u Rusiju), Kutusow svoj cilj (protjerivanje Napoleona) nikada ne bi dosegao. Bio bi
pobijeđen.

4. Ne koncentrirati se na cilj

Ako se čvrsto koncentrirate na svoj cilj, to znači da zadržavate, da
ograničavate svoju inteligenciju, jer više niste sposobni razmišljati jasno i opušteno.
Koncentracija znači isključivanje: više ne zapažate što se dogada lijevo i desno od
vas, a to je sasvim očito ograničavanje vaše inteligencije. Prodavač, koji se grčevito
koncentrira na sklapanje ugovora s kupcem, na vidi kupca u cjelini, on time niti sebi
niti kupcu ne pravi nikakvu uslugu.
Da se dobro razumijemo: cilj treba postojati; ali ako se suviše snažno na njega
koncentriramo, više ne zapažamo sadašnjost u njezinoj cjelini, ne ponašamo se
optimalno u sadašnjem trenutku. Drugim riječima: mi ograničavamo naš potencijal,
našu univerzalnu inteligenciju.

5. Ne sumnjajte u postizanje cilja

Sumnja potjeće od mišljenja glavom i u potpunosti ograničava našu
univerzalnu inteligenciju. Sumnja je suprotnost povjerenju; a bez povjerenja, naša se
inteligencija ne može aktivirati. Otpustiti znači imati povjerenje; povjerenje u život, u
nezamislivu mudrost, koja je prisutna u svakom čovjeku. Tko nema povjerenja, ne
može otpustiti, on se mora svuda hvatati. Ovo nepovjerenje u život je jedna akcija,
koja će, naravno, dovesti do reakcije. Tko nema povjerenja u život, taj ne može
očekivati da će ga život nositi, da će mu činiti dobro. On time ograničava svoje
mogućnosti u ogromnoj mjeri. Tko želi postići neki cilj, a istovremeno sumnja da li će
mu to stvarno uspjeti, taj nema mnogo šansi za uspjeh. Ovakvom sumnjom, on blokira
protok života. Zbog toga: ako usprkos takvom stavu postigne cilj, tada samo uz
pomoć relativno velikog utroška energije i vremena.

Sažetak:
Otpuštanje je suprotnost slabosti; ono aktivira u svakom čovjeku prisutnu
nezamislivo visoku inteligenciju, a to konkretno znači:
- Prihvatiti sadašnje stanje
- Ne osuđivati, ne suditi
- Ne određivati put
- Ne boriti se protiv trenutnog stanja ili za željeno stanje
- Ne koncentrirati se na cilj
- Ne sumnjati u postizanje cilja

2.3 Izbjegavanje nepotrebnog gubitka energije
i energetskih blokada

1. Mi gubimo/blokiramo energiju, ako ne prihvaćamo trenutno stanje.
Ako ne možemo prihvatiti ljude, situacije, naše osobne osjećaje ili našu
prošlost, tada nas to nepotrebno košta mnogo energije. Time stvaramo sukobe, a kao
što smo već ustanovili, sukobi blokiraju energiju.

2. Mi gubimo/blokiramo energiju, ako sudimo.
Ako dijelimo, stvaramo sukob, a time i gubitak energije. Ono što osuđujemo, ne možemo prihvatiti.

3. Mi gubimo/blokiramo energiju, ako se plašimo neuspjeha.

4. Mi gubimo/blokiramo energiju, ako uspoređujemo.
To je jedna varijacija prethodne točke. Uspoređivati također znaći suditi. Tko
uspoređuje, taj obično i sudi. Ako uspoređujete svoj auto s autom vašeg susjeda i
ustanovite da je on opet kupio nov i veći auto, to vas nepotrebno košta energije.

Ako vam je stalo do toga da svoj potencijal što je više moguće razvijete, tada
vam ozbiljno savjetujem: ne uspoređujte se s drugim osobama - posebno ne s vašim
konkurentima. Vi ste vi. Drugi su drugi; svatko mora ispuniti svoju vlastitu životnu
zadaću.

5. Mi gubimo/blokiramo energiju, ako gajimo negativne osjećaje.
Ako se ljutimo na neku osobu, tada ne samo što toj osobi dajemo moć nad
nama, već osim toga još i gubimo energiju. To je dakle način ponašanja, koji nije tako
povoljan po nas.
Molim vas da obratite pažnju na činjenicu, da ljutnja nad nekom osobom ne
znači ništa drugo, nego da tu osobu ne možemo prihvatiti onakvom kakva jest. Dakle
posljedice negativnih osjecaja točno su iste kao i one neprihvaćanja i osuđivanja.

6. Mi gubimo/blokiramo energiju, ako se borimo
Da li se borimo za neki cilj ili protiv trenutnog stanja - borba uvijek znaci grč:
a to nepotrebno košta energije.

7. Mi gubimo/blokiramo energiju, ako imamo osjećaj krivnje.
Ako mislimo da smo u prošlosti ovo ili ono krivo napravili, to može dovesti
do osjećaja krivnje. Ovi osjećaji krivnje mogu postati toliko jaki, da nastaju masivne
energetske blokade. Takav čovjek nikada neće biti sposoban svoje probleme riješiti
brzo i optimalno, a ciljeve postići brzo i s malo uloženog truda. Ta on je u nutrini
totalno blokiran.
Ovakvi osjećaji krivnje kod mnogih ljudi uzrokuju bolove u leđima. Ovo je
vrlo lako zamisliti: čovjek nosi na svojim leđima tonama težak teret. S tim teretom na
leđima, on se mukotrpno probija kroz život. Čitavo pognuto držanje odaje takvo
stanje. Ovaj teret na leđima čovjeka je apsolutno besmislen.
Prestanite što prije suditi
o sebi. Vi nikada niste napravili nikakvu grešku! Vi ste učili.

2.4 Jedno zapanjujuće otkriće:
idealno životno stanje

Neprihvaćanje: što to znači? To znači, da ono, što je SADA, ne prihvaćam; ja
bih htio drugačije, možda onako kako je bilo prije, ili onako kako ja to sebi
zamišljam, ali nikako ne onako kako sada JEST.
Uspoređivanje: uspoređujem ono što je SADA s nečim što je nekada bilo, ili s
nečim što bi trebalo biti u budučnosti. Ili uspoređujem sebe koji sam OVDJE s nekim
drugim čovjekom, koji je TAMO.
Osjećaji krivnje: Tu se radi o prošlosti, koja vrši utjecaj na moju sadašnjost. Da
li vec osjećate, što bi mogao biti najmanji zajednički nazivnik?
Svi načini ponašanja, bez iznimke, koji dovode do gubitka energije, do
energetskih blokada i do ograničenja univerzalne inteligencije, imaju veze sa
zadržavanjem, dolaze iz uma (glave) te predstavljaju
nesposobnost, živjeti u ovdje-i-sada.
Prema tome: tko nije sposoban živjeti u ovdje i sada, taj rasipa/blokira
energije i ograničava svoju inteligenciju.

Ne biti sposobnim živjeti u ovdje-i-sada znači, ne moći prihvatiti ono što
JEST, i stalno živjeti ili u prošlosti ili u budučnosti. Sada vas molim da obratite
pažnju na sljedeće: život se ne odvija niti u prošlosti, niti u budućnosti. Život se
odvija u SADAŠNJEM trenutku. Osim SADA ne postoji ništa. Zato ne postoji ništa
bolje što možete napraviti, nego da ovo SADA prihvatite. Tada ste na istoj liniji sa
životom: što znači da živite bez sukoba, a to opet znači:
Raspolažite maksimumom inteligencije i energije.

Ako sam kao kapetan (umno razmišljanje) jasno definirao cilj mojeg broda,
tada nije potrebno da mislim na prošlost, a niti na budučnost; najbolje što mogu
napraviti jest, da s punim povjerenjem živim u ovdje-i-sada, u znanju da je dobro sve
što JEST, zato što JEST i zato što služi mojem cilju. Moja univerzalna inteligencija
poznaje cilj, a sasvim sigurno i najbolji put koji vodi tome cilju: poželjno je dakle, da
se sa svojim ograničenim umnim sposobnostima prestanem miješati u tijek stvari.
Otpustiti dakle znači: živjeti u ovdje-i-sada.
To znači: otpuštanje svojeg malog "ja" (ego, prva stvarnost, umno
razmišljanje), kako bi veliko "Ja" (druga stvarnost, razmišljanje srcem, Bog) moglo
djelovati.
Za isto ovo ponašanje, ponekad se upotrebljavaju i drugi izrazi. Tako,
primjerice, u Zen-budizmu postoji riječ "nepostojanje namjere". Djelovanje bez
namjere. Vježbe u Zen-budizmu imaju za cilj (namjeru?), ne dozvoliti da se pojavi
niti najmanji trag ja-svijesti. Ja-svijest je mišljenje glavom (umno razmišljanje), te
smeta i blokira optimalno ponašanje. Zato Zen-budist stremi nerazmišljanju.
Možemo podsjetiti i na Laotseove rijeci: "U nedjelovanju, ništa ne ostaje
neobavljeno."

Totalna sigurnost

Ja imam najveću sigurnost, koja postoji.
Povjerenje!
Ono me potpuno štiti.
Nikad ne uspoređuj jedan život s drugim -
Svatko ima učiti svoje lekcije.
Materijalna sigurnost ne postoji,
ako se nema povjerenja u savršenu zaštitu
svojeg unutrašnjeg Boga.
Iz našeg povjerenja u život,
iz našeg znanja da nam se ništa,
apsolutno ništa "lošeg" ne može dogoditi
izvire punina života.
Dovoljno je živjeti i svakog
trenutka voljeti, i ne
postavljati sebi pitanja o
sljedećem trenutku.

2.5 Smisao života


"Kada jedem, jedem;
kada pijem, pijem; kada
čitam, čitam; itd., itd."

Život u ovdje-i-sada.

Rene Egli OTLA - PRINCIP (odlomci iz knjige)

'Znanje je moguće prenijeti, ali mudrost nije".

Moćni OTLA-princip

'Znanje je moguće prenijeti, ali mudrost nije".
Hermann Hesse, Siddhartha

1. Akcija – reakcija

1.1. Jedna lekcija iz fizike s posljedicama:
način, na koji funkcionira naše mišljenje

Uprava poduzeća može raditi što hoće, ako većina namještenika
misli negativno, ono nema nikakve šanse. Jedno poduzeće se može stvarno mislima
dovesti do uspjeha ili neuspjeha; ali ne samo kroz upravu, nego zajedničkim mislima
svih zaposlenih. To je čista fizika. To su energije koje teže svom ostvarenju. A
upravljanje poduzećem se može smatrati i upravljanjem energijama.

Iz fizike znamo, da se energija ne može izgubiti. Ovo vrijedi također i za
duhovno područje, koje nas zanima. Energija se ne može izgubiti, znači: niti jedna
misao se ne gubi!
Sve što mislite, sve što ste ikada mislili i što ćete ikada misliti - ništa se ne
gubi! Što mislite? Sa svakom mišlju proizvodite energije, koje se nikada ne gube. A te
energije imaju tendenciju da se ostvare.

Sada dolazi zakon, koji je cijelom ovom poglavlju dao naslov: akcija=reakcija.
A to znači: Svaka se misao vraća natrag svom odašiljaocu.
Vi odašiljete misli: to je akcija. Ono što vam se vraća, to je reakcija. Predočite
sebi: sve što mislite, vraća vam se natrag! To je genijalno i - u svezi sa principom
slobodne volje - najveća pravda u svemiru.

Uzmimo, vi kritizirate nekog čovjeka. Ovaj zakon ne kaže, da će i vas taj
čovjek kritizirati. On kaže, da će se vama od nekud vratiti vaša misao u točno istoj
kvaliteti. Možda će vas neka druga osoba kritizirati, ali možda ce doći i u obliku
zdravstvenog problema ili - kao u mojem slučaju - u obliku otkaza. Ja sam, naime, na
ovaj način na sebi samome upoznao zakon akcije=reakcije. Nakon završenog studija,
zaposlio sam se kao asistent poslovođe srednje velikog poduzeća. Naravno da sam sve
znao bolje od mog šefa, konačno, ta ja sam studirao, a on nije. S mojeg gledišta, on je
sve radio pogrešno. Ja sam kritizirao i kritizirao. Počeo sam tog čovjeka čak mrziti, a
u mislima sam ga i više puta ubio. Iznenada je došlo do sukoba, i ja sam se odjednom
našao na cesti bez posla. Na moju sreću, ja se tada nisam ponašao onako kao što se
danas ponašaju mnogi nezaposleni. Ja nisam krivio niti šefa niti recesiju, već samoga
sebe. Preuzeo sam odgovornost za svoju situaciju i zbog toga vrlo brzo utvrdio, kakve
sam negativne energije odaslao u svijet kroz moju kritiku. I te su mi se energije vratile
konzekventno i brutalno. Ja ovo nazivam pravdom.

Posljedice ovog zakona, medutim, idu i mnogo dalje. Ako vas netko kritizira
ili vara, što se dogada? Tada će onaj drugi - a ne vi - morati snositi posljedice svog
ponašanja. Zamislite sebi, kako je to ekonomično! Vi ne trebate pokrenuti niti mali
prst, da bi se osvetili. Svemir je tako organiziran, da reakcija neminovno pogada
pokretača akcije. To je i bio razlog, zašto je Isus mogao reći "ako te netko udari po
lijevom obrazu, pruži mu i desni!". Ako, naime, uzvratite udarac, tada sebi ne činite
apsolutno nikakvu uslugu, jer će vam se sve vratiti.
Zakon akcije i reakcije je stvarno genijalan. On ima, naime, još i sljedeću
posljedicu: vi za samoga sebe ne možete napraviti ništa boljega, nego da drugome
želite sve najbolje. Sve što napravite nekom, vraća vam se natrag. Ma koliko to čudno
zvučalo: najveci "egoist" je onaj, koji drugome čini po mogućnosti što više dobra! I
obratno: onaj, koji misli samo na sebe samoga, koji drugima nikada ništa ne da, taj
najviše šteti sebi samome.
Ako vas
spopadne jeza jer u prošlosti možda niste mislili samo plemenite misli, mogu vas
umiriti. Vaše vam se misli doduše neizbježno vraćaju, ali vi sebe možete zaštiti protiv
negativnih utjecaja. Od trenutka kada započnete misliti pozitivne, konstruktivne misli,
vi sebe štitite. Time mijenjate svoje vibracije, što ublažava reakciju misli koje se
vraćaju. Ako vam uspije da svoje misli smjesta preusmjerite na ljubav, tada vam ne
može ništa naštetiti, niti povratni učinak najlošijih misli. Ljubav ima jaču vibraciju od
svih drugih misli.

Ako se koncentriramo na naše slabosti, one rastu.
Ako se koncentriramo na bolest, ona jača.
Ako se koncentriramo na konkurenciju, ona se povećava.
Ako se koncentriramo na nedostatak novca, on postaje većim.
Ako se koncentriramo na problem narkomanije, on se povećava.
Ali naravno vrijedi i sljedeće: Ako se
koncentriramo na blagostanje, ono raste. Ako se
koncentriramo na zdravlje, ono jača. Ako se
koncentriramo na mir, on postaje većim. Na što se
vi koncentrirate?

Bez obzira kako vaš život u ovom trenutku izgleda, svjesno se koncentrirajte
samo na pozitivne događaje: time će se oni umnožiti. Ovo je tako sigurno kao
sutrašnji izlazak Sunca. Čak i ako se nalazite u najgoroj seriji neuspjeha vašeg života,
uvijek možete naći nešto čemu se možete veseliti.





1.2 Što je svijet?
Ključ ljudske moći

Kao što smo vidjeli, nema odijeljenosti izmedu vas i gospodina Millera.
Vi ste Miller. Miller, to ste vi. U skladu s time, Miller se mijenja, ako se vi
promijenite. Drugačije ne može biti.
Ako sada mislite, da to ne štima: ako mislite, da se Miller nikada neće
promijeniti: tada vam moram dati za pravo. Jer: svijet je ono, što vi o njemu mislite. I
ako mislite da se Miller neće promijeniti, tada i neće. Drugačije ne može biti.
Vi ste stvarno svemočan čovjek. Zar ne?
Vi ste samo primijenili zakon akcije i reakcije. Primjenjujete ga svakodnevno,
svakog sata, minute i sekunde, htjeli vi to ili ne. Isto kao što podliježete zakonu
gravitacije, htjeli ili ne.


1.3 Totalna samoodgovornost:
doviđenja slučajnosti

Ako ste razmišljali o do sada rečenom, možete doći samo do jednog zaključka:
vi ste odgovorni za sve, što vam se dogada.
Obratite pažnju na drugi dio gornje izjave. Vi niste odgovorni samo za ono što
radite, to nije ništa posebno. Vi ste odgovorni za sve, što vam se dogada, i to zato, jer
ste odgovorni za svoje misli. A ono što mislite, odreduje vaš život.


I s vašim životom se nitko ne kocka - uz jednu iznimku: vi sami. Što god se u
vašem životu događa, ništa nije slučaj. Slučaj bi bio u suprotnosti sa svim temeljnim
životnim zakonitostima. I osim toga: kada bi polazili od toga da slučaj stvarno postoji,
to bi značilo da imamo jako malo povjerenja u Stvoritelja svemira. To bi stvarno bio
jako žalostan svijet, u kojem bi vladao slučaj.
Mi smo u našem slučaju toliko ograničeni, da sasvim jednostavno ne
poznajemo sve uzroke, i zato brojne stvari pripisujemo slučaju. Već je godine 1908.
znanstvenik Henri Poincare ovako formulirao ovu činjenicu: "Vrlo mali uzrok, koji za
nas ostaje neprimjećenim, uzrokuje značajan efekt, kojeg svakako moramo primijetiti,
i onda kažemo da taj efekt ovisi od slučaja."


Djeca nisu nikakva mala nerazvijena stvorenja. Moguće je da su djeca s
obzirom na svoj razvoj daleko ispred svojih roditelja. I nije uvijek tako, da su roditelji
tu za svoju djecu; često djeca dolaze, kako bi roditelji naučili određenu lekciju.
Nedavno sam čuo za sljedeći slučaj: neka je žena rodila dijete s urođenim
fizičkim nedostacima. Ti su nedostaci bili posljedica takozvanog
fetalalkoholsindroma. Njegova je majka pila tijekom prva dva mjeseca trudnoće - ona
nije znala da je u drugom stanju -jednu bocu votke dnevno. Kada je žena doznala da
je trudna, trenutno je prestala piti. Ali za dijete je već bilo prekasno. Naravno da je
majci skoro prepuklo srce, kada je vidjela što je napravila. Kako je moguće ovakav
događaj donekle razumno objasniti, ne uzimajuci u obzir činjenicu slobodnog izbora
roditelja? To nije moguće.
Uzimajući u obzir činjenicu ponovnog rađanja, objašnje je relativno
jednostavno. Dijete je sasvim svjesno odabralo ovu majku. Zašto? Naravno zato, što
je dijete majci željelo pomoći. A uspjeh je trenutačan: majka više ne pije. Zbog toga
"dijete", koje, ako ispravno gledamo, to uopće nije, preuzelo je na sebe da se rodi u
jednom unakaženom fizičkom tijelu. To je u vezi sa slobodnom voljom i
bezgraničnom ljubavlju "djeteta" prema majci. Zbog toga je "dijete" bilo spremno
preuzeti na sebe ovo iskustvo. A osim toga, "dijete" naravno sasvim točno zna, da
smrt ne postoji i da je ovaj život ovdje - promatrano s odstojanja - relativno kratak.

Rene Egli OTLA -PRINCIP (odlomci iz knjige)

"Nije moje, da sudim o životima drugih!"

RENE EGLI
OTLA - PRINCIP


Ovdje se radi o univerzalnoj životnoj zakonitosti,
kojoj podliježe svaki čovjek bez izuzetka.
OTL2A je skračenica za
OT = otpustiti
L = ljubav
(L2 = ljubav puta ljubav, odnosno
na kvadrat)
A = akcija / reakcija
OTLA-princip je najradikalniji izražaj
ekonomskog principa, i to stoga, jer se tu radi o
supravodljivosti u životu čovjeka. To znači:

OTLA-princip pokazuje, kako čete svaki cilj
postići u najkraće vrijeme i s manje napora nego što se
postiže na uobičajen način.

L2 ukazuje na to, da se povečavanje ljubavi ne
odražava linearno na učinak odredene osobe, vec djeluje
na kvadrat (analogno Ohmovom zakonu)!

1. Izgon iz raja

"Nije moje, da sudim o životima drugih!"
Hermann Hesse, Siddhartha
Ljudi su opterečeni jednim centralnim problemom. Radi se o stalnom
prosudivanju što je dobro i što je zlo.
Ovdje mi je bilo stalo
do toga, da vam pojasnim srž ljudskoga problema. Želio sam vam pokazati, gdje se
nalazi linija što razdvaja raj od ljudske patnje. Želio sam vam pokazati, da mi sami
sebe svakodnevno izgonimo iz raja, time što donosimo naše sudove.



2. Ovako od sebe činite bespomočno biće

Povjerenje me bez ikakve
sumnje čuva od opasnosti mnogo bolje nego strah.
Grijeh nije prirodan zakon. To je čista izmišljotina ljudi, koja ima jednu jedinu
svrhu, ovladavanje drugim ljudima. Sve dok netko dozvoljava da se prema njemu tako
postupa, ne može postati stvarno snažnim čovjekom.

2.3 Neprihvaćanje odgovornosti

Ovo je naš "normalan" misaoni mehanizam: sve dok se sve odvija povoljno po
nas, mi se osjećamo odgovornima; kada se dogodi nešto što nam ne odgovara, tražimo
krivce negdje drugdje.
Mi smo uvijek samo žrtve našeg vlastitog načina razmišljanja. Naša moč je
tolika, da sebe možemo učiniti bespomočnim žrtvama, ako to želimo.

2.4 Uplitanje

Do ovog uplitanja dolazi,
naravno, u ime vrline. Ta nismo neljudi, želimo pomoći, konačno, mi to znamo bolje.
Što znači bolje? Tko odlučuje što je bolje? O tome odlučuju dobri. Tko su dobri? Tko
odlučuje o tome, tko su dobri? Naravno, dobri sami. A ako se loši takoder osjećaju
dobrima - što je u politici uobičajeno? Što onda?
Ovdje se nalazimo u punom sukobu. Uplitanje je praktički uvijek povezano s
donošenjem suda: suđenje uvijek uzrokuje sukobe. Ljudi koji imaju unutrašnje
sukobe, pokušavaju riješiti sukobe kod drugih; to jednostavno nije moguće. To nije
bilo moguće tijekom cijele povijesti čovječanstva, to nije moguće danas, a neće biti
moguće niti za tisuću godina.

2.5 Traženje u izvanjskom svijetu

Mi smo navikli da pomoć, rješenje problema i odgovore uvijek tražimo van
nas samih. I to opet pokazuje, da mi očito nemamo povjerenja u našu moć i mudrost.
Da smo našu moć opet dali drugima.
Bilo bi mnogo bolje kada o nekim stvarima ne bi do u beskonačnost
raspravljali, nego ih jednostavno napravili.
Istina je jednostavna: tko jednostavne stvari čini kompliciranima, budala je, jer
blokira sebe samoga u svom razvoju.

2.6 Racionalnost

Istinsko znanje dolazi iznutra. Što više netko istiće svoju racionalnost, tim
manje vjeruje samome sebi, odnosno svome znanju koje dolazi iznutra.


2.8 Nesposobnost da se samostalno i logično
razmišlja

Mi ljudi općenito smatramo, da smo bića koja logično misle. I mnogo držimo
do naše sposobnosti mišljenja.
Ne postoji samo jedan ili-ili, dobro ili loše,
postoji takoder "jedno kao i drugo", dobro i loše istovremeno.
I vi ćete kao pojedinac takoder najviše napredovati, ako barem ponekad stavite
u pitanje uobičajena gledišta.

3. Posljedice: problemi su nerješivi

Na vama je, da li iz sebe želite napraviti jednog bespomoćnog ili snažnog
čovjeka.
Ovo je vaš život, a ne moj.
Nužno je da uvidite, u koliko velikoj mjeri sami sebe ograničavate i prema
tome isključujete mogučnost jednostavnih rješenja problema.

Temeljne osnove OTLA-principa

1. Ovako čovjek funkcionira

1.1 Najradikalnije temeljno pravilo

Tko ili što se mora
promijeniti, ako želimo poboljšati neku situaciju? Odgovor uvijek dolazi relativno
spontano: do promjene mora doći u meni samom.
Općenito možemo utvrditi ovakvo stanje: ispravan čovjek očekuje da se drugi
- očito neispravni - promijene. Kako medutim u praksi svatko polazi od toga da se
drugi trebaju promijeniti, sasvim je logično da se ne mijenja nitko i ništa.

Ako sebe mijenjate,
mijenja se svijet! Osjećate li, kolika se moć tu krije?

Ova je istina bila poznata takoder i na Istoku već prije tisuća godina:

Ako želiš državu dovesti u red,
moraš dovesti red u pokrajine.
Ako želiš dovesti u red u pokrajine,
moraš dovesti u red gradove.
Ako želiš gradove dovesti u red,
Moraš dovesti u red porodice.
Ako porodice želiš dovesti u red,
Moraš svoju vlastitu porodicu dovesti u red.
Ako želiš vlastitu porodicu dovesti u red,
Moraš sebe dovesti u red.
Toliko jednostavno je to. A očito je ipak tako teško.
Zbog toga naši političari nikada neće moći riješiti naše probleme. Prema
definiciji, političar je čovjek, koji se miješa u stvari drugih ljudi.

1.2 Princip slobodne volje

Sloboda da
mislimo što hoćemo, znaći takoder da smo odgovorni za ono što mislimo. A to ima
posljedice jer naše mišljenje vrši utjecaj na naše osjećaje i djela. Sloboda je uvijek
povezana s odgovornošću. Kako svaki čovjek o svijetu može misliti što hoće, on ne
može izbjeći odgovornost za to. Nitko ga ne sili da misli, kako je svijet loš - to je
njegova odluka, on je jedini odgovoran za nju! Čak i ako šest milijardi ljudi misli da
je svijet loš, vi, dragi čitaoci i čitateljice, imate još uvijek mogućnost da mislite
suprotno! Vi snosite odgovornost, a i posljedice; kakve su to posljedice, vidjeti ćemo
u poglavlju akcija = reakcija.

Budućnost je
moguće predvidjeti samo u slučaju, ako dotični čovjek ili ljudi ne mijenjaju svoje
mišljenje. Ali čim netko promijeni način mišljenja, time mijenja i svoju budućnost.

1.3 Čovjekov potencijal

Ljudski potencijal - vaš potencijal - sastoji se od dvije temeljne osobine: od
energije i inteligencije.
Iz te prve stvarnosti, iz
mišljenja glavom, proizlaze svi naši problemi. Glavom mi sudimo i osudujemo i
uplićemo se sve više u bezbrojne probleme. Da se problemi ne mogu riješiti glavom,
vidljivo nam je, ako pogledamo oko sebe, naš svijet raspolaže znanjem kakvo još
nikada u povijesti čovječanstva nije postojalo. Ali to je čisto znanje glave, uma. A
posljedica toga je, da svijet ima toliko problema, kao nikada do sada. Kada bi intelekt,
naša glava, stvarno bila sposobna riješiti probleme, mi bi trebali biti skoro bez ikakvih
problema - zbog toga, što je naše znanje tako veliko. Ali svatko zna, da to nije slučaj.
Nasuprot nadaleko raširenog praznovjerja (praznovjerje nije postojalo samo u
Srednjem vijeku!), racio, mišljenje glavom, jako je ograničeno. Uz pomoć
ograničenog načina razmišljanja, mi ne možemo riješiti probleme bezgraničnog
života. Bilo bi vrijeme, da to konačno jednom shvatimo.

No na sreću po nas, čovjek se ne sastoji samo od ove prve - ograničene -
stvarnosti. Svaki čovjek posjeduje jednu takozvanu drugu realnost. Ta druga stvarnost
više nije ograničena, ona je neograničena. To je područje ne-objašnjivog, sinteze a ne
analize. Ovdje se dakle ne raščlanjuje nego se sastavlja. Ovdje se ne vidi dualnost,
dvojstvo, nego jednota, a to znaci: ovdje se ne sudi. Logična je posljedica: na tom
području ne nastaju problemi, tu nema sukoba. Upravo zato što se ne sudi, što se ne
raščlanjuje niti analizira. To područje je područje vječnoga SADA, a to znači: nema
niti sumnje niti straha. Sumnja i strah proizlaze isključivo iz razmišljanja o
budućnosti. Kako ovdje ne postoji budućnost, ne postoje ni spomenute sumnje i
strahovi: to, sasvim jednostavno, nije moguće. A kako ovdje ne postoji niti prošlost,
tu nema niti osjećaja krivnje, koji bi nas mogli mučiti. Osjećaji krivnje imaju svoj
izvor u prošlosti: u stvarima, za koje mislimo da smo ih krivo napravili.
Ako ne postoji strah, ne postoji sumnja, ne postoji osjećaj krivnje, što onda
postoji? Postoji povjerenje. Ovo područje je područje apsolutnog povjerenja.
Povjerenje u život, u univerzalnu inteligenciju, u Boga - svejedno kako želite ovu
moć nazvati.

Sažetak bi bio: čovjek - svaki čovjek - sastoji se od jedne ograničene i jedne
bezgranične inteligencije. Ljudima je ostavljeno na volju (princip slobodne volje!), na
koju će se od ovih dviju inteligencija htjeti oslanjati. Mene u vezi s ovim zanima
jedno jedino pitanje: kako ću aktivirati u meni prisutnu univerzalnu inteligenciju?
Ovo pitanje je moguće i drugačije formulirati: kako da čujem Boga u meni?
OTLA-princip na ovo daje jednostavan i jasan odgovor. (Kada tako ne bi bilo,
ovu bi knjigu smjesta mogli baciti).

2. Ovako funkcionira univerzum / život

2.1 Sve je vibracija / energija

Ako želite svoje probleme optimalno riješiti, ako želite svoje ciljeve doseći
brzo i s malo truda, tada morate na umu uvijek imati ovu činjenicu: sve je vibracija -
a time i promjenjivo. I beton je takoder vibracija - i on je promjenjiv. I nemoguć
suradnik, gospodin Majer, i on je vibracija - i on se može promijeniti. I autističko
dijete je vibracija - dakle promjenjiv (iako će školska medicina možda upotrijebiti
riječ "neizlječiv"). Za materijalistički usmjerenu školsku medicinu je, naravno, mnogo
toga neizlječivo. Ovo, medutim, na nikoji način ne odgovara iskustvima do kojih se
stalno dolazi (što je i Isus demonstrirao), i nikako ne odgovara najnovijim spoznajama
iz područja atomske fizike. Mi rasipamo naše vrijeme - i naš novac - ako se držimo
materijalističkih pokušaja objašnjavanja. Puno je bolje da se držimo fundamentalnih,
univerzalnih temeljnih principa. A takav temeljni princip glasi, kako je rečeno: sve je
vibracija.

Ako mislite da je svijet dolina suza, svojim se mislima spuštate naniže. To je
tako.
Ako mislite da je svijet radosna svečanost, svojim se mislima uzdižete. Sasvim
sigurno.
To nije mistika, nije religija.
Toje čista fizika.



2.2 Objektivni svijet je mistika

Svijet je ono, što vi o njemu mislite!
Ne postoji dakle samo jedan svijet, već postoje mnogi svjetovi. Svaki čovjek
živi u svojem vlastitom svijetu, kojeg je sam sebi zamislio. Ako je ta činjenica
poznata, mora se postaviti sljedeće pitanje: koji je čovjek tako glup te sebi zamišlja
jedan loš svijet? Očito ima takvih. To su svi oni, koji još nisu čuli, da objektivan svijet
uopće ne postoji. I da su, prema tome, nasjeli tisućama godina staroj zabludi - na
svoju vlastitu štetu.
Da se krivo ne shvatimo: naravno da postoje takozvane objektivne veličine.
Jedan je čovjek, primjerice, visok 1,80 m, a drugi 1,70 m. Onaj prvi je dakle
objektivno viši od drugog. Ali ovdje se radi o nečem drugom: radi se o tome kako se
djeluje na druge ljude, a to znači: radi se o osjećaju. To je stvarna realnost. Netko
osjeća (!) da je 1,80 m visok čovjek vrlo visok, netko drugi ima osjećaj da je to
normalna visina. Svatko ima svoju osobnu istinu - a ta istina dolazi iznutra. To je
osjećaj.
Znanstvena utemeljena izjava "ne postoji objektivan svijet" znači: ne postoji
samo jedna istina. Postoje mnoge istine. Svaki čovjek ima svoju osobnu istinu. Što je
posljedica toga? O istini se ne može diskutirati! Sve, što smatrate istinom, jest istina!
Ako, međutim, neki drugi čovjek suprotnost tome smatra istinom, tada je to njegova
istina. Na ovoj misaonoj osnovi mogli bi nestati svi sukobi, svi ratovi. Zbog istine se
ne može prepirati, jer ne postoji samo jedna istina. U tome je i istočna mudrost (vidi,
Hermann Hesse), koja kaže da je suprotnost od "istine" takoder "istina". Što ne znaći
ništa drugo do:
Ništa nije istina: sve je istina.

2.3 SvejeJEDNOTA

Ne postoji odijeljenost između ljudi, ne
postoji odijeljenost između čovjeka i prirode, i ne postoji odijeljenost između bilo
kakvih događaja, bez obzira koliko bili medusobno udaljeni!
Drugačije rečeno, to znaći da na svakoj točki svemira postoje informacije o
cjelini. Još jasnije formulirano, to znaći: svaki čovjek posjeduje cjelokupno znanje
svemira, posjeduje sveznanje! To su mudraci Azije oduvijek tvrdili; danas to
potvrduju spoznaje atomske fizike. U vezi s time, još jednom navodim atomskog
fizičara J. E. Charona: "Svaki atom je povezan sa svakim drugim atomom u svemiru i
to preko supstance (duha!) antimaterije ... Cjelokupno znanje je potencijalno dostupno
svim atomima svemira."
Predočite sebi: ništa, što se u svijetu (a takoder i u svemiru!) događa, nije
odijeljeno od vas. I obratno: sve što radite, sve se odražava na cijeli svijet (i cijeli
svemir!)! Osjećate li vašu odgovornost? Ova spoznaja oduzima dah u pravom smislu
riječi. Sve što radite - i mislite! - odražava se ne samo u vašoj porodici ili vašem
poduzeću, ne, to se odražava u cijelom svemiru. Recite sada, jeste li močan ili
bespomočan čovjek? Vidite, stalno se vraćamo na istu temu: na neshvatljivu moć koju
čovjek posjeduje.
Do sada smo utvrdili:
Mističari su znali: sve je JEDNO.
Atomski fizičari znaju: sve je JEDNO.

2.4 Totalna komunikacija

Ako ozbiljno uzmemo temeljne tvrdnje "sve je vibracija" i "sve je JEDNO",
tada u svemiru postoji totalna komunikacija - sve komunicira sa svime; htjeli mi to ili
ne. Nitko nije izoliran; nitko sebe ne može izolirati. To ima po svakog čovjeka - a
posebno za menadžerstvo i prodaju - dramatične posljedice. OTLA-princip koristi
ovu činjenicu. Brojni problemi nisu rješivi bez znanja o toj totalnoj komunikaciji.
Zamislite sebi: vi komunicirate sa svime u svemiru, a svemir komunicira s vama!
Pitanje je samo, da li slušate...
Za atomske fizičare je to očito samo po sebi shvatljivo. Čujmo, što J. E.
Charon ima na ovo reci: "Tko je, primjerice, u našoj navodno tolikoj naprednoj
civilizaciji, još sposoban da razumije govor kamena i stabla?"


3. Posljedice: problemi su rješivi

Postoje ljudi, koji misle da se izvjesni problemi ili sukobi ne mogu riješiti. Oni
su u pravu iz dva razloga: prvo, jer je svijet ono što svaki čovjek o njemu misli
(poglavlje 2.2), i drugo, jer mnogi problemi stvarno nisu rješivi s uobičajenim
načinom razmišljanja.
Ja zastupam mišljenje, da su svi problemi i sukobi rješivi. I ja sam u pravu iz
dva razloga: prvo zato, jer je svijet ono što o njemu mislim, i drugo, jer predlažem
radikalno drugaciji način razmišljanja.

Ovdje ću ukratko sažeti principe, koje je po mojem mišljenju potrebno
poštovati:
1. Svaki čovjek mora s promjenama početi kod sebe. Prestanimo se miješati u
stvari drugih ljudi.
2. Svaki čovjek raspolaže sa slobodnom voljom: on može misliti što hoće. On
može svoje mišljenje u svakom trenutku promijeniti - čime mijenja i svoju
budučnost.
3. Potencijal svakog pojedinca nije ograničen, on je neograničen. On mora taj
bezgranični potencijal upotrijebiti, ako želi optimalno riješiti svoje
probleme, a svoje ciljeve postići brže nego do sada.
4. Sve je vibracija/energija. Prema tome, sve je po volji promjenjivo.
5. Ne postoji objektivan svijet. Svijet je ono, što ja o njemu mislim. To
svakom čovjeku daje nezamislivu moć. On može svojim mišljenjem
promijeniti svijet.
6. Sve je JEDNO. Posljedice ove spoznaje su nesagledive; one dovode do
eliminacije konflikata a time i do ekonomičnijeg ponašanja. To znači da
ciljevi se brže dosižu, a problemi brže rješavaju.
7. Potrebno je da se oslobodimo ograničenog ili-ili razmišljanja koje vodi
sukobima, i prijeđimo na ovo-kao-i-ono razmišljanje. To znači: mi
moramo prestati neprekidno donositi sudove.

Rene Egli OTLA - PRINCIP (odlomci iz knjige)

The Teachings of Sri Ramana Maharshi

HAPPINESS
All beings desire happiness always, happiness without a tinge of sorrow. At the same time everybody loves himself best. The cause for love is only happiness. So, that happiness must lie in one. Further that happiness is daily experienced by everyone in sleep, when there is no mind. To attain that natural happiness one must know oneself. For that, Self-Enquiry, 'Who am I?' is the chief means.
CONSCIOUSNESS
Existence or Consciousness is the only reality. Consciousness plus waking we call waking. Consciousness plus sleep we call sleep. Consciousness plus dream, we call dream. Consciousness is the screen on which all the pictures come and go. The screen is real, the pictures are mere shadows on it.
MIND
Mind is a wonderful force inherent in the Self.
That which arises in this body as 'I' is the mind.
When the subtle mind emerges through the brain and the senses, the gross names and forms are cognized. When it remains in the Heart names and forms disappear.... If the mind remains in the Heart, the 'I' or the ego which is the source of all thoughts will go, and the Self, the Real, Eternal 'I' alone will shine. Where there is not the slightest trace of the ego, there is the Self.
"WHO AM I?" - ENQUIRY
For all thoughts the source is the 'I' thought.
The mind will merge only by Self-enquiry 'Who am I?' The thought 'Who am l?' will destroy all other thoughts and finally kill itself also. If other thoughts arise, without trying to complete them, one must enquire to whom did this thought arise. What does it matter how many thoughts arise? As each thought arises one must be watchful and ask to whom is this thought occurring. The answer will be 'to me'. If you enquire 'Who am I?' the mind will return to its source (or where it issued from). The thought which arose will also submerge. As you practise like this more and more, the power of the mind to remain as its source is increased.
SURRENDER
There are two ways of achieving surrender. One is looking into the source of the 'I' and merging into that source. The other is feeling 'I am helpless myself God alone is all powerful and except throwing myself completely on Him, there is no other means of safety for me', and thus gradually developing the conviction that God alone exists and the ego does not count. Both methods lead to the same goal. Complete surrender is another name for jnana or liberation.
THE THREE STATES: WAKING,DREAM AND SLEEP
There is no difference between the dream and the waking state except that the dream is short and the waking long. Both are the result of the mind. Our real state is beyond the waking, dream and sleep states, called turiya.
GRACE AND GURU
I have not said that a Guru is not necessary. But a Guru need not always be in human form. First a person thinks that he is an inferior and that there is a superior, all-knowing, all powerful God who controls his own and the world's destiny and worships him or does Bhakti. When he reaches a certain stage and becomes fit for enlightenment, the same God whom he was worshipping comes as Guru and leads him on. That Guru comes only to tell him 'That God is within yourself. Dive within and realize'. God, Guru and the Self are the same.
SELF-REALIZATION
The state we call realization is simply being oneself, not knowing anything or becoming anything. If one has realized, he is that which alone is, and which alone has always been. He cannot describe that state. He can only be That. Of course we loosely talk of self-realization for want of a better term.
That which 'Is' is peace. All that we need do is to keep quiet. Peace is our real nature. We spoil it. What is required is that we cease to spoil it.
HEART
In the centre of the cavity of the Heart the sole Brahman shines by itself as the atman (Self) in the feeling of 'I'-'I'. Reach the Heart by diving within yourself, either with control of breath, or with thought concentrated on the quest of Self. You will thus get fixed in the Self.
RENUNCIATION
Asked 'How does a grihastha (householder) fare in the scheme of Moksha (liberation)?' Bhagavan said, 'Why do you think you are a grihastha? If you go out as sanyasi (ascetic), a similar thought that you are a sanyasi will haunt you. Whether you continue in the household or renounce it and go to the forest, your mind goes with you. The ego is the source of all thought. It creates the body and the world and makes you think you are a grihastha . If you renounce the world it will only substitute the thought sanyasi for grihastha and the environments in the forest for those of the household. But the mental obstacles will still be there. They even increase in the new surroundings. There is no help in change of environment. The obstacle is the mind. It must be got over whether at home or in the forest. If you can do it in the forest, why not at home? Therefore, why change your environment? Your efforts can be made even now - in whatever environment you are now. The environment will never change according to your desire'.
FATE AND FREEWILL
Freewill and destiny are ever existent. Destiny is the result of past action; it concerns the body. Let the body act as may suit it. Why are you concerned about it? Why do you pay attention to it. Freewill and destiny last as long as the body lasts. But jnana transcends both. The Self is beyond knowledge and ignorance. Whatever happens, happens as the result of one's past actions, of divine will and of other factors.
There are only two ways to conquer destiny or be independent of it. One is to enquire for whom is this destiny and discover that only the ego is bound by destiny and not the Self and that the ego is non-existent.
The other way is to kill the ego by completely surrendering to the Lord, by realizing one's helplessness and saying all the time, 'Not I, but Thou oh Lord' and giving up all sense of 'I' and mine, and leaving it to the Lord to do what he likes with you. Complete effacement of the ego is necessary to conquer destiny, whether you achieve this effacement through self-enquiry or bhakti marga (Path).
JNANI
A jnani has attained Liberation even while alive, here and now. It is immaterial to him as to how, where and when he leaves the body. Some jnanis may appear to suffer, others may be in samadhi; still others may disappear from sight before death. But that makes no difference to their jnana. Such suffering is apparent, seems real to the onlooker, but not felt by the jnani, for he has already transcended the mistaken identity of the Self with the body.
The jnani does not think he is the body. He does not even see the body. He sees only the Self in the body. If the body is not there, but only the Self, the question of its disappearing in any form does not arise.
PRACTICE, DEDICATION AND DEVOTION
In the light of the life and teachings of Sri Ramana Maharshi, the devotees of Arunachala Ashrama believe that spiritual practice (sadhana) is essential. Peace, joy and immortality are available to those aspirants who dedicate themselves to the practice of meditation and Self-enquiry, devotion and dedication. The Grace of the Guru is always present, but this Grace is only fully experienced by those few sincere sadhakas (spiritual aspirants) who devote their lives to the practice of the teachings.
We believe that Sri Ramana Maharshi did not live for his time alone. His presence and guidance can be experienced now just as when he was physically present. Those who turn to him with sincere aspiration and longing, those who try their best to apply his teachings, will feel his Grace and guidance. There is no doubt about this.
In Arunachala Ashrama, Bhagavan Sri Ramana Maharshi remains the teacher and Guru. Lectures and discussions may have a place in an aspirant's life, but Arunachala Ashrama is maintained in a manner that allows visitors and residents to obsorb the teachings of Sri Ramana Maharshi through silence. His teachings are always being disseminated in Silence, and to hear them we must silence our mind. Lectures and discussions can obscurate his silent teachings to the Heart.
"Silence is the ocean in which all the rivers of all the religions discharge themselves." -Thayumanavar
THE GURU
Sri Maharshi did say that a Guru was necessary. He also said that the Guru may not be external, as in his case. Again, upon his physical demise he said that he was not leaving, as he was never identified with the body; meaning, he is present even now.
The truth is that no one can give us liberation. The way can be pointed out, directions can be given. Our intense earnestness and total dedication to the goal is the most essential factor. If we become obsessed with this one thing - realizing Truth-Truth, a physical Guru (if necessary) and all else will be drawn to us automatically. The Guru will come to us when we are ready. We simply need to attend to making ourselves ready and the rest is automatic. For those with faith in the Maharshi's living presence there are no doubts in this matter.

Knjigovođa cijeli dan radi u svom uredu

Zašto bi tvoje dužnosti u životu i tvoje zanimanje trebalo da budu smetnja tvom duhovnom
pročišćenju? Ima li, na primer, razlike između tvojih aktivnosti kod kuće i na poslu? Na poslu
neopterećeno ispunjavaš svoje dužnosti i ne brineš o onome o čemu tvoj poslodavac brine, o svojoj
zaradi. S druge strane, svoje kućne dužnosti ispunjavaš sa osjećanjem vezanosti i brineš da li će
one biti korisne za tebe i tvoju porodicu. Moguće je, međutim, da se sve životne aktivnosti
obavljaju neopterećeno i samo Sopstvo doživljava kao stvarno. Pogrešna je pretpostavka da se
životni zadaci ne ispunjavaju pošteno kada je čovjek učvršćen u Sopstvu. To je kao kada se glumac
preobuče za određenu ulogu, i čak preživljava lik u drami koju izvodi, ali on svo vrijeme vrlo dobro
zna da nije ona ličnost iz drame, već nešto sasvim drugo u stvarnom životu. Na sličan način, zašto
bi tvojoj svjesnosti smetala tjelesna aktivnost, koja stalno stvara osećaj "ja sam tjelo", ako ti
sigurno znaš da nisi tjelo nego Sopstvo? Ništa što tjelo čini ne treba da ometa tvoj boravak u sopstvu.
Ovakva učvršćenost u sopstvu nikada ne može da naškodi pravovremenom ispunjavanju svake
dužnosti koje ima tjelo, isto kao što glumcu uloga na pozornici ne može da naškodi njegovom znanju o pravom stanju u životu.
(Učenje Ramane Maharshija)

Knjigovođa koji cijeli dan radi u svom uredu, pouzdano se bavi svojom dužnošću. Za promatrača
može da izgleda kao da on nosi svu financijsku odgovornost poduzeća. Ali se zna da on nije osobno
odgovoran za prihode i rashode, pa je neopterećen osjećajem "ja sam onaj koji djeluje", iako
istovremeno sasvim predano radi svoj posao. Na isti način je za domaćina koji iskreno traži
oslobođenje, sasvim moguće da ispunjava svoje dužnosti koje su mu zapravo određene karmom,
bez ikakvog osjećanja vezanosti u životu, i da samog sebe vidi kao instrument za obavljanje tog
rada.Takvo djelovanje nije smetnja na putu duhovnog sazrijevanja, niti ova zrelost ometa čovjeka
da ispunjava sve obaveze u svakodnevnom životu. Samospoznaja nije protivna bilo kom djelovanju
i njeno ostvarenje ne ometa aktivnosti nego ih usavršava, niti bilo koja aktivnost onemogućava
samospoznaju.
(Učenje Ramane Maharshija)

Bg: Samo za promatrača izgleda kao da je prosvjetljeni otac porodice obuzet svojim kućanskim
dužnostima, ali on u stvarnosti nije aktivan. Vanjska aktivnost ga ne sprječava od toga da boravi
potpuno slobodan, izdvojen i miran. On je u sebi slobodan od nemirnog stremljenja k djelovanju i
učinku.

Onaj tko je vezan za stvari vanjskog života ne može naći mir ma gdje ga tražio, dok nevezan čovjek živi uvjek u miru.
Stvoreni univerzum nosi sav teret. Ti samo uobražavaš da to činiš. Sav svoj teret moraš da
predaš njemu. Ma šta činio, bićeš samo instrument da se to učini za određeno vrijeme. Ne
uobražavaj da nešto ne možeš da učiniš, ako nemaš želju ili ne doneseš odluku da to učiniš. Nije
želja ta koja ti daje neophodnu snagu. Sva snaga jeste snaga Gospoda.

(Učenje Ramane Maharshija)

Kako nastaje govor? Najprije se iz apstraktnog znanja, čiste svjesti,
izdvaja Ja, ono svojom aktivnošću stvara misli koje se, na kraju, pretvaraju u rječi. Rječi su, prema
tome, praunuci prvobitnog izvora. Ako rječi mogu da imaju toliko djelovanje, koliko je tek moćnija
propovjed u tišini i miru!

Može postojati hiljade misli i sumnji, ali čovjek nikada ne sumnja u postojanje onoga koji misli. TKo je on?
Sve sumnje nestaće samo kada budu nađeni onaj koji sumnja i njegov izvor. Ništa ne
pomaže beskrajno razrješavanje sumnji. Ako rješimo jednu, druga će se pojaviti i tome neće biti kraja.
Ali, ako se pronađe da onaj koji misli (dok čovjek traži njegov izvor), u stvarnosti ne postoji, tada
će nestati sve misli.
Kontroliranje uma svakako označava koncentraciju, ali pod tim Bhagavan nije podrazumijevao da se treba koncentrirati na jednu misao, iako to nije uvjek odbacivao, već na prisustvo samog
postojanja, Bića, na osjećaj "Ja jesam", jedino se tako mogu isključiti misli same od sebe.
Bg: Koncentracija ne znači mišljenje o jednoj stvari. Ona, naprotiv, isključuje sve misli, jer one
sve sprječavaju osjećanje Sopstva. Svo nastojanje se mora usmjeriti na to da se jednostavno
ukloni veo sa vlastitog bivanja, ovde i sada.

(Učenje Ramane Maharshija)

Bg: Ne bavi se time, svejedno je da li se javljaju vizije ili zvuci, praznina ili bilo šta drugo. Ti
postojiš za vrijeme svih tih događaja, i za vrijeme praznine moraš biti tu da bi mogao da kažeš da
si doživio prazninu. Biti stalno učvršćen u ovom "Ti", zadatak je od početka do kraja. U svim
knjigama vedante učenici postavljaju pitanja o ništavilu i praznini i Gurui im odgovaraju. Um gleda
predmete i ima iskustvo praznine ako prestane da ih gleda i osjeća, ali taj um nisi ti. Ti si
neprestano svjetlo koje oba osvetljava, i iskustvo i prazninu. To je isto kao što ti svjetla pozornice omogućuju da vidiš scenu,
glumce i cijeli komad. Kad se svjetla ugase, kažeš da je sve završeno. Postoji još jedna usporedba.
Mi možemo da vidimo predmete oko sebe ako su oni osvetljeni. Ako vlada potpuni mrak, ne vidimo
ih i kažemo da oni ne postoje. Na sličan način postojiš i u praznini koju si spomenuo.
Ti si svjedok tri tjela: grubog, finog i uzročnog. Ti si također svjedok tri vremena: prošlosti,
sadašnjosti i budućnosti, i svjedok si ove praznine. (kad nema uma op.)

Sve dok postoje misli, postojaće i strah.

Istraživanje prolazne prirode vanjskih stvari vodi k opuštenosti i nevezanosti (vairagya).
Stoga je istraživanje prvi i najvažniji korak. Ako ono postane spontano, dovešće do ravnodušnosti
prema sreći, nesreći, slavi, ugodnosti, zadovoljstvu, bolu i dr. Ja-misao se vraća u izvor Ja, u srce,
što je konačni cilj.

(Učenje Ramane Maharshija)