Prirodna kontrola težine

Enzimi: tajanstveni kao sam život
Svaka biljka, povrće, voće, koštica i sjeme, u
s v om n a r a v n om sirovu stanju, sastoji se od a t o m a i
m o l e k u l a . Unutar tih atoma nalaze se životni
e l e m e n t i poznati kao enzimi. Enzimi nisu stvari ili
m a t e r i j a ! To su životna počela u atomima i
m o l e k u l a m a svake žive s t a n i c e.
Enzimi staničja ljudskog tijela su potpuno
j e d n a k i o n i m a u biljkama, a atomi u l j u d s k om t i j e lu
o d g o v a r a j u s l i č n im a t o m i m a u biljkama. Prema t o m e ,
kad neki atomi t r e b a j u obnoviti ili zamijeniti s t a n i cu
u t i j e l u , p o k r e ć e se magnetski p r o c e s , koji privlači
t o č n o o d g o v a r a j u ć e vrste atomskih e l e m e n t a i z sirove
h r a n e k o j u j e d e m o .
U skladu s time svaka s t a n i c a u sklopu našega
t i j e l a i svaka s t a n i c a u p r i r o d n o j hrani o b d a r e n a je i
o ž i v l j e n a s k r o v i t im ž i v o t om z v a n im enzimi.
Međutim, to magnetsko privlačenje postoji
samo u živim molekulama! Enzimi su osjetljivi na
svaku temperaturu iznad 55 stupnjeva. Na 55
s t u p n j e v a enzimi umiru. Svaka h r a n a p r i p r e m a n a na
t e m p e r a t u r i v e ć o j od 5 5 s t u p n j e v a p o t p i s a l a j e smrtnu
o s u d u enzimima i p o s t a l a mrtva hrana.
Mrtva stvar, j a s n o , ne može djelovati u živim
organizmima, pa h r a n a i z l o ž e n a temperaturi višoj od
55 stupnjeva gubi svoju živu prehrambenu
v r i j e d n o s t . Iako takva hrana može podržavati, i u
stvari podržava život ljudskog sustava, čini to pod
c i j e n u postupnog propadanja zdravlja, snage i
životnosti.
To je dokazano u praksi, kad je neki ratar
p o k u š a o hraniti telad pasteriziranim mlijekom.
M l i j e k o se pasterizira tako da ga se zagrije do
t e m p e r a t u r e k o j a ć e , t a k o s e p r e t p o s t a v l j a , uništiti sve
š t e t n e bakterije, ali grijanje u j e d n o uništava sve
e n z i m e . Rezultat t o g a p o k u s a j e završio tako da s u sva
t e l a d , koja su h r a n j e n a p a s t e r i z i r a n im mlijekom,
uginula u roku od šest m j e s e c i!


Ispravna definicija prirodne hrane
J a zovem p r i r o d n om onu hranu koja u sebi
sadrži organski život. U tu k a t e g o r i j u svrstavam sve
s i r o v o povrće i voće, njhove svježe, sirove, nep
r e r a đ e n e sokove, t e k o š t u n j a v o v o ć e .
U povrće u k l j u č u j em n e k e mahunarke, ako su
mlade i svježe. Suhim mahunarkama n e d o s t a je
o r g a n s k a voda, a otkrio s am da u tijelu stvaraju
k i s e l i n e . Prema t o m e mi i h n e r a b i m o . Tu u k l j u č u j em
suhi grašak, grah, soju, kikiriki, te sve njihove
p r o i z v o d e i nuzproizvode.
Kad god je moguće trošimo organsku hranu,
u z g a j a n u b e z u p o r a b e u m j e t n i h gnojiva. Iako n i s mo
u v i j e k u s t a n j u birati kakvoću i količinu p o t r e b n og
voća i povrća, ipak m o ž e m o nadoknaditi taj m a n j ak
p i j u ć i p u n o s v j e ž e g sirova s o k a o d svih m o g u ć i h vrsta
povrća.

Neka omiljena jela u Walkerovu domu
U ovoj knjizi moja nakana nije bila samo
p o u č a v a n j e o tome koju vrstu hrane t r e b a m o jesti
kako b i s m o postigli p r i r o d n u težinu, n e g o također
p o n u d i t i praktična sredstva k o j a će ti pomoći da
p o č m e š p r i r o d n u dijetu. A da b i h ti p o m o g a o u t om
p o s l u ne mogu zamisliti b o l j e g puta od ovoga:
upoznati te s j e l o v n i k om i k o m b i n a c i j a m a h r a n e š to
j e j a i m o j a ž e n a svaki dan j e d e m o .
U idućim poglavljima naći ćeš veoma zadovoljavajući
izbor recepata u o d j e l j k u „Salate od
svježeg voća i sirovog p o v r ć a . " Uvršten je i izvrstan
p o p i s raznih k o m b i n i r a n i h sokova od svježeg voća i
povrća.
Opisat ću ti ovdje od čega se sastoje moji
o b r o c i , da u p o z n a š t i p i č n o svagdanje j e l o u m o j oj
kući.
Moj najomiljeniji doručak
Za d o r u č a k i m am j e d n u ih dvije zrele banane.
Z r e l e b a n a n e su izvrsna hrana , n a r o č i t o kad j e kora
p o t p u n o smeđa, ah ne smiju biti pljesnive. Odreži
ako j e š t o g n j i l o i oguli k o r u . Izrezi n a t a n k o ili z g n j e č i
v i l i c om u zdjelici za j u h u .
Dodaj dvije ili tri čajne žlice mrkvine srži.
Možeš je dobiti kad cijediš mrkvin sok u
o d g o v a r a j u ć em aparatu, b i l o o n o m u za g n j e č e n j e ih
c e n t r i f u g a l n o m u . Ako nemaš aparata, j e d n o s t a v no
r i b e ž om naribaj mrkvu i pospi j e po bananama.
Z a t im pospi dvije-tri čajne žlice grožđica bez
s j e m e n a ( n a k o n što su b i l e p r e k o noći namakane u
h l a d n o j ili mlakoj vodi). Pospi dvje-tri žlice po
n a r i b a n o j mrkvi.
Sve prekrij narezima od 5-6 crnih smokava.
(Smokve n a m o č i t i i s t o kao i g r o ž đ i c e .)
J a rabim Norwalkov mlin za orahe, koji
n e s o l j e n e b a d e m e m e l j e s i t n o , s k o r o kao b r a š n o . Ako
nemaš mlina za orahe, isplati ga se nabaviti, j a ga
r a b im u mnogim svojim receptima. Može ga se
nabaviti u b i l o k o j o j s p e c i j a l i z i r a n o j prodavaonici.
Na kraju p o s p e m sve s 4-5 čajnih žlica fino
m l j e v e n i h b a d e m a - i to j e moj doručak.
A ti ako želiš možeš ovlažiti j e l o s malo vrhnja,
po m o g u ć n o s t i o d n e k u h a n a m l i j e k a . Dodaj ga p r i je
n e g o što p o s p e š b a d e m e.
Za piće uz j e l o ne mogu p o ž e l j e t i ništa l j e p še
od čaše mrkvina soka, ili m i j e š a n o g a od mrkve i
špinata.
Nećeš vjerovati kako je taj doručak savršeno
zadovoljavajući. Može g a s e m i j e n j a t i na r a z n e n a č i n e .
Služeći s e b a n a n o m k a o p o d l o g o m , tanko iskrižana ili
g r u b o i s j e c k a n a jabuka ili kruška, s grožđicama i
smokvama kao gore, s ostalim ili bez ostalih
dodataka, dobiva s e s j a j a n doručak.
Za mene osobno to je najbolji doručak.
Zapravo s u m n j am da s am g a m i j e n j a o više o d pet-šest
puta u n e k o l i k o z a d n j i h godina. Nakon m a l o iskustva
i ti ć e š , v j e r u j e m , otkriti u t im p r e p o r u k a m a odgovor
za d o r u č a k koji ti d o b r o sjeda, i to bez stvaranja
n e u g o d n i h plinova.

Š t o ću jesti za ručak ovisi o dnevnim
o k o l n o s t i m a , što se sigurno o d n o s i i na t e b e . Ako
n e ć u biti d o m a z a ručak, p o n e s em sa s o b om voća,
j a b u k u , krušku ili koju drugu voćku, ovisno o
g o d i š n j em dobu. Isto tako p o n e s e m m a l o c e l e r a i
mali avokado, ako ga ima. Inače pokatad u z m em
malo švicarskog sira. Ta h r a n a , skupa s n e k o l i k o čaša
svježeg s o k a o d povrća, d o v o l j n a mi j e do v e č e r e.

U jušni tanjur m e t n e m 2 do tri jušne žlice
z g n j e č e n e (ili ribane) mrkve. Iznad toga rastreseni
m j e š a v i n u nasitno s j e c k a n o g celera, z e l e n o g luka,
k u p u s a ili zelene salate i j e d n u omanju zelenu
papriku. P o t om d o d am 2 č a j n e ž l i c e s i t n o i s j e c k a ne
r e p e i p o v r h toga j u č n u žlicu svježeg graška. Komadić
sirova karfiola u sredini daje svemu ugodan
u m j e t n i č k i u g o đ a j . Začini po volji b i l j n om soli, koja
s e može nabaviti u trgovinama s p e c i j a l i z i r a n im za
zdravu h r a n u . Pospi po svakoj naslagi.

Dr. Norman W. Walker
ČISTA I JEDNOSTAVNA
PRIRODNA KONTROLA TEŽINE - izvod iz knjige

Zašto smo iscrpljeni nakon razgovora?

Psihički vampirizam se već dosta često spominje u svakodnevnim razgovorima. Psiholozi o tome ne žele ništa znati. Oni imaju neke svoje razloge. Kad ljudi počnu puno govoriti o nečemu ja vjerujem da ta pojava zaslužuje pažnju stručnjaka. Pronašla sam tek nekoliko knjiga koje o tome nešto govore. Jedna od najboljih je "Psihički vampirizam" Joe H. Slate koju citiram u današnjem postu. To je bila osnova od koje sam krenula u svojoj knjizi GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE. Moje istraživanje me odvelo puno dalje u shvaćanju pojave psihičkog vampirizma, došla sam do jednostavnog i djelotvornog načina kako svatko za sebe može riješiti taj problem, jer se tiče svakog od nas. I došla sam do najdublje spoznaje o prirodi čovjeka, a to je spoznaja prirode LJUDSKE ENERGIJE. Ako ispravno shvatite negativnost, zlo - izići ćete jači iz tog procesa. Naše su bake govorile "ako te bolest ne ubije, ojačat će te".

Za žrtvu su prvi znakovi napada psihičkog vampira gotovo uvijek slabost i umor, a mogu nastupiti odjedanput ili postupno, zavisno o prirodi napada. Ne iznenađuje što žrtve ozbiljnog napada često opisuju svoje stanje kao: « potpuno ispijen», mentalno i fizički. Među drugim uobičajenim fizičkim reakcijama su: vrtoglavica, nepravilan rad srca, ošamućenost i ponekad mučnina. Žrtve često opisuju svoje reakcije slične onima kod gubitka krvi, morske bolesti, vrtoglavice. Iako simptomi jednog vampirskog napada često brzo prođu, oni imaju tendenciju dugotrajnosti u situacijama kad su kontakti s aktivnim vampirom uobičajeni. Osjećaj iscrpljenosti zbog ponavljanih napada može uključivati ozbiljnu tjeskobu i depresiju. Uobičajeni simptomi uključuju: poremećaj spavanja, teškoće u koncentraciji, zaboravnost, razdražljivost, osjećaj «biti na rubu» i gubitak interesa za dnevne aktivnosti. Nemojte prebrzo donositi zaključke. Cijelu sam knjigu napisala o tome. Ima se još puno toga za reći da biste shvatili, zaista shvatili. Nigdje ne stižemo kad druge krivimo za svoju nesreću. Još ću puno puta ponoviti da je zaista svaki od nas kovač svoje sreće i nesreće. Samo treba znati kako. Čovjeku, najinteligentnijem biću na Planeti, osnovni je zadatak SHVATITI. Tamo idemo, gdje ćete shvatiti. Sebe prvenstveno. Srdačno vas pozdravljam, Serena

Preuzeto sa bloga: mindpositive.bloger.hr

Za nove čitatelje ovoga bloga:Od studenoga 2006. do kolovoza 2007. ovdje je objavljen veći dio moje knjigeGEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav.Knjigu možete nabaviti u pola knjižara u centru Zagreba i u drugim većim gradovima a i u mnogim manjim gradovima.Oni koji nisu u Hrvatskoj "Geometriju" mogu naručiti preko interneta,adresa: www.profil.hr Zatim sam nastavila s temama koje u knjizi, zbog konciznosti, nisam mogla detaljnije razraditi, te s odgovorima na vaša pitanja. Za potpuno razumijevanje tekstova na blogu potrebno je pročitati knjigu. Članke na blogu tražite klikanjem na kalendar u krajnjem lijevom stupcu. Iznad kalendara je rubrika "Izdvojeno" u kojoj su najvažniji članci, većina kojih se ne nalazi u knjizi. U rubrici "Izdvojeno" također se nalazi tekst u kojem su nabrojeni svi naslovi obajavljeni na ovome blogu (SADRŽAJ).
11.10.2010. Počela sam seriju tekstova o seksualnosti.©Autorska prava: Cijeli sadržaj ovoga bloga zaštićen je Zakonom o autorskim pravima. Nije dozvoljeno kopirati niti bilo gdje objavljivati ni jedan dio sadržaja bloga bez znanja i odobrenja autoramindpositive

Ispričavam se na preuzimanju teksta ali želio sam svima koji naiđu na ovaj post preporučiti ovu izvrsnu knjigu!

Umjetno stvaranje napetosti

Moramo prihvatiti činjenicu da u životu čovjeka postoje
neke stvari koje se ne mogu tražiti, zahtijevati, naručivati.
Razlog leži u činjenici da se one ne mogu stvoriti
po volji: ja nisam u stanju vjerovati u nešto samo
zato što to »hoću«; ne mogu naprosto »htjeti« da se nečemu
nadam; ne mogu »htjeti« voljeti; a najmanje od
svega mogu »htjeti« da nešto hoću. Pokušaj da se postupa
na taj način otkriva jedan potpuno manipulativni pristup
ljudskim fenomenima kao što su vjera, nada, ljubav
i volja. Do takvog pristupa dolazi zbog neumjesne
objektifikacije i reifikacije fenomena o kojem je riječ.

Čovjek na umjetan način stvara napetosti kojih ga
njegovo društvo obilja pošteđuje! Osigurava si određenu
dozu napetosti tako što namjerno i promišljeno sebi
postavlja zahtjeve — dobrovoljno se izlaže stresnim stanjima,
makar i samo privremeno. Moje je mišljenje da
sport igra upravo ovakvu ulogu u životu čovjeka! On
čovjeku daje mogućnost da stvara stanja opasnosti. Čovjek
tada od sebe zahtijeva podvige koji ni'su neophodni
— daje izlišne žrtve. Usred mora obilja izranjaju otoci
asketizma! Zapravo, sport smatram modernim svjetovnim
oblikom asketizma.
Što sam mislio kada sam spomenuo podvige koji nisu
neophodni? Živimo u vremenu kada čovjek uopće ne
treba hodati — jer može voziti automobil; ne mora se
penjati stepenicama — može to činiti liftom. A on, iz čistog
mira, kreće u osvajanje planinskih visina! Za »golog
majmuna« više nema potrebe da se penje po drveću
i tako on namjerno i dobrovoljno planinari i vere se na
strme stijene! Iako planinarenje kao disciplina ne postoji
u programu Olimpijskih igara, nadam se da ćete
mi oprostiti što ću se, na trenutak, zadržati na toj vrsti
sporta.
Rekao sam da čovjek planinarenjem umjetno stvara
potrebe kojih ga je evolucija poštedjela. Budući da je
planinarenje stupnjevano ovisno o težini poduzetog podviga,
ova se tvrdnja odnosi samo na planinarenje do trećeg
stupnja težine — nikada ni jednom majmunu nije
uspjelo da se popne preko tog trećeg stupnja. Ni poznata
vrsta majmuna koji se penju na stijene Gibraltara
ne bi mogli izaći na kraj s teškoćama s kojima su se
susreli planinari iz Tirola i Bavarske, kada su prvi trebali
savladati Sugar Hat u Rio de Jeneiru. No, prisjetimo
se definicije šestog stupnja težine u disciplini planinarenja:
Što bliže krajnjim granicama ljudskih mogućnosti!
I to je to: takozvani »ekstremni« planinar ide
preko samih (umjetno stvorenih) potreba; njega zanimaju
samo mogućnosti — pita se gdje leže krajnje granice
do kojih sežu ljudske mogućnosti i sposobnosti! I
želi ih pronaći. Ali, ispada da granica zapravo nema;
one su kao horizont: čovjek je naprosto prisiljen da ga
pomiče sve dalje svakim korakom kojim ide prema njemu.

Viktor Frankl –Nečujan vapaj za smislom

Osjećaj usamljenosti

Ljudi su
danas previše zaokupljeni težnjom da netko o njima brine
i zbog toga je ovaj drugi način pristupa toliko rasprostranjen.
A sve se to događa zato što neke stvari nedostaju.
U industrijskom društvu, u kojem vlada klima bezličnih
odnosa, očito je da ljudi sve više pate od osjećaja
usamljenosti — usamljenosti usred »usamljenog mnoštva
«. Da budemo jasniji, javlja se jaka želja da se taj
nedostatak topline nadomjesti — da se nadomjesti bliskošću.
Ljudi vape za bliskošću. Taj vapaj je tako glasan
da se bliskost traži na svaki način, bilo gdje i bilo kako,
čak izvan onog osobnog, odnosno kao puka senzualna
bliskost. Vapaj se tako pretvara u poziv »molim te, dodirni
me«. A od te senzualne bliskosti, samo je jedan korak
do spolnog promiskuiteta.
Viktor Frankl –Nečujan vapaj za smislom

Pojam Boga

Viktor Frankl –Nečujan vapaj za smislom

BILJEŠKA : Koncept meta-smisla nije neophodno
teistički. Čak i pojam Boga ne mora biti bezuvjetno
teistički. Sa otprilike petnaest godina došao sam do
definicije Boga kojoj se, sada kad sam stariji, sve više i
više vraćam. Nazvao bih je operativnom definicijom.
Ona ovako glasi: Bog je pratilac vašeg najintimnijeg razgovora
sa samim sobom. Kad god govorite sami sebi u
najvećoj iskrenosti i najdubljoj samoći — onaj kome se
obraćate može se s pravom nazvati Bogom. Takva definicija
izbjegava razmimoilaženje između ateističkog i teističkog
Weltanschauunga (pogleda na svijet). Ta se razlika
javlja tek kasnije kada osoba koja nije vjernik ostaje
kod toga da je njezin razgovor sa samom sobom samo
monolog i ništa više, a osoba koja vjeruje interpretira
svoje razgovore kao stvarne dijaloge s nekim drugim.
Ja mislim da krajnja iskrenost i poštenje dolaze na prvo
mjesto i vrijede više od svega. Ako Bog stvarno postoji,
on se sigurno neće prepirati s osobama koje nisu vjernici
zato što ga pogrešno tumače kao svoja vlastita sebstva
i nazivaju ga krivim imenom.

Opraštanje

Mnogo je ljudi koji imaju problema sa opraštanjem. Oni ližu svoje rane i potajno se nadaju da
će onaj ko im je rane zadao “naučiti dobru lekciju”. Ali u svome ogorčenju oni ni ne uviđaju da
neopraštanje izjeda najviše njih same. Njihov imuni sistem gubi svoju potentnost. Duh ozlojeđenosti
ih sve više obuzima, a sa njim i duh kriticizma. Zatim se tu dižu bedemi i osoba počinje da se zatvara
u sebe. Sve ovo ide potpuno drugačijim tokom kad oprostimo.
Kad nas je Isus učio da se molimo riječima “oprosti nam dugove naše kao i mi što praštamo
dužnicima našim”, On je ustvari mislio na to da je takvo ponašanje u skladu sa Njegovim. On ne
pristaje ni na šta manje, osim da ga u potpunosti podražavamo. Mi uživamo duboku radost i mir kad
oprostimo nekome. To je božansko osjećanje. To nije sve. Mi svojim aktom prenosimo to osjećanje i na
onoga kome smo oprostili. Tu leži prava radost. I onaj koji oprašta i onaj kome je oprošteno, osjećaju
radost i mir.
Time dokazujemo da je zakon neba upisan u našem umu i srcu. Ovo je posao koji je Isus radio
na Zemlji. To je posao koji mi kao Njegovi sljedbenici također moramo da radimo. To je zakon
Carstva Nebeskog. Tako se iscjeljuje slomljeni mozak.

Dr. Chalmers: Ljek za slomljeni mozak - izvodi iz knjige

Ljudi se jednostavno ne mijenjaju

Svako zadovoljstvo i satisfakcija koji dolaze iz neumjerenosti, samo su za trenutak aktuelni u
struji života. Pored toga, oni oskudijevaju visokim kvalitetom, dubinom, punoćom i izobiljem radosti,
mira, osjećanjem zadovoljnosti i istinskog duboko ukorijenjenog uzbuđenja koje karakterizira život u
umjerenosti. Također, neumjerenost nastavlja da slama zdravlje mozga.
S druge strane, umjerena stimulacija i uravnotežena aktivnost doprinose na najbolji način
psihološkom zdravlju. Umjerenost čuva od mentalnog i emocionalog sloma. Takve osobe nalaze
zadovoljstvo u uobičajenim svakodnevnim iskustvima. Pozitivan stav i mir i spokoj dolaze sasvim prirodno.
Mnogi od hormona koje proizvodi mozak, putuju nishodno u tjelo bilo krvnim žilama ili
neuronskim omotačima. Mnogi od hormona koji se produciraju u mozgu, produciraju se i u tjelesnim
žljezdama i organima. Oni utječu na naše mišljenje, osjećanja, ponašanje i funkcioniranje. Tjelo i mozak
su blisko povezani. Jedno utječe na drugo.

Princip inertnosti pokazuje naš otpor promjeni stila življenja
Na seminaru profesionalnih psihologa, o strukturi crta ličnosti, renomirani psiholog je
podvukao sljedeće: “Već skoro trideset godina se trudim da pomognem ljudima da se promjene i veoma
sam obeshrabren. Ljudi se jednostvano ne mjenjaju.”
Većina nas ima tendenciju da razvije rutinske obrasce ponašanja. Mi ponavljamo iste obrasce
mišljenja, emotivnog reagiranja i djelovanja. Mi možemo načiniti minorna prilagođavanja, ali
globalan pravac našeg života ostaje isti. Čak i kad su obrasci našeg ponašanja, u smislu stila života,
štetni po nas, mi nastavljamo da ih upražnjavamo.
Kad otkrijemo da nismo srećni u svom životu, mi potražimo profesionalnu pomoć. Ali i onda
se rijetko odlučujemo da nešto promjenimo. Iako osjećamo da su nam promjene neophodne, na primer da
ostavim pušenje, da smanjimo težinu ili da se rješimo svojih opsesija i kompulzija, ili pak da smanjimo
izlaganje stresu, ili promjenimo radno mjesto itd, značajnije promjene ne nastaju lako.
Dakle, kako napraviti promjene koje nije lako napraviti? Tajna uspeha je u metodi “korak po
korak”. Vježbajte se u jednostavnijim strategijama, kako bi se pripremili za one kompliciranije. Idite
“korak po korak” od lakših ka sve težim.
Sa svojim klijentima, ja istražujem one strategije koje su već pokazale svoju valjanost kod
drugih pod sličnim okolnostima. Klijent u dogovoru sa mnom započinje strategiju koja nam se učini
najefikasnijom u njegovom slučaju. Počinjemo od tri četiri najlakše. Kad nijh savladaju prelaze na
teže. Strategije obično mjenjamo svake ili svake druge sedmice.
Nije važno da načinite drastične promjene preko noći. Važno je da odaberete kurs i stalno
napredujete njime, ne osvrćući se na brzinu napredovanja. Ona je individualna. Što dalje odmičete od
“mrtve točke”, to je put sve lakši i zanimljiviji. Jedino što je bilo teško je pokrenuti se.
Za one koji još nisu ojačali svoju volju i svoju snagu da mudro biraju, na primjer, ako žele da se
oslobode prakse prejedanja, frižider ili špajzu treba isprazniti od iskušavajuće hrane. Mi ne možemo u
potpunosti odstraniti hranu kao stimulus. Mi moramo da jedemo da bismo preživjeli. Ali mi možemo
ograničiti količinu hrane koja nam je u svakom trenutku dostupna.
Još jedna strategija je i smanjenje količine hrane koju pripremamo za obrok. Također možemo
da pokušamo i sa izbacivanjem visokokalorične hrane iz frižidera ili ostave. Radeći ove male i
jednostavne stvari, mi stičemo kontrolu nad našim okruženjem i sada više ne kontrolira ono nas nego
mi njega.

Dr. Chalmers: Ljek za slomljeni mozak - izvodi iz knjige

Nove navike izumiru bez vježbanja

Mnogi ljudi sagore mnogo nervne energije pokušavajući da se odupru nečemu što ne žele da
rade, samo zato što su dozvolili nitima loših misli da se zadrže suviše dugo u njihovom umu. Oni se
igraju sa njima sve dok ove ne izgrade dugmiće na krajevima motornih puteva. Oni nisu ni svesni da
na taj način sami sebi pripremaju pad u budućnosti u nekim trenucima nepažnje.
Najbolji način za zaustavljanje impulsa u pupoljku jeste da odemo nazad u um i iskorijenimo
ove motive koji uništavaju karakter, zasadimo sjeme nove namjene i uzgajamo tu novu naviku u
razmišljanju.
Ovo znači, nastaniti je u našem umu permanentno, tako da umjesto da kažemo: “Tako bih volio
da mogu da napravim to, ali neću”, mi istinoljubivo uzviknemo: “Ja zaista ne želim to da napravim, zato i
neću.” Ako imaš problema sa istinoljubivim izgovaranjem ovoga, traži pomoć od Boga. Možda
ustanoviš da je izveo trenutno čudo milosti i podario ti tu svetu žudnju. Nakon svega, Njegova milost
je izvor sile koja je u stanju da nadvlada svaku našu nemoć.
Nemoj praviti izuzetke! Filozofija “samo ovaj put” duboko učvršćuje naviku. Novoj navici je
potrebno da je osnažiš, a ne staroj.
Probaj da se prisjetiš starih vremena kad te je loša navika zamalo u potpunosti savladala i
namerno nađi zamenu za te navike. To je kombinirana strategija razbijanja ritma stare navike i njena
zamjena novom, dobrom.
Uzgred budi rečeno, velika je stvar staru naviku zamijeniti, njoj veoma različitom novom. Na
primjer, umjesto da besposličarite, isplanirajte da odete na plivanje, da opljevite vrt ili odradite dobar
trening. Umjesto kritiziranja, kompliment. Umjesto durenja, smješak. Umjesto prigovaranja, pjesma. I
planirajte ove borbene taktike unaprijed.
Prakticirajte svoju novu naviku kao odgovor na emotivne izazove, kad god vam se za to ukaže
prilika. Nove navike izumiru bez vježbanja. Također i emotivni izazovi na koje se ne odreagira na vrijeme, ispare i ubrzo se više i ne pojavljuju.
Ne zaboravite moć molitve u svojim naporima da savladate loše navike i formirate dobre. Ali
budite sigurni da se molite sa sigurnošću i u vjeri. Kad od Boga zatražite pobjedu nad nekom lošom
navikom, ne zaboravite da zatražite i da vas blagoslovi darovima koji su u suprotnosti sa navikom
koju ste rješili da savladate. Nemojte se u molitvi zadržati samo na lošim navikama.
Umjesto da se u molitvi koncentrirate na to kako nasilan temperament imate, jednostavno ga
priznajte, ali onda tražite od Boga da vas učini mirnima, spokojnima, ljubaznima, uljudnima,
smislenima, strpljivima, spremnima da pomognete… Dok se molite, zamislite emotivna iskustva
povezana sa ovim rječima. Tražite od Boga ove darove i očekujte da ćete ih iskusiti.

Dr. Chalmers: Ljek za slomljeni mozak - izvodi iz knjige

Nove navike

Pretpostavimo sad, da u toku učenja novih puteva u mozgu, skliznete opet na stari put.
Možda ste imali ovakvo iskustvo. Možda ste živjeli novim životom mjesecima i onda odjednom
počnete opet da se ponašate kao i ranije (prije novog iskustva). Izgubili ste kontrolu. Stari đavo vam
opet šapuće u uho, “Aha! Ništa nisi postigao. Nisi se nimalo promijenio. Ostao si isti.” Nikad ne
slušajte taj glas, jer on vas nije podsjetio ni na jednu bitku koju ste idući novim putevima izvojevali niti
vam je išta rekao o fizičkim i kemijskim promjenama koje su se desile na novonastalim moždanim
putanjama. Dakle, kad padnete, ustanite i nastavite da radite na novom putu. Niste izgubili tlo na novom putu – novi dugmići nisu izbrisani slučajnim padom!

Praktiči savjeti u vezi sa započinjanjem “ iscjeljujućeg” ponašanja

Da li vam ikad dojadi pokušavanje da se prisjetite svega onoga što treba da bude napravljeno? Jeste
li poželjeli ikad da drugi malo više povedu računa o svojim brigama – da se sami prisjete gdje su ostavili
ključeve, da sami pamte svoje sastanke, da sami završe svoje obaveze? Jedva da imate vremena da
razmišljate za sebe, a morate da mislite i za druge!
Pa, izgleda da vam je potrebno da stvorite dosta navika. Navike mogu da uštede mnoštvo
energije vašem umu. Dobro ustanovljene navike se odvijaju skoro potpuno automatski. One jedva da
iziskuju razmišljanje.
Skoro svaki rutinski zadatak može postati navika. Sjedite i popišite sve stvari koje radite ili bi
trebalo da napravite. Napravite listu i rasporedite zadatke tako da za svaki nađete najlogičnije mjesto.
Spojite one koji se po svojoj prirodi slažu. Vežite one koji se najlakše zaboravljaju sa onima koje
nikad ne propustite da napravite.
Porodično bogosluženje i vrijeme odvojeno za porodicu, vežite sa dnevnim obrocima ili sa
pranjem zuba. Garderoba nikad neće morati da se podiže sa poda ili stolice ako je tamo i ne ostavite.
Naviknite se da je vraćate na vješalicu i u ormar odmah po skidanju.
Napravite naviku od bilo kog svakodnevnog zadatka – dnevnog, sedmičnog, mjesečnog i
godišnjeg. Vežite ih sve za nešto drugo što nikad ne zaboravljate. Vizualizujte tu radnju – zamislite
sebe kako izvodite određenu naviku u određeno vreme. Vaš mozak će se postarati da se sve odvijaju
po planu, a vi ćete uštedjeti sebi obilje energije.
Navike mogu biti stvorene bilo kad u životu. Rano djetinjstvo je, naravno, najbolje vrijeme za
početak. Moždane ćelije koje se tada udruže u izvršavanju zadatka, ostaju udružene i u budućnosti.
Asocijativne mreže sačinjene od specifičnih neurona koji izvode određeni zadatak, veoma se brzo
ustanovljavaju. Ove mreže se odupiru rearanžirenju za potrebe drugih zadataka. Ovo je jedan od
razloga zašto su prvostvorene mreže ujedno i najtrajnije. Ponavljanje je svakako još važniji razlog.
Neke navike je lakše stvoriti od drugih, jednostavno zato što nasljeđujemo drugačije sklonosti.
Zbog široko rasprostranjenog prakticiranja loših navika tokom vjekova, one se mnogo lakše formiraju
od dobrih i teže ih je se osloboditi kad su jednom uspostavljene.
Ako su mala djeca prepuštena sama sebi, lakše će naučiti da čine loše nego li dobro. Kao što
Biblija kaže, mi smo “rođena djeca gnjeva”- “sinovi protivljenja.”
Navike, kao i bilo koje druge moždane aktivnosti, usklađuju se sa ritmičkim obrascem nervnog
sistema. Lako je utonuti u san i probuditi se iz njega u određeno vrijeme dana – ogladnjeti u vrijeme
obroka… Čak se i bubnjanje prstima po stolu ili regularna terevenka pijanca odvija po u nekom
ritmu.

Dr. Chalmers: Ljek za slomljeni mozak - izvodi iz knjige

Loše navike

Prije oko sto godina, cjenjeni psiholog Vilijam Džejms (William James) je nagovjestio
molekularne osnove navike sljedećim rječima: “Kad bi mladi samo mogli znati kako će brzo dobiti pun
naramak navika, obratili bi više pažnje na svoje ponašanje u konkretnim slučajevima. Mi smo ti koji
tkamo vlastitu svoju sudbinu, dobre ili zle, ali nikad neutralne.
Svaki, čak i najmanji potez vrline ili pak poroka, ostavlja svoj trag koji nikad nije beznačajan.
Pijani Rip Van Vinkl (Rip Van Winkle), iz Džefersonovog (Jafferson) komada, izgovara se za svaku
novu zapostavljenu dužnost rječima: “Ovu ne brojim.” Pa! On je ne mora brojati, a ni ljubazno Nebo
ne mora, ali ona je i pored toga ubrojana. Negdje među njegovim nervnim ćelijama i vlaknima,
molekule su je ubrojale, registrirale i pohranile, kako bi je upotrijebili protiv njega kad naiđe sljedeće
iskušenje. Ništa, što smo ikad napravili, u doslovnom naučnom smislu, nije isparilo iz mozga.
Ovo naravno ima svoje kako loše tako i dobre strane. Kao što ponavljanim pijenjem postajemo
alkoholičari, tako isto postajemo sveci u moralnom i autoriteti i eksperti u praktičnim i naučnim
sferama, mnoštvom pojedinačnih djela i sati provedenih u radu.”
Zatim, Dr. Džejms dodaje: “Neka nijedan mladi čovek nema neizvjesnosti u vezi ishoda svog
obrazovanja, koje god ono branše bilo. Ako ostane vjeran poslu svakog sata u radnom danu, rezultat
slobodno može prepustiti samom sebi. Može sa sigurnošću računati na to da će se jednog predivnog
jutra probuditi kao kompetentan stručnjak u svojoj generaciji, bilo kojom oblašću da se bavio. Tiho i
neprimjetno, između svih elemenata njegovog posla, u njegovom umu se izgradila moć procjene, poput
dragocjenog posjeda koji ne može nestati. Mladi bi trebali unaprijed da znaju ovu istinu. Ignoriranje iste
je vjerovatno zaslužnije za obeshrabrenje i malodušnost kod mladih pri izboru zanimanja, nego li svi
ostali uzroci zajedno.”
Kako je to jedan vizionar i napredni učitelj morala rekao: “Bit ćemo onoliko samostalni, za
vrijeme i vječnost, koliko su nam to omogućile naše navike.” Nema ničeg tajnog u prirodi nečijeg
karaktera. “Karakter se otkriva ne kroz povremena dobra ili loša djela, već kroz namjere koje se
ispoljavaju kroz naučene rječi i djela.”

Dr. Chalmers: Ljek za slomljeni mozak - izvodi iz knjige