Depresija

Primjer svjesnog kretanja uz
vašu Skalu emocionalnog vodstva
Dakle, u vašem se iskustvu odvilo nešto od čega se osjećate
užasno. Ništa se ne čini dobro, ni od čega se ne osjećate
dobro, izgleda vam kao da se gušite, a svaka misao je jednako
bolna. Najbolja riječ kojom biste mogli opisati ovo svoje
gotovo stalno prisutno emocionalno stanje je depresija.
Kad biste se mogli upustiti u poduzimanje neke akcije,
možda biste se osjećali bolje; kad bi ono što vas muči mogli
sasvim izbaciti iz glave i usmjeriti se na posao, osjećali biste se
bolje. Ima puno misli koje možete prizvati u svijest koje bi vas
mogle osloboditi depresije. Međutim, vibracijski, sada vam
većina njih nije dostupna. Ali, ako imate namjeru pronaći misao,
bilo koju misao od koje se osjećate bolje, i ako imate svijest
o tome kako se od te misli osjećate, istog se trena možete početi
kretati uz Skalu emocionalnog vodstva. To je zapravo proces
držanja određene misli u glavi, bilo koje misli, a nakon toga
svjesnog procjenjivanja donosi li vam nova misao bilo kakav
osjećaj oslobođenja u odnosu na ono što ste prije nje osjećali.
Zato, mislite i osjećate, i mislite i osjećate samo s jednom namjerom:
da osjetite barem i najmanji osjećaj oslobođenja.
Recimo da je netko rekao nešto što vas je razljutilo ili
netko nije održao riječ. Kako se fokusirate na to što vas je
razljutilo, opažate da osjećate izvjesno oslobođenje od svoje
depresije. Drugim riječima, usred te ljutite misli više nemate
nikakvih problema s disanjem. Osjećaj klaustrofobije je nestao
i vi se zaista osjećate malo bolje.
Evo sada presudnog koraka za djelotvornu primjenu vašeg
Sustava emocionalnog vodstva: stanite i svjesno si priznajte
da se od misli ljutnje koju ste odabrali zaista osjećate bolje nego
od osjećaja gušenja u depresiji, kojeg ste za nju zamijenili. A u
svjesnom priznavanju vaše poboljšane vibracije vaš se osjećaj
bespomoćnosti topi, a vi se uzdižete svojom Skalom emocionalnog
vodstva natrag u punu povezanost s onim tko zaista jeste.
Nitko osim vas ne zna je li odabrana misao ljutnje za vas poboljšanje;
samo vi znate - po osjećaju oslobođenja kojeg osjećate
-je li neka misao za vas primjerena. Dok ne odlučite da ćete voditi
sebe u skladu s onim što osjećate, ne možete napraviti čvrsti pomak
prema svojim vlastitim željama.

Ključ da ponovno dobijete svoj prekrasni osjećaj osobne snage
i kontrole je u tome da ovog trena odlučite, bez obzira koliko dobro
ili loše se osjećate, da ćete dati sve od sebe da iz toga izvučete
najbolje što možete. Posegnite za najboljom misli do koje upravo
sada imate pristup, a kako ćete to iznova i iznova ponavljati, u vrlo
kratkom vremenu naći ćete se na mjestu gdje se osjećate jako dobro.
To jednostavno tako djeluje!
«Ako tamo mogu doći emocionalno,
mogu doći bilo kamo»
«Upravo sada ću pronaći najbolju misao koju mogu. Posegnut
ću za većim osjećajem oslobođenja, za većim osjećajem
oslobođenja, za većim osjećajem oslobođenja.«
Zapamtite:
• Bijes vam daje osjećaj oslobođenja od depresije, patnje,
očaja, straha, osjećaja krivnje ili bespomoćnosti.
• Osveta vam daje osjećaj oslobođenja od bijesa.
• Ljutnja vam daje osjećaj oslobođenja od osvete.
• Okrivljavanje vam daje osjećaj oslobođenja od ljutnje.
• Poraženost vam daje osjećaj oslobođenja od okrivljavanja.
• Razdražljivost vam daje osjećaj oslobođenja od poraženosti.
• Pesimizam vam daje osjećaj oslobođenja od razdražljivosti.
• Beznađe vam daje osjećaj oslobođenja od pesimizma.
• Optimizam vam daje osjećaj oslobođenja od beznađa.
• Pozitivno očekivanje vam daje osjećaj oslobođenja od
optimizma.
• Radost vam daje osjećaj oslobođenja od pozitivnog
očekivanja.
S vremenom, i uz vježbu, postat ćete vrlo vješti u razumijevanju
što vam vaš Sustav emocionalnog vodstva govori.
Jednom kad donesete čvrstu odluku da ćete stalno posezati
za osjećajem oslobođenja kojeg donose bolje emocije, vidjet
ćete da se većinu vremena osjećate bolje i da u svoje iskustvo
puštate sve stvari koje želite.
Obraćanje pažnje na to kako se osjećate nužno je da biste
razumjeli sve što vam se događa. Kako se osjećate - i osjećaj
oslobođenja kojeg otkrivate kako posežete za mislima od
kojih se osjećate bolje - vaše je jedino istinsko mjerilo u vezi
toga što privlačite u svoje iskustvo.

Traži, i bit će ti dano – Učenje kako izražavati želje Esther i Jerry Hicks (Učenje Abrahama) – izvodi iz knjige

Promijenite temu svojih misli

Ako želite da se stvari promijene u nešto drugo, morate gajiti
drukčije misli. A to jednostavno zahtijeva pronalaženje novih načina
pristupanja starim stvarima.

Kad bi svatko na vašem planetu bio povezan sa svojom
Energijom Izvora, ne bi bilo napada na druge jer ne bi bilo
ni ljubomore, nesigurnosti ili neugodnih osjećaja natjecanja.
Kad bi svatko razumio moć svog vlastitog Bića, ne bi imao
potrebu kontrolirati druge. Osjećaji nesigurnosti i mržnje
rađaju se iz nepovezanosti s onim tko jeste. Vaša (sebična)
povezanost s Dobrobiti može donijeti samo Dobrobit.
Što je najvažnije, želimo da shvatite da ostali ljudi (ili
nitko drugi, kad se radi o konkretnoj situaciji) ne moraju znati
što ovdje učite da biste vi živjeli prekrasna iskustva. Jednom
kad se sjetite tko ste i kad jednom voljno posegnete za
mislima koje vas drže usklađenima s onim tko vi jeste, i vaš
će se svijet uskladiti - a Dobrobit će vam se pokazati u svim
područjima vašeg životnog iskustva.

Ponekad će netko reći, «Nisam sretan s ovim gdje se
sada nalazim. Puno bih radije bio tamo - tamo gdje moje tijelo
neće biti bolesno, ili tamo gdje nemam viška kilograma,
ili tamo gdje imam više novca ili bolju vezu s voljenom osobom.
»
A mi pitamo, Zašto biste htjeli biti tamo?
Odgovor često glasi, «Zato što ovdje gdje se sada nalazim
nisam sretan.»

Tada objasnimo da je važno govoriti o onome za što vjerujete
da se nalazi «tamo» i pokušati doći do mjesta na kojem
osjećate to što je «tamo». Jer, dokle god netko govori i osjeća
«da je nešto tamo», ne može doći do toga što je «tamo».
Ako ste naučeni razmišljati i govoriti o onome gdje se
trenutačno nalazite, nije lako iznenada promijeniti svoje vibracije
i početi misliti i osjećati nešto što je od toga jako različito.
U stvari, Zakon privlačenja kaže da nemate pristup mislima
i osjećajima koji su jako udaljeni od onoga u čemu ste
u posljednje vrijeme vibracijski boravili ali, uz nešto truda,
možete pronaći drukčije misli. Odlukom da ćete se osjećati
bolje možete promijeniti temu svojih misli, a time i pronaći
druge misli koje donose vibracije od kojih se osjećate bolje
- ali mijenjanje vibracije obično je postupan proces.
U stvari, stalno pokušavanje preskakanja vibracijskih
raspona usprkos Zakonu privlačenja glavni je faktor osjećaja
obeshrabrenosti koji, na kraju, dovede ljude do zaključka da
zaista nemaju kontrolu nad svojim životnim iskustvima.

Za samo nekoliko sekundi fokusiranja na neki
sadržaj vi u sebi aktivirate njegovu vibraciju, a
Zakon privlačenja odmah počinje odgovarati na
tu aktivaciju. Sto vam je pažnja na nešto duže
fokusirana, to vam se lakše na to i dalje fokusi-
rati jer kroz zakon privlačenja
privlačite ostale misli ili vibracije
koje su suština misli s kojom ste započeli.
Unutar 17 sekundi fokusiranja na nešto, vibracija koja
se s time podudara postaje aktivna. A potom, kako taj fokus
postaje jači a vibracija jasnija, Zakon privlačenja će vam donijeti
nove misli koje se s time podudaraju. U ovoj točki, ova
vibracija neće imati veliku snagu privlačenja, ali ako i dalje
nastavite s fokusiranjem, snaga vibracije će postati dalekosežna.
Ako, pak, uspijete ostati potpuno fokusirani na neku
misao samo 68 sekundi, ta je vibracija dovoljno snažna da
započne njezina manifestacija.
Kad se stalno vraćate na čistu misao, održavajući je barem 68
sekundi, u vrlo kratkom vremenu (u nekim slučajevima za samo
nekoliko sati ili dana) ta misao postaje dominantna, A kad ste jednom
postigli dominantnu misao, doživljavat ćete manifestacije poklapanja
s njom sve dok je ne promijenite.
Zapamtite sljedeće:
• Misli koje imate u glavi isto su što i vaša točka privlačenja.
• Dobivate ono o čemu razmišljate, željeli to ili ne.
• Vaše su misli isto što i vibracija, a Zakon privlačenja,
zatim, na nju odgovara.
• Kako se vaša vibracija širi i postaje snažnija, na kraju
postaje dovoljno snažna da se manifestira.
• Drugim riječima, ono o čemu mislite (i zato osjećate)
i ono što se manifestira u vašem iskustvu uvijek se
vibracijski poklapa.
Ne trebate se bojati
svojih misli koje nemate pod kontrolom
Jednom kad su shvatili i prihvatili Zakon privlačenja (što
obično ne traje dugo jer u vašoj okolini nema ni trunke dokaza
kojima bi ga pobili), mnogi ljudi se u početku počnu
osjećati nelagodno zbog svojih misli. Jednom kad shvate
snagu Zakona privlačenja i kad počnu ispitivati sadržaj svog
uma, ponekad su zabrinuti što sve možda sada privlače svojim
mislima koje nemaju pod kontrolom. No, nemate razloga
brinuti zbog svojih misli jer one nisu poput nabijene puške
koja na vas može snažno ispaliti i trenutno vas uništiti. Jer,
iako je Zakon privlačenja snažan, osnova vašeg iskustva je Dobrobit.
Iako vaše misli imaju magnetsku snagu privlačenja i
šire se ako tome pridajete pažnju, imate puno vremena - čim
postane svjesni bilo kojeg negativnog osjećaja - da počnete
odabirati druge misli koje pružaju manji otpor, čime ćete izabrati
i poželjniji rezultat.
Zapamtite, možete dopustiti ili se odupirati različitom
snagom, ali Tok Dobrobiti uvijek teče. Zato će vam čak i mali
trud uložen u odabiranje misli od kojih se osjećate bolje donijeti
vidljive rezultate. A kad ste jednom poduzeli taj korak i
kad ste doista pronašli tu misao od koje se osjećate bolje, dali
ste sebi svjesnu slobodu da krenete s bilo koje točke u kojoj
se sada nalazite, u vezi bilo koje stvari, bilo kamo gdje želite
biti. Kad ste jednom voljno odabrali misao i svjesno osjetili poboljšanje
u vezi toga kako se osjećate, uspješno ste primijenili svoj
osobni sustav vodstva i sada možete biti na putu prema slobodi za
kojom žudite i koju zaslužujete -jer nema ničega što ne biste mogli
biti, učiniti ili imati.

Traži, i bit će ti dano – Učenje kako izražavati želje Esther i Jerry Hicks (Učenje Abrahama) – izvodi iz knjige

Stanje radosti, sreće ili poštovanja

U svom ste fizičkom okruženju okruženi mnogobrojnim
utjecajima i često puta drugi od vas traže ili ustrajavaju da se
ponašate drukčije od onog kako želite da biste napravili pozitivan
utjecaj na njih. Preplavljeni ste zakonima, pravilima,
očekivanjima koja su nametnuli drugi i čini se da gotovo
svatko ima neko mišljenje o tome kako biste se trebali ponašati.
Ako za svoje vodiče uzimate ovu vrstu vanjskih utjecaja,
ne možete ostati na pravom putu između mjesta na kojem se
nalazite i mjesta na kojem želite biti.
Često puta napravite ovo ili ono u pokušaju da zadovoljite
druge, da biste na kraju otkrili da se, bez obzira koliko
jako se trudili, niste u stanju dosljedno kretati ni u jednom
željenom smjeru te da zbog toga ne samo što ne možete zadovoljiti
druge, već ne možete zadovoljiti niti sebe. A zato
što ste vučeni na tako mnogo različitih strana, vašem putu
prema mjestu na kojem želite biti u ovom se procesu obično
gubi trag.
Najveći dar
kojeg možete dati je vaša sreća.
Najveći dar kojeg možete dati drugome je vaša vlastita sreća,
jer kad ste u stanju radosti, sreće ili poštovanja vi ste u potpunosti
povezani s Tokom čiste, pozitivne Energije Izvora koja predstavlja
ono što vi zaista jeste. A kad ste u ovom stanju povezanosti, bilo tko
ili bilo što na što obratite pažnju od te pažnje ima koristi.
Nikome nije potrebno da ste ovdje ili da za njega radite
stvari kako bi se on osjećao ispunjeno - jer svi imaju isti
pristup Toku Dobrobiti kao i vi. Drugi (koji ne razumiju da
imaju pristup Toku) često puta pate zbog svoje nemogućnosti
da se zadrže na poziciji na kojoj se osjećaju dobro pa od
vas traže da se ponašate na način za koji vjeruju da će se od
njega osjećati bolje. Ali, ne samo što vas time drže u položaju
od kojeg se osjećate nelagodno jer vas pokušavaju učiniti odgovornima
za svoj osjećaj radosti, već i sebe drže u položaju
koji ih sputava. Jer oni ne mogu kontrolirati način na koji se
bilo tko drugi ponaša, a ako je ta kontrola nužna za njihovu
sreću, onda su u istinskoj nevolji.
Vaša sreća ne ovisi o tome
što čine drugi.
Vaša sreća ne ovisi o tome što čine drugi, već samo o
vašoj osobnoj vibracijskoj ravnoteži. A sreća drugih ne ovisi
o vama, već isključivo o njihovoj vlastitoj vibracijskoj ravnoteži
jer kako se netko u bilo kojem trenutku osjeća ovisi jedino
o mješavini njegovih vlastitih Energija. Kako se osjećate
jednostavan je, jasan i stalan pokazatelj vibracijske ravnoteže
između vaših želja i vibracije koju nudite, a nju ste pokrenuli
iz svog položaja prednosti.
Nema važnije stvari u čitavom svemiru nego razumjeti
kako se vibracija koju nudite poklapa s vibracijama onog što
želite, a kako se osjećate pokazatelj je dopuštate li svoju povezanost
s Izvorom ili je ne dopuštate. Svaki dobar osjećaj, svaki
pozitivan stvaralački čin, sve vaše obilje, jasnoća, zdravlje,
vitalnost, Dobrobit - sve stvari za koje smatrate da su dobre
ovise o načinu kako se upravo sada osjećate te o odnosu između
ovog osjećaja-vibracije i vibracije onoga tko vi zaista
jeste i što zaista želite.

Svaka misao vas približava
ili udaljava od San Diega.
Kao što lako možete utvrditi kako uspješno stići od
Phoenixa do San Diega, jednako lako možete odrediti kako
uspješno doći od financijske nesigurnosti do financijske sigurnosti,
od bolesti do zdravlja, od konfuzije do jasnoće...
Na vašem putu od Phoenixa do San Diega neće biti nekakvih
velikih nepoznanica jer vam je poznata udaljenost između
ova dva grada, znate gdje se nalazite na svakoj točki puta i
razumijete kako kretanje krivim smjerom utječe na uspješnost
vašeg putovanja. Kad jednom shvatite svoj vlastiti Sustav
emocionalnog vodstva više nikad nećete osjećati zbrku u
vezi mjesta na kojem se nalazite i mjesta na kojem želite biti.
Isto tako ćete, sa svakom misli koju ponudite, osjećati približavate
li se ili udaljavate od rezultata kojeg želite ostvariti.
Ako kao svoj izvor vodstva koristite bilo koji drugi utjecaj,
izgubit ćete se i skrenuti s puta jer nitko drugi ne razumije
tako dobro kao vi udaljenost između mjesta na kojem se
nalazite i mjesta na kojem želite biti. No, iako drugi ne mogu
jasno razumjeti vaše želje, oni će i dalje neprekidno dodavati
svoje želje ukupnoj mješavini. Stoga, tek kad obratite pažnju
na to kako se osjećate, možete postojano voditi sami sebe prema
svojim osobnim ciljevima.
Zašto je, kad nečemu kažete ne
isto kao da ste rekli da?
Osnova vašeg vibracijskog svemira je Zakon privlačenja.
To znači da se u vašem svemiru sve svodi na potpuno uključivanje.
Kad na nešto što želite obratite pažnju i tome kažete
da, vi to uključujete u svoju vibraciju. Ali, kad pogledate na
Gdje se nalazite, a gdje želite biti?
Nešto što ne želite i tome kažete ne, i to također uključujete
u svoju vibraciju. Kad na to ne obraćate pažnju, onda to ni
ne uključujete, ali ne možete isključiti ništa na što obraćate
pažnju jer svako vaše obraćanje pažnje beziznimno znači i
uključivanje u vašu vibraciju.

Posegnite za mišlju do koje imate pristup,
a od koje se osjećate najbolje.
Odabiranje misli koja se razlikuje od dosadašnjih uvijek
dovodi do različitog emocionalnog odgovora. Tako biste
mogli reći, «Voljno ću odabrati svoje misli da bih se osjećao
bolje». Ovo bi za vas bila dobra odluka. A još bolja i zaista
lakša odluka bila bi: «Zelim se osjećati dobro i zato ću se
pokušati osjećati dobro odabiranjem misli od koje se zaista
osjećam dobro.»
Ako ste odlučili «slijediti svoje blaženstvo«, a fokusirate
se na životnu situaciju koja se ni približno ne bi mogla ocijeniti
kao blaženstvo, vaša odluka da slijedite svoje blaženstvo
ostat će bez uspjeha jer vam Zakon privlačenja ne može
dostaviti misao koja sadrži tako drastično veliku vibracijsku
razliku. No ako ste odlučili posegnuti za mišlju od koje se osjećate
najbolje moguće, a do koje imate pristup, ovu odluku možete
lako postići.
Postupno možete promijeniti svoju vibracijsku frekvenciju.
Ključ za uspinjanje vibracijskom emocionalnom skalom je
da ste svjesni i dapače osjetljivi na to kako se osjećate, jer ako
niste svjesni kako se osjećate ne možete razumjeti u kojem
se smjeru na skali krećete. (Može se dogoditi da se okrenete
natrag u smjeru Phoenixa, a da to ni ne znate.)
No ako izdvojite određeno vrijeme za svjesnu procjenu
emocije koju trenutačno osjećate, onda svako poboljšanje
vaših osjećaja znači da napredujete prema svom cilju, dok
svako pojačavanje negativnih emocija znači da se krećete u
krivom smjeru.
Zato je dobar način za procjenu uzlaznog kretanja uz
vibracijsku emocionalnu skalu utvrđivanjem vlastitih osjećaja
taj da uvijek posežete za osjećajem oslobođenja koji dolazi
nakon što otpustite misao koja je u otporu i zamijenite je mišlju
koja odražava dopuštanje. Tok Dobrobiti uvijek teče kroz
vas i što ga više dopuštate, to se osjećate bolje. Što mu se više
odupirete, to se osjećate lošije.

Kad nešto očekujete, to je na putu k vama. Kad
u nešto vjerujete, to je na putu k vama. Kad se
nečeg bojite, to je na putu k vama.
Vaš stav ili raspoloženje uvijek je usmjereno
na ono što dolazi, ali vi nikada niste zaglavljeni
u svojoj trenutačnoj točki privlačenja. Samo zato što
ste pokupili određene misli, vjerovanja, stavove i raspoloženja
uzduž svog fizičkog puta ne znači da ih, reagirajući na
njih, morate i dalje nastaviti privlačiti. Vi imate stvaralačku
kontrolu nad svojim iskustvom, a obraćanjem pažnje na svoj
Sustav emocionalnog vodstva možete promijeniti svoju točku
privlačenja.
Ako u vašem iskustvu ima stvari koje više ne želite proživljavati,
morate promijeniti svoje vjerovanje.
Ako ima stvari koje nisu dio vašeg iskustva, a želite ih u
njega dovesti, morate promijeniti svoje vjerovanje.
Nema tako teškog stanja da ga odabiranjem drukčijih misli ne
biste mogli pokrenuti u suprotnom smjeru. Međutim, odabiranje
drukčijih misli zahtijeva fokusiranje i vježbu. Ako se i dalje fokusirate
na način kako ste to činili do sada, onda se u vašem iskustvu
ništa neće promijeniti.

Traži, i bit će ti dano – Učenje kako izražavati želje Esther i Jerry Hicks (Učenje Abrahama) – izvodi iz knjige

Zakon privlačenja

«Mogu li stvarno računati na
Zakon privlačenja?«
Zakon privlačenja uvijek vam donosi suštinu ravnoteže vaših
misli. Nema iznimaka. Dobivate ono o čemu razmišljate - bez obzira
želite li to ili ne. S vremenom i uz vježbu, zapamtit ćete da je
Zakon privlačenja uvijek dosljedan. On nikad s vama ne izvodi
trikove. On vas nikad ne vara. On vas nikad ne zbunjuje
jer Zakon privlačenja odgovara točno na onu vibraciju koju
nudite. Ipak, kod mnogo ljudi dolazi do konfuzije jer nisu
svjesni vibracija kojih stvaraju. Oni znaju da drže svoju želju
okrenutom u određenom smjeru i znaju da im njihova želja
još uvijek nije došla, ali često puta ne shvaćaju da je većina
njihovih stvorenih misli suprotna njihovim željama.
Kada jednom shvatite vaš vlastiti Sustav emocionalnog
vodstva, nikada više nećete ponuditi vibracije iz neznanja. S
vremenom ćete postići tako preciznu svijest o svojim dragocjenim
emocijama da ćete u svakom trenutku znati da li vas
misao na koju se trenutačno fokusirate vodi prema onom ili
od onoga što želite. Naučit ćete da doslovce osjećate svoj put
prema stvarima koje želite, i to prema svakoj stvari.
Osnova vašeg svijeta je Dobrobit. Možete je dopustiti ili ne
dopustiti, ali osnova je Dobrobit. Zakon privlačenja kaže: Slično,
privlači slično. Stoga, čemu god pridajete pažnju, to se počinje odvijati
u vašem iskustvu. Zato nema ničega što ne možete biti, učiniti
ili imati. Ovo je Zakon.
«Ali, ne mogu iz San Diega doći u Phoenix!»
Ako je sve ovo istina (a mi vam čvrsto obećavamo da je
istina), kako to da toliko mnogo ljudi proživljava ono što ne
želi?
Razmislite o ovom pitanju: Ako satu u Phoenixu u Arizoni,
a želja mije da budem u San Diegu u Kalifomiji, kuda moram
ići da stignem u San Diego? Odgovor na ovo pitanje vrlo je
jednostavan: bez obzira na vrstu transporta - zrakom, automobilom
ili čak pješice - ako se okrenete prema San Diegu i
ako se nastavite kretati prema San Diegu, onda morate i stići
u San Diego.
Ako krenete u San Diego, a zatim izgubite osjećaj za
smjer i krenete natrag prema Phoenixu, pa se zatim opet
okrenete i krenete prema San Diegu, pa se ponovno zabunite
i krenete natrag prema Phoenixu može se dogoditi da ćete
se do kraja života samo kretati naprijed i natrag, a posljedica
toga bit će da nikad nećete stići u San Diego. Ako vam je,
pak, poznat smjer kretanja te imate pomoć drugih putnika
i znakova na cesti, malo je vjerojatno da ćete zauvijek ostati
izgubljeni u arizonskoj pustinji tražeći put za San Diego. 650
kilometara dug put između dvaju gradova lako je razumljiv,
a ideja o završetku putovanja u potpunosti je vjerojatna, pa
ako imate želju otići na ovo putovanje, pronaći ćete načina
da to i napravite.
Želimo da razumijete da je putovanje između onoga
gdje god se sada nalazili, po bilo kojem pitanju, i onoga gdje
želite biti - jednom kada shvatite gdje se uzduž puta nalazite
- jednako lako sprovesti kao i put od Phoenixa do San
Diega.
Na primjer, stvar koja otežava putovanje od financijske
oskudice do financijskog obilja leži u tome što niste bili svjesni
činjenice da ste se okrenuli nazad i zaputili u suprotnom
smjeru. Jedini razlog zbog čega vaše putovanje od nepostojanja
veze do savršene, ispunjavajuće, dragocjene veze koju
priželjkujete nije ostvareno u tome je što niste bili svjesni
moći svojih misli i riječi koje su vas odvele natrag u Phoenix.
Jasno razumijete sve faktore koji sudjeluju u tome kako
ćete doći iz Phoenixa u San Diego, ali niste shvatili faktore
koji sudjeluju u tome kako ćete prijeći iz bolesti u odlično
zdravlje, iz odsustva veze s voljenom osobom, koju želite,
do ostvarenja te prekrasne veze, ili iz stanja u kojem jedva
krpate kraj s krajem do stanja potpune financijske slobode da
napravite sve što želite.
Jednom kad shvatite jasnu poruku koju vam šalju vaše emocije,
više se nikad nećete naći u situaciji da ne znate što stvarate
mislima koje su vam trenutačno u umu. Uvijek ćete biti svjesni
krećete li se u tom trenutku prema cilju ili od željenog cilja ili želje.
Vaša svijest o tome kako se osjećate dat će vam jasnoću za kojom
težite - i više nikad nećete biti izgubljeni u pustinji. Jednom kad
budete imali spoznaju o tome da se krećete u smjeru svojih želja,
počet ćete se, malo- pomalo, opuštati i uživati u ovom fantastičnom
putovanju.

Morate dopustiti neželjeno
da biste mogli primiti željeno
Ponekad naši fizički prijatelji izražavaju želju za svemirom
koji bi bio manje raznolik. Oni žude za mjestom na
kojem ne bi bilo tako puno neželjenih stvari, mjestom gdje
bi bilo puno više stvari koje njima odgovaraju. A mi uvijek
objašnjavamo da niste došli u ovo fizičko iskustvo sa željom
da uzmete sva iskustva koja postoje i svedete ih na pregršt
dobrih ideja u vezi kojih se svi slažete, jer bi to značilo da
postoji krajnost, a to nije moguće. Ovo je svemir koji se širi i
morate dopustiti sve stvari. Drugim riječima, da biste shvatili
i iskusili ono što želite, morate shvatiti ono što ne želite jer
da biste mogli odabrati i fokusirati se, potrebno je prisustvo
i razumijevanje i jednog i drugog.
Niste došli ovamo
da biste popravljali potrgani svijet
S obzirom na to da se Nefizički Izvor Energije izražava
kroz vaše fizičko iskustvo, vaše je fizičko iskustvo istinska
Vodeća Pozicija misli. A kako se fino podešavate na svoje
stvaralačko iskustvo, vodite svoju misao u područja u kojima
nikad prije nije bila.
S obzirom na to da ste s puno entuzijazma donijeli odluku
da dođete u ovo fizičko tijelo i da na ovaj način stvarate,
imali ste spoznaju, iz svog Nefizičkog povoljnog položaja, da
ovaj fizički svijet nije slomljen i da mu ne treba popravak i
da niste došli ovdje da biste ga popravljali.
Na ovaj fizički svijet gledali ste kao na stvaralačko okruženje
u kojem se, kao i svi drugi, možete stvaralački izraziti
- niste došli ovdje da biste pokušavali spriječiti druge da
rade ono što rade i navesti ih da rade nešto drugo. Došli ste
ovdje jer ste imali svijest o vrijednosti suprotnosti i ravnoteži
u raznolikosti.
Svako fizičko Biće na vašem planetu vaš je partner u sustvaralaštvu
i kad biste to mogli prihvatiti i cijeniti raznolikost uvjerenja
i želja svi zajedno biste imali dalekosežnija, smislenija i s više
zadovoljstva ispunjena iskustva.
Ne stavljajte neželjene sastojke
u svoju pitu.
Zamislite da ste kuhar u iznimno dobro opskrbljenoj kuhinji
koja ima sve moguće sastojke. Pretpostavimo da imate
jasnu ideju o kulinarskoj kreaciji koju želite napraviti i da
znate kako kombinirati ove lako dostupne sastojke da biste
ispunili svoju želju. Kako napredujete s pripremom, javlja se
puno sastojaka koji za vašu kreaciju nisu primjereni i zato ih
u nju ne stavljate, ali ne osjećate ni nelagodu zbog njihovog
postojanja. Jednostavno uzimate sastojke koji će je poboljšati
a po strani ostavljate sastojke koji nisu potrebni za pripremu
vaše pite.
Neki od sastojaka u ovoj dobro opskrbljenoj kuhinji u
skladu su s vašom kreacijom, a neki nisu. No, iako bi neki od
ovih sastojaka mogli u potpunosti uništiti pitu, ne osjećate
potrebu da ih gurnete u stranu ili da ih izbacite iz kuhinje jer
znate da nema razloga da oni završe u vašoj piti, osim ako
ih vi tamo ne stavite. A s obzirom na to da vam je savršeno
jasno koji od njih poboljšavaju vašu kreaciju a koji ne, niste
zabrinuti zbog postojanja velikog broja raznolikih sastojaka.

Traži, i bit će ti dano – Učenje kako izražavati želje Esther i Jerry Hicks (Učenje Abrahama) – izvodi iz knjige

QUESTA SERA

mateo kalčić

zagreb regulići

barban

grabri

ZECI ORIHI ZGOBINI
CERE ŽMINJ KANFANAR
LABIN RAŠA TRGET
PUNTERA HRBOKI
PULA POREČ
FRKEĆI MELNICA
SVETIVINCENT
FOLI RAJKI
UMAG BUJE
MATERADA


IGLA AUTO ELEKTRIČAR
UHO OLOVKA MIŠ NAOČALE VRANA JABUKA
LOPTA SOVA ŠUMA KIŠA TORTA PILE RAK
BALON DJED ĐAK CIPELE ČAŠA ĆUK GOLUB
ZEC ŽABA HLAČE LJUBICA NJUŠKA FRULA
DŽEP
TETA MARIJA BARBA VESELKO HENDI
SVETI NIKOLA LUKA KRNICA CITROEN PEUGEOT OPEL STOP RIJEKA PAZIN PRIMA
MEDIASET CAPRI GIGI 4 MARCO CERKI KANTA
12 MARCO SONITI I NJOTI 15 MARCO 20 40
QUESTA SERA 20 30

Što stvarno želite?

Nije vaš posao da učinite da se nešto dogodi - za to su
ovdje svemirske Sile. Vaš je posao samo da odlučite što želite.
Ne možete zaustaviti svoj neprestani popis želja, zato
vam vaša životna iskustva pomažu da odlučite, i na svjesnoj
i na nesvjesnoj razini, što biste radije htjeli i kako bi život,
iz vaše osobne i važne perspektive, mogao biti bolji - a na
svaku vašu svjesnu ili nesvjesnu ponudu (ili traženje) Izvor
odgovara.
Kad ste prošli iskustvo koje vam je pomoglo shvatiti, na
drastičan način, točno ono što ne želite, tada također razumijete,
na drastičan način, što stvarno želite. No kad ste bolno
svjesni onoga što ne želite, niste usklađeni s onim što stvarno
želite. Kad želite nešto za što ne vjerujete da je moguće, niste
usklađeni. Kad postoji nešto što želite, a nesretni ste jer to nemate,
niste usklađeni; kad vidite nekoga tko u tom trenutku
ima nešto što želite i osjećate ljubomoru, niste usklađeni.
Kad bismo mi bili u vašim fizičkim cipelama, usmjerili bismo
svoju pažnju na to da se uskladimo sa željama i htijenjima koje smo
odaslali - mi bismo svjesno osjećali put koji vodi ka usklađenosti.

Što se tiče vašeg stvaranja osobnog životnog iskustva, postoji
samo jedno istinski važno pitanje koje si trebate postaviti: Kako ću
se dovesti u vibracijsku usklađenost sa željama koje je proizvelo
moje iskustvo?
A odgovor je jednostavan: obraćajte pažnju na to kako se
osjećate i o svemu voljno odabirite misli od kojih se osjećate
dobro kad o njima mislite.

O vremenu između ponude misli i njezine fizičke manifestacije
govorimo kao o vremenskoj «tampon-zoni». To je ono
prekrasno vrijeme nuđenja misli, opažanja kako se od nje osjećate,
podešavanja misli da dobijete čak još i bolji osjećaj, a zatim,
sa stavom potpunog očekivanja, uživate nježan, postojan razvoj
bilo čega, svega za što ste zaključili da ulazi u vaše želje.

Nema razloga da ikada budete bez nečega što želite. A nema
ni razloga da doživljavate nešto što ne želite -jer vi imate potpunu
kontrolu nad svojim iskustvima.
Ponekad se naši fizički prijatelji ne slažu s ovom moćnom
tvrdnjom jer se često događa da nemaju ono što žele ili
imaju nešto što ne žele. Zato i tvrde da oni zasigurno nisu
zbiljski stvaraoci svog iskustva jer samima sebi ne bi tako
nešto činili; kad bismo stvarno imali kontrolu, stvari bi bile
drukčije.

Želimo da znate da uvijek imate moć i kontrolu nad svojim
osobnim životnim iskustvima. Jedini razlog zbog kojeg doživljavate
nešto drugo od onog što želite u tome je što većinu svoje pažnje
poklanjate onome što je različito od onog što želite.

Traži, i bit će ti dano – Učenje kako izražavati želje Esther i Jerry Hicks (Učenje Abrahama) – izvodi iz knjige

Samoopažanje

Jedini način na koji vam se može pomoći je da se vaša mišljenja stave u pitanje. Ako ste spremni slušati i prihvatiti izazov, možete nešto učiniti, ali nitko vam ne može pomoći. A što je najvažnije od svega? Najvažnije je samoopažanje. U tome vam nitko ne može pomoći. Nitko vam ne može ponuditi postupak. Nitko vam ne može pokazati tehniku. Onoga trenutka kada pokupite neku tehniku, opet ćete biti programirani. Ali samoopažanje - promatranje samog sebe - vrlo je važno. To nije isto što i uronjenost u samoga sebe. Uronjenost u samoga sebe je zaokupljenost samim sobom, kada brinete o sebi, kada ste zabrinuti za sebe. Ja govorim o samoopažanju. Što je to? To je promatranje svega u sebi i oko sebe, u granicama mogućnosti, kao da se to događa nekome drugome. Što znači ova posljednja rečenica? To znači da ne poosobljujete ono što vam se događa. To znači da sve promatrate kao da to nema nikakve veze s vama.
Razlog zbog kojeg patite od potištenosti i tjeskobe je poistovjećivanje s njima. Kažete: "Potišten sam." Ali to je krivo. Vi niste potišteni. Ako želite biti točni, mogli biste reći: "Trenutačno osjećam potištenost." Ali jedva da možete reći: "Potišten sam." Vi niste vaša potištenost. To je jedna čudna varka našeg uma, jedna čudna vrsta uobrazilje. Varate sami sebe misleći - iako toga niste svjesni - da vi jeste vaša potištenost, da vi jeste vaša tjeskoba, da vi jeste vaša radost ili ushićenost koju osjećate. "Oduševljen sam!" Zasigurno niste. Možda je oduševljenje trenutačno u vama, ali pričekajte malo, promijenit će se to; neće to trajati, nikada ne traje; stalno se mijenja, uvijek se mijenja. Oblaci dolaze i odlaze, neki od njih su crni, a neki su bijeli, neki su veliki, a neki su mali. Ako želimo slijediti analogiju, vi biste trebali biti kao nebo koje promatra oblake. Vi ste pasivan, nepristran, distanciran promatrač. To je sablažnjivo, posebno za nekoga tko pripada zapadnjačkoj kulturi. Ne miješate se. Nemojte se miješati. Nemojte ništa "popravljati". Gledajte! Promatrajte!
Poteškoća je u tome što se ljudi upuštaju u popravljanje stvari koje čak ni ne razumiju. Uvijek nešto popravljamo, zar ne? Nikada nam ne padne napamet da stvari ne treba popravljati. Zaista ne treba. To je veliko prosvjetljenje. Stvari treba shvatiti. Kad biste ih shvatili, promijenile bi se.

Želite li promijeniti svijet? Kako bi bilo da započnete sa sobom? Kako bi bilo da vi budete preobraženi prije toga? Ali, kako se to može postići? Opažanjem. Razumijevanjem. Bez vlastitog miješanja ili suđenja jer ono što sudite ne možete shvatiti.
Onoga trenutka kada za nekoga kažete: "On je komunist", prestaje razumijevanje. Prilijepili ste etiketu na njega. "On je kapitalist." Toga trenutka razumijevanje prestaje. Zalijepili ste na njega etiketu, i ako etiketa za sobom povlači slaganja ili neslaganja, tim gore! Kako ćete razumjeti ono s čime se ne slažete, ili ono s čime se slažete? Sve ovo izgleda kao neki novi svijet, zar ne? Nema suđenja, nema komentara, nema stavova: samo opažate, proučavate, gledate, bez želje da mijenjate stanje stvari, jer ako želite promijeniti stanje stvari, da bude onako kako vi mislite da bi trebalo biti, onda vaše razumijevanje prestaje.
Mnogi ljudi nisu svjesni da žive. Žive mehanički, misle (redovito tuđe misli) mehanički, osjećaju mehanički, reagiraju mehanički. Želite li vidjeti kako ste zaista mehanički? "O, imate lijepu košulju." Dobro se osjećate kad to čujete. Bože, zbog košulje?! Ponosni ste na sebe kad to čujete.

"Ta tvoja zemlja i to siromaštvo, to je odvratno", i sram me je. Ali nisam je ja stvorio. Što se to događa? Jeste li ikad stali da razmislite? Netko vam kaže: "Mislim da ste jako šarmantni", i osjećate se divno. Dobijete pozitivan poticaj (zato ljudi govore: ja sam O.K., ti si O.K.). Jednog dana napisat ću knjigu i nasloviti je “Ja sam budala, ti si budala”. To je divna, najoslobađajuća stvar na svijetu, kada otvoreno priznaš da si budala. Kada mi ljudi kažu: "U krivu si", ja kažem: "A što ste drugo očekivali od jedne budale?"
Razoružani, svi moraju biti razoružani. U konačnom oslobođenju, ja sam budala, ti si budala. Obično to ide ovako: pritisnem gumb i veseo si pritisnem drugi gumb i tužan si, i to ti se sviđa. Koliko ljudi poznajete koji nisu pod utjecajem pohvale ili krivnje? Mislim da to nije čovječno. Čovječno za vas znači da morate biti kao mali majmun kojem svatko može potezati rep, i da činite sve ono što biste trebali činiti. Ali, je li to čovječno? Ako mislite da sam šarmantan, to znači da ste sada dobro raspoloženi, i ništa više.
To također znači da sam na vašem popisu za kupovinu. Svi mi okolo nosimo popis za kupovinu, i čini se da morate biti prema tom popisu: visok, tamne kose, zgodan, po mojem ukusu. "Sviđa mi se boja tvoga glasa". Kažete: "Zaljubljen(a) sam." Niste zaljubljeni, nego ste naivna budala. Svaki put kad ste zaljubljeni - nećkam se da li da vam ovo kažem - postanete posebno tupi i tvrdoglavi. Sjednite malo, i promatrajte što vam se događa: bježite od sebe, želite pobjeći. Netko je jednom rekao: "Hvala Ti, Bože, za stvarnost, i za načine kako da pobjegnemo od nje." To se, dakle, događa. Tako smo mehanički, tako upravljani. Pišemo knjige o tome kako s nama upravljaju, i kako je to divno što s nam upravljaju, i kako je nužno da vam ljudi kažu da ste O.K. Onda se dobro osjećate, zadovoljni ste sa sobom. Kako je divno biti u zatvoru! Ili, kako mi je netko jučer rekao, u nečijoj krletci. Sviđa li vam se biti u zatvoru? Da li vam se sviđa kada upravljaju s vama? Dopustite mi da vam nešto kažem: ako si ikad dopustite da se dobro osjećate kad vam ljudi kažu da ste O.K., pripremate se za to da se osjećate loše kada vam kažu da niste u redu. Dokle god živite prema očekivanjima drugih ljudi, morate paziti kako se odijevate, kako se češljate, jesu li vam cipele ulaštene, ukratko - morate živjeti prema svim njihovim prokletim očekivanjima. Mislite li da je to ljudski?
To je ono što ćete otkriti dok se budete promatrali! Bit ćete užasnuti! Činjenica je da niste ni O.K., niti ne-O.K. Možda se uklapate u trenutačno raspoloženje, trend ili modu, ali znači li to da ste postali O.K.? Ovisi li vaša "O.K.-nost" o tome? Ovisi li o tome što ljudi misle o vama? Po tim mjerilima Isus Krist je sigurno bio prilično "ne-O.K." Niste O.K., niti ste ne-O.K., vi ste vi. Nadam se da će to, barem za neke od vas, biti veliko otkriće. Ako troje ili četvoro od vas dođe do tog otkrića tijekom ovih dana koje ćemo provesti zajedno, to će biti odlično! Izvanredno! Odbacite sve ono "O.K" i "ne-O.K."; odbacite svako suđenje i jednostavno promatrajte, gledajte. Doći ćete do velikih otkrića, ta će vas otkrića promijeniti. Nećete se uopće morati truditi, vjerujte mi.

Anthony De Mello - izvodi iz knjige "Svjesnost"

Shvatiti, slušati i ispitati cijeli sustav razmišljanja

Kada se nečega odreknete, vežete se na to. Jedini način da se toga riješite je da to prozrete. Ne odričite se, prozrite to. Shvatite pravu vrijednost te stvari i nećete se morati odricati, jednostavno će ispasti iz vaših ruku. Ali, naravno, ako to ne shvatite, ako ste hipnotizirani da mislite da nećete biti sretni bez te, one, ili neke treće stvari, onda ste zarobljeni. Ono što trebamo učiniti za vas nije ono što takozvana duhovnost pokušava učiniti - naime, da se naučite žrtvovati i odricati. Ono što trebamo učiniti je da vam pomognemo da shvatite, shvatite, shvatite. Kad biste shvatili, jednostavno biste izgubili želju za tom stvari. Ili: kad biste se probudili, jednostavno biste izgubili želju za tim.

Prvi korak, kao što sam rekao, je spremnost da priznate da se ne želite probuditi, ne želite biti sretni. U vama postoje razne vrste otpora prema tome. Drugi korak je spremnost da shvatite, da slušate, da ispitate cijeli svoj sustav razmišljanja - ne samo vaš vjerski sustav razmišljanja, psihološka uvjerenja i politička uvjerenja, nego sve. I spremnost da ih sve ponovno ocijenite u svjetlu Budine prispodobe. A ja ću vam ovdje dati obilje prigoda da to učinite.

Život je gozba, ali, na žalost, mnogi ljudi umiru od gladi. O tome, zapravo govorim. Ima jedna zgodna priča o ljudima koji su bili na splavi, blizu brazilske obale, i umirali su od žeđi. Nisu imali pojma da je voda na kojoj su plutali slatka. Rijeka se s takvom silom ulijevala u ocean, da je slatka voda u njega probijala više kilometara, tako da su imali slatke vode tamo gdje su bili, ali nisu imali pojma o tome. Na isti način smo i mi okruženi s radošću, srećom i ljubavlju. Većina ljudi o tome nema pojma. Razlog: isprani su im mozgovi.

Dakle, kad biste stali i razmislili, shvatili biste da, na kraju krajeva, nemamo na što biti posebno ponosni. Kako to utječe na vaš odnos s drugim ljudima? Na što se žalite? Neki mladić požalio se da ga je njegova djevojka iznevjerila, da ga je varala. Na što se žalite? Jeste li očekivali išta bolje? Očekujte najgore jer imate posla sa sebičnim ljudima. Mladiću, ti si idiot - kovao si je u zvijezde, zar ne? Mislio si da je tvoja djevojka princeza, mislio si da su ljudi dobri. Nisu! Nisu dobri. Loši su kao i ti, loši, shvaćate li? Spavaju kao i vi. I što mislite, što će tražiti? Tražit će svoje interese, isto tako kao i vi. Nema razlike. Možete li zamisliti kako će to biti oslobađajuće što više nikada nećete trpjeti razbijanje svojih iluzija, više nikada nećete biti razočarani? Nikada više nećete biti ostavljeni na cjedilu. Više se nikada nećete osjećati odbačenima. Želite li se probuditi? Želite li biti sretni? Želite li biti slobodni? Evo što tražite: odbacite svoja kriva uvjerenja. Prozrite ljude. Ako možete prozreti sebe, moći ćete prozreti bilo koga. I tada ćete voljeti druge. Inače ćete potratiti sve svoje vrijeme, hrvajući se sa svojim pogrešnim mišljenjima o njima, i sa svojim iluzijama koje se neprestano razbijaju u sudaru sa stvarnošću.

Vjerojatno izgleda previše neugodno mnogima od vas da shvatite da su svi, osim onih rijetkih koji su se probudili, vrlo vjerojatno sebični i traže vlastitu korist, na profinjen ili manje profinjen način. To vas dovodi do uvida da ne postoji ništa što vas može razočarati, nemate iluzija koje bi se mogle razbiti. Da ste bili u dodiru sa stvarnošću, nikada se ne biste razočarali. Ali, radije bojite ljude svijetlim bojama, nego da ih prozirete, zato jer nerado prozirete sebe. Zato morate platiti cijenu.

Ha! Ovo niste očekivali! Prosvjetljenje! Prosvjetljenje! Probudite se. Kada budete spremni zamijeniti svoje iluzije za stvarnost, kada budete spremni zamijeniti svoje snove za činjenice, sve ćete pronaći. Tada život konačno dobije smisao. Život postaje lijep.

Kada vam netko kaže: "Tu se ništa ne može učiniti"; recite: "Može, mogu se probuditi!" i odjednom, život više nije noćna mora, kako je prije izgledao. Probudite se!

Nadate se nečemu boljemu od onoga što sada imate, zar ne? Inače se ne biste ničemu nadali. Međutim, zaboravljate da već posjedujete to čemu se nadate, samo što toga niste svjesni. Zašto se ne usredotočite na sada, radije nego da se nadate boljim vremenima u budućnosti? Zašto ne biste razumjeli sadašnjost, radije nego da je zaboravite, i nadate se budućnosti? Nije li budućnost samo još jedna zamka?

Anthony de Mello - izvodi iz knjige "Svjesnost"

Bogatstvo, zdravlje, ljepota i sreća

Ljudi neumorno posvećuju većinu svog vremena
vanjskim aktivnostima i ciljevima, umjesto da nauče uživati
u sadašnjem trenutku, u društvu osoba koje vole, u miru prirodnog
okruženja i, iznad svega, u razvoju unutarnjeg mira koji svakoj sekundi
života daje novu i drukčiju kvalitetu.
Uzbuđenje i užitak koji proizlaze iz intenzivnih osjetnih podražaja,
na primjer od glasne, frenetične i senzualne zabave, ne mogu zamijeniti
unutarnje zadovoljstvo. Eksces bi nas trebao izbaciti iz apatije,
ali vrlo često vodi samo do nervoznog umora vezanog uz kronično
nezadovoljstvo.

Kako objasniti činjenicu da nakon svega postoji mala povezanost
- 10 do 15 posto - između bogatstva, zdravlja, ljepote i sreće? Prema
Edu Dieneru: „Izgleda da je način na koji ljudi opažaju svijet puno
važniji za postizanje sreće od objektivne okolnosti." Sreća ovisi i o
ciljevima koje postavljamo u svom životu. Osobi kojoj je glavni cilj
da stekne materijalno bogatstvo, novac igra važnu ulogu u postizanju
sreće, ali to neće puno utjecati na osobu kojoj je bogatstvo manje
važno.

Osoba ne može
doživjeti istinsku i trajnu sreću dok je sebična i pesimistična, jer su
altruizam i konstruktivan pogled važni elementi istinske sreće.

Očigledno je da čak i kada nam materijalne
okolnosti pruže „sve što nam je potrebno" da budemo sretni,
nismo uvijek sretni - daleko od toga. Štoviše, ovo „sve" nije stabilno
i prije ili poslije će se raspasti i odnijeti sreću sa sobom. To se može
dogoditi ako nedostaju samo jedan ili dva uvjeta. Ovisnost o takvim
uvjetima stvara tjeskobu jer se, svjesno ili nesvjesno, neprestano pitamo:
„Hoće li to izdržati? Koliko dugo?" Počinjemo se pitati, s nadom
i tjeskobom, možemo li sjediniti idealne uvjete, zatim se počinjemo
bojati da ih ne izgubimo, a na kraju patimo kada nestanu. Osjećaj
nesigurnosti stalno je prisutan u nama.

Najsretniji je onaj čovjek koji u svojoj duši nema ni traga zlobe.
Platon

Budistički pristup postupno proširuje osjećaj pripadnosti na sva
bića. Stoga je važno razumjeti, na najosnovnijoj razini, da sva živa
bića dijele našu želju da izbjegnemo patnju i postignemo zadovoljstvo.
To shvaćanje ne može ostati samo ideja, nego se mora usvojiti
dok ne postane naša druga priroda. Na kraju, kada se naš osjećaj
pripadnosti proširi na sva živa bića, izravno nas se počinje ticati njihova
radost i patnja.

Akutnu depresiju prati poteškoća u osjećaju i izražavanju ljubavi
prema drugim ljudima. „Depresija je nedostatak ljubavi," piše Andrew
Solomon u svojoj knjizi Podnevni demon: atlas depresije. Ipak,
značajnija je tvrdnja onih koji su patili od depresije kako je pružanje
i primanje ljubavi važan aspekt izlječenja. Ta se tvrdnja slaže s
budističkom perspektivom, koja sebičnost smatra glavnim uzrokom
patnje, a altruističnu ljubav najvažnijim elementom istinske sreće.
Međuovisnost svih ovih fenomena i svih ljudi pokazuje nam da je
naša vlastita sreća usko povezana s tuđom srećom. Kao što smo to
već istaknuli u poglavlju o emocijama, shvaćanje te međuovisnosti
nalazi se u suštini sukhe, stoga naša sreća nužno ovisi o sreći drugih
ljudi.

Zadovoljstvo koje je potaknula neka ugodna
aktivnost, poput izlaska s prijateljima, gledanja filma, uživanja u
banani split, zasjenilo je zadovoljstvo koje je proizašlo iz izvršavanja
nekog dobrog djela. Kada je djelo spontano i kada ga potiču naše
ljudske kvalitete, uljepša nam se cijeli dan. Ispitanici su primijetili
da su tog dana bolje slušali tuđe probleme, ponašali se prijateljski i
da su ih drugi ljudi više cijenili. „Vježba dobrote donosi nam zadovoljstvo,
zadovoljstvo, a ne užitak," zaključuje Seligman - zadovoljstvo u smislu
trajnog zadovoljstva i osjećaja da smo u skladu s našom unutarnjom
prirodom.
Možemo osjećati određeno zadovoljstvo u postizanju naših ciljeva
na štetu drugih ljudi, ali takvo je zadovoljstvo kratkotrajno i površno:
ono maskira osjećaj nemira, koji se ne može dugo prikrivati.
Čim uzbuđenje prođe, moramo priznati da osjećamo određenu nelagodu.
Čini se da je milosrđe puno bliže našoj „pravoj prirodi" od
zlobe. Život u skladu s tom prirodom održava našu radost života,
dok nas njegovo odbacivanje dovodi do kroničnog nezadovoljstva.

Ako okrenemo naš pogled prema unutra i detaljnije ispitamo um,
možemo uočiti da je njegova osnovna priroda kognitivna sposobnost
koja „rasvjetljava", u smislu da objašnjava vanjske fenomene
i unutarnje mentalne događaje. Ta se sposobnost nalazi u osnovi
svih misli, ali je misli bitno ne mijenjaju, isto kao što površinu
ogledala ne mijenjaju slike koje se u njemu odražavaju. Možemo
također uočiti i da su negativne emocije - na primjer, ljutnja - više
marginalne i da nisu toliko važne, poput ljubavi ili privrženosti.

Negativne se emocije najčešće pojavljuju kao reakcija na provokaciju
ili na neki drugi određeni događaj, ali nisu trajna stanja uma. Čak i
ako smo po prirodi mrzovoljni i lako nas je razljutiti, ljutnju uvijek
potiče određeni događaj. Ako izuzmemo patologiju, rijetko se može
doživjeti dugo stanje mržnje koje nije usmjereno na neki određeni
objekt. S druge strane, altruizam i suosjećanje su puno temeljnija
stanja, mogu biti prisutna u našem umu kao način postojanja i trajati
neovisno o određenim objektima ili poticajima.
Ljutnja nam može pomoći da savladamo prepreke, ali može i mora
biti samo epizodna. Ljudi agresivnog karaktera, koji su uvijek spremni
razljutiti se i kod kojih gotovo svaka prepreka, bez obzira koliko
mala, izaziva ljutnju, vrlo su disfunkcionalni u društvu i neprestano
nailaze na poteškoće i tugu. Nasuprot tome, ljubav i privrženost
su puno važnije za dugotrajan opstanak. Novorođenče ne bi živjelo
više od nekoliko sati bez majčinske ljubavi; starije osobe s invaliditetom
ubrzo bi umrle bez pomoći onih koji ih okružuju. Trebamo
primiti ljubav da bismo je znali pružiti. Nakon što se razljutimo,
često kažemo: „Nisam bio pri sebi." Ali, kada spontano učinimo dobro
djelo, na primjer pomognemo čovjeku da se izliječi ili životinju
spasimo od smrti, imamo osjećaj da smo u skladu s našom pravom
prirodom. Kako bi bilo da češće doživljavamo to stanje uma, da
osjećamo kako nestaju prividne barijere koje postavlja self i da naš
osjećaj zajedništva s drugim ljudima odražava međusobnu ovisnost
svih bića?

Nitko ne može odoljeti
zovu ljubavi. Uvijek smo je na kraju spremni primiti. Uistinu
vjerujem da je čovjek u suštini dobar. Uvijek moramo vidjeti ono
što je dobro i lijepo u osobi, a ne to uništiti.

Koliko puta dnevno osjećamo bol zato što nam je povrijeđen ponos?
Ponos, pojačani osjećaj vlastite važnosti, uključuje našu zaslijepljenost
zbog nekoliko kvaliteta koje posjedujemo i naše često zamišljanje
da imamo ono što nam nedostaje. To ometa naš cjelokupan razvoj
jer, da bismo nešto naučili, moramo prvo shvatiti da to ne znamo.

Uistinu ponizan čovjek
nikada nije svjestan svoje poniznosti." On se ne smatra centrom svijeta,
stoga je otvoren prema drugima i smatra se samo dijelom mreže
međuovisnosti.

Na koji je način poniznost sastavni dio sreće? Arogantne i narcisoidne
ljude potiču iluzije, koje ih dovode do neprestanog sukoba
sa stvarnošću. Nakon toga slijedi neizbježno razočaranje, koje nas
može dovesti do mržnje samog sebe (kada shvatimo da ne možemo
ispuniti vlastita očekivanja) i osjećaja unutarnje praznine. Poniznost
izbjegava takvu nepotrebnu bol. Za razliku od afektacije, koja
se mora prepoznati kako bi se održala, poniznost se prirodno nalazi
u unutarnjoj slobodi.
Ponizna osoba ne može ništa dobiti niti izgubiti. Ako je se pohvali,
ona smatra da se hvali njena poniznost, a ne njena osobnost. Ako se
kritizira, smatra da je korisno ako joj se ukazuje na njene pogreške.
„Malo je mudrih ljudi koji više cijene korisnu kritiku od izdajničke
pohvale," napisao je La Rochefoucauld, oponašajući tibetanske mudrace
koji se rado prisjećaju da je „najbolje učenje ono koje razotkriva
naše skrivene mane." Ponizna osoba ostaje bezbrižna jer je slobodna
od nade i straha.
Poniznost se, kao stav, usmjerava na druge ljude i na njihovo zadovoljstvo.
Istraživanja na području socijalne psihologije pokazala
su da ljudi koji se previsoko cijene pokazuju veću sklonost prema
agresiji. Ta istraživanja također ističu povezanost naše poniznosti i
sposobnosti opraštanja. Ljudi koji se smatraju superiornima drugim
ljudima više kritiziraju tuđe mane i teže ih opraštaju.
Paradoksalno, poniznost razvija snagu karaktera; ponizna osoba donosi
odluke na temelju onoga što smatra ispravnim i ustraje na njima
bez zabrinutosti za vlastiti imidž ili mišljenje drugih ljudi. Tibetanska
poslovica kaže: „Izvana, on je krotak poput mačke koja prede; iznutra
ga je teško obuzdati poput tibetanskog goveda." Ova odlučnost nema
nikakve veze s prkosom i tvrdoglavošću. Proizlazi iz jasne percepcije
smislenog cilja. Besmisleno je pokušati nagovoriti drvosječu koji odlično
poznaje šumu da krene putem koji vodi do litice.

VJEŽBA
Pokušajte doživjeti istu situaciju kroz oči optimizma i pesimizma.
Uzmite za primjer let avionom:
Zamislite da dugo putujete avionom u nepoznati grad kako biste
počeli raditi na novom poslu. Odjednom avion uleti u turbulenciju.
Gledate kako se krila aviona pomiču gore-dolje i zamišljate da slijedi
neizbježna katastrofa. Kada turbulencija prođe, shvaćate da vam je
sjedalo premalo. Ne možete se udobno smjestiti i um vam je pun
pritužbi na udobnost zračnog putovanja. Živcira vas što je stjuardesi
potrebna cijela vječnost da vam donese piće. Kada unaprijed
razmišljate o svom poslu, uvjereni ste da se nećete svidjeti ljudima
na novom radnom mjestu i da vas oni neće cijeniti. Ignorirat će vašu
stručnost, držati vas podalje od najzanimljivijih projekata i možda
vas čak i prevariti. Sigurni ste da će to novo putovanje na kraju ispasti
katastrofalno. Zašto ste uopće pomislili da se možete nositi s tim?
Hvata vas očaj.
Iskusite pesimistično stanje uma prouzrokovano takvim mislima.
Zatim eksperimentirajte i na drukčiji način doživite istu situaciju:
Kada avion naiđe na turbulenciju, shvatite da je to samo dio putovanja
i osjećate da je svaki prolazni trenutak dragocjen. Kada turbulencija
prođe, osjećate se zahvalno i nadate se da ćete moći konstruktivno
iskoristiti ostatak svog života, lako vam sjedalo nije vrlo udobno,
pronalazite položaj koji vam ublažava ukočenost leđa i nogu. Cijenite
koliko je vesela i uslužna stjuardesa iako ima puno posla i mora
stajati tijekom cijelog putovanja. Uzbuđeni ste zbog avantura koje
vas očekuju. Zamišljate da će ljudi na novom poslu biti zanimljivi i
kreativni te da će vam se pružiti mnoge nove prilike. Uvjereni ste da
će se vaše aktivnosti širiti i da će vam vaša unutarnja domišljatost
pomoći da savladate sve prepreke na koje naiđete.
Doživite ovo optimistično stanje uma usklađeno s pozitivnim razmišljanjem.
Uočite razliku između ta dva stanja uma i shvatite kako se ona mogu
ostvariti jednostavno funkcioniranjem vašeg uma iako je vanjska situacija potpuno ista.

VJEŽBA
Cijenite važnost vremena, uživajte u sadašnjem trenutku
Okrenite um prema unutra i uočite dragocjenost svakog trenutka
koji prolazi. Umjesto beskrajnog niza osjećaja, slika i razbacanih misli,
vrijeme postaje čista svijest, poput sjajnog toka otopljenog zlata.
Zar u vremenskom razmaku, kada nestanu prošle i još se ne pojave
buduće misli, ne postoji percepcija sadašnjosti: netaknuta, budna i
otvorena svježina? Ostanite u toj svježini neko vrijeme, bez posezanja
za ičim, poput malog djeteta koje promatra nepregledan krajolik.

VJEŽBA
Vježbajte „pažljivo hodanje"
Ovo su upute vijetnamskog budističkog učitelja Thicha Nhata Hanha:
„Hodajte samo zbog užitka, slobodno i odlučno, bez žurbe. Budite
prisutni pri svakom koraku. Poželite li razgovarati, zaustavite se i
usmjerite svu svoju pažnju na osobu ispred nas, na govor i slušanje...
Zaustavite se, pogledajte uokolo i vidite koliko je prekrasan život:
drveće, bijeli oblaci, beskrajno nebo. Poslušajte ptice, uživajte u laganom
povjetarcu. Hodajte kao slobodni ljudi i osjećajte kako vaši
koraci postaju sve lakši i lakši. Cijenite svaki svoj korak."

VJEŽBA
Uđite u zaokupljenost „otvorene prisutnosti"
Sjedite u udoban položaj za meditaciju, neka vam oči budu lagano
otvorene, ispravite se i umirite svoj um. Tada pokušajte um učiniti
prostranim poput neba. Nemojte se usredotočiti ni na što posebno.
Ostanite opušteni i smireni, ali ipak potpuno svjesni. Pustite da se
um oslobodi od mentalnih konstrukcija, ali da ostane neopterećen,
slobodan i posve ispunjen. Lagan, ali ne i dekoncentriran. Ne
pokušavajte aktivno sprječavati senzorne percepcije, sjećanja i maštu,
nego se ponašajte kao da oni uopće ne utječu na vas. Ostanite mirni.
Percepcije ne mogu promijeniti osnovnu, bezbrižnu prostranost vašeg
uma. Kad god se misli pojave, pustite da nestanu čim se formiraju,
poput crteža koji na površini vode ne ostavlja trag. Doživite mir
koji osjećate nekoliko trenutaka nakon vježbe.

Matthieu Ricard – Sreća –Vodič za razvijanje najvažnije
životne vještine – odlomci iz knjige

Odricanje

PARADOKS ODRICANJA

Za mnoge ljude ideja odricanja i neprivrženosti podrazumijeva silazak
u vlažnu i hladnu tamnicu askeze i discipline. Depresivno pomanjkanje
užitaka života. Niz zabrana koje ograničavaju našu slobodu
da uživamo u životu. Tibetanska poslovica kaže: „Ako s nekom
osobom razgovaramo o odricanju, to je isto kao da svinju udaramo
štapom po njušci. To joj se uopće ne sviđa."

No istinsko je odricanje poput ptice koja leti visoko u nebo kada joj
otvorimo krletku. Odjednom nestanu sve beskrajne brige koje su
opterećivale um i omogućuje se slobodno izražavanje unutarnjeg potencijala.
Mi smo poput umornih pješaka, nosimo teške torbe pune
hrane i kamenja. Zar ne bi bilo pametnije da na trenutak spustimo
torbu i razvrstamo i olakšamo svoj teret?
Odricanje ne znači da se trebamo odreći onoga što nam donosi radost
i sreću - to bi bilo apsurdno; odricanje znači da trebamo ostaviti ono
što nam uzrokuje neiscrpnu i nemilosrdnu bol. To pokazuje imamo
li hrabrosti riješiti se ovisnosti o temeljnim uzrocima patnje. Kako
bismo to učinili, prvo moramo identificirati i prepoznati uzroke patnje
i zatim se neprestano podsjećati na njih u svom svakodnevnom
životu. Ako ne ostavimo vremena da to učinimo, lako se možemo
prevariti i zanemariti važne uzroke.

Stoga, odricanje se ne svodi na to da samo kažemo ne svemu što je
ugodno, da se odreknemo sladoleda od jagoda ili vruće kupke nakon
duge šetnje po brdima. Trebamo se upitati, uzimajući u obzir određene
aspekte naših života: „Hoće li me to učiniti sretnijim?" Istinska
sreća - za razliku od nametnute euforije - može izdržati uspone i padove
života. Odreći se znači imati smionost i inteligenciju da pažljivo
ispitamo ono što obično smatramo užicima kako bismo odlučili
pridonose li oni uistinu našem zadovoljstvu. Odricatelj nije poput
mazohiste koji smatra da je sve dobro u biti loše. Tko bi to mogao
podnijeti? Odricatelj je odvojio vremena da pogleda u sebe i otkrio
da se ne treba čvrsto držati određenih aspekata svog života.

„Ima li svrhe brinuti se o stvarima koje više ne postoje i koje se još nisu dogodile?"

Unutarnja nam sloboda dopušta da uživamo u čistoj jednostavnosti
sadašnjeg trenutka, slobodnog od prošlosti i budućnosti. Naše
oslobađanje od nametnutih sjećanja iz prošlosti ne znači da ne možemo
ništa korisno naučiti iz našeg iskustva. Naše oslobađanje od straha
zbog budućnosti ne čini nas nesposobnima da se jasno suočimo s
njom, nego nas sprječava da se besmisleno uzrujavamo zbog budućnosti.
Takva sloboda sadržava aspekte razboritosti, kao i radost koja nam
omogućuje da smireno prihvatimo stvari, a da ne postanemo pasivni
ili nemoćni. Ona nam također omogućuje da iskoristimo sve okolnosti
života, povoljne ili nepovoljne, kao sredstva za ubrzavanje osobne
promjene, da izbjegnemo aroganciju kada su povoljne i depresiju
kada to nisu.
Odricanje je način preuzimanja života u vlastite ruke. Uzimamo
ga u svoje ruke kada se zasitimo toga da nas sebičnost, otimanje za
moći i posjedovanjem te neprekidna potraga za užitkom izmanipuliraju
poput marionete. Osoba koja se uistinu odriče dobro je informirana
o tome što se oko nje događa. Ona ne bježi od svijeta zato
što ga ne može kontrolirati, nego zato što zna koliko su besmislene
brige pune predrasuda i više ne želi gubiti vrijeme na njih. Njen je
pristup izrazito pragmatičan. Odricatelj ne pokazuje slabost, nego
samo odvažnost.
Odricanje nas također dovodi do izvrsnog okusa jednostavnosti i
dubokog zadovoljstva. Kada ju jednom iskušate, sve će vam postati
lakše. No to se ne odnosi na prisilno odricanje, ono je od samog
početka osuđeno na propast. Prvo morate jasno shvatiti koje su
prednosti odricanja i željeti se osloboditi onoga čega se želite odreći.
Kada to učinite, odricanje ćete doživjeti kao čin oslobađanja.

Odricanje uključuje pojednostavljenje naših misli, riječi i djela
kako bismo se riješili suvišnosti. Pojednostavljanje naših aktivnosti
ne znači da ćemo postati lijeni; sasvim suprotno, to znači da ćemo
postići sve veću slobodu i nastojati spriječiti najsuptilniji aspekt pasivnosti
- poticaj koji nas, čak i kada znamo što je uistinu važno u
životu, potiče da obavljamo tisuće trivijalnih aktivnosti, jednu za
drugom, poput valova koji se stvaraju na vodi.
Pojednostavniti naš govor znači ograničiti struju besmislenog govora
koji neprestano teče iz naših usta. To, iznad svega, znači da se suzdržimo
od bolnih primjedbi koje upućujemo drugim ljudima. Obični
su razgovori, požalio se pustinjak Patrul Rinpoche, „odjeci jeke".
Samo trebate upaliti televizor ili otići na neko društveno okupljanje
kako bi vas progutala bujica često beskorisnih riječi koje potiču pohlepu,
neprijateljstvo i taštinu. Ne morate se obaviti tišinom, nego
jednostavno postati svjesni što je prikladan govor i koliko je vrijeme
važno. Prikladan govor izbjegava sebične laži, okrutne riječi i tračeve,
koji nas samo uznemiruju i uzrokuju neslogu. Takav se govor
uvijek prilagođava okolnostima, po potrebi je obziran ili odlučan, a
proizvod je altruističnog i kontroliranog uma.
Ako kažemo da netko ima jednostavan um, to ne znači da je naivan.
Nasuprot tomu, jednostavnost uma jasno se odražava kao jasnoća
misli. Kao što nam bistra voda omogućuje da vidimo dno jezera,
tako i jednostavnost otkriva prirodu uma skrivenu iza vela nemirnih
misli.

Andre Comte-Sponville to je opisao na nadahnjujući način:
Jednostavna osoba živi život koji udiše, bez truda ili slave, bez
pretvaranja ili srama... Jednostavnost je sloboda, vedrina duha, otvorenost.
Ona je jednostavna poput zraka i slobodna poput zraka... Jednostavna
osoba ne shvaća se previše ozbiljno ili previše tragično. Nastavlja živjeti
veselo, bezbrižno, mirne duše, bez ikakvog cilja, bez nostalgije i
nestrpljenja. Cijeli svijet je njeno kraljevstvo, i to joj je dovoljno. Sadašnjost
je njena vječnost, i to je veseli. Ne mora ništa dokazivati, jer ne
mora održavati vanjsku formu, ništa ne traži, jer je sve pred njom. Što
je jednostavnije od jednostavnosti? Što je lakše? To je vrlina mudraca
i mudrost svetaca.

Proučavalo se stotine tisuća ispitanika u sedamdesetak
država i objavljen je velik broj znanstvenih rezultata. Iz tih su istraživanja proizašla tri glavna zaključka. Prvo, vanjski
uvjeti i drugi općeniti faktori - poput bogatstva, obrazovanja, društvenog
statusa, hobija, spola, dobi, etničke pripadnosti, itd. - imaju
velik utjecaj, ali su, u biti, odgovorni samo za 10 do 15 posto
promjenljivog kvocijenta zadovoljstva.2 Drugo, pokazalo se da imamo
genetsku predispoziciju da budemo sretni ili nesretni - izgleda da geni
određuju oko 25 posto našeg potencijala za sreću. Usprkos tome, geni
više djeluju kao nacrt koji se može upotrijebiti ili ignorirati, ovisno o
okolnostima. Treće, možemo značajno utjecati na način na koji
doživljavamo sreću i nesreću pomoću načina na koji živimo i mislimo,
kako opažamo događaje života i kako na njih reagiramo. Srećom, da
je naša sposobnost za sreću određena, ne bi imalo smisla proučavati
fenomen sreće ili pokušati trajno postati sretan.
Ti zaključci odbacuju mnoštvo lažnih ideja o sreći. Pisci i filozofi često
su ismijavali ideju da je sreća dobra za zdravlje, da optimisti žive
duže i sretnije i da možemo „kultivirati" sreću kao vještinu. Ipak, te
se ideje sada postupno priznaju kao dokazane činjenice.

Kao što to Richard Layard iz Ekonomske škole u Londonu kaže:
„Imamo više hrane, više odjeće, više automobila, veće kuće, više
centralnog grijanja, više praznika, kraći radni tjedan, dobar posao i,
iznad svega, bolje zdravlje. No ipak nismo sretniji... Ako želimo da
ljudi budu sretniji, moramo znati koji uvjeti pridonose sreći i kako
ih možemo kultivirati."
Ljudi postanu nezadovoljni kada se počinju uspoređivati s drugima u
svojoj obitelji, na svom radnom mjestu i sa svojim poznanicima. Kao
što to Layard objašnjava, „Puno puta ljudi objektivno dođu do boljeg
položaja, ali se subjektivno osjećaju lošije.

Neprestano uspoređivanje naše situacije s onom drugih ljudi neka je
vrsta bolesti uma koja nam donosi nepotreban jad i frustraciju. Kada
imamo novi izvor zadovoljstva ili kupimo novi automobil, postajemo
uzbuđeni i osjećamo da smo na vrhuncu. Ali čim se ubrzo priviknemo
na to, naše zadovoljstvo opada; kada izađe novi model automobila,
postanemo nezadovoljni onim kojeg imamo i mislimo da možemo
biti zadovoljni samo ako kupimo novi automobil, posebno ako
ga imaju ljudi oko nas. Zapeli smo na „hedonističkoj pokretnoj traci"
- to je pojam kojeg su uveli P. Brinkman i D. T. Campbell. Dok smo
na pokretnoj traci, trebamo neprestano trčati samo da ostanemo na
istom mjestu. U ovom slučaju trebamo neprestano trčati kako bismo
postigli više stvari i pronašli nove izvore uzbuđenja jednostavno da
bismo održali sadašnju razinu zadovoljstva.
To očigledno nije optimalno stanje uma. Nezasitna žudnja da imamo
više samo da bismo ostali zadovoljni i uznemirenost kada se drugi
ljudi u našoj blizini nalaze u boljem položaju, ima više veze s mentalnom
boli - na primjer, zavisti, pohlepom ili ljubomorom - nego s
uvjetima u kojima živimo. Kao što tibetanska poslovica kaže: „Ako
smo svjesni svog zadovoljstva, to je isto kao da držimo blago u ruci."
U protivnom, čim dobijemo nešto, htjet ćemo više i tako započinjemo
krug kroničnog nezadovoljstva.
Psiholozi se bave vrlo zanimljivim problemom „sretnih siromaha",
koji su veseliji i bezbrižniji od mnogih bogatih ljudi pod stresom.
Istraživanje Roberta Biswasa-Dienera, provedeno među beskućnicima
i stanarima sirotinjske četvrti Calcutte, pokazalo je da je u
mnogim područjima - obiteljskom životu, prijateljstvu, moralnosti,
hrani i veselju - njihova razina zadovoljstva bila samo malo niža od
one sveučilišnih studenata. Nasuprot njima, oni koji žive na ulici ili
u prihvatilištima San Francisca i koji općenito nemaju društvenu i
emocionalnu privrženost, tvrde da su puno nesretniji. Sociolozi
pokušavaju objasniti taj fenomen činjenicom što se mnogo siromašnih
ljudi u Calcutti prestalo nadati kako će popraviti svoj društveni status
i financijsko pitanje, te više nisu zabrinuti u tom pogledu. Osim
toga, puno ih je lakše zadovoljiti ako bilo što dobiju, poput hrane i
tome slično.
To nije samo optimističan način gledanja na stvari. Kada sam živio u
siromašnoj četvrti Delhija, gdje sam tiskao tibetanske tekstove, poznavao
sam mnogo vozača rikši, koji bi po cijeli dan prevozili
putnike u stražnjem dijelu svojih starinskih tricikala. Tijekom zimskih
noći, okupili bi se u malim skupinama na ulici oko vatre u kojoj su
spaljivali košare i kartonske kutije. Razgovarali bi, smijali se i glasno
pjevali popularne pjesme. Zatim bi zaspali, sklupčani na sjedalima
svojih tricikala. Njihov život nije lagan - daleko od toga - ali mislim
da ih njihova dobroćudnost i bezbrižnost čine sretnijima od mnogih
žrtava stresa koji rade u pariškim reklamnim agencijama ili na burzi.
Sjećam se i jednog starog butanskog seljaka. Jednom prilikom mu je
mladi poglavar mog samostana darovao novu majicu i tisuću rupija,
Seljak je bio potpuno zbunjen. Rekao je da nikada nije imao više od
tristo rupija (oko sedam dolara). Kada ga je poglavar upitao ima li
kakvih briga, kratko je razmislio i zatim odgovorio:
„Da, s pijavicama, kada hodam po šumi u kišno doba."
„Nešto osim toga?"
„Ne, ništa."

Matthieu Ricard – Sreća –Vodič za razvijanje najvažnije
životne vještine – odlomci iz knjige