Opraštanje

Mnogo je ljudi koji imaju problema sa opraštanjem. Oni ližu svoje rane i potajno se nadaju da
će onaj ko im je rane zadao “naučiti dobru lekciju”. Ali u svome ogorčenju oni ni ne uviđaju da
neopraštanje izjeda najviše njih same. Njihov imuni sistem gubi svoju potentnost. Duh ozlojeđenosti
ih sve više obuzima, a sa njim i duh kriticizma. Zatim se tu dižu bedemi i osoba počinje da se zatvara
u sebe. Sve ovo ide potpuno drugačijim tokom kad oprostimo.
Kad nas je Isus učio da se molimo riječima “oprosti nam dugove naše kao i mi što praštamo
dužnicima našim”, On je ustvari mislio na to da je takvo ponašanje u skladu sa Njegovim. On ne
pristaje ni na šta manje, osim da ga u potpunosti podražavamo. Mi uživamo duboku radost i mir kad
oprostimo nekome. To je božansko osjećanje. To nije sve. Mi svojim aktom prenosimo to osjećanje i na
onoga kome smo oprostili. Tu leži prava radost. I onaj koji oprašta i onaj kome je oprošteno, osjećaju
radost i mir.
Time dokazujemo da je zakon neba upisan u našem umu i srcu. Ovo je posao koji je Isus radio
na Zemlji. To je posao koji mi kao Njegovi sljedbenici također moramo da radimo. To je zakon
Carstva Nebeskog. Tako se iscjeljuje slomljeni mozak.

Dr. Chalmers: Ljek za slomljeni mozak - izvodi iz knjige

Ljudi se jednostavno ne mijenjaju

Svako zadovoljstvo i satisfakcija koji dolaze iz neumjerenosti, samo su za trenutak aktuelni u
struji života. Pored toga, oni oskudijevaju visokim kvalitetom, dubinom, punoćom i izobiljem radosti,
mira, osjećanjem zadovoljnosti i istinskog duboko ukorijenjenog uzbuđenja koje karakterizira život u
umjerenosti. Također, neumjerenost nastavlja da slama zdravlje mozga.
S druge strane, umjerena stimulacija i uravnotežena aktivnost doprinose na najbolji način
psihološkom zdravlju. Umjerenost čuva od mentalnog i emocionalog sloma. Takve osobe nalaze
zadovoljstvo u uobičajenim svakodnevnim iskustvima. Pozitivan stav i mir i spokoj dolaze sasvim prirodno.
Mnogi od hormona koje proizvodi mozak, putuju nishodno u tjelo bilo krvnim žilama ili
neuronskim omotačima. Mnogi od hormona koji se produciraju u mozgu, produciraju se i u tjelesnim
žljezdama i organima. Oni utječu na naše mišljenje, osjećanja, ponašanje i funkcioniranje. Tjelo i mozak
su blisko povezani. Jedno utječe na drugo.

Princip inertnosti pokazuje naš otpor promjeni stila življenja
Na seminaru profesionalnih psihologa, o strukturi crta ličnosti, renomirani psiholog je
podvukao sljedeće: “Već skoro trideset godina se trudim da pomognem ljudima da se promjene i veoma
sam obeshrabren. Ljudi se jednostvano ne mjenjaju.”
Većina nas ima tendenciju da razvije rutinske obrasce ponašanja. Mi ponavljamo iste obrasce
mišljenja, emotivnog reagiranja i djelovanja. Mi možemo načiniti minorna prilagođavanja, ali
globalan pravac našeg života ostaje isti. Čak i kad su obrasci našeg ponašanja, u smislu stila života,
štetni po nas, mi nastavljamo da ih upražnjavamo.
Kad otkrijemo da nismo srećni u svom životu, mi potražimo profesionalnu pomoć. Ali i onda
se rijetko odlučujemo da nešto promjenimo. Iako osjećamo da su nam promjene neophodne, na primer da
ostavim pušenje, da smanjimo težinu ili da se rješimo svojih opsesija i kompulzija, ili pak da smanjimo
izlaganje stresu, ili promjenimo radno mjesto itd, značajnije promjene ne nastaju lako.
Dakle, kako napraviti promjene koje nije lako napraviti? Tajna uspeha je u metodi “korak po
korak”. Vježbajte se u jednostavnijim strategijama, kako bi se pripremili za one kompliciranije. Idite
“korak po korak” od lakših ka sve težim.
Sa svojim klijentima, ja istražujem one strategije koje su već pokazale svoju valjanost kod
drugih pod sličnim okolnostima. Klijent u dogovoru sa mnom započinje strategiju koja nam se učini
najefikasnijom u njegovom slučaju. Počinjemo od tri četiri najlakše. Kad nijh savladaju prelaze na
teže. Strategije obično mjenjamo svake ili svake druge sedmice.
Nije važno da načinite drastične promjene preko noći. Važno je da odaberete kurs i stalno
napredujete njime, ne osvrćući se na brzinu napredovanja. Ona je individualna. Što dalje odmičete od
“mrtve točke”, to je put sve lakši i zanimljiviji. Jedino što je bilo teško je pokrenuti se.
Za one koji još nisu ojačali svoju volju i svoju snagu da mudro biraju, na primjer, ako žele da se
oslobode prakse prejedanja, frižider ili špajzu treba isprazniti od iskušavajuće hrane. Mi ne možemo u
potpunosti odstraniti hranu kao stimulus. Mi moramo da jedemo da bismo preživjeli. Ali mi možemo
ograničiti količinu hrane koja nam je u svakom trenutku dostupna.
Još jedna strategija je i smanjenje količine hrane koju pripremamo za obrok. Također možemo
da pokušamo i sa izbacivanjem visokokalorične hrane iz frižidera ili ostave. Radeći ove male i
jednostavne stvari, mi stičemo kontrolu nad našim okruženjem i sada više ne kontrolira ono nas nego
mi njega.

Dr. Chalmers: Ljek za slomljeni mozak - izvodi iz knjige

Nove navike izumiru bez vježbanja

Mnogi ljudi sagore mnogo nervne energije pokušavajući da se odupru nečemu što ne žele da
rade, samo zato što su dozvolili nitima loših misli da se zadrže suviše dugo u njihovom umu. Oni se
igraju sa njima sve dok ove ne izgrade dugmiće na krajevima motornih puteva. Oni nisu ni svesni da
na taj način sami sebi pripremaju pad u budućnosti u nekim trenucima nepažnje.
Najbolji način za zaustavljanje impulsa u pupoljku jeste da odemo nazad u um i iskorijenimo
ove motive koji uništavaju karakter, zasadimo sjeme nove namjene i uzgajamo tu novu naviku u
razmišljanju.
Ovo znači, nastaniti je u našem umu permanentno, tako da umjesto da kažemo: “Tako bih volio
da mogu da napravim to, ali neću”, mi istinoljubivo uzviknemo: “Ja zaista ne želim to da napravim, zato i
neću.” Ako imaš problema sa istinoljubivim izgovaranjem ovoga, traži pomoć od Boga. Možda
ustanoviš da je izveo trenutno čudo milosti i podario ti tu svetu žudnju. Nakon svega, Njegova milost
je izvor sile koja je u stanju da nadvlada svaku našu nemoć.
Nemoj praviti izuzetke! Filozofija “samo ovaj put” duboko učvršćuje naviku. Novoj navici je
potrebno da je osnažiš, a ne staroj.
Probaj da se prisjetiš starih vremena kad te je loša navika zamalo u potpunosti savladala i
namerno nađi zamenu za te navike. To je kombinirana strategija razbijanja ritma stare navike i njena
zamjena novom, dobrom.
Uzgred budi rečeno, velika je stvar staru naviku zamijeniti, njoj veoma različitom novom. Na
primjer, umjesto da besposličarite, isplanirajte da odete na plivanje, da opljevite vrt ili odradite dobar
trening. Umjesto kritiziranja, kompliment. Umjesto durenja, smješak. Umjesto prigovaranja, pjesma. I
planirajte ove borbene taktike unaprijed.
Prakticirajte svoju novu naviku kao odgovor na emotivne izazove, kad god vam se za to ukaže
prilika. Nove navike izumiru bez vježbanja. Također i emotivni izazovi na koje se ne odreagira na vrijeme, ispare i ubrzo se više i ne pojavljuju.
Ne zaboravite moć molitve u svojim naporima da savladate loše navike i formirate dobre. Ali
budite sigurni da se molite sa sigurnošću i u vjeri. Kad od Boga zatražite pobjedu nad nekom lošom
navikom, ne zaboravite da zatražite i da vas blagoslovi darovima koji su u suprotnosti sa navikom
koju ste rješili da savladate. Nemojte se u molitvi zadržati samo na lošim navikama.
Umjesto da se u molitvi koncentrirate na to kako nasilan temperament imate, jednostavno ga
priznajte, ali onda tražite od Boga da vas učini mirnima, spokojnima, ljubaznima, uljudnima,
smislenima, strpljivima, spremnima da pomognete… Dok se molite, zamislite emotivna iskustva
povezana sa ovim rječima. Tražite od Boga ove darove i očekujte da ćete ih iskusiti.

Dr. Chalmers: Ljek za slomljeni mozak - izvodi iz knjige

Nove navike

Pretpostavimo sad, da u toku učenja novih puteva u mozgu, skliznete opet na stari put.
Možda ste imali ovakvo iskustvo. Možda ste živjeli novim životom mjesecima i onda odjednom
počnete opet da se ponašate kao i ranije (prije novog iskustva). Izgubili ste kontrolu. Stari đavo vam
opet šapuće u uho, “Aha! Ništa nisi postigao. Nisi se nimalo promijenio. Ostao si isti.” Nikad ne
slušajte taj glas, jer on vas nije podsjetio ni na jednu bitku koju ste idući novim putevima izvojevali niti
vam je išta rekao o fizičkim i kemijskim promjenama koje su se desile na novonastalim moždanim
putanjama. Dakle, kad padnete, ustanite i nastavite da radite na novom putu. Niste izgubili tlo na novom putu – novi dugmići nisu izbrisani slučajnim padom!

Praktiči savjeti u vezi sa započinjanjem “ iscjeljujućeg” ponašanja

Da li vam ikad dojadi pokušavanje da se prisjetite svega onoga što treba da bude napravljeno? Jeste
li poželjeli ikad da drugi malo više povedu računa o svojim brigama – da se sami prisjete gdje su ostavili
ključeve, da sami pamte svoje sastanke, da sami završe svoje obaveze? Jedva da imate vremena da
razmišljate za sebe, a morate da mislite i za druge!
Pa, izgleda da vam je potrebno da stvorite dosta navika. Navike mogu da uštede mnoštvo
energije vašem umu. Dobro ustanovljene navike se odvijaju skoro potpuno automatski. One jedva da
iziskuju razmišljanje.
Skoro svaki rutinski zadatak može postati navika. Sjedite i popišite sve stvari koje radite ili bi
trebalo da napravite. Napravite listu i rasporedite zadatke tako da za svaki nađete najlogičnije mjesto.
Spojite one koji se po svojoj prirodi slažu. Vežite one koji se najlakše zaboravljaju sa onima koje
nikad ne propustite da napravite.
Porodično bogosluženje i vrijeme odvojeno za porodicu, vežite sa dnevnim obrocima ili sa
pranjem zuba. Garderoba nikad neće morati da se podiže sa poda ili stolice ako je tamo i ne ostavite.
Naviknite se da je vraćate na vješalicu i u ormar odmah po skidanju.
Napravite naviku od bilo kog svakodnevnog zadatka – dnevnog, sedmičnog, mjesečnog i
godišnjeg. Vežite ih sve za nešto drugo što nikad ne zaboravljate. Vizualizujte tu radnju – zamislite
sebe kako izvodite određenu naviku u određeno vreme. Vaš mozak će se postarati da se sve odvijaju
po planu, a vi ćete uštedjeti sebi obilje energije.
Navike mogu biti stvorene bilo kad u životu. Rano djetinjstvo je, naravno, najbolje vrijeme za
početak. Moždane ćelije koje se tada udruže u izvršavanju zadatka, ostaju udružene i u budućnosti.
Asocijativne mreže sačinjene od specifičnih neurona koji izvode određeni zadatak, veoma se brzo
ustanovljavaju. Ove mreže se odupiru rearanžirenju za potrebe drugih zadataka. Ovo je jedan od
razloga zašto su prvostvorene mreže ujedno i najtrajnije. Ponavljanje je svakako još važniji razlog.
Neke navike je lakše stvoriti od drugih, jednostavno zato što nasljeđujemo drugačije sklonosti.
Zbog široko rasprostranjenog prakticiranja loših navika tokom vjekova, one se mnogo lakše formiraju
od dobrih i teže ih je se osloboditi kad su jednom uspostavljene.
Ako su mala djeca prepuštena sama sebi, lakše će naučiti da čine loše nego li dobro. Kao što
Biblija kaže, mi smo “rođena djeca gnjeva”- “sinovi protivljenja.”
Navike, kao i bilo koje druge moždane aktivnosti, usklađuju se sa ritmičkim obrascem nervnog
sistema. Lako je utonuti u san i probuditi se iz njega u određeno vrijeme dana – ogladnjeti u vrijeme
obroka… Čak se i bubnjanje prstima po stolu ili regularna terevenka pijanca odvija po u nekom
ritmu.

Dr. Chalmers: Ljek za slomljeni mozak - izvodi iz knjige

Loše navike

Prije oko sto godina, cjenjeni psiholog Vilijam Džejms (William James) je nagovjestio
molekularne osnove navike sljedećim rječima: “Kad bi mladi samo mogli znati kako će brzo dobiti pun
naramak navika, obratili bi više pažnje na svoje ponašanje u konkretnim slučajevima. Mi smo ti koji
tkamo vlastitu svoju sudbinu, dobre ili zle, ali nikad neutralne.
Svaki, čak i najmanji potez vrline ili pak poroka, ostavlja svoj trag koji nikad nije beznačajan.
Pijani Rip Van Vinkl (Rip Van Winkle), iz Džefersonovog (Jafferson) komada, izgovara se za svaku
novu zapostavljenu dužnost rječima: “Ovu ne brojim.” Pa! On je ne mora brojati, a ni ljubazno Nebo
ne mora, ali ona je i pored toga ubrojana. Negdje među njegovim nervnim ćelijama i vlaknima,
molekule su je ubrojale, registrirale i pohranile, kako bi je upotrijebili protiv njega kad naiđe sljedeće
iskušenje. Ništa, što smo ikad napravili, u doslovnom naučnom smislu, nije isparilo iz mozga.
Ovo naravno ima svoje kako loše tako i dobre strane. Kao što ponavljanim pijenjem postajemo
alkoholičari, tako isto postajemo sveci u moralnom i autoriteti i eksperti u praktičnim i naučnim
sferama, mnoštvom pojedinačnih djela i sati provedenih u radu.”
Zatim, Dr. Džejms dodaje: “Neka nijedan mladi čovek nema neizvjesnosti u vezi ishoda svog
obrazovanja, koje god ono branše bilo. Ako ostane vjeran poslu svakog sata u radnom danu, rezultat
slobodno može prepustiti samom sebi. Može sa sigurnošću računati na to da će se jednog predivnog
jutra probuditi kao kompetentan stručnjak u svojoj generaciji, bilo kojom oblašću da se bavio. Tiho i
neprimjetno, između svih elemenata njegovog posla, u njegovom umu se izgradila moć procjene, poput
dragocjenog posjeda koji ne može nestati. Mladi bi trebali unaprijed da znaju ovu istinu. Ignoriranje iste
je vjerovatno zaslužnije za obeshrabrenje i malodušnost kod mladih pri izboru zanimanja, nego li svi
ostali uzroci zajedno.”
Kako je to jedan vizionar i napredni učitelj morala rekao: “Bit ćemo onoliko samostalni, za
vrijeme i vječnost, koliko su nam to omogućile naše navike.” Nema ničeg tajnog u prirodi nečijeg
karaktera. “Karakter se otkriva ne kroz povremena dobra ili loša djela, već kroz namjere koje se
ispoljavaju kroz naučene rječi i djela.”

Dr. Chalmers: Ljek za slomljeni mozak - izvodi iz knjige