Osho Enlightenment

Osho Enlightenment
Osho : I am reminded of the fateful day of twenty-first March, 1953. For many lives I had been working -- working upon myself, struggling, doing whatsoever can be done -- and nothing was happening. Now I understand why nothing was happening. The very effort was the barrier, the very ladder was preventing, the very urge to seek was the obstacle. Not that one can reach without seeking. Seeking is needed, but then comes a point when seeking has to be dropped. The boat is needed to cross the river but then comes a moment when you have to get out of the boat and forget all about it and leave it behind. Effort is needed, without effort nothing is possible. And also only with effort, nothing is possible. Just before twenty-first March, 1953, seven days before, I stopped working on myself. A moment comes when you see the whole futility of effort. You have done all that you can do and nothing is happening. You have done all that is humanly possible. Then what else can you do? In sheer helplessness one drops all search. And the day the search stopped, the day I was not seeking for something, the day I was not expecting something to happen, it started happening. A new energy arose -- out of nowhere. It was not coming from any source. It was coming from nowhere and everywhere. It was in the trees and in the rocks and the sky and the sun and the air -- it was everywhere. And I was seeking so hard, and I was thinking it is very far away. And it was so near and so close. Just because I was seeking I had become incapable of seeing the near. Seeking is always for the far, seeking is always for the distant -- and it was not distant. I had become far-sighted, I had lost the near-sightedness. The eyes had become focussed on the far away, the horizon, and they had lost the quality to see that which is just close, surrounding you. The day effort ceased, I also ceased. Because you cannot exist without effort, and you cannot exist without desire, and you cannot exist without striving. The phenomenon of the ego, of the self, is not a thing, it is a process. It is not a substance sitting there inside you; you have to create it each moment. It is like pedalling bicycle. If you pedal it goes on and on, if you don't pedal it stops. It may go a little because of the past momentum, but the moment you stop pedalling, in fact the bicycle starts stopping. It has no more energy, no more power to go anywhere. It is going to fall and collapse.
window.google_render_ad();
The ego exists because we go on pedalling desire, because we go on striving to get something, because we go on jumping ahead of ourselves. That is the very phenomenon of the ego -- the jump ahead of yourself, the jump in the future, the jump in the tomorrow. The jump in the non-existential creates the ego. Because it comes out of the non-existential it is like a mirage. It consists only of desire and nothing else. It consists only of thirst and nothing else. The ego is not in the present, it is in the future. If you are in the future, then ego seems to be very substantial. If you are in the present the ego is a mirage, it starts disappearing. The day I stopped seeking... and it is not right to say that I stopped seeking, better will be to say the day seeking stopped. Let me repeat it: the better way to say it is the day the seeking stopped. Because if I stop it then I am there again. Now stopping becomes my effort, now stopping becomes my desire, and desire goes on existing in a very subtle way. You cannot stop desire; you can only understand it. In the very understanding is the stopping of it. Remember, nobody can stop desiring, and the reality happens only when desire stops. So this is the dilemma. What to do? Desire is there and Buddhas go on saying desire has to be stopped, and they go on saying in the next breath that you cannot stop desire. So what to do? You put people in a dilemma. They are in desire, certainly. You say it has to be stopped -- okay. And then you say it cannot be stopped. Then what is to be done? The desire has to be understood. You can understand it, you can just see the futility of it. A direct perception is needed, an immediate penetration is needed. Look into desire, just see what it is, and you will see the falsity of it, and you will see it is non-existential. And desire drops and something drops simultaneously within you. Desire and the ego exist in cooperation, they coordinate. The ego cannot exist without desire, the desire cannot exist without the ego. Desire is projected ego, ego is introjected desire. They are together, two aspects of one phenomenon. The day desiring stopped, I felt very hopeless and helpless. No hope because no future. Nothing to hope because all hoping has proved futile, it leads nowhere. You go in rounds. It goes on dangling in front of you, it goes on creating new mirages, it goes on calling you, 'Come on, run fast, you will reach.' But howsoever fast you run you never reach. That's why Buddha calls it a mirage. It is like the horizon that you see around the earth. It appears but it is not there. If you go it goes on running from you. The faster you run, the faster it moves away. The slower you go, the slower it moves away. But one thing is certain -- the distance between you and the horizon remains absolutely the same. Not even a single inch can you reduce the distance between you and the horizon. You cannot reduce the distance between you and your hope. Hope is horizon. You try to bridge yourself with the horizon, with the hope, with a projected desire. The desire is a bridge, a dream bridge -- because the horizon exists not, so you cannot make a bridge towards it, you can only dream about the bridge. You cannot be joined with the non-existential. The day the desire stopped, the day I looked and realized into it, it simply was futile. I was helpless and hopeless. But that very moment something started happening. The same started happening for which for many lives I was working and it was not happening. In your hopelessness is the only hope, and in your desirelessness is your only fulfillment, and in your tremendous helplessness suddenly the whole existence starts helping you. It is waiting. When it sees that you are working on your own, it does not interfere. It waits. It can wait infinitely because there is no hurry for it. It is eternity. The moment you are not on your own, the moment you drop, the moment you disappear, the whole existence rushes towards you, enters you. And for the first time things start happening. Seven days I lived in a very hopeless and helpless state, but at the same time something was arising. When I say hopeless I don't mean what you mean by the word hopeless. I simply mean there was no hope in me. Hope was absent. I am not saying that I was hopeless and sad. I was happy in fact, I was very tranquil, calm and collected and centered. Hopeless, but in a totally new meaning. There was no hope, so how could there be hopelessness. Both had disappeared. The hopelessness was absolute and total. Hope had disappeared and with it its counterpart, hopelessness, had also disappeared. It was a totally new experience -- of being without hope. It was not a negative state. I have to use words -- but it was not a negative state. It was absolutely positive. It was not just absence, a presence was felt. Something was overflowing in me, overflooding me. And when I say I was helpless, I don't mean the word in the dictionary-sense. I simply say I was selfless. That's what I mean when I say helpless. I have recognized the fact that I am not, so I cannot depend on myself, so I cannot stand on my own ground -- there was no ground underneath. I was in an abyss... bottomless abyss. But there was no fear because there was nothing to protect. There was no fear because there was nobody to be afraid. Those seven days were of tremendous transformation, total transformation. And the last day the presence of a totally new energy, a new light and new delight, became so intense that it was almost unbearable -- as if I was exploding, as if I was going mad with blissfulness. The new generation in the West has the right word for it -- I was blissed out, stoned. It was impossible to make any sense out of it, what was happening. It was a very non-sense world -- difficult to figure it out, difficult to manage in categories, difficult to use words, languages, explanations. All scriptures appeared dead and all the words that have been used for this experience looked very pale, anaemic. This was so alive. It was like a tidal wave of bliss.

Korijeni nezadovoljstva

Kad je Buddha govorio o potrebi da se prepozna patnja, odnosilo se to na čitav raspon osjećaja od najblaže nelagode do blokirajuće boli. No govorio je i o nečem još temeljnijem: našem stanju bivanja koje nas čini ranjivima na patnju. Ovo nas dovodi do sasvim osnovnog pitanja: Zašto smo uopće podložni patnji? Zašto se čak i nakon sasvim ugodnih i ispunjujućih iskustava naposljetku vraćamo u stanje neispunjenosti? Ako bi mogli identificirati izvore nezadovoljstva, možda ih možemo umanjiti ili čak ukloniti. Istovremeno, dok tražimo izvore nezadovoljstva suočavamo se s još jednim osnovnim pitanjem: Da li se ti korijeni nalaze vani, u okolišu, ili borave u nama? Ovo možemo razmotriti eksperimentalno. Uzmimo osobu dobrog fizičkog i psihološkog zdravlja i postavimo ju u uvjete samoće. Pobrinimo se da je soba ugodna i čista, te da se sve fizičke potrebe kao hrana i osobna higijena mogu prikladno zadovoljiti. Jedina zabava koju toj osobi ostavljamo su njeno vlastito tijelo, um i spokojan okoliš. Što se događa ovoj osobi dok prolaze dani, tjedni i mjeseci u izolaciji? U većini slučajeva jedinka ubrzo pati od dosade i nemira, a pojavljuje se i sve dublji osjećaj žalosti. Premda um nije izložen nikakvim bolnim podražajima iz okoliša, ipak postaje sve nemirniji i uzrujaniji. Dolazi do frustracije kroz razmišljanje o mnogim stvarima koje osoba želi ali ne može imati, a bezazleni događaji kao manji zvukovi i nesavršenosti u posluženoj hrani potiču intenzivnu iritaciju, pa čak i neobuzdani bijes. Budizam bi rekao da se ovakvi emocionalni izljevi ne mogu pripisati nebitnim vanjskim iritacijama; niti suštinski potiču iz relativne osjetilne i socijalne deprivacije. Oni izviru iz neravnoteže uma, koja je sada razotkrivena u odsustvu vanjskih distrakcija.
Ne čudi stoga da samica predstavlja strogu kaznu u zatvorima. U izolaciji od distrakcija uobičajenog zatvorskog života, osuđenik je podvrgnut neublaženim mućenjima vlastitoga uma. Buddha zato kaže:
Um iskrivljenih svrha Uzrokuje veću patnjuNo [što uzrokuje] napadač žrtvi, Ili neprijatelji neprijateljima.
Jasno je da zatvorska ćelija nije neutralni okoliš sugeriran u gornjem eksperimentu. Ali meditanti na dugim povlačenjima često se podvrgavaju veoma sličnim uvjetima. Tijekom ranih stupnjeva izolacije, um postaje ispunjen divljim mislima i emocijama. Ako meditant za ovu nevolju okrivi okoliš - vanjske osobne ili neosobne podražaje - ostaje zarobljen u njoj. Frustracija, zamjeranje i bijes rastu u emocionalnoj agoniji koja se stišava samo s izlaskom iz samoće i promjenom okoliša. S druge strane, ako usamljeni praktičar prepozna da istinski izvor nemira počiva u njegovom umu, time otvara vrata slobode od mentalnih jada. Pod vještim vodstvom, i uz pozitivnu motivaciju, može umiriti ove jade i pronaći neiscrpno vrelo dobrote i radosti koje počiva u najunutarnjijim razinama njegova uma. S ovime počinje iskustvo neusporedivog stanja dobrobiti i blagodati, koje ne nastaje iz vanjskih ugodnih podražaja, već iz skladnog uma. Buddha zato kaže:
Um usavršenih svrha Donosi veliku sreću.Očevi, majke i drugi prijateljiNe uzrokuju nikom takvu sreću.
Tijekom dana, iskrivljenja u našem umu povremeno navaljuju s odbojnošću prema nepoželjnim događajima, ili s uzrujanim prianjanjem prema poželjnim. Konceptualna zbrka i emocionalni nemir koji se tako dojmljivo ispoljavaju u samoći, samo su tanko zakriti u dinamici našeg društveno aktivnog života. Ukoliko želimo pronaći izvor našeg nezadovoljstva, moramo tražiti u mentalnom području ovih jada. Kao što je već jasno, zadatak identificiranja punog opsega patnje i njenog nastanka, te oslobađanje sebe zauvijek od njih, smatra se temeljnim izazovom u budizmu. Ovdje se bavimo s nečim što nadilazi samo pronalaženje duhovnog blagostanja u ovom životu: želimo dokraja iskorijeniti izvore nezadovoljstva u ovom i svim budućim postojanjima.
Buddha je podučavao da nas dvije sile bacaju u uvjetovano postojanje: mentalni jadi (skt. kleša) i činovi pod njihovim utjecajem (skt. karma). Ovi činovi ostavljaju utiske u našem umu, koji uvjetuju buduća rođenja. Da bi ovi utisci u toku svijesti utjecali na buduće živote, moraju ih stimulirati mentalni jadi kao, naprimjer, prianjanje. Ukoliko nema stimulacije, oni ostaju latentni. Zato, čak i da netko ima ogromnu zbirku nepovoljnih utisaka u svom umu, ako naknadno oslobodi um od svih jada, ovi utisci ne mogu proizvesti karmičke posljedice. Iz ovog razloga važnije je identificirati i odagnati ove mentalne jade nego njihove karmičke utiske. Između dva izvora patnje - mentalnih jada i ojađenih činova - prvi je važniji. Temeljni jadi uma poznati su u budizmu kao tri otrova: neznanje, mržnja i prianjanje. Među njima, neznanje je korijen iz kojeg niču mržnja i prianjanje. Svi drugi mentalni jadi, kao zavist, sebičnost i ponos, posljedica su ova tri otrova.

Mali vodič kroz Buddhadharmu - Preliminarna učenja
Priredio HOKAI D. SOBOL Sva prava pridržana Shingon Centar © 2001

The realized have said that the Self is unbound

If you hold onto your pride or ego, you will drown.
One who has been performing rituals to gain spiritual knowledge has wasted his life.
All worldy affairs are managed by the intellect.
An ignorant one binds himself with his own concepts.
The realized have said that the Self is unbound.
Awareness exists in sleep but it is not noticed. The air in this room is invisible - but it still exists.
When perception arose, concepts of space, time and object were (seemingly ) created.
As is your conviction ( I am the body - I am the Self ), so will be your experience.
By giving up 'I know and I don't know' , one attains the natural state.
Advaita, without duality, means you are alone, there is none else.
The one who conceives is without any form.
Do not waste your time getting involved in others' affairs.
Never harbor hatred in the mind.
Truth is without any distinction.
When duality ends, there is no sin or merit.
Do not be concerned about anything. One has to act without pride of knowledge.
Your birth will be in vain if you do not utilize it for understanding Reality.
If one tries to 'see' IT, it will recede.
You have to seize the trophy yourself.
One should again and again take notice of how this general pure knowledge pervades us before ittakes up an object. ( As between pure intelligence and a thought )

Smrt i prolaznost

Kako da se probudimo iz meteža osam svjetovnih briga, gdje kao da većinu odluka donose naše navike, a ne naše najbolje procjene? Kako da se uskladimo s činjenicom da svaki titraj u oceanu života lako narušava našu krhku ravnotežu? Jedan od načina je suočavanje s najstarijom iluzijom života - iluzijom o vlastitoj smrtnosti.
Svi priznajemo da ćemo jednog dana umrijeti, a po nekima su ljudska bića jedina sposobna predmnijevati svoju smrt. Premda imamo tu sposobnost, mnogi ju nastoje što više zatomiti. Izbjegavamo pomisao o vlastitoj smrtnosti, a kad baš moramo mislimo, "Naravno da ću umrijeti, ali ne danas, bar ne u skoroj budućnosti." Smrt odgurujemo u nejasnu budućnost koja nam ne prijeti i ne utječe na naš način življenja. Na ovaj način ignoriramo ključni aspekt života - činjenicu da je prolazan i svakog dana neizvjestan. Tako stvaramo iluziju besmrtnosti.
Jedna posljedica iluzije besmrtnosti je da se gubimo u trivijalnostima koje ispunjavaju svakodnenvi život. Usrdno se trudimo oko osam svjetovnih briga, tako da nas na kraju svladavaju mentalni jadi sebičnosti, zavisti, ponosa i gluposti skupa sa štetnim ponašanjem koje iz njih kulja. Vodeći takav život možemo osjetiti dublje nezadovoljstvo - naročito kad stvari ne idu najbolje - a to može potaknuti težnju za duhovnom praksom. No naši će pokušaju biti slabi i nestalni, i često samo još jedan izraz svjetovnog traženja privremenog olakšanja i odmora od nezadovoljstva. Ustvari samo tražimo još jednu brzu distrakciju, bilo kroz meditaciju, dolaženje u crkvu ili hram, ili provođenje terapijskih i samorazvojnih tehnika. Iluziju besmrtnosti uvijek prati zahvaćanje stvarnosti kao nepromjenjive, fiksne. Bez obzira što se misli, emocije i tijelo neprekidno mijenjaju, mi ipak zadržavamo relativno stabilan osobni identitet. "Ja" koji prolazi kroz sva ova iskustva ostaje isti. Sputani ovim pomućenim vjerovanjem u nepromjenjivi ego, ignoriramo činjenicu da je svačija priroda netrajna, pa tako i naši odnosi i prilike. Sve je podložno promjeni. U takvom stanju opijenosti trajnošću, ranjivi smo na bilo koju prodornu promjenu koja zahtjeva našu pažnju: smrt bliske osobe, gubitak prihoda, otkriće da smo ozbiljno bolesni, i tako dalje. Takve nas promjene bacaju u vrtlog zbunjenih emocija, dok se pažljivo izgrađena iluzija sigurnosti, zasnovana na imaginarnoj stabilnosti, nenadano potresa. Ovakvim umišljajem nastojimo i smrt držati na sigurnom odstojanju, misleći, "Umrijet ću, no ne tako uskoro da bi to promijenilo moj sadašnji način življenja." Možda usred takvog poimanja imamo poticaj za praksu Dharme, jer doznajemo da je i to jedna mogućnost, no ozbiljnu praksu odlagat ćemo za neku budućnost kad budemo imali "više vremena". Sve dok ignoriramo svoju neizbježnu smrt i apsolutnu neizvjesnost vremena kad će se dogoditi, osjećamo se slobodni voditi besmislene razgovore i silno se gubiti u razmišljanjima o mnogim osjetilnim užicima. Izniče snažna žudnja za materijalnim posjedovanjem, kao i bijes kad naiđemo na prepreke. Tako neznanje, ponos, zavist i drugi jadi, što ih ovo poricanje uzrokuje, nemilo vladaju našim umom, potičući ponašanje koje nam nosi još nevolje i tuge u bliskoj i dalekoj budućnosti.
No, kakve onda koristi imamo od njegovanja svjesnosti o vlastitoj smrtnosti, i o prolaznosti svih uvjetovanih stanja? Njegovanje svjesnosti o netrajnosti i smrti ključno je za odbacivanje osam svjetovnih briga i za ulazak u Dharmu. Iz ovog je razloga Buddha objavio da među svim ostvarenjima, spoznaja netrajnosti i smrti je najveće. S ovom svjesnošću počinje radikalni pomak u našem viđenju života i shvaćanju prioriteta. Odbacujući diktat osam svjetovnih briga, odbacujući slijepu vezanost za osobe i stvari, te potkupljivost i slabost na priznanja, materijalnu dobit, status i prestiž, konačno dolazimo u položaj da Dharmu prakticiramo s puno srca i entuzijazma. Zbog njenog moćnog utjecaja na način kako živimo, pomnost (nezaboravljanje) smrti je bitna na svim stupnjevima duhovne prakse. Zamislite da u odnosu s najbitnijim osobama u svom životu održavate snažnu svjesnost o njihovoj smrtnosti. To bi sigurno snažno promijenilo kvalitetu tih odnosa. Priznanje netrajnosti može spriječiti velik dio tjeskobe i tuge do kojih dolazi zbog prianjanja i inzistiranja da ugodni uvjeti ostanu kakvi jesu. Probuđenje u stvarnost vlastite smrtnosti može različito djelovati na različite ljude. Ako se desi nekome bez duhovne svjesnosti, može lako odvesti u još veći hedonizam i mahnito prianjanje. Kad ova spoznaja svane kod ljudi čiji je život ispunjen trivijalnostima, ona samo naglašava besmislenost njihova stanja. No ista spoznaja obogaćuje srce i um duhovno svjesne osobe. Odmah se javlja shvaćanje da ovo tijelo je samo privremeno vlasništvo, te da svi su odnosi s drugim ljudima isto tako privremeni. Ovaj uvid u neizbježnost smrti, te u činjenicu da ona može nastupiti bilo kada, uzrokuje postavljanje pitanja, "Kako da ovaj ljudski život i odnose koje imam s drugima učinim što smislenijim?" Ako pogledamo um i ustanovimo da ga ispunjavaju zamjeranje, sebične želje, zavist, arogancija i drugi poremećaji, te ako vidimo da nam je život prožet štetnim ponašanjem, onda je strah od smrti opravdan. Ojađen život neizbježno vodi u ojađenu smrt, a u koliko se pojedinačno iskustvo nastavlja nakon smrti, onda jadi i nevolje prirodno slijede i dalje. Sam strah od smrti nema svrhe - čemu strahovati od nečeg neizbježnog? No strah od ojađene smrti može biti koristan, pošto nas može potaknuti da poboljšamo kvalitetu života, te da posljedično izbjegnemo takvu ojađenu i strahom prožetu smrt. To je kao kad netko proguta otrov za koji postoji poznat, dostupan protuotrov. Korisna reakcija, potaknuta strahom, je da pronađe lijek što prije. Smješno bi bilo da odbaci otkriće kao morbidno i potraži nekakvi zabavu ili distrakciju. Da se ništa ne može učiniti za promjenu prirode svoje smrti i bilo kakvog iskustva nakon smrti, morali bi to prihvatiti kao neizbježno. No, premda se činjenica smrti ne može izmjeniti, priroda našeg iskustva smrti i onog što slijedi može se promjeniti. Ovo iskustvo može biti jadno i isprazno, ili pak blaženo i ispunjujuće. Budističko shvaćanje je jednostavno: štetno ponašanje vodi u patnju, dok povoljno ponašanje vodi u radost. Naročito kad smo svjesni da je moguće proživjeti život u Dharmi i propustimo to učiniti, naša smrt će sigurno biti ispunjena kajanjem. U zadnjim trenucima shvatit ćemo da nam je život bio serija besmislenih aktivnosti, koje nikud ne vode osim u patnju, a da je prilika za preobražaj propuštena. Njegovanje pomnosti smrti i prolaznostiKako da razvijamo svjesnost o smrti koja osnažuje i pročišćuje našu praksu Dharme? Uobičajen način je praksa sekvencijalne, diskurzivne meditacije. Prva tema je promišljanje neizbježnosti smrti. Ovo se na intelektualnoj razini brzo svladava, ali treba vremena da doista potone do zbiljske spoznaje. Kod tuđih smrti često preuzimamo ulogu promatrača, kao da se smrt tiče samo drugih. Svaka zbiljnost smrti i netrajnosti s kojom se susretnemo treba poslužiti kao podsjetnik na našu vlastitu smrtnost. Smrt će nas sigurno zateći, spremne ili nespremne. Tijelo će otkazati: srce će stati, bubrezi će zatajiti, cirkulacija posustati, a disanje postati veoma teško. Ni najbolji nam liječnici više neće pomoći, ni prehrana, ni kure, ni čudotvorni lijekovi - kad dođemo do kraja, više se ništa ne može učiniti. Vrijeme nam je isteklo. Svi umiru, pa čak i osobe iznimno visokog duhovnog ostvarenja. Tako, i mi ćemo umrijeti. Ne samo da je smrt neizbježna, već je svakim trenom bliža. Nema zastoja u ovom kretanju i nema načina da se sat uspori ili vrati unazad kad shvatimo koliko smo vremena izgubili.
Druga tema meditacije na smrt je izuzetno snažna: vrijeme naše smrti je apsolutno neizvjesno. Neki ljudi umiru još u maternici, neki na rođenju, neki u djetinjstvu, drugi u mladosti, a neki pak u starosti dubokoj. Puno je uvjeta koji mogu biti razlogom naše neposredne smrti, pa možemo umrijeti zdravi, bogati i dobro osigurani. Ljudsko je tijelo krajnje krhko, pa mogućnost smrti nikad nije daleko. "Od smrti nas dijeli jedan dah."
Kako da održavamo svjesnost neizbježne smrti i ostanemo uključeni u svijet, odlazimo na posao, brinemo o obitelji i tako dalje? Kad se vješto uvede u svakodnevni život, pomnost smrti ne ispunjava naš um morbidnim mislima niti priječi vođenje zdravog života i imanje zdravih odnosa. Ova pomnost oduzima snagu svjetovnim brigama. Pomaže nam da se opustimo, da manje brinemo i trpimo pod teretom tjeskobe i frustracije, a da pažnju usmjerimo na onu razinu koje ćemo svakako postati svjesni u susretu sa svojom smrću - na životnu bitnost i trajnu vrijednost.
Treća i zadnja tema ove meditacije postavlja upravo ovo pitanje: Što je doista vrijedno u susretu sa smrću? Čitav život možemo voljeti svoja prijateljstva, obiteljske spone, ljubavne veze, imetak i ugodna sjećanja. No u smrt svatko od nas prelazi sam, a svi voljeni, svi posjedi, sjećanja i uspomene ostaju za nama. Bez obzira da li nam je život bio sretan ili jadan, smrt odsjeca sve prethodne objekte radosti i tuge. S opadanjem neuralne aktivnosti u procesu umiranja, nestaju čak i misli i emocije. Što je onda vrijedno u susretu sa smrću? Samo je Dharma od ikakve koristi. Dharma se često definira kao "ono što doista koristi u vrijeme smrti". To ne bi bio slučaj da je smrt potpuno poništenje jedinke i sveg iskustva. Ali Buddha i mnogi drugi kontemplativci otkrili su da se nakon smrti nastavlja kontinuitet svjesnosti. Ovaj kontinuitet ne ovisi o pojedinačnom sistemu vjerovanja. Bilo da vjerujemo ili ne, nema konačnog poništenja svijesti u smrti. Ova neprekidna svijest nije bezimeni tok sirove svjesnosti. Ona nosi nebrojene utiske iz prošlih postojanja jedinke, kao i osobne odlike i obrasce ponašanja. Ukoliko je ovaj tok svijesti teško zasićen utiscima mentalnih jada i štetnog ponašanja, nakon smrti slijedi jad i nevolja. Povoljni utisci, pak, dozrijevaju u iskustva radosti i zadovoljstva. Tako, jedino što nastavlja nakon smrti je naš utiscima zasićen tok svijesti, a upravo Dharma stvara uzroke da ti utisci budu povoljne prirode. Život lišen Dharme donosi nesreću ovdje i sada, a vodi patnji u narednim životima.
Meditacija na smrt može preobraziti naš život. Njegovanje pomnosti na smrt i prolaznost djeluje kao snažan poticaj za praksu Dharme i najbolji je protiotrov za zavodljivost osam svjetovnih briga. Ova meditacija nije ni ugodna ni mirna, niti ima privlačnost kao ezoterična ili mistična. Ona je lijek za liluziju besmrtnosti i njene mnoge negativne posljedice. Fascinantno je svjedočiti u svom životu kako svjesnost smrti odnosi trivijalna prianjanja, kajanja i zamjeranja. Štoviše, takva svjesnost stvara u našem životu prostor za Dharmu, za njegovanje jednog načina življenja koji daje duboko i trajno zadovoljstvo, za kojim smo tako dugo tragali.

Mali vodič kroz Buddhadharmu - Preliminarna učenja
Priredio HOKAI D. SOBOL Sva prava pridržana Shingon Centar © 2001

Don't try to look through someone else's eyes

Sri Siddharameshwar Maharaj(India,1888 -1936)
Vijnana - Thoughtless reality
"For long has the seeker traveled without a Guru, in search of Truth. But there is no one to show him the destination.Aeons pass thus in fruitless travel, while Truth is close at hand".
"We build a temple and in that we install an idol of God, and we believe that the idol has some power"
"Only a fool worships an idol"
"It is not possible to come to a decision only on the strength of your opinion".
"It is the hand that lifts and one says "I lift" - it is the eye that sees and one says "I see" - It is the nose that smellsand one says "I smell" - Who is this ego arrogatting "I"?"
"One ought to live with an open and clear mind without retaining irrelavant thoughts"
"Don't try to look through someone else's eyes"
"One who gives us trouble, liberates us from the ego of the body"
"The burden of the desire to take revenge falls on the mind and the result is only misery"
"Fear creates misery"
"All these gross bodies are actually living temples"
"One should be alert within oneself"
"If you do not get rid of the conviction that 'it is impossible to get rid of doubt', you will lobour mindlessly"
"Some want to realise the Final Reality by rituals and various other techniques by punishing the body"
"You have to recognise the one who has no delusion" (externally at first - teacher - then in yourself - Ed.)
"There is not a single being without awareness"
"Futher, there is no creature that worries and frets like a human being"
"Truth cannot be avoided. It cannot be distorted or changed in any way"
"Actually, there is no bondage"
"Duality is due to two 'entities' - the 'seer' and the 'seen".A published work by Sri Siddharameshwar Maharaj is called "Amrut Laya" - "The Stateless State"

Najljepše su stvari u životu besplatno darovane

Najljepše su stvari u životu besplatno darovane. Stvari kao vid, zdravlje, ljubav, sloboda i sam život. Žalosno je što mi doista ne uživamo u njima. Previše smo zaokupljeni činjenicom da nemamo dovoljno stvari koje su zaista sporedne: stvari kao što su novac, lijepo odijelo, ugled među ljudima. Sjećam se, kad sam se jednom zrakoplovom vraćao kući i ljutio se što on kasni. A kad smo stigli nad zračnu luku, zrakoplov je još oko pola sata kružio iznad nje i tako produžio naše kašnjenje, a diskretno su nam rekli da je to zbog tehničkih poteškoća... Bilo je to pola sata puna nesigurnosti i tjeskobe. Možete zamisliti kako nam je laknulo kad smo sletjeli. Što se dogodilo s ogorčenošću zbog toga što smo kasnili? Netragom je nestala. Bili smo ispunjeni radošću što smo svi živi i zdravi... a to što smo stigli kasnije, bila je sitnica. Ipak nas je tek mogućnost ozbiljne nesreće natjerala da to shvatimo.
Jednom sam čitao ispovijest jednog zatvorenika kojega su nacisti zatvorili, a on je s velikom radošću pisao kući, svojoj obitelji, da je iz ćelije, koja je imala samo četiri zida, bio premješten u drugu u kojoj je gore visoko na zidu, bio otvor kroz koji je ujutro mogao vidjeti komadić plavog neba, a noću nekoliko zvijezda. To je za njega bilo veliko bogatstvo. Pročitavši to pismo, pogledao sam kroz svoj prozor i vidio velik dio neba... Bio sam milijun puta sretniji od toga jadnog zatvorenika, ali nisam osjetio ni djelić one radosti zbog svojega bogatstva koju je on imao zbog male rupe. Zapravo, ja se zbog toga uopće nisam radovao!
Zamislite što je život za jednog zatvorenika, za nekog zatočenika koncentracijskog logora... i, kad ste uistinu ušli u njegov život i njegove osjećaje, provozajte se gradom u autobusu i uživajte u vidicima i kušajte svoju slobodu!
Evo još jedne vježbe toga tipa. Onda možete sami pronaći druge slične vježbe tako da se vaše srce prelijeva ljubavlju prema Bogu za sve divne stvari koje posjedujete.

Zamislite da ste u bolnici, paralizirani... Može pomoći da legnete na pod, ako ste u skupini, ili na postelju, ako ovu vježbu sami obavljate. Zamislite da ne možete micati nijedan ud od vrata naniže...
U mašti prođite čitav svoj dan kao paraliziran čovjek... Što radite preko cijelog dana?... Što mislite?... Što osjećate?... Čime se bavite?...
U tom stanju, budite svjesni da imate barem vid... Budite zahvalni za to... Zatim postanite svjesni da imate osjet sluha... I za to budite zahvalni... Onda budite svjesni da još možete bistro razmišljati... da možete govoriti i izraziti se... da imate osjet okusa koji pruža ugodu... Budite zahvalni Bogu za svaki taj dar... Uočite kako ste bogati unatoč paralizi!...
Sad zamislite da, nakon nekog vremena, liječenje počinje djelovati i da možete micati vratom. Najprije bolno, a zatim s lakoćom, možete okrenuti glavu s jedne na drugu stranu... vaš je vidokrug mnogo širi. Sada možete vidjeti prostoriju od jednog kraja do drugog a da nitko ne mora okretati čitavo vaše tijelo... Zapazite koliko ste zahvalni i za to...
Sad se vratite u svoje sadašnje stvarno stanje i shvatite da niste paralizirani. Blago mičite svojim prstima i zapazite da je u njima život i da ih možete pokretati. Savijte prste na nogama... mičite rukama i nogama... Recite molitvu zahvale Bogu za svaki od tih udova...

Onoga dana kad budete sposobni biti zahvalni za svaku sitnicu u svojem životu, za vlak koji se kreće, za vodu koja curi iz slavine kad je otvorite, za svjetlo koje dobijete kad pritisnete prekidač, za čiste plahte na postelji... vaše će srce biti ispunjeno dubokim zadovoljstvom i gotovo neprestanom radošću. Tajna, koja će vam pomoći da uvijek budete radosni, jest da uvijek budete zahvalni.
Pokušajte ovu vježbu prenijeti na ljudske odnose. Kada ste ogorčeni na prijatelja ili na nekoga u obitelji, provedite neko vrijeme zamišljajući da je dotični mnogo gori nego što mislite da je sada; da ima mnogo više pogrešaka nego što vi sada vidite na njemu... Tada zapazite sve dobre stvari koje ima... Vjerojatno ćete ga mnogo više cijeniti, postat ćete zahvalniji za njegovo postojanje i mnogo, mnogo ćete mu lakše oprostiti.

Vježba 26
Gledati život u perspektivi

Ovo je inačica prethodne vježbe o vrijednosti života.

Kao nastavak prethodne vježbe, zamislite sada da ste, nakon dva mjeseca aktivna života, kao što vam je liječnik rekao, prikovani uz postelju... Gdje se nalazite?... Dobro pogledajte svoju okolinu... Kakav život provodite sada?... Kako vam prolazi dan?...
Zamislite da je sada večer i da ste ostavljeni sami... Ne znate koliko vam je još dana ostalo od života... Kako se osjećate kad znate da nećete još dugo živjeti?... Da više niste sposobni biti aktivni?...
U osami u kojoj se nalazite osvrnite se na svoj život... Sjetite se sretnih trenutaka u životu...
Sjetite se i onih žalosnih... Što osjećate sada kad gledate unatrag na događaje koji su vam donijeli muku i nevolju?...
Sjetite se nekih važnih odluka koje ste donijeli, odluka koje su obilježile vaš život, kao i život drugih... Da li vam je zbog toga žao ili vam je drago što ste ih učinili?... Ima li koja odluka koju ste morali učiniti a niste je donijeli?...
Provedite sada desetak minuta sjećajući se važnih osoba u svojem životu... Koja vam lica spontano dolaze pred oči?... Što osjećate kada mislite na svaku od tih osoba?...
Kad bi vam bila pružena stvarna prilika da ponovno živite, da li biste je prihvatili?... Da li biste postavili neke uvjete da je prihvatite?...
Kad biste svojim prijateljima morali dati samo jedan savjet ili kad biste im na oproštaju morali reći samo jednu rečenicu, što biste im kazali?
Nakon nekog vremena obratite se Kristu. Zamislite da on stoji kraj vaše postelje i razgovarajte s njime...

Evo još jedne vježbe koja je u vezi s vašom smrću:

Isus je znao kada će umrijeti i brižljivo je planirao zadnje časove svojega života. Izabrao je da ih provede sa svojim prijateljima na posljednjoj večeri, a zatim s Ocem u molitvi prije nego bude uhićen.
Kad biste imali priliku planirati zadnje sate svojega života, što biste izabrali kako da ih provedete? Da li biste htjeli biti sami ili s drugima? Ako želite da drugi budu kraj vas, koga biste željeli?
Na posljednjoj večeri Isus je izmolio završnu molitvu svojem Ocu. Koja je vaša posljednja molitva koju upućujete Bogu?

Veliki plod ovih maštanja o smrti jest, ne samo da iznova cijenimo život, nego da osjetimo i stanovitu hitnost. Jedan istočni pisac uspoređuje smrt s lovcem koji je, čučnuvši iza grma, naciljao patku koja bezbrižno pliva po jezeru te uopće nije svjesna opasnosti u kojoj se nalazi. Svrha ovih maštanja nije da vas se prestraši, nego da vam pomogne da uludo ne trošite svoj život.

Vježba 28
Vaš sprovod
Svrha je ove vježbe učvrstiti dobar učinak prethodne vježbe, pojačati ljubav i cijenu samoga sebe.

Zamislite da vidite svoje tijelo u lijesu izloženo u crkvi za pogrebni obred... Dobro pogledajte svoje tijelo, napose izraz na svojem licu...
Sada promatrajte ljude koji su došli na vaš sprovod... Polako idite od klupe do klupe promatrajući lica tih ljudi... Zaustavite se pred svakim od njih i pokušajte otkriti što svaki od njih misli i kako se osjeća...
Sada slušajte propovijed... Tko je propovjednik?... Što veli o vama?... Možete li prihvatiti dobre stvari koje govori o vama?... Ako ne možete, pogledajte kakav je to otpor u vama da ne možete prihvatiti ono što veli propovjednik... Koje ste dobre stvari, koje o vama govori, spremni prihvatiti? Kako se osjećate dok ga slušate kako propovijeda o vama?...
Ponovno gledajte lica prijatelja koji su došli na vaš sprovod... Zamislite sve dobro koje će o vama pričati kad se budu vratili s vašeg sprovoda... Kako se sada osjećate?...
Ima li nešto što želite reći svakome od njih prije nego odu kući?... Konačni oproštaj kao odgovor na sve što o vama misle i osjećaju, odgovor koji, nažalost, nikada neće čuti?... Svejedno ga izrecite i vidite kako djeluje na vas...
Zamislite sada da je sprovodni obred završen. Vi u mašti stojite nad grobom u kojem leži vaše tijelo, promatrate prijatelje koji napuštaju groblje. Što sada osjećate?... Dok sada ovdje stojite, osvrnite se na svoj život i iskustva... Da li se sve to isplatilo?...
Sada postanite svjesni svoga postojanja ovdje u sobi i činjenice da ste još živi i da još imate vremena na raspolaganju... Mislite na te iste prijatelje sa sadašnje točke gledišta. Vidite li ih drukčije nakon ove vježbe? Sad mislite na sama sebe... Vidite li sebe drukčije ili se doživljavate drukčije kao plod ove vježbe?...


Put k Bogu : moliti tijelom i dušom : Sadhana / Anthony de Mello

Cease looking for reality in a dream and wake up

"Find the spark of life that weaves the tissues of the body and be with it. It is the only reality the body has"
"You are looking for the cause of what you are not"
"Be conscious of yourself, watch your mind, give it your full attention -What you are (at present) is the result of inattention and what you will become, will be the fruit of attention"
"Inattention obscures, attention clarifies"
"Awareness and matter are the active and passive aspects of pure being"
"You can skip all the preparation and go straight to the ultimate search within"
"The mind craves for formulations and definitions, always eager to squeeze reality into verbal shape"
"Be aware of being conscious and seek the source of consciousness - that is all"
"The shifting fortunes of your ego determine your values"
"You give reality to concepts, while concepts are distortions of reality"
"Reality makes the present so vital, so different from past and future - which are only mental"
"Accepting experiences as the truth, it gets more and more involved"
"Cease looking for reality in a dream and wake up"
"If you demote the life principle to mere self-identification with the body, then the life principle is not given thestatus which enables it to unfold itself. It is depends entirely on you"
"Right here, right now, drop your identity with the body and sit still - drop also the identity with the name"
"Those who really understand will abide in themselves"
"The one who understands the transiency of 'all things' is eternal"
"Merely parroting the opinions of others, that is not knowledge (Immediate Knowing)"
"You may adopt any concept that will make you happy but remember that it is still only a concept"
"If the dynamic, manifest principle does not get caught up in the concept, then it has no 'birth' and no 'death"
"At the highest level, in reality, nothing is. At the wordly level, everything is"
"A doubt has arisen and you are trying to find a solution but who is it who has this doubt?Find out for yourself"
"If you continue in the realm of intellect, you will become entangled and lost in more and more concepts"
"The riddle of spirituality cannot be solved by your intellect"
"Investigate yourself; this is the purpose of your being"
"What you hear must enter you like an arrow and hit something deep within you"
~ Sri Nisargadatta Maharaj
Sri Siddharameshwar Maharaj(India,1888 -1936)Vijnana -

Kako da se oslobodim uma?

Nastoj biti, jedino biti. Ovdje je najvažnija riječ nastojati.Nađi svakodnevno dovoljno vremena da sjediš u miru i nastojiš, jednostavno nastojiš da se uzdigneš iznad svoje ličnosti sa svim njenim bolesnim zavisnostima i opsjednostima. Ne pitaj kako se to radi jer se to ne može objasniti. Samo stalno nastoji to da činiš, sve dok ne uspiješ. Budeš li istrajan, uspjeh ti je siguran. Pri tom su najvažnije iskrenost i ozbiljnost. Ali, uistinu moraš biti zasićen svojim postojanjem u liku osobe kojom se smatraš. Uvidi svoju neodložnu potrebu da se oslobodiš beskorisne poistovječenosti s hrpom sjećanja i navika. Taj postojani otpor prema nepotrebnom tajna je uspjeha. 296

Bilo bi dobro kad bi zauvjek mogao ostati zadovoljan. Ali, da li je to moguće?
Mladost, vitalnost i novac proći će i prije nego što očekuješ. Tuga, koju toliko izbjegavaš, neprestano će te slijediti. Želiš li da se uzdigneš iznad patnje, moraš da je presretneš na pola puta i zagrliš. Odreci se svojih navika i zavisnosti, živi jednostavnim i trezvenim životom i nemoj povrijeđivati živa bića. Da bi otkrio stvarnost, moraš biti stvaran i pri najmanjim dnevnim aktivnostima. U traganju za istinom nema varanja. Kažeš da je tvoj život vrijedan uživanja. Možda je trenutno zaista tako. Ali tko uživa u njemu? Priznajem da ne poznajem ni onoga tko uživa ni ono u čemu on uživa. Poznajem samo uživanje. To je sasvim točno. Ali uživanje je stanje uma koje se javlja i nestaje. Opažati ga možeš upravo zahvaljujući njegovoj prolaznosti. Ne možeš biti svijestan onoga što se ne mijenja. Sva je svjesnost zapravo svjesnot o promjeni. Iskustvo promjene daje sjećanje na prošlo stanje u usporedbi s trenutnim, odnosno sadašnjim stanjem.
Ni u jednom trenutku ono što je trenutno prisutno nije i ono čega se sjećamo. Između toga postoji razlika i u vrsti, a ne samo u intenzitetu. Ono što je trenutno prisutno je nesumnjivo. Nikakvim naporom volje ili zamišljanjem ne možeš zamijeniti to dvoje. To što se trenutno događa stvarno je, a u pogledu onoga što pamtimo postoji prilična nesigurnost.
Samo čas ranije ono čega se sjećamo bilo je trenutno prisutno, a za koji će čas ono što je trenutno prisutno biti ono čega ćemo se sjećati. Što čini ono što je trenutno prisutno toliko jedinstvenim? To je, očigledno, osjećaj tvog prisustva. U sjećanju i predviđanju postoji jasan osjećaj da su to mentalna stanja koja promatramo, a u onome što se trenutno događa od presudne je važnosti osjećaj da smo prisutni i svjesni.

Kuda god išao, sve vrijeme nosiš sa sobom osjećaj prisutnosti ovdje i sada. To znači da si nezavisan od prostora i vremena, da su oni u tebi, a ne ti u njima. No, tvoje poistovječivanje s tijelom koje je, naravno, ograničeno prostorom i vremenom, daje ti osjećaj konačnosti. U stvarnosti si beskrajan i vječan. Postoji samo jedno Sopstvo, a to si ti. Ukloni i odbaci pogrešne ideje o sebi i ono će biti ovdje s tobom, u svoj svojoj veličanstvenosti.
Jedino te tvoj um sprječava da ga spoznaš.
Kako da se oslobodim uma? Je li život bez njega uopće moguć na ljudskom nivou?
Um ne postoji. Postoje samo ideje, a neke su od njih pogrešne. Odbaci sve pogrešne ideje zato što su lažne i zato što te sprječavaju da vidiš svoje Sopstvo. Ideje kojima nešto tvrdimo obično su pogrešne, a ideje kojima nešto negiramo obično su ispravne.
Ne može se živjeti u negiranju svega! Ne, jedino se u negiranju svega može živjeti.
Ropstvo je tvrditi nešto. Nužno je sve dovesti u pitanje i zatim poništiti. To je srž pobune, a bez pobune nema slobode.

Pati jedino osoba kojom se smatraš, a ne ti. Postani svjestan te osobe i time je uništi. Ona je samo hrpa sjećanja i navika.

Jedino te poistovječivanje s umom čini sretnim ili nesrećnim. Pobuni se protiv robovanja umu, shvati da si svoje granice stvorio ti sam i slomi lance privlačnosti i gađenja.

Svakako koristi um da bi upoznao um. Biće, znanje i uživanje pripadaju tebi. Ali najprije spoznaj svoje biće. To je lako zato što te osjećaj „ ja jesam“ uvijek prati. Zatim spoznaj sebe kao spoznavaoca koji je odvojen od onoga što spoznaje. Kad budeš spoznao svoje Sopstvo kao čisto biće, postići ćeš ekstazu slobode.

Možeš u potpunosti presječi čvor svih poistovječivanja pa promatrati svoje tijelo i um kao nešto što se događa, ali što te ni na koji način ne obvezuje. Shvati svoj um i on više neće utjecati na tebe. Um razumijeva na pogrešan način jer je to u njegovoj prirodi.

Patiti ćemo sve dok naše misli i djela budu pokretali želje i strahovi. 301

„To nisam ja, a što sam ja?“ – to je trenutak istinskog samoispitivanja. Odlučno odbacuj ono što nisi, sve dok u svom veličanstvenom ništavilu, u svojoj praznini u kojoj ničeg nema, ne izroni tvoje stvarno Sopstvo.

Um koji razumije slobodan je od želja i strahova. Kako da postignem takvo razumijevanje?
Meditiranjem koje predstavlja usmjeravanje pažnje. Postani potpuno svijestan svog problema, razgledaj ga sa svih strana, razmotri na koji način utječe na tvoj život. Tada ga ostavi na miru.

Vrijeme je beskonačno, mada je ograničeno, a vječnost se nalazi u sadašnjem trenutku koji je usječen između prošlosti i budućnosti. Mi propuštamo taj trenutak zato što naš um neprestano luta tamo-amo između prošlosti i budućnosti. On ne želi da se zaustavi da bi se usredotočio na trenutak koji je sada, što je relativno lako učiniti. Samo mora postojati interes za to.
Što ga može podstači? Ozbiljnost koja je znak zrelosti.
A kako se postiže zrelost? Um treba neprestano da bude čist i bistar, u svakom trenutku treba da živi životom pune svjesnosti, bez obzira na to što on nosi, i treba da ispituje i uništava želje i strahove čim se pojave. Pokušaj da razumiješ da živiš u svijetu iluzija, ispitaj ih i otkrij njihove korijene. Već i sam pokušaj će te uozbiljiti jer blaženstvo izvire iz ispravnog nastojanja. 304

Svijet na koji ti misliš nalazi se samo u tvom umu. Taj svijet dotiče se sa stvarnošću jedino u točki svjesnosti koja može biti samo sada.

Raspoloženja pripadaju području uma i nisu bitna. Uđi u sebe, uzdigni se iznad njih. Prestani biti opčinjen sadržajem svoje svjesnosti. Kad dosegneš dublje slojeve svog istinskog bića, shvatiti ćeš da na tebe veoma malo utječe površinska igra uma. 308

Izdvojene rečenice iz knjige JA SAM TO - Razgovori sa ŠRI NISARGADATA MAHARADŽOM

All knowledge is like the son of a barren woman

Maharaj: All knowledge is like the son of a barren woman. Presently there are only beingness and functioning. The individuality and personality are thrown overboard. There is no personality, so there is no question of birth, life, or death.What remains is only the consciousness without name or form. The form needs a name, but when both are not there, then the consciousness remains only for so long as the body is there, but without any individuality. The body is of as much use now as it was prior to birth and after death. How do you know me?You know me only the acquisition of body form, name and form. Do you really see me as I am? I doubt it.Now the conclusion is that the unborn is enjoying the birth-principle. That principle that is born took so much time to understand this,and is it is the unborn only which prevails. It took so much time for the Self to understand the Self.We have tied around our necks so many concepts; death, this "I AM",etc. Similarly, Concepts, of good and evil are unnecessary. We have developed these concepts and are caught in them.How does one think about Self-knowledge? Do you abide in the Self or in the process do you think of something else as the Self? You are wrapped up and lost in your concepts.For instance, you have a concept about friendship. How long do you keep your friends? You keep them so long as they are useful to you. So long as a friend is of some benefit to you, that’s how long you would like to keep that friendship. Now, how can I actually derive benefit out of a friend? I, as an individual, am not there, so how can there be a question of benefit? Benefit to whom? How can there be a question of friendship at all.Anybody, who comes here can sit. I will allow him to sit for some time, but later on I will say, "You may leave," Why? Because I have no intention or purpose of having any friendship with that person.Ordinarily, there is some purpose for deriving certain benefits out of an association with another. When you meet someone in friendship, there may be some intention to serve one another. But I have no friends. Even this "I Amness" will not remain as my friend.I am not able to talk any longer—the spirit is willing but the flesh is weak. Previously I used to welcome people but now I am not in a position to welcome them. They come, they sit and they go by themselves. I cannot even extend my hospitality.All my knowledge has gone into liquidation. I am unconcerned.
Consciousness and the Absolute 112-114
**Pleasure puts you to sleep and pain wakes you up. If you don'twant to suffer, don't go to sleep.
**"Life ceases to be a task
and becomes natural and simple,
in itself an ecstasy.""All paths lead to unreality"
"All you need is awareness of being - not as a verbal statement but as an ever present fact"
"You should understand this clearly -If one thinks that one is the body, one becomes a slave of mind and suffers accordingly"
"Be wakeful to that state which is prior to the sprouting of words"
"Real meditation is to abide in this sense of being"
"You have a mountain of concepts and words. To get rid of these, you use other concepts.When you throw out all the concepts, including your primary concept, then whatever is, IS"
"All this spirituality is only for understanding your true nature"
"Unless you realise your true nature, there will be no peace for you"
"Finally, you have to understand that the principle which you are using to talk, to move aboutand operate in this world, is not you"
"My silence sings - my emptiness is full" ~ Sri Nisargadatta Maharaj
"Living is Life's only purpose" ~ Sri Nisargadatta Maharaj
"Under the right teacher the disciple learns to learn, not to remember and obey"
"That you are, you know. What you are, you don't know. Find out what you are""Be earnest and you will not fail to break the bonds of inattention and imagination"

Živi čistim, nesebičnim životom!

Um koji se temelji na sječanjima spriječava vas da spoznate sebe kao onoga koji je sve i iznad svega. On ima nad vama moć sve dok mu vjerujete. Nemojte se boriti s njime. Samo se ne obazirite na njega. Lišen vaše pažnje, on će polako usporiti i otkriti mehanizam svoga rada. Kad jednom spoznate njegovu prirodu i namjeru, nećete mu više dopustiti da izmišlja probleme.
Mogu li postojati ikakvi drugi problemi osim onih koje stvara um? Život i smrt ne stvaraju probleme. Bol i užitak dolaze i odlaze. Doživljavamo ih u svojem iskustvu i zatim zaboravljamo. No, sjećanje i zamišljanje stvaraju problem želje za postignućem ili izbjegavanjem, obojene sviđanjem i ne sviđanjem. 276

Ne možeš mijenjati okolnosti, ali možeš promijeniti svoj stav prema njima.

Budući da se sve samo događa, zašto bih se trebao brinuti? Točno, ne trebate se brinuti. Oslobođenje znači osloboditi se briga. Budući da ste shvatili da ne možete utjecati na plodove svojeg djelovanja, nemojte više usmjeravati pažnju na svoje želje i strahove. Pustite ih da dolaze i odlaze.

U strahu postoji sjećanje i predviđanje, prošlost i budućnost. Pažnja vas vraća u sadašnjost, u sada.

Svi vole svoje tijelo, ali veoma malo njih voli svoje stvarno biće. 279

Lični problem ne možete riješiti na nivou ličnosti. Sama želja za životom glasnik je smrti, kao što je čežnja za srećom jezgro patnje. Svijet je ocean bola i straha, tjeskobe i očaja. Užici su poput riba, dolaze u malom broju i hitro. Rijetko se pojavljuju i brzo nestaju. Čovjek niske inteligencije vjeruje, usprkos svim dokazima, da je on izuzetak i da je svijet dužan da ga usreći. Ali svijet mu ne može dati ono što ni sam nema. Kad jednom budete razumijeli da svijet nije ništa drugo do pogrešan pogled na stvarnost i da nije onakav kakvim se pojavljuje, osloboditi ćete se njegovih opcesija.

Što se treba otkriti? Svemir koji je izvan nas i beskraj koji je u nama.

Za postizanje samoostvarenja nužno je sve sagledati kao zamišljanje koje se rađa iz želje. Zbog nedostaka pažnje propuštamo stvarnost pa neumjerenim zamišljanjem kreiramo nestvarno.

Da li između slučaja i sudbine postoji temeljna razlika? Ona postoji samo u vašem umu. U stvari, vi ne znate kako su stvari uzročno povezane. Sudbina je samo prazna riječ koja skriva neznanje. Slučajnost je još jedna riječ koja čini isto.

Je li moguća sloboda bez poznavanja uzroka i njihovih posljedica? Uzroci i posljedice bezbrojni su i beskonačno raznoliki. Sve utječe na sve. Kad se u ovom univerzumu promijeni samo jedna stvar, sve se mijenja. Odkuda proizlazi velika čovjekova moć da, mijenjajući sebe, promjeni svijet.

Da bi našli stvarnost, potreban vam je sređen i miran život, spokojan um i beskrajna ozbiljnost. Sve ono što u određenom trenutku dolazi u vaš život, a da to niste tražili, dolazi od Boga i sigurno će vam pomoći budete li to znali da iskoristite na najbolji mogući način. Nevolje vam donosi samo ono za čime težite zbog vlastitog zamišljanja i želje. Je li sudbina isto što i milost? Apsolutno. Prihvatite sve što vam život donosi i shvatiti ćete da vam je to najveći blagoslov. 283

Svako licemjerje mora završiti u velikoj nesreći.

Budite bez ambicija, bez i najmanje želje, ogoljeni, ranjivi, nezaštićeni, nesigurni i sami, u potpunosti otvoreni životu. Izrazite mu dobrodošlicu onako kako se događa bez sebičnog uvjerenja da vam sve mora donijeti užitak ili profit, bilo materijalni bilo takozvani duhovni.
Nepristranost, nevezanost, sloboda od želje i straha, od svake brige za sebe, puka svijest – oslobođena sjećanja i očekivanja – to je stanje uma u kome može doći do otkrića. 285

Prihvaćanje svega je mjera i pokazatelj napuštanja svega, nevezanosti ili nezavisnosti. (I.A.)

Cilj je ne biti ništa, ne znati ništa i nemati ništa. To je jedini život vrijedan življenja i jedina sreća vrijedna posjedovanja.

Živi čistim, nesebičnim životom, to je sve. 288

Izdvojene rečenice - iz knjige - Razgovori sa ŠRI NISARGADATA MAHARADŽOM