Prolaznost, nepostojanje ega i patnja

Prolaznost, nepostojanje ega i patnja
Kako nastavljamo sa meditacijom, uskoro shvaćamo jednu suštinsku činjenicu – naši osjeti se stalno mjenjaju. Svakog trenutka, u svakom djelu tjela, nastaju osjeti i svaki osjet je indikacija promjene. Svakog časa događaju se promjene u svakom djelu tjela, u vidu elektromagnetskih i biokemijskih reakcija. Svakog trenutka, još i većom brzinom, mijenja se mentalni proces, što se manifestira u fizičkim promjenama.
To je realnost uma i materije: mijenjaju se i nestalni su – anicca. Svakog trenutka subatomske čestice, od kojih se tjelo sastoji, nastaju i nestaju. Svakog časa mentalne funkcije se pojavljuju i iščezavaju, jedna za drugom. Sve u nama, fizičko i mentalno, kao i u vanjskom svijetu, mijenja se svakog trenutka. Ranije smo možda znali da je to tako, možda smo to intelektualno razumijeli. Sada, međutim, kroz praksu vipassana-bhavane, doživljavamo realnost nestalnosti neposredno u okviru vlastitog tjela. Neposredan doživljaj prolaznih osjeta dokazuje nam našu prolaznu prirodu.
Svaki djelić tjela, svaki umni proces je u stanju stalnog protoka. Nema ničeg što izmiče promjenama koje se dešavaju svakog trenutka, nema čvrstog jezgra za koje se možemo uhvatiti, ničeg što bi mogli zvati "Ja", ili "moje". To "Ja" je zaista samo kombinacija stalno promenjivih procesa.
Tako meditantu postaje jasna druga suštinska realnost: anatta – nema stvarnog "Ja", nema stalnog sopstva ili ega. Ego, kome smo toliko predani, je iluzija stvorena kombinacijom mentalnih i fizičkih procesa, procesa u stalnom mijenjanju. Istraživši tjelo i um do najdubljeg nivoa, vidimo da ne postoji nepromenjivo jezgro, nema suštine koja je nezavisna od procesa promjene, nema ničeg što ne podliježe zakonu nestalnosti. Postoji samo bezlična pojava, mijenjanje van naše kontrole.
Sada druga realnost postaje jasna. Svaki napor da zadržimo nešto, govoreći "To sam ja, to je moje" sigurno će nas učiniti nesretnim, jer prije ili kasnije, to nešto za šta se vezujemo prolazi, ili taj "Ja" prolazi. Vezivanje za ono što je nestalno, prolazno, iluzorno i van našeg utjecaja je patnja, dukkha. To shvaćamo ne zato što nam netko kaže da je to tako, već zato što to neposredno doživljavamo, praćenjem osjećaja u tjelu.

Kad bi uspjeli da za trenutak samo promatramo fizički bol; kad bi se bar i privremeno oslobodili zablude da je to naš bol, da mi osjećamo bol; ako možemo ispitati osjet objektivno, kao doktor koji ispituje bol nekog drugog, vidjeti ćemo da se sam bol menja. Ne zadržava se vječno; svakog trenutka on se mijenja, prolazi, ponovo nastaje, opet se mijenja.
Kada to shvatimo kroz osobni doživljaj, ustanoviti ćemo da nas bol više ne može preplaviti i nama vladati. Možda će nestati brzo, možda ne, to nije važno. Ne patimo više zbog bola, jer ga možemo promatrati bez vezivanja.

Osjete doživljavamo svuda u granicama tjela, svuda gdje u tjelu postoji život. Ako pažnju pomjeramo slučajno, iz jednog dijela u drugi, prirodno ona će uvijek biti privučena u prostoru gdje su osjeti najjači. Zanemariti ćemo određene dijelove tjela i nećemo naučiti da promatramo suptilne osjete. Naše promatranje će ostati parcijalno, nekompletno i površno. Zato je od suštinskog značaja da pomjeramo pažnju određenim redom.

Ako sumnjate da li su oseti koje imate realni, možete sebi zadati dvije, tri komande, autosugestije. Ako ustanovite da se osjeti mijenjaju prema vašim naredbama, znati ćete da nisu realni. U tom slučaju morate odbaciti cijeli doživljaj i ponovo početi promatranjem disanja za neko vrijeme. Ali, ako ustanovite da ne možete kontrolirati osjete, da se ne mijenjaju po vašoj želji, treba da odbacite sumnju i prihvatite da je iskustvo realno.

Vilijam Hart
UMJETNOST ŽIVLJENJA Vipassana meditacija po učenju S. N. Goenke – izvodi iz knjige

Misli, ideje, mašta, emocije, uspomene, nade i strahovi

Vilijam Hart
UMETNOST ŽIVLJENJA
Vipassana meditacija po učenju S. N. Goenke – izvodi iz knjige

Kad mentalni objekti – misli, ideje, mašta, emocije, uspomene, nade, strahovi – dođu u kontakt sa umom, nastaju osjećaji. Svaka misao, svaka emocija, svaka mentalna radnja praćena je odgovarajućim osjetima u tjelu. Zato promatranjem fizičkih osjeta, mi također promatramo um.

Oseti postoje stalno širom tjela. Svaki kontakt, mentalni ili fizički, stvara osjete.

U praksi svjesnosti disanja nastojimo da promatramo prirodno disanje, bez namere da ga kontroliramo ili reguliramo. Slično u praksi vipassana-bhavana, jednostavno promatramo tjelesne osjete. Sistematski pomjeramo pažnju kroz cijelu fizičku strukturu, od glave do nogu i od nogu do glave, od jednog ekstremiteta do drugog. Dok to radimo, ne tragamo za određenom vrstom osjeta, niti pokušavamo da izbjegnemo osjete neke druge vrste. Nastojimo samo da promatramo objektivno, da smo svjesni bilo kakvih osjeta koji se manifestiraju u tjelu. Oni mogu biti bilo kakvi: toplota, hladnoća, težina, lakoća, svrab, brujanje, skupljanje, širenje, pritisak, bol, trnjenje, pulsiranje, vibriranje, ili bilo što drugo. Meditant ne traži ništa posebno, već samo promatra obične fizičke osjete, kako se prirodno događaju.

Ne nastojimo da otkrijemo uzrok osjeta. Oni mogu nastati usljed atmosferskih uvjeta, zbog položaja u kojem sjedimo, kao posljedica neke stare bolesti ili slabosti u tjelu, ili čak zbog hrane koju smo jeli. Razlog nije važan i ne razmatramo ga. Važno je biti svjestan osjeta koji se događaju ovog trenutka u djelu tjela na koji smo usredotočili pažnju.

Uvježbavanjem koncentracije, naučili smo da fiksiramo pažnju na jedan, svjesno odabrani objekt. Sada koristimo tu sposobnost da pomjeramo pažnju kroz svaki dio tjela, određenim redom, bez preskakanja djelova gde su osjeti nejasni, ili skakanja na djelove gde su istaknuti, ne okljevajući kod nekih osjeta, ne pokušavajući da izbjegnemo druge. Tako postepeno dolazimo do situacije da zapažamo osjete u svakom djelu tjela.

Naš posao je da samo promatramo sebe bez vezivanja, kao što naučnik promatra eksperiment u laboratoriji.

Živjeti za svakodnevicu ili za budućnost?

Živjeti za svakodnevicu ili za budućnost?


Često se pitamo dali se zbog nečega valja žrtvovati i odreći da bi se poslije bilo zadovoljno i ostvarilo svoje ideale. To su životna pitanja pred kojima se svatko prije ili poslije nađe, a od njih ovisi postupno svaki dan našeg relativno kratkog života. Živjeti bez snova i budućnosti ili se odricati svakodnevnog života zbog svojih snova i nade o njihovom ispunjenju?
Svi mi imamo svoje tajne snove i nadanja koje potanko skrivamo ne dopustivši da njihov sadržaj dospije do drugih ljudi. Uvijek se nadamo nečem boljem i ispunjenijem od puste svakodnevnice te ulažemo fizički i psihički napor u ostvarenje svojih životnih ciljeva, žrtvujući svakodnevni život. Vrijeme prolazi i odnosi najbolje sate našeg života gazeći i rušeći sve pred sobom. Vrijeme je strašnije oružje od najjače i najrazornije atomske bombe. Ono ne ostavlja tragove, već nosi sve pred sobom. Sve nestaje pod utjecajem vremena. Danas si mlad, vedar, veseo, pun života, a sutra već iscrpljeni, žalosni, isušeni starac. Kamo odlaze svi oni lijepi trenuci iz našega života? Jedino što nam ostaje su zamagljena i nedovoljno jasna sjećanja u kojima se kao kroz neku maglu sjećamo svog djetinjstva i mladosti s čežnjom uzdišući za tim divnim danima. Dali te dane možemo vratiti? Možemo li oduzeti i tu posljednju kap radosti koja je ostala u našem srcu bezobrazno potrošivši život na glupu jurnjavu za uspjehom i nedostižnom srećom?
Svatko osjeća da je život prolazan, iako je to mnogima teško priznati. Svi se mi na ovaj ili onaj način trudimo zaustaviti vrijeme, nastojeći ga čim bolje iskoristiti i ispuniti lijepim stvarima. No, nitko ne uspijeva time biti potpuno zadovoljan. Svatko želi više. Očito je u ljudskom srcu usađena želja za nečim boljim i uspješnijim tjerajući ga da se odriče svakodnevnog života i radosti radi postizanja nečeg savršenijeg. Dali je trenutna radost zaista savršenstvo ili ima nečeg i iznad nje? Ponekad se zaista čini da je tako. Ljudi to ne primjećuju, no radost u trenutku zaista je najveće savršenstvo koje se svakom čovjeku može dogoditi i općenito rečeno konačan cilj našeg nadanja i bivstvovanja na ovom svijetu. Ta je savršeno uravnotežena sreća remećena onim mračnim kutkom ambicioznosti koji se skriva u našem srcu uništavajući i podčinjavajući trenutnu radost i postignuto savršenstvo. Jedino je rješenje ili barem samo dio rješenja ignorirati taj kutak ambicioznosti, potčinivši ga radostima svakodnevnog života.
Što je onda sa našim snovima i idealima? Njih treba jednostavno odvojiti od svakodnevnog života ispunjavajući svakim danom jedan mali dio. Nikad se na treba prestati nadati, jer ispunjavajući svakim danom djelić svojih snova, oni će se na kraju našeg života i ostvariti.


Srednjoškolski sastavak

Emocionalno čišćenje

Svjesnost možemo ojačati
prisjetimo li se da svemir promišljeno odigrava predstavu kako bismo
i u vanjskome svijetu vidjeli ono što smo od sebe sakrili u vlastitu unutrašnjost.
Imajući to na umu, odlučit ćemo primijeniti četiri jednostavna
koraka Procesa emocionalnog čišćenja kad god se uznemirimo.

Prvi korak: otpuštanje glasnika. U prvom koraku trebamo
priznati da osoba ili događaj koji su nas uznemirili ni na koji način nisu
povezani sa stvarnim događajem, nego su samo glasnici. Oni odražavaju
uspomenu koja izranja iz naše neintegrirane prošlosti. Besmisleno je »ubiti
glasnika«, jer su svemiru na raspolaganju neograničene zalihe. Stoga u
prvom koraku Procesa emocionalnog čišćenja otpuštamo glasnika. U
sebi mu možemo zahvaliti što nam je učinio veliku uslugu i pustiti ga da
ide svojim putem. Drugim riječima, ne trebamo reagirati i ispuhati se na
njemu, nego možemo reći: »Dobro bi mi došlo da malo budem sam/sama«.
U početku bi taj korak odupiranja porivu koji nas tjera da reagiramo
mogao od nas zahtijevati hrabrost i jaku samokontrolu, jer se odupiremo
dugogodišnjoj navici automatskog odigravanja drame. Već smo
pripremljeni na takav čin.
Drugi korak: primanje poruke. U drugom koraku ne trebamo
se automatski prikloniti predvidljivoj, iako nesvjesnoj, fizičkoj,
mentalnoj ili emocionalnoj drami, nego trebamo shvatiti poruku. I to
smo već uvježbavali. Da bismo to postigli, pažnju usmjerimo
prema unutra,
opisujući sami sebi prirodu emocionalne reakcije koju smo doživjeli u
namještaljci. Pronađemo riječ koja sažeto opisuje tu emocionalnu reakciju.
Glasno kažemo sami sebi: »Ljutit sam. Tužna sam. Povrijeđen sam.
Osamljena sam...« Tražimo na taj način sve dok ne pronađemo riječ
koja u fizičkom smislu odgovara našoj emocionalnoj reakciji. Ako smo
bijesni, možda smo se zacrvenjeli, ruke nam drhte ili osjećamo težinu
u solarnom pleksusu. Kad pronađemo riječ koja opisuje emocionalnu
reakciju, obavili smo i drugi korak.
Treći korak: osjetite. Umjesto da ono što osjećamo prenesemo
u vanjski svijet priklanjajući se okrivljavanju, sada to iskustvo
moramo svjesno okrenuti unutra. Moramo ga osjetiti. I to smo vježbali.
Ovaj je korak izniman dio čitavog procesa, jer svoje emocije više ne
projiciramo u svijet, kako smo najčešće postupali u prošlosti kad bismo
se uznemirili, nego ih odlučujemo internalizirati i integrirati to
iskustvo. To se posve razlikuje od potiskivanja. Svjesna odluka o
internaliziranju uznemirenosti kako bismo od nje nešto mogli naučiti
nije potiskivanje, nego otkrivanje. Nazivamo je i »zadržavanje«.
Potiskivanje je čin u kojemu se pretvaramo da se nešto nije dogodilo.
Sada odlučujemo biti prisutni u onome što nas je uznemirilo, što nam
omogućuje da shvatimo kako fizički, u vlastitome tijelu, možemo
osjetiti ono što smo prije smatrali da se događa u vanjskome svijetu.
Sebi moramo dopustiti da bez cenzure ili prosudbi osjetimo emociju
kojoj smo uspješno nadjenuli ime. U biti, ovisno o tome koliko puta
nas je uznemirio isti događaj, riječ je o tome da nam glasnik pokušava
usmjeriti pažnju na činjenicu da u nama postoji emocionalna
blokada koju ne želimo osjetiti.
Četvrti korak: dođi i prođi. Kad emocionalnu blokadu
osjetimo kao fizički osjet u vlastitom tijelu, spremni smo preobraziti je
uz pomoć »božanske alkemije«, izvodeći je iz svog tijela snagom
suosjećajne Prisutnosti. I za ovaj smo se korak već pripremili.
Suosjećanje u okviru Procesa prisutnosti znači: »Dođi i ja ću te pustiti
da prođeš bez ikakvog miješanja i straha ili prosudbe.«
U ovoj bismo fazi procesa opravdano mogli reći: »Ma dajte! Bijesan
sam, ruke mi se tresu, želudac mi se stisnuo, a trebao bih se iznenada
prebaciti na suosjećanje! Uozbiljite se!«
Upravo se i namjeravamo uozbiljiti. Buđenje suosjećanja usred
emocionalne reakcije obuhvaća i sudjelovanje dječjeg/«. Kako bismo to
postigli, važno je da se podsjetimo kako emocionalna reakcija, koju je u
nama potaknuo glasnik, nema nikakve veze s našim sadašnjim životom
odrasle osobe. To je vrisak dječjeg ja, odjek prošlosti koja priziva našu
pažnju, jer samo naša pažnja može obnoviti stvarnu ravnotežu kvalitete
svih naših iskustava. Stoga na svoje emocionalno iskustvo odlučujemo
odgovoriti sklapanjem očiju i zamišljanjem svoga dječjeg ja koje se
zbog namještaljke glasnika osjeća upravo kao i mi sami. I to smo već
vježbali. Ako prigrlimo svoje dječje ja, automatski budimo suosjećanje.
Time govorimo: »Možeš doći k meni, a ja ću te bezuvjetno voljeti sve
dok ne prođe ono što te plaši, ljuti ili rastužuje.«
Kad iskreno pristupimo svom dječjem ja, prsa će nam se automatski
ispuniti emocijama kojima se dugo odupiremo. Potisnute emocije izranjat
će u valovima i rastvarati se u suzama. Osjetit ćemo energiju kako se uzdiže
iz solarnog pleksusa kroz prsa i vrat te naposljetku izlazi iz tijela.
Nerijetko možemo imati osjećaj da vrućina doslovce napušta tijelo.
Kad se ti osjećaji primire, osjetit ćemo olakšanje i spokojstvo. Dosljednom
primjenom Procesa emocionalnog čišćenja otkrit ćemo da se glasnik
koji nas je uvijek iznova uznemiravao više ne vraća. Zašto bi se i vratio
kad smo svjesno primili poruku? Ponekad ćemo dva ili tri puta tijekom
nekoliko dana ili tjedana morati proći kroz taj postupak emocionalnog
čišćenja kako bismo obnovili ravnotežu nekog konkretnog iskustva. No,
svojom predanošću i odanošću svakako ćemo je obnoviti. Što marljivije
primjenjujemo Proces emocionalnog čišćenja, to smo vještiji i učinkovitiji.
Stoga nova staza naučenog odgovornog ponašanja izgleda ovako:

Otpustimo glasnika - prihvatimo poruku
-osjetimo je - pustimo je da prođe.
Michael Brown – Proces prisutnosti – izvodi iz knjige

Uznemirenje i reakcija

Proces emocionalnog čišćenja
Dosad smo u okviru Procesa prisutnosti naučili četiri percepcijske
metode:
1. U drugoj smo vježbi naučili kako izranjanje vlastitih unutrašnjih,
neintegriranih uspomena uočiti u obliku vanjskih odraza
u svijetu. To smo nazvali identificiranje »glasnika«.
2. U trećoj smo vježbi naučili kako iz emocionalnog sadržaja tih uspomena
doći do informacija. To smo nazvali »primanje poruke«.
3. U četvrtoj smo vježbi naučili kako suosjećajno osjetiti bol i nelagodu
sadržane u uspomenama koje izranjaju na površinu i što raditi s
njima. Rekli smo da ih trebamo »osjetiti da bismo se iscijelili«.
4. U petoj smo vježbi naučili kako ponovno uspostaviti energetsku
povezanost s dječjim ja- uzročnom točkom tih uspomena.

Općenito govoreći, kad smo uznemireni, naše ponašanje slijedi
određenu stazu koja nas vodi u predvidljivo stanje »djelovanja«
nazvano reakcijom.

Kad se dogodi nešto što nam nije po volji ili naizgled vrijeđa našu
osjetljivost, automatski se uzrujamo. Već smo samim tim reagirali.
Reakcija je svako fizičko, mentalno ili emocionalno ponašanje koje
potvrđuje da uzrok, a time i odgovornost, za bilo kakvo uznemirujuće
iskustvo automatski pripisujemo vanjskim čimbenicima. Reaktivno se
ponašanje izravno ili neizravno okreće okrivljavanju. Jedini ishod
okrivljavanja drugih; htjeli mi to priznati ili ne, jest krivnja, žaljenje i stid.
1. Najprije ćemo istražiti ideju »uznemirenosti«. Možda i nismo
toliko uznemireni, koliko imamo osjećaj da nas je netko nasamario.
To nam se sigurno nije dogodilo samo jednom. Očigledno je da se
događaj koji nas uznemiruje uvijek i neprestano ponavlja u našem
životu upravo zato što reagiramo. Reakcija je ponavljanje nekog
djelovanja, odnosno ponovljeno djelovanje. Događaj koji nas
uznemiruje ne vodi do nekog novog obrasca ponašanja, nego izaziva
uobičajen i predvidljiv obrazac ponašanja koji se pojavljuje svaki
put kad se u našem iskustvu dogodi slična situacija. Prva faza
reaktivnog ponašanja svodi se na to da se ponašamo kao da smo
uznemireni. Iz toga proizlazi automatsko odigravanje proračunate,
uobičajene i samim tim predvidljive fizičke, mentalne ili emocionalne
drame. Ta je drama utisnuta u naše emocionalno tijelo tijekom
djetinjstva dok smo promatrali kako su se naši roditelji nosili sa
sličnim uznemirujućim događajem.
2. Druga faza reaktivnog ponašanja: kad god se uznemirimo,
priklanjamo se posve specifičnoj vrsti drame koja uvijek ima isti
cilj - okrivljavanje drugih. Drugim riječima, drama koju
odaberemo iz svog prokušanog i iskušanog repertoara je ona
kojom se koristimo kako bismo nekom drugom pripisali
odgovornost za događaje. Okrivljavanje spada u one jedinstvene
okolnosti u kojima se dramom koristimo ne samo kako bismo privukli
pažnju (najčešće suosjećanje), nego i u svrhu skretanja pažnje s nas
samih i prebacivanja na nekoga ili nešto drugo. U životu se
okrivljavanju priklanjamo sve dok sami nismo spremni preuzeti
odgovornost za kvalitetu svih svojih iskustava. Drugim riječima,
okrivljavanje je čin optuživanja zrcala za sliku koju nam odražava.
No, okrivljavanje ima i posljedice. Kad nekoga okrivljavamo, time
razotkrivamo izvornu prirodu vlastitog ponašanja, odnosno automatski
sebi oduzimamo moć, jer nesvjesno objavljujemo da sebe radije
promatramo kao žrtvu i bespomoćan plijen.
3. Iz tog odricanja od vlastite moći stižemo do treće faze
reaktivnog ponašanja, a to su osjećaj krivnje, žaljenje i stid.
Svjesno se možemo osjećati krivima, možemo osjećati žaljenje ili
stid zbog svojega ponašanja i reakcije kad smo se uznemirili, ali
ne događa se samo to. Kad druge okrivljujemo zbog kvalitete
svog života nesvjesno osjećamo krivnju, žaljenje i stid zato što na
taj način izdajemo sebe. Sebe izdajemo tako što okrivljavanjem
drugih oduzimamo moć vlastitoj duši, objavljujući da smo robovi
okolnosti koje su naizgled izvan naše kontrole. Kad to učinimo, u
prenesenom smislu okrećemo leđa zakonu uzroka i posljedice, a to
znači da odbacujemo sve ono zbog čega smo ravnopravni i
slobodni.
Michael Brown – Proces prisutnosti – izvodi iz knjige

Postizanje emocionalne ravnoteže

Michael Brown – Proces prisutnosti – izvodi iz knjige

Proces emocionalnog čišćenja

Postupci percepcijskih metoda osmišljenih da nam pomognu
svjesno smanjiti intenzitet onoga što nazivamo »negativnim emocionalnim nabojem“.

Neutraliziram svoj negativni emocionalni naboj

U idealnom slučaju pokušavamo postići ravnotežu između negativnog
i pozitivnog emocionalnog naboja kako bismo doživjeli emocionalni
sklad bez obzira na životne okolnosti. Takva je emocionalna ravnoteža
moguća tek kad razinu boli i nelagode smanjimo do točke u kojoj sve
emocije možemo smatrati energijom u kretanju, a ne zastrašujućim iskustvima
na koja trebamo reagirati. Za postizanje emocionalne ravnoteže
potrebno je u vlastitoj nutrini dosegnuti stanje prihvaćanja u kojemu
više ne osjećamo potrebu birati emocije koje želimo iskusiti.

Radost je moguća tek kad sve energetske okolnosti prihvaćamo
na isti način.

Najjednostavnije rečeno, glavna značajka negativnog emocionalnog
naboja je nelagoda. Riječ je o zarobljenoj, blokiranoj, umirenoj i kontroliranoj
energiji. Naš otpor njezinoj urođenoj prisili za kretanjem izaziva
rascjep, a kroz taj rascjep u svaki vid našeg iskustva počinje ulaziti
vrućina. Ta unutarnja vrućina čitav život pretvara u pakao. Toliko smo
navikli na nju da uglavnom i ne znamo da postoji.

Takvo emocijama potaknuto stanje unutarnje vrućine nazivamo
različitim imenima, ali njegovi najvažniji predstavnici su strah, bijes i
tuga. Strah, bijes i tuga su mentalne definicije posljedica unutarnje vrućine.

Spontano, radosno i kreativno dijete čista je energija u
pokretu. Da bi dijete moglo ući u svijet odraslih i postati
njegovim dijelom, odnosno da bi moglo početi »živjeti u
vremenu« kako to nazivamo u okviru Procesa prisutnosti,
roditelji i okolina u kojoj dijete živi promišljeno iskorjenjuju
djetetovo spontano ponašanje.

Preoblikovanje spontanog ponašanja najčešće potiču i obavljaju roditelji
koristeći se riječima »prestani« i »ne«. Ono što ljudi ne uspijevaju
zapaziti je da spontano ponašanje nikada ne prestaje kad ga se prekida
nasilnom disciplinom. Jednostavno se preobražava u nešto drugo.
Postaje proračunata drama. Pretvara se u otpor. Dječju Prisutnost
zamjenjuje laž odraslih. Naša proračunata drama je uspješna utoliko
što postajemo prihvatljivi za svijet odraslih, ali u istom trenutku ta
prihvatljivost naše izvorno ja čini neprihvatljivim i nama samima.
Takvo unutarnje stanje stvara sukob, a taj se sukob kasnije odražava
prema van u obliku privlačenja pažnje i prihvaćenosti u svijetu. To je
nadahnuće za najveći dio naše drame. Trajni otpor prema vlastitoj
izvornosti također je i katalizator za stalni porast topline u
emocionalnom tijelu, jer otpor po svojoj prirodi izaziva rascjep, a
rascjep vrućinu.

U pozadini želje
za pažnjom i prihvaćanjem leži žudnja za smanjenjem nelagode ili
vrućine uzrokovane negativnim emocionalnim nabojem. Naša
drama predstavlja uvjerenje da će netko drugi ublažiti ili otkloniti
nelagodu umjesto nas.

Postupci samoliječenja - ublažavanje i kontrola.

Kad god se u našem iskustvu pojave okolnosti koje dovode do prodiranja
negativnog emocionalnog naboja u svijest, odnosno kad god
se iznutra osjećamo jako nelagodno, pokušavamo ili ublažiti svoje
iskustvo ili ovladati njime.

Ublažavanje je poremećaj ženske strane u nama i pokušaj da
potisnemo osjećaj nelagode. Primjerice, stalna potreba za alkoholom
je namjera da ublažimo unutarnju nelagodu i pokušaj da
utopimo svoje stvarne osjećaje.

Kontrola je poremećaj muške strane u nama i namjera da
ovladamo svojom nelagodom ili da je prevladamo. Navika
pušenja i potreba za cigaretama je namjera da ovladamo svojom
nelagodom. Kad god ne znamo što se događa i kad god imamo
osjećaj da gubimo kontrolu, posegnemo za cigaretom, jer dok
pušimo barem znamo što se događa i stoga nam se čini da smo
ovladali neugodnim trenutkom.

Neka sva bića budu sretna i oslobođena patnje

Preporučam ove knjige:

(nisu raspoređene po nekom pravilu)

Eckhart Tolle
Stillness Speaks
Copyright © 2003 Eckhart Tolle
First published in the USA by New World Library.
TIŠINA GOVORI

TIČ NAT HAN
MIR JE SVAKI KORAK
Put svjesnosti u svakodnevnom životu

JIDDU KRISHNAMURTI
PITANJA I ODGOVORI

Antony de Mello
Put Ljubavi

Eckhart
Tolle
Moć sadašnjeg trenutka
- u praksi
Suštinska učenja,
meditacije i vježbe
iz knjige »Moć sadašnjeg
trenutka«

Leonard A. Bulen
VEŠTINA ŽIVLJENJA
Naslov izvornika
Leonard A. Bullen: Th e Technique of Living
© Buddhist Publication Society

Ekart Tol
NOVA ZEMLJA
Eckhart Tolle : "A New Earth"
Copyright © 2005 by Eckhart Tolle

Naslov izvornika:
Eckhart Tolle
The power of now
MOĆ SADAŠNJEG TRENUTKA

Jiddu Krishnamurti
BEYOND VIOLENCE
ONKRAJ NASILJA
ZEMLJA BEZ STAZA
Excerpts from J.Krishnamurti's
talks and writings

JIDDU KRISHNAMURTI
THE FIRST AND LAST FREEDOM
DUH I SLOBODA

RENE EGLI
OTLA – PRINCIP

Fontana mladosti
Fountain of Youth by Colonel Bradford

Četiri plemenite istine
Ajahn Sumedho

ANTHONY DE MELLO
Awareness
Svjesnost

Venerable H. Gunaratana Mahathera

P A Ž N J A P U T S V J E S N O S T I
Mindfulness in Plain English

Vilijam Hart
UMETNOST ŽIVLJENJA
Vipassana meditacija po učenju S. N. Goenke

Jasno Zapažanje (Clear Awareness)
Funkcioniranje Života
autor: Thomas Daniel Nehrer

David Michie: Budizam za prezaposlene

Sergey N. Lazarev
THE DIAGNOSTICS OF KARMA, BOOK 1-11
Dijagnostika karme 1-11 knjiga

John Ruskan
EMOCIONALNO
PROČIŠĆAVANJE

MICHAEL BROWN
PROCES PRISUTNOSTI
THE PRESENCE PROCESS - A HEALING JOURNEY INTO

PRESENT MOMENT AWARENESS

Ajahn Munindo
Unexpected Freedom
Ađan Munindo
Neočekivana sloboda

Louise L Hay
Moć ozdravljenja je u nama
Kako iscijeliti svoje tijelo

THE FOUR AGREEMENTS
A Practical Guide to Personal Freedom
by Don Miguel Ruiz
Četiri sporazuma sa samim sobom
Majstorstvo u ljubavi
Glas znanja

Matthieu Ricard
Sreća

Zoran iz Zemuna
IZA OGLEDALA

I AM THAT
Talks with Sri Nisargadatta Maharaj
JA SAM TO
Razgovori sa ŠRI NISARGADATA MAHARADŽOM

Hira Ratan Manek (Čovjek koji živi od sunca) - razni tekstovi

Daj svoju ljubav svim ljudima i svim bićima !

Još ponešto sa foruma:

Moj Osvrt - Michael Brown je Duhovni učitelj koji je u svoju potragu krenuo 1996 godine kada je bolovao od liječnicima tada nepoznate bolesti, za koju nije postojao lijek. Liječnici su ga upozoravali da bi mogao postati ovisan o heroinu i morfiju ili počiniti samoubojstvo.

Mnogi su ga pokušavali izliječiti raznim metodama iscjeljivanja, ali bezuspješno. Tad je krenuo u potragu za znanjem samoiscjeljivanja. Uskoro je postao i majstor Reikija.Prvo iskustvo svjesnosti sadašnjeg trenutka je doživio 1996 godine u sauni američkih indijanaca u Tucsonu u Arizoni pod vodstvom vrača, pripadnika plemena Yaqui. Kako je rekao, nikada neće zaboraviti ono što je osjećao kada je izišao iz saune, nakon što je prvi put u životu proveo okružen vrućinom, parom, bubnjanjem, pjevanjem i molitvom. Prvi put je osjetio da svaki djelić njegovog tijela pulsira životom. Drugo iskustvo je doživio pomoću Pejotla, a treće svjesnim povezanim disanjem. Brown takodjer govori da svi rituali i biljni pripravci iako mogu potaknuti iskustvo ili sjećanje na svjesnost sadašnjeg trenutka, predstavljaju vanjske instrumente koji samo ukazuju na pravi put. Oni su putokazi, a ne sam put. Oni su moćni saveznici. No on je tražio način da svaki čovjek, bez obzira na zemlju boravka i ostale uvjete, odnosno sudbinu, može postati svjestan sadašnjeg trenutka, da može postati svjestan svoje unutarnje prisutnosti.Pored izjava za buđenje unutarnje prisustnosti, i percepcijskih metoda koje će se mjenjati, ono što ćemo tokom ovih 10 sedmica koliko traje proces uvijek raditi, jeste 2 puta dnevno, u jutro i navečer 15 minuta SVJESNO POVEZANO DISATI. Moram reći da je naš um jako lukav. Kada sam u knjizi pročitao da se 2 puta dnevno treba svjesno disati, malo sam se obeshrabrio jer sam neke metode disanja već radio i nisam imao opipljive rezultate, ne zato što tehnike nisu valjale, već zato što je moj um bio nestrpljiv i lijen. Ali kada sam prvi put krenuo sa svjesnim POVEZANIM disanjem, već nakon 2-3 minute sam doživio emocionalni potres. U trećoj čakri kod solarnog pleksusa je krenula lavina emocija, i tad sam počeo plakati. Konačno mi je nešto pomoglo da uvidim svoje emocije , naravno to se može i rekapitulacijom i nekim drugim tehnikama postići, ali primjenjujući ovaj proces mjesec dana postigao sam opipljive rezultate jer sam uvidio da mi u svijest dolaze emocionalni, mentalni i fizički sadržaji koje sam davno potisnuo i zaboravio, te u više sam se navrata uhvatio da više ne reagiram tamo gdje bih reagirao, a i kad bih reagirao, bio bih svjestan svoje reakcije u samoj situaciji ili neposredno nakon nje. Postigao sam da se ne poistovjećujem sa svojim mentalnim i emocionalnim sadržajem, kao i fizičkim nelagodama. Nekako sam se pomaknuo u stranu tako da svoja emocionalna, mentalna i fizička iskustava lakše mogu promisliti i integrirati. Postao sam svjestan da je to poziv u pomoć našeg dječijeg ja koje smo davno zaboravili. Knjiga Proces prisutnosti „me je našla“ prije nekoliko mjeseci, ali zbog moje neke navike da knjigu ocjenim po sadržaju koji stoji na početku svake knjige, ja sam je odložio i pomislio da to nije za mene, ili bar nije bilo vrijeme zbog nekih termina koji mi još nisu bili dovoljno jasni. No nakon što sam prije dva-tri mjeseca izrazio svoju iskrenu namjeru univerzumu da mi pokaže neki način, pošalje neku knjigu ili osobu koja će mi pomoći da započnem konkretno rad na sebi i steknem koji uvid, pala mi je ideja da ponovo pregledam knjige koje imam. Tad sam ponovo naletio na Proces prisutnosti i pomislio da je možda dobar trenutak da je bar letimično pregledam. Ispostavilo se da će to biti moja prekretnica na duhovnom putu. Izjave, metode i vježbe koje su se nalazile u knjizi, odmah je prepoznala moja unutarnja prisutnost što se ispoljavalo mojom unutarnjom radošću. Proces prisutnosti nije naporan. Sastoji se od 2 puta dnevno petnaestominutnog svjesnog, povezanog disanja, izjava za buđenje unutarnje prisutnosti koje izjavljujemo u mislima kada god nismo zaokupljeni mislima i percepcijskih metoda koje koristimo u toku dana kroz životna iskustva.Proces prisutnosti predstavlja poziv za svjesno buđenje moći naše Božanske prisutnosti. Ta prilika nije sredstvo za ostvarenje nekog cilja, nego je dar koji nam omogućuje da preobrazimo stanje koje se očitovalo u obliku tegobne bolesti. Tada sam uvidio čitavu svoju životnu percepciju. Stoga ne smijemo žuriti. Prema tom se iskustvu ne smijemo odnositi kao prema zadatku kojega moramo obaviti kako bismo nekamo stigli. Sve ono za čime tragamo već nas je pronašlo. Već čeka u našoj unutrašnjosti. Proces prisutnosti prilika je da iskusimo osobnu potvrdu te istine. Uspješno sam razriješio nesvjesno emocionalno i postigao zakoračivši u blizak odnos s Unutarnjom prisutnošću. Ta ista svemoćna Prisutnost prebiva i u vama i strpljivo čeka da blagoslovi kvalitetu čitavog vašeg životnog iskustva. Hvala vam što sami sebi poklanjate taj prekrasan dar. Srdačan pozdrav, Michael -Nadam se da ćemo zajedno ići ovim ili sličnim Procesom. Sve je to u biti isti put, samo su drugi autori. Pa da medjusobno djelimo iskustva. To će pomoći da raste naše samopouzdanje, te ćemo svakim novim uvidom imati više vjere u svoju unutarnju prisutnost, kao i njenu snagu iscjeljivanja.Ovdje možete skinuti cijelu prevedenu knjigu. U njoj se nalazi sve što treba da bi se prošlo kroz proces. Sretno!

Znam o čemu govoriš, i "ja" sam isto počeo s svakakvim vrstama meditacije, isprva dva puta po 20 minuta, pa tri puta, itd... S vremenom sam nastojao biti svjestan 24 sata, i jesam uspio za kratko vrijeme i to je bilo baš življenje u trenutku a ne samo promatranje. Iskusio sam dva stupnja te svjesnosti kad radiš na sebi, da budeš pasivni promatrač i ne reagiraš, samo promatraš i samo promatranje je veliki posao, drugi stupanj je življenje u trenutku a to vidim kao aktivno djelovanje, u takvom stanju nema očekivanja, misli, problema, planova, samo se sve događa onako kako treba. Ali sam isto razumio da je za efikasan rad na sebi potrebna vjera i unutrašnji poticaj koji je isprva jak jer je to sve nešto novo, kad vidiš da je sve laž, to mi je i omogućilo da budem svjestan ali s vremenom to blijedi. Zato treba upornost i nikad ne odustat a i potrebni su stresovi i spuštanje na zemlju ponekad jer kako je Gurdijeff rekao, osnovna greška ljudi je da misle da čine a ne znaju kako činiti. Sve je to lako reć a drukčije je kad treba napravit. Moj problem je bio da sam stao nakon nekog vremena, zasićenje je bilo a i mislim da sam malo preforsiro tako da stvarno je istina ono što piše da trebaš krenut polagano. Okolina ima jak utjecaj pa bi bilo dobro kad bi se napravio neki zid u odnosu na vanjski svijet i ne postat uvučen u njega a opet živjet u njemu, a onda postaneš čudan ljudima a što je najbolje oni tebi postanu čudni pa je potrebno glumit ispočetka a ne pričat onima koji nisu baš otvoreni jer će mislit da si lud i bit ćeš pod stalnim napadima. To govorim iz iskustva ali ipak neke stvari ne vjeruješ i ne znaš ako ne probaš. Isto Gurdjeff je spomenuo je 3 centra, centar kretanja (i refleksija), misaoni i emocionalni centar. U svako vrijeme se može postat svjestan svih centara a nakon vremena trebaš spojit promatranje sva tri centra istodobno, što stvarno nije jednostavno. Isto iz vlastitog iskustva znam da je govorio istinu da ljudi nikad ne ostanu na svojem kursu kad odluče nešto, krenu na put i završe negdje sasvim drugdje, zato je stvarno potrebno držat se svoje odluke i slijedit ju stalno jer ako ne, druga ličnost preuzima kontrolu i sve pada u vodu. Isto sam skužio što više razmišljaš o nekom poslu, radu, da nešto trebaš učinit u budućnosti to manje činiš to a kad ne misliš o ničemu dobre stvari se događaju. Tu je uvijek opasnost od uma koji se zadovoljava postignućima, ili traži odmor pa progres stane, i ako on stane s vremenom nazaduje, ako nazaduje onda sav prethodni rad pada u vodu jer se nisi uopće pomaknuo, jesi ali si se vratio ponovno na isto. Svatko ima veliku mogućnost laganja samom sebi pa se zato i to javlja. Nije baš to tako jednostavno kao što mnogi misle da trebaš samo meditirat, osim ako nisi Isus ili Buda i već si "prije" prošao svoje lekcije, u drugom slučaju trebaš bljuvat krv i kad se dobro nabljuješ trebaš se još jedno deset puta još nabljuvat i shvatit to vrlo ozbiljno. Uvijek kad hoćeš popustit bi trebao bti nekakv stres, možda mentalna pljuska. Nemilosrdnost prema svojim slabostima je ključ! Ovo sa saveznikom nije loša stvar ako ti pomogne otvorit oči u drugi svijet na temelju čega ćeš znat istinu i imat vjeru ako ju nemaš i ako si zatvoreniji za te vrste ali old way je ipak pravi test! Hvala ti što si podjelio svoje iskustvo s nama.

Proces Prisutnosti - Michael Brown

- Pročitao sam cijelu knjigu

- Napravio sam sve vježbe

- Jako sam zadovoljan

- Tek na desetoj vježbi počeo sam pravilnije disati

- Do desete vježbe radio sam nešto između meditacije i disanja

- Ponovo sam pročitao tekst do vježbi

- Planiram kasnije krenuti ponovo uz vođenje dnevnika koji

postoji na netu

- Za sve koji dolutaju na blog dajem tekst jednog foruma:

Uz malo truda uspio sam nabaviti i montirati u 15 min. audio zapis kao pomoć pri disanju u Procesu prisutnosti, tako da svi koji odluče pročitati knjigu i krenuti u proces imaju pomoć na samom početku. Tu imamo tri različita načina disanja (brzina i dužina) tako da si svako može prilagoditi.Audio zapis:http://rapidshare.com/files/377250050/Proces_pisutnosti_disanje.rarPuno sreće želim svima koji odluče pokrenuti Proces.

Amire, jesi prošao proces prisutnosti ? Ako jesi, šeruj (al' je legla ova riječ) iskustva čisto da vidimo kako to ide Mene je lično dojmio Michael Brown. Tolle i on su mi slični. Čini mi se da su njih dvojica tu negdje na istoj putanji ili liniji. Proces prisutnosti i Moć sadašnjeg trenutka mi sliče po toj glavnoj orijentaciji - dolasku u sadašnji trenutak....sada, ovdje i sada, baš sada, ovog trena, upravo sada , NOW, .... Neka moja putanja razvoja izgleda ide i sa Brownom. Legla mi je ta knjiga u ovaj... moj neki niz ... Ošo-Moravjev-Uspenski-Gurđijef-Brown-Risi (još nije sve prekucano, zabušavam ) a na koncu i Tolle...ima još autora koje bih ali se nadam da konac ima i kraj, hehe . Tako, pridružujem se preporuci za čitanje. Nisam još ni u kakvim konkretnim akcijama...manje-više ni prema čemu od svih mogućih tehnika ( osim samopromatranje a i to je neredovno ) . Čini mi se da je ovaj Brown OK i da ima nešto istinski konketno kroz šta je sam prošao a što bih mogao primjeniti na sebi te proći kroz tih 77 dana rada....
_________________Alfa Romeo

amir
Naslov: Re: Proces Prisutnosti - Michael Brown
Postano: uto apr 06, 2010 10:46 pm
Član foruma
Pridružen/a: sri apr 16, 2008 2:31 pm
Postovi: 109
Lokacija: Bosna
Michael Brown i Tolle (čije knjige mnogo volim čitati)) su slični čini mi se mnogo, složit ću se, i jedan i drugi pričaju o veličanstvenom SADAŠNJEM TRENUTKU, i jedan i drugi nas vode u sadašnji trenutak, s tim da imaju drugčiji pristup kada je u pitanju prenos znanja. Tolle-a je dovoljno pažljivo slušati i transformacija se dešava. Dok je Michael sastavio Proces koji (ono što se meni sviđa) neće nikome predavati na takav način da i oni kojima je predao predaju dalje itd... Zbog mogućnosti krivljenja informacija (što je danas postalo POPULARNO) odlučio je sve posložiti u knjigu, pa da svako ko poželi ući u proces, znanje dobije iz prve ruke. Proces Prisutnosti može laiku osvjestiti sadašnji trenutak, no samo ukoliko je dosljedan.Kad se prepustimo Procesu prisutnosti stvarno kretanje koje namjeravamo pokrenuti kreće se od:Djelovanja prema Postojanju.Gledanja prema sagledavanju.Površnog slušanja prema pravom slušanju.Pretvaranja do Prisutnosti.Neravnoteže prema ravnoteži.Razdvojenosti prema Jednoti.Reakcije prema akciji.Neizvornosti prema izvornosti.Rascjepkanosti prema integraciji.Traganja za srećom prema otkrivanju unutarnje radosti.Osvete i okrivljavanja prema opraštanju.Pogrešnog opažanja prema ispravnom opažanju.Prigovaranja i nadmetanja prema suosjećanju.Nesvjesnog ponašanja prema svjesnom postupanju.»Života u vremenu« prema doživljaju svjesnosti sadašnjeg trenutka.Ja sam po prirodi ratničke naravi i od akcije sam, a ovaj proces jeste bojno polje, bojno polje gdje se oči u oči suočavamo sa olujama emocija koje se nalaze u nama, i koje jedino tako možemo integrisati. Tako da mi je Proces legao. Prošao sam ga 10 sedmica, dugih, ali prožetih zahvalnošću. Ja vam ne bih ostavljao previše utisaka, jer se plašim da ću nekome stvoriti očekivanja i pokvariti spontanost Procesa. No ove rečenice, gore, koje se tiču kretanja (iz knjige su), dovoljno govore, i mogu slobodno tvrditi da je tako. No nemorate me slušati, doživite sami to iskustvo. Ja planiram ponovo ići u Proces već za 2-3 dana, ponovo se pripremam čitajući knjigu ne znam ni ja više koji put, treći, četvrti.. . Ukoliko neko želi započeti sa procesom bilo bi super da krene na isti dan kao i ja. Smatram da sad imam koliko toliko iskustva koje mogu podjeliti sa onima koji se upuste u Proces radi vraćanja samopouzdanja onda kad zatreba, jer mnogi u situacijama emocionalnih nelagoda PADAJU misleći da nazaduju, no tad ako sami ne shvate treba im reci da doživljavaju najveci napredak i najstvarnije kretanje IKAD !!! Java, mogu slobodno reći da se povećava moć samoposmatranja, to je naravno jedna od mnogih dobrobiti.Razlog zašto idem ponovo u Proces je vrlo jednostavan. Svaki put ulazimo dublje i dublje i upoznajemo se sa preostalim neintegrisanim djelovima sebe. Ali već nakon prvog puta mnogo toga uvidimo i samopouzdano vjerujemo da sve zaboravljene djelove sebe koji će nam izlaziti kroz situacije možemo prihvatiti, jer sad imamo potreban alat.Java, a naravno i ostali koji se odluče upustiti u Proces bilo bi mi drago da ga zajedno pokrenemo. P.S. Nemojte pomisliti da je vezano disanje u Procesu nešto jednostavno, ja sam više puta plakao i stiskao zube dok su se ŽIVOTINJE u meni oslobađale ( kako i nebi koliko sam ih držao zatvorene, pa podivljale sve ). Takodjer prvih dana živciraju glasnici (situacije koje izazivaju jaku emocionalnu nelagodu), a zaredaju k`o blesave onda kada svojoj unutarnjoj prisutnosti upalite zeleno svjetlo-( Pokretanje Porcesa P). No sve je to potrebno, i dio je procesa. Pa eto za one ratničke duše koje vole izazove....tu je Proces
_________________Bogatstvo je kvaliteta Postojanja

Java
Naslov: Re: Proces Prisutnosti - Michael Brown
Postano: sri apr 07, 2010 12:05 pm
Član foruma
Pridružen/a: sub apr 11, 2009 9:25 pm
Postovi: 768
Lokacija: Sombor
Amire, kao vječiti buntovnik i (r)evolucionar uvijek sam za akciju ( ''svi na barikade'' ). No, kako sam se transformisao sa meta-čitača meta-knjiga u meta-studenta tih istih knjiga malo se promjenio taj buntovnički žar ( ''idem na barikade'' ). Sad volim prvo dobro prostudirati knjigu i ono što pisac kaže prije konkretne akcije. Čisto da taj materijal sjedne na svoje mjesto, odleži malo pa onda - akcija. Zbog tog studentskog pristupa knjige se čitaju vrlo sporo ( u mom slučaju ). Nekad me jedna jedina rečenica zaokupi za cijeli dan i na kraju ako uspijem proniknuti u smisao te rečenice , radostan sam. Ako ne, ostavljam da tumara pa se sasvim slučajno rješenje ponudi samo iz nutrine (tišine) i eto opet radosti. Nema promašaja kad sam tu, kod kuće Kad krenem pošao sam, samo nikako da krenem jer nešto zapinje ...odnosno nije mi još vrijeme za proces jer nisam sve pročitao. Što se tiče saradnje...sa mnom su moji prijatelji, predivne duše koje me bodre uz put. Neki su već krenuli sa procesom, neki se spremaju.... Tebi hvala na pruženoj ruci za saradnju...aha, evo kako ćemo! ...Ako zatreba, ako zapne i sl. ... ti si tu pobjeći nećeš, hehe E, slažem se za Tollea...da pažnja je tu presudan momenat no kao što rekoh nisam završio njegovu knjigu....Kod Browna ima još nešto što me podsjeća na npr. Donosioce. Kodiranost ili bolje reći ritam pisanja. Naime prvi put kad sam počinjao sa čitanjem poslije nekoliko stranica sam morao spavati. I tako jedno sedmicu dana. Deset strana i onda sat dva sna. Čitao sam knjigu u periodu života lišenog sna i pod konstantnim tenzijama. Da ne bude zabune čitao sam uporedo još neke knjige ali me je ova tjerala na uravnoteženje. Trebalo mi je sna tada a spavati nisam mogao. Mislim da je takav uticaj knjige na mene zbog tog ritma pisanja.Toliko...
_________________Alfa Romeo


amir
Naslov: Re: Proces Prisutnosti - Michael Brown
Postano: sri apr 07, 2010 1:55 pm
Član foruma
Pridružen/a: sri apr 16, 2008 2:31 pm
Postovi: 109
Lokacija: Bosna
Samo jedan savjet za one koji će pokrenuti Proces, a to takodjer i Brown podvlači. Tokom procesa ne treba ništa mijenjati u načinu života. treba živjeti kako živimo. Sve što ubacimo "da bi poboljšali Proces" jeste dramatiziranje. Tačnije, kada pokušavamo mjenjati posljedice, a cilj Procesa je doći do uzroka neravnoteže, padamo u zamku nestrpljivog ega .Mjenjanje prehrane, izgleda, ubacivanje fizičkih aktivnosti, dodatnih duhovnih vježbi, traženje boljeg posla itd... uvodeći bilo koju od ovih aktivnosti "da bi poboljšali Proces" ustvari sabotiramo Proces. Zašto to govorim? Jer sam se i sam uvjerio. Nisam ozbiljno shvatao neke djelove knjige (a svaka rečenica je više nego bitna) pa sam odmah na početku ubacio Tibetance, dodatne vježbe disanja, vožnju bicikla itd... Nakon par sedmica sam shvatio da mi je Proces previše naporan i da više nema smisla, jer Brown cijelo vrijeme govori da Proces ne zahtijeva fizički napor, naprotiv, suvišan je, a ja se ubi. Kad sam ponovo POLAKO proučio knjigu, bilo je jasno da sam se preopteretio na račun Procesa. Tako da, Java, potpuno se slažem sa tvojim "studentskim" pristupom knjigama! To šaltanje sa čitanja knjiga na izučavanje rečenica ti je sigurno donijelo mnogo više uvida.(EDIT: Evo sjetio sam se jedne jako bitne stvari. Za sve one koji pokrenu Proces neka odlože sve druge ezoterijske knjige. U Procesu Prisutnosti ćete za svaku vježbu imati sasvim dovoljno materijala za čitanje, i svaka druga knjiga će stvoriti dodatnu zbrku, to govorim iz svog iskustva. Na pola Procesa sam odložio sve druge knjige da bih se mogao posvetiti samo procesu )Draž Procesa je u tome da kada ga završimo, sve ovo što sam nabrojao počne se dešavati samo od sebe bez mnogo truda. Prvu stvar koju sam zamjetio nakon procesa jeste da mi tijelo traži drugačiju hranu. Jede mi se stvarna, živa, osvježavajuća hrana. Najviše voće. I odmah mi kao sa neba u ruke padne nekoliko knjiga o ishrani voćem isl. To je bio stvarni pomak. To je ta unutrašnja promjena kojoj se cijeli svemir sam od sebe prilagodi, bez mnogo napora.
_________________Bogatstvo je kvaliteta Postojanja

alef
Naslov: Re: Proces Prisutnosti - Michael Brown
Postano: sub apr 17, 2010 10:07 pm
Početnik
Pridružen/a: sub apr 17, 2010 9:29 pm
Postovi: 2
Pozdrav svima na forumu. Jako mi je drago da sam naišao na ovaj forum i razmeniti iskustva u procesu prisutnosti.Knjigu sam pročitao i započeo sam proces po upustvima iz knjige prošle godine u avgustu mesecu. Moja iskustva su jako pozitivna iako nisam završio proces. Naime, spremao sam se da pođem na put za Ameriku u vezi novog posla u mom životu. S obzirom da se ne preporučuje nastaviti sa procesom ako se odlučite na nov poslovni potez, ja sam prekinuo sa procesom.Pre mesec dana sam se vratio sa puta, pa se spremam da ponovo uđem u proces od početka.Pošto sam imao problema sa uspostavljenjem povezanog disanja, obradovalo me to što je Amir postavio link ka audio fajlu na rapidshare. Međutim, radi se o mrtvom linku, tako da taj fajl nisam skinuo.Ukoliko je moguće, ja bih zamolio Amira da mi pošalje taj fajl ili da izmeni linkove.Unapred zahvalan.

amir
Naslov: Re: Proces Prisutnosti - Michael Brown
Postano: ned apr 18, 2010 12:42 pm
Član foruma
Pridružen/a: sri apr 16, 2008 2:31 pm
Postovi: 109
Lokacija: Bosna
Ispravljeno Audio zapis za vježbu disanja u Procesu:http://rapidshare.com/files/377250050/Proces_pisutnosti_disanje.rar
_________________Bogatstvo je kvaliteta Postojanja


Pleade
Naslov: Re: Proces Prisutnosti - Michael Brown
Postano: ned apr 18, 2010 5:02 pm
Početnik
Pridružen/a: ned apr 18, 2010 5:33 am
Postovi: 1
Pozdravi,Po mom iskustvu, koncentracija, fokus, namjera i vrijeme provedeno sa samim sobom, u tišini u usporenom tempu je trajni način da prisutnost ili samosvijest postanu dio svakodnevnog života, čak i kad si u frci.Pogledajte ovo:"Tako ako možemo da odaberemo jednu stvar koju vam možemo preporučiti za ovu godinu (2010) to je da da budete prisutni u sadašnjem trenutku koliko je to god moguće. Zato kad ste prisutni vi možete da ocijenite tačno gdje ste i kako se osječate i da li ste zadovoljni sa svojom trenutnom situacijom. Ako niste zadovoljni tom situacijom onda možete napraviti pomake.Ali, ako ste fokusirani na prošlost ili na budućnost onda je vaša energija "izlomljena" (dio vase energije je prisutan u prošlosti ili budućnosti) i vi ne koristite vašu punu snagu i vaš puni potencijal. Jer ako se brinete kako su se stvari desile u vašoj prošlosti onda je vaša energija "iscijedjena iz vas" i vaša moć da manfestirate i stvarate je oslabljena zato što vi ne stavljate vasu punu pažnju, vašu punu snagu iz toga."VIŠE NAhttp://poruke.weebly.com/godine-2010-2011-i-2012.html


alef
Naslov: Re: Proces Prisutnosti - Michael Brown
Postano: ned apr 18, 2010 10:44 pm
Početnik
Pridružen/a: sub apr 17, 2010 9:29 pm
Postovi: 2
Hvala Amire na savetima koje si poslao.Inaće, moja iskustva sa procesom su pozitivna. Glasnike sam odmah na početku prepoznao, mada ih nije bilo previše. Ali sam kroz proces čišćenja uspeo da doprem do nekih uspomena iz detinjstva i bio sam oduševljen rezultatima. Imao sam sreću da sam pre ove knjige pročitao i sve knjige Ekarda Tola, tako da sam već imao predznanje u vezi sadašnjeg trenutka. Mada sam mešao meditaciju sa procesom buđenja, pa moje vežbe disanja su se po neki put pretvorile u meditaciju. Stigao sam do vežbi u vodi i tu stao. Meni je takođe problematično da vežbam ujutru u vodi, zbog posla. Neznam kako ću to rešavati kada ponovo stignem do tih vežbi. Probaću samo uveće da uđem u kadu, pa ćemo videti dali su rezultati zadovoljavajući.


amir
Naslov: Re: Proces Prisutnosti - Michael Brown
Postano: pon apr 19, 2010 7:14 am
Član foruma
Pridružen/a: sri apr 16, 2008 2:31 pm
Postovi: 109
Lokacija: Bosna
Super, Ekhart Tolle je odličan. Što se tiče vježbi u vodi, Brown kaže da nisu neophodne ako baš nemamo vremena da ih radimo. Treba obratiti pažnju da li nam je lakše što imamo razlog da ih ne radimo, ili, da ikako možemo, sve bi dali da ih uradimo. Tu je velika razlika. U prvom slučaju, možda smo nesvjesno stvorili okolnosti da ne radimo vježbe u vodi. Ako ne možemo radit u jutro i navečer, smatram da ih možemo raditi bilo kad u toku dana, koliko hoćemo puta, i što više to bolje, stim da se poslije viježbi u vodi preporučuje 15 minuta povezivati disanje.
_________________Bogatstvo je kvaliteta Postojanja


aamon
Naslov: Re: Proces Prisutnosti - Michael Brown
Postano: ned apr 25, 2010 9:11 pm
Član foruma
Pridružen/a: pet jun 01, 2007 4:25 pm
Postovi: 1064
Lokacija: Split
Hvala amire!!!Prava knjiga u pravo vrijeme! A za sve one koji još čekaju svoj pravi trenutak, samo jedna...

Ovo sam čekao cijeli život

HVALA, HVALA, HVALA TI DA SI ME DOVEO DO KNJIGE - PROCES PRISUTNOSTI – od Michaela Browna ...........................................................................................Sažetak iz knjige:Proces prisutnosti ishod je potrage koja je svjesno započela u arizonskoj pustinji 1996. godine. Ondje sam doživio prva tri stvarna iskustva onoga što sada nazivam svjesnošću sadašnjeg trenutka. Gotovo sam deset godina prije toga bio zaokupljen iznimno bolnim stanjem pod nazivom Hortonov sindrom. Razbolio sam se 1987. godine i bolest se očitovala svakodnevnim napadima neopisivih bolova. Proces prisutnosti vođeno je putovanje koje se sastoji od praktičnih i percepcijskih metoda te spoznaja potrebnih za svjesno odvlačenje pažnje s privida i zamki vremena kako bismo mogli ponovno zakoračiti u sadašnji životni trenutak. Riječ je o bezopasnom i blagom iskustvu koje je lako pratiti. Koristi su konkretne i stoga trajne.Osobno sam se uvjerio da Proces uspješno razrješava depresiju, rak, fobije, ovisnost o drogama i alkoholu, tugu, bijes, strah, alergije, nedostatke i mnoge druge vanjske pokazatelje unutarnje neravnoteže. Također ubrzava oporavak od tjelesnih ozljeda, poboljšava sportske i stvaralačke sposobnosti te oživljuje duhovne aktivnosti od joge do meditacije. Taj mi Proces neprestano pokazuje da nas naše duboko potisnute emocionalne tegobe na nesvjestan način odvajaju od sadašnjeg trenutka u životnom iskustvu te da mentalna stanja uma uzrokovana tim odvajanjem vode do fizičkih očitovanja neravnoteže koja se pretvaraju u simptome bolesti. Proces prisutnosti u svojoj je suštini put koji nam omogućuje da se oslobodimo emocionalnih blokada i integriramo ih. Stoga je to putovanje prema našem emocionalnom rastu, put svjesnog »odrastanja«.Onog trenutka kad prvi put sjednemo i počnemo svjesno povezivati disanje započinje naše putovanje kroz Proces prisutnosti. Posve je jednostavno. No, ta jednostavna vježba posjeduje moć, jer kroz svakodnevno vježbanje dolazimo do značajnih otkrića. Počet ćemo razotkrivati sve svoje stvarne životne poteškoće koje smo uspješno skrivali od sebe. Kroz tu jednostavnu vježbu polako ćemo doprijeti do onih dijelova vlastite svijesti koji su nam se činili nedostupnima. Počet ćemo automatski privlačiti ono što nam je potrebno da bismo obnovili ravnotežu kvalitete svog života.Ta nam jednostavna vježba omogućuje sve to i još mnogo više stoga što je svjesno povezano disanje jedan od najbržih načina ponovnog buđenja svjesnog odnosa s vlastitom Unutarnjom prisutnošću. Ako se ne pridržavamo vježbi disanja, Proces se pretvara u bujicu pametnih riječi i ideja. Samo nam svjesno povezano disanje omogućuje da probudimo moć vlastite Unutarnje prisutnosti, a time nam omogućuje da iskustveno zakoračimo u svjesnost sadašnjeg trenutka.Kad svjesnim povezivanjem disanja probudimo svoju svjesnost sadašnjeg trenutka, krenuli smo na putovanje u kojemu se budimo iz nesvjesnog stanja života u vremenu u svjesno emocionalno iskustvo koje nam omogućuje da uočimo tijek osobne energije. To je »posljedica« Procesa prisutnosti. Posljedica toga postupnog pomaka u svjesnosti je da se naizgled skraćuje udaljenost između mnogih naših misli, riječi i djela te njihovih neminovnih fizičkih, mentalnih i emocionalnih posljedica. Nerijetko imamo osjećaj da vrijeme ubrzava, no mi zapravo postajemo sve svjesniji emocionalne podzemne struje vlastitih iskustava, energetske veze koja povezuje sve uzroke i posljedice, a proteže se čitavim našim životom. Energetska nit predstavlja prag sadašnjeg trenutka, a naša sposobnost da je uočimo predstavlja ponovno rođenje svjesnosti sadašnjeg trenutka. Kad zakoračimo u svjesnost sadašnjeg trenutka postaje nam sve jasnije kako je, dok živimo u vremenu, kvaliteta života kojim živimo uglavnom posljedica. Sto se više budimo u svjesnosti sadašnjeg trenutka, postaje nam sve jasnije da je naše trenutačno životno iskustvo posljedica sustava uvjerenja koji se ponovno pojavljuju, a nastali su na temelju neintegriranih iskustava iz djetinjstva. Tek u tom trenutku uistinu spoznajemo da su neprerađene emocije iz djetinjstva, koje ne uspijevamo uočiti, uzrok fizičkih i mentalnih okolnosti, odnosno kvalitete našega životnog iskustva odrasle osobe.Evo i jednog od vidova Procesa prisutnosti koji izaziva duboko strahopoštovanje: tijekom čitavog ovog putovanja naša će nas Unutarnja prisutnost uznemirivati namjerno nam šaljući vanjske»glasnike«(odraze iz naše prošlosti), kako bi nam pomogla da se prisjetimo neintegriranih uspomena iz djetinjstva koje smo odavno potisnuli. Unutarnja prisutnost tako postupa zato što je pojava odraza (ili glasnika) jedini način da svoju duboko potisnutu prošlost »sagledamo« na takav način da s njome možemo svjesno raditi. To se događa zato što će potisnute uspomene, ako ne budu u stanju izroniti i ako ih ne uspijemo svjesno integrirati, i dalje davati podršku negativnim sustavima uvjerenja koji nam nisu od koristi. Priroda tih smišljenih iskustava je takva da u početku izazivaju nelagodu, ali se ona zapravo pojavljuju da bi nas oslobodila, a ne ponizila. Proces nas ohrabruje da prihvatimo i što bolje iskoristimo te namještaljke i od nas traži da mu ne pristupamo s namjerom da nam odmah u početku bude ugodno ili da se dobro osjećamo. Takve bi nas namjere mogle udaljiti od iskustava koja se namjerno pojavljuju kako bi nam olakšala emocionalni rast.Proces prisutnosti započinje kad se prvi put umirimo s namjerom da svjesno povezujemo disanje. U početku bi i nama, kao i mnogima drugima koji su se upustili na to putovanje, moglo biti prilično teško svakoga dana obavljati vježbe u trajanju od 15 minuta. Zapravo, moglo bi se dogoditi da ponekad osjećamo jak otpor prema tim vježbama. Prvih 15 minuta vježbanja, dok sjedimo sami i dišemo, nerijetko bi moglo postati najdužih 15 minuta koje smo dosad doživjeli. Ako shvatimo zašto se to događa i da to nije nimalo neobično, zadatak će nam biti lakši, pa bi nas to moglo čak i motivirati da prebrodimo tu psihološku prepreku. Jer, upravo je o tome riječ. Moramo se probiti kroz prepreku kad i ako se pojavi, jer sve za čime tragamo prebiva s druge strane našega otpora. Moglo bi nam biti neopisivo teško sjediti dvaput dnevno najmanje 15 minuta i povezivati disanje, ali ne stoga što je sama vježba naporna.Ako se pridržavamo uputa za vježbe disanja, dišemo pravilno. Dišemo normalno. Nije potrebno nikakvo naprezanje i nikakvo posebno držanje. Od nas se, zapravo, ništa ne traži. Točnije bi bilo reći da nešto raščinjavamo ili da se prepuštamo iskustvu nedjelovanja. Što je svjesnost sadašnjeg trenutka? Svjesnost sadašnjeg trenutka stanje je Postojanja, a ne nešto što mi činimo. Stoga je lakše reći što nije, nego što jest. Pouzdan pokazatelj da smo zakoračili u svjesnost sadašnjeg trenutka je to što je naše životno iskustvo, bez obzira na to kakvo izgledalo izvana u bilo kojem trenutku, iznutra prožeto dubokom zahvalnošću. Ta se zahvalnost ne temelji na uspoređivanju. To nije zahvalnost koju osjećamo samo stoga što nam se život odvija upravo onako kako mi to želimo ili stoga što nam sve ide od ruke. To je zahvalnost zbog poziva, zbog putovanja, zbog dara samog života. To je zahvalnost koja se ne temelji na konkretnim razlozima. Zahvalnost je jedinstven pokazatelj koliko smo prisutni u svom životnom iskustvu. Ako ne osjećamo zahvalnost za to što smo živi, to je stoga što smo odlutali od sadašnjeg trenutka u prividno mentalno područje koje nazivamo »vremenom«.Mehanika procesa Proces prisutnosti iskustveno je putovanje tijekom kojega kroz vježbe svjesnog disanja, primjenu Izjave o aktiviranju prisutnosti te primjenu percepcijskih metoda učimo umijeće buđenja svjesnosti sadašnjeg trenutka. Proces prisutnosti nije proces djelovanja, nego prihvaćanja nedjelovanja kako bismo bez ikakva napora rastvorili ono što stoji između nas i iskustva čistoga Bića. Ionako već dišemo, a ovaj nam Proces omogućuje svjesno disanje. Ionako već razmišljamo, a ovaj nam Proces pomaže da se svojim mislima koristimo tako da od njih imamo koristi. Ionako već osjećamo, a ovaj nam Proces omogućuje da počnemo osjećati vlastitu prisutnost. Ionako već čitamo, a ovaj nam Proces omogućuje da čitanje koristimo kao instrument za mentalno pokretanje svjesnosti sadašnjeg trenutka. Ionako već automatski koristimo vlastitu percepciju, a ovaj nam proces pomaže da svjesno počnemo opažati svijet dok se ovoga trenutka odvija pred nama, umjesto što ga nesvjesno zamjećujemo kroz tumačenja i sustave uvjerenja koji se temelje na iskustvima prošlosti. Proces prisutnosti podijeljen je na nizove vježbi s razmakom od sedam dana. Sedmodnevno razdoblje između vježbi omogućuje nam da prikupimo prijeko potrebno iskustvo kako bismo prihvatili informacije koje dobivamo kroz materijale o Procesu. Kad se informacija kombinira s iskustvom, pretvara se u znanje. Kad to znanje postane frekvencija na kojoj temeljimo svoje misli, riječi i djela, tada ostvarujemo sklad koji nazivamo mudrošću. Od početka prve vježbe dobivamo upute o metodi svjesnog povezanog disanja koja je ne samo prirodna, nego i bezopasna. Tijekom čitavog trajanja ovoga putovanja trebamo disati na taj način 15 minuta na početku i na kraju svakoga dana. Ta je vježba disanja okosnica čitavog Procesa, jer nam omogućuje svjesno i svakodnevno buđenje svjesnosti sadašnjeg trenutka.Proces prisutnosti predstavlja poziv za svjesno buđenje moći naše Božanske prisutnosti. Ta prilika nije sredstvo za ostvarenje nekog cilja, nego je dar koji nam omogućuje da preobrazimo čitavu svoju životnu percepciju. Stoga ne smijemo žuriti. Prema tom se iskustvu ne smijemo odnositi kao prema zadatku kojega moramo obaviti kako bismo nekamo stigli. Sve ono za čime tragamo već nas je pronašlo. Već čeka u našoj unutrašnjosti. Proces prisutnosti prilika je da iskusimo osobnu potvrdu te istine. Uspješno sam razriješio nesvjesno emocionalno stanje koje se očitovalo u obliku tegobne bolesti. To sam postigao zakoračivši u blizak odnos s Unutarnjom prisutnošću. Ta ista svemoćna Prisutnost prebiva i u vama i strpljivo čeka da blagoslovi kvalitetu čitavog vašeg životnog iskustva. Hvala vam što sami sebi poklanjate taj prekrasan dar. Srdačan pozdrav, Michael ........................................................................................Ukoliko se želimo upustiti u Proces, na nama je da pročitamo knjigu (u njoj se nalazi sve što je potrebno, vezano za Proces) i krenemo sa vježbama. Knjigahttp://www.4shared.com/file/115767738/7227abbf/MichaelBrown-Proces_prisutnosti.html