Religija budućnosti

Budini govori su izvor i rudnik neusporedivog bogatstva i dubine.Čim se oslobodimo navike promatranja njegovog učenja kao intelektualne rasprave , i ako pažljivo slušamo i dopustimo da nam govori kao PROBUĐENI,postati ćemo svjesni da se u njegovim bezbrojnim govorima krije sklad,mir duha, smješak transcedentnog, potpuna odlučnost,ali istovremeno i beskrajno strpljenje i suosjećanje.Intelektualni sadržaj Budinog učenja samo je polovica njegovog djela.Druga polovica je njegov život ,onako kako ga je živio ,i djelo koje je ostavio.Mnoge neznalice na zapadu promatraju budizam kao religiju koja propovjeda pasivnost, indijsku snenost ,fatalizam,i pesimizam.Nasuprot tome imamo 50 godina Budinog aktivnog života koje je proveo kao neumorni hodajući propovjednik-učitelj koji je ostavio u nasljeđe duhovni trening ,odredio cilj i postigao rezultate prema kojima istinski heroji naše zapadnjačke aktivnosti mogu samo osjećati zapanjenost. Herman Hesse (1877-1962) njemački književnik,dobitnik NOBELOVE NAGRADE


Pojedinac osjeća ništavnost ljudskih želja i planova,i suptilnost i veličanstven red koji se razotkriva i u prirodi i u svijetu misli.On gleda na svoju egzistenciju kao na vrstu zatvora i želi iskusiti svemir kao smislenu cjelinu.Začetke kosmičkog religioznog osjećaja javljaju se u počecima ljudskog duhovnog razvoja na primjer u mnogim Davidovim psalmima.Budizam,o kojem sam učio u izvanrednim Schopenhauerovim djelima,sadrži još jače elemente ''univerzalne kosmičke religije''..."RELIGIJA BUDUĆNOSTI TREBA BITI KOSMIČKA RELIGIJA.ONA TREBA TRANSCENDIRATI OSOBNOG BOGA I IZBJEĆI DOGMU I TEOLOGIJU.SJEDINJUJUĆI PRIRODU I DUHOVNOST ONA TREBA BITI ZASNOVANA NA RELIGIOZNOM OSJEĆAJU KOJI RASTE IZ ISKUSTVA SVIJU POJAVA PRIRODE I DUHA KAO SMISLENOG JEDINSTVA.BUDIZAM ODGOVARA OVOM OPISU! ......AKO IMA IJEDNA RELIGIJA KOJA SE MOZE NOSITI SA MODERNIM NAUČNIM ZAHTJEVIMA ONDA JE TO BUDIZAM. Albert Einstein( ,fizičar,nobelovac. u anketi lista TIME proglašen najznačajnijom osobom koja se pojavila na ovom našem plavom planetu u posljednjih tisuću godina)

Sposobnost promjene

Ne zaboravi odakle dolaziš
Kao dio treninga, korisno je ako naučiš da vrjednuješ i razvijaš svoju sposobnost promjene, da razmišljaš o tome kako si se vremenom promijenio.Nisi isti onaj koji si bio prije deset godina. U čemu se razlikuješ?Kakav si bio ranije? Da li bi se tvoje sadašnje "ja" i tvoje nekadašnje "ja" sprijateljili kad bi se sreli? Šta bi im se sviđalo, a što ne kod onog drugog. Kako si postao ta osoba koja si danas? Tvoji ideali, misli i stavovi su se promijenili; što je došlo umjesto onih starih i zašto? Razmatrajući promjene koje su se dogodile, u prilici si da osjetiš rast i napredak koji si napravio, kao i da postaneš svjestan dobrobiti koje je ta promjena unijela u tvoj život. Kada shvatiš koliko si se promijenio i razvio a da čak svjesno nisi ni pokušavao, biti će ti jasno koliko bi se tek mogao promijeniti ako bi u to još uložio svjestan napor.Tarthang Tulku: Skillful Means

Pitanje: Ako je budizam toliko dobar, zašto su neke budističke zemlje tako siromašne?Odgovor: Ako pod siromaštvom mislite na ekonomsko siromaštvo, onda je točno da su neke budističke zemlje siromašne. Ali ako pod time mislite na nizak kvalitet života, onda su možda neke budističke zemlje vrlo bogate. Sjedinjene Države su, na primer, ekonomski bogata i močna zemlja, ali stopa kriminala je jedna od najviših u svijetu, na milione starih ljudi su zaboravila njihova vlastita djeca i umiru od samoće u staračkim domovima, nasilje u porodici, zloupotreba djece, narkomanija je ogroman problem i svaki treći brak biva završen razvodom. Bogati po novcu, ali možda siromašni po kvaliteti života. Ako sada pogledate neke tradicionalno budističke zemlje, nailazite na sasvim drugačiju situaciju. Roditelje cjene i poštuju vlastita djeca, stopa kriminala je relativno niska, razvodi i samoubistva su rijetki i tradicionalne vrijednosti kao što je blagost, velikodušnost, gostoprimstvo prema strancima, tolerancija i poštovanje prema drugima, jesu još uvijek jake. Dakle, te zemlje su ekonomski zaostale, ali možda sa višom kvalitetom života nego Sjedinjene Države. Međutim, čak i ako budističke zemlje procjenjujemo samo prema njihovim ekonomijama, jedna od najbogatijih i ekonomski najdinamičnijih zemalja u svijetu je Japan, gdje veliki postotak populacije sebe označava kao budiste.

Kontrola bijesa

Ukoliko radiš marljivo na svojoj meditativnoj praksi, vidjeti ćeš kako sve više ti kontroliraš bijes, umjesto da bijes kontrolira tebe.Od malena smo učeni da gledamo prema vanjskom svjetu, a ne u sebe. Kao posljedica toga, kada nam netko učini nepravdu i mi pobjesnimo, ubeđeni smo da je taj neko izvana odgovoran za našu nesreću. Ne shvaćamo da sreća ili nesreća dolazi iznutra, t.j. da smo sami odgovorni za svoju (ne)sreću. Onda počinjemo da premotavamo film u umu, što je on rekao, zašto mu nisam odgovorio na ovaj ili onaj način i tako umnožavamo našu mizeriju. Ne shvaćamo da se taj netko pojavio u našem životu zbog nasih loših djela iz prošlosti i da je on sam po sebi nebitan.Svaka emocija, pa i bijes se razvija iz osjeta negde u tjelu na koji reagiraju duboki slojevi uma. (Dublji slojevi uma se bave samo osjetima, nemaju znanje o spoljnjim objektima). Kako smo učeni da držimo pažnju na vanjskim objektima i kako smo stvorili veliki jaz između svjesnog djela uma i dubine uma, nismo ni svjesni tog osjeta dok on isplivava na površinu i pri tome postaje sve jaći i jaći. Kada stigne do svjesnog djela uma, taj osjet je već postao izuzetno snažan bijes koji nas preplavi i mi smo zatečeni i nemočni da mu se odupremo.Prakticiranje Vipasane izoštrava um da može da uhvati i najslabije osjete i čini ga hitrim. Trenira nas da budemo svjesni osjeta bez da reagiramo na njih. Kada se izvježbaš u ovome, biti ćes sposoban da "uhvatiš" taj osjet prije nego što se on pretvori u jak bijes. Ovo znam iz iskustva. Osjetim vručinu kako počinje da mi se penje uz kičmu i počinjem da je promatram bez reagiranja. Vrelina poslije nekog vremena otiđe i ja nisam pobijesnio.Čak mi se dešavalo i za vrijeme meditacije da se sjetim neke učinjene mi nepravde i da pobijesnim. Bijes se već razvio, a ja sam naivno pokušavao da nastavim sa meditacijom. Tada me je Učitelj naučio što da radim. Prestanem da meditiram i promatram što se događa u mom tjelu: srce mi lupa, dah mi je plitak i brz, imam grč u stomaku itd. Sve to promatram bez reagiranja i rezultat je fantastičan. Svi ti simptomi izgube snagu i ja se osjećam lagan kao pero. Kakvo olakšanje! Na ovaj način nisam dao punu slobodu bijesu da se manifestira, a nisam ni pokušao da pobjegnem od njega, da ga potisnem već sam se suoćio sa njim i on je nestao.Meditativna praksa će ti pomoći i da na iskustvenom nivou spoznaš zakon prirode: Kada učiniš neko loše djelo, prvo si morao da generiraš veliku količinu bijesa, ljubomore ili neke druge loše emocije i ti si taj koji je bio prvi kažnjen tog momenta i na tom mjestu. Također, kada učiniš neko dobro djelo, prije toga si u sebi generirao neku dobru emociju kao što je ljubav ili suosjećanje i ti si prvi koji je bio nagrađen tog momenta i na tom mjestu. Na žalost kako smo učeni da gledamo prema vanjskom svijetu, nismo ni svjesni ovog zakona, ali meditacija pomaže da ga "iskusimo".(jedan forumaš)

Slijepo reagiranje

Slijepo reagiranje...................... Kada netko počne da meditira, najčesće pitanje je: "Kako da se priviknem da sjedim?" "Kako da izbjegnem bol koji se javlja?" To je moguće jedino kroz neprekidno vježbanje, uvjek iznova. U početku tjelo jednostavno ne voli da sjedi na podu prekriženih nogu. Ali tu situaciju možemo iskoristiti kao dobrodošlu pomoć. Kada se neugodnost javi u tjelu, učimo se da obratimo pažnju na reakcije uma na nju i ne pomjeramo se odmah, automatski. Svatko na ovom svijetu pokušava da se iskobelja iz neugodne situacije i to jednom instinktivnom, momentalnom reakcijom. Ne radi se o tome da mi ne želimo isto tako da se oslobodimo neugodnosti, ali da bismo imali koristi od meditacije,moramo naučiti da se odviknemo od tih instinktivnih, momentalnih reakcija. Jer upravo su one te koje nas gurnu u patnju uvek iznova. Ayya Khema: Here and Now

Zgnječeni paradajz........................... Zamislite da idete prometnom ulicom sa rukama punim kesica iz obližnje prodavaonice i netko odjednom naleti na vas, tako jako da vas obori na zemlju i vi se pružite preko onoga što ste maloprije držali u rukama.Dok se pridižete iz te gomile zelenjave, zgnječenog paradajza i razbijenih jaja već se spremate da vrisnete: "Idiote! Što ti fali?Jesi li sljep?" Ali trenutak prije nego što udahnete zrak da biste sve to izgovorili, vidite da je čovjek koji je naletio na vas zapravo sljep.I on je pao na trotoar, ispustio svoj štap, i vaša ljutnja u trenutku ustupa mjesto suosjećanju i brizi: "Jeste li se povrijedili? Mogu li da vam pomognem?" Naš život je upravo takav. Kada jasno shvatimo da pravi izvor konflikta i patnje u ovom svijetu je neznanje, tada smo u stanju da otvorimo vrata mudrosti i suosjećanja. Tek tada smo u situaciji da lječimo i sebe i druge. B. Alan Wallace: Tibetan Buddhism from the Ground Up

Istinito i korisno

Istinito i korisno ......................Pošto je govor toliko važan u našem životu i pošto naše riječi imaju toliki uticaj, neophodno je da učenje vještine prave komunikacije bude važan dio našeg vježbanja u Dhammi ili istini. Buda je na ovu važnost ukazao kada je ispravan govor uključio u svoj plemeniti osmostruki put k probuđenju. Iako se u kanonskim tekstovima ispravan govor naširoko analizira, on se ipak svodi na dva glavna principa: Je li govor istinit? Je li koristan? Pridržavanje ovih principa prilikom vježbanja povećava našu senzitivnost. Postajemo osjetljivi na suptilnosti istine i laži. Ima li situacija kada zamagljujemo istinu ili je preuveličavamo na neki način? I ima li situacija u kojima su naše riječi možda istinite, ali nije pravi trenutak, mjesto ili okolnosti da one budu i od koristi?Joseph Goldstein: Insight Meditation

Unutrašnja ljepota.......................... Ako se ne zagledamo duboko u sebe, naš um ostaje mračan i zamagljen. A kada putem čula do njega stigne neki stimulans, um se vrlo lako sav uskomeša. Zato vam savjetujem da uložite napor i pažljivo pogledate unutra, kako biste vidjeli što se nalazi u tom vašem umu, da vidite kako se u njemu stvari pojavljuju, da vidite kako ih on kategorizira,stavlja im etikete i na osnovi toga počne dalje da mašta. Na taj način ćete biti u stanju da sve to ostavite po strani, napustite, uništite,ostavljajući samo um čist i jednostavan, bez ikakvih etiketa i vezivanja. Um je tada očisćen od svega suvišnog. Možete to stanje nazvati svojom unutrašnjom ljepotom, gospođom Prazninom, koja ne mora da stari, ne mora da se razboli, ne mora da umre -- prvobitnom prirodom koja se ne mijenja. To je nešto što možete da dodirnete jedino u svom umu. To nije sam um, ali je um upravo ono što nam omogućuje taj kontakt. Upasika Kee Nanayon: Pure & Simple

Unutrašnji monolog

Unutrašnji monolog............. Bilo bi divno kada bi svatko od nas mogao da napusti taj unutrašnji monolog i boravi u tihoj svjesnosti sadašnjeg trenutka, dovoljno dugo da bi shvatio koliko je on divan. Tišina je toliko plodonosnija u pogledu mudrosti i jasnoće od mišljenja. Kada uvidite koliki je užitak i vrijednost tišine u nama samima, tada vam ta tišina postaje privlačnija i važnija. Unutrašnja tišina postaje ono čemu um teži. On neprestano traži tu tišinu, do točke da razmišlja jedino kada zaista mora, jedino kada to ima svrhe. Pošto ste, na tom stupnju, shvatili da je veći dio onoga o čemu razmišljate svakako nepotrebno, da vas ono nikuda ne vodi, stvarajući vam samo glavobolju, tada rado i lako veći dio vremena provodite u tišini unutrašnjeg mira. Ajahn Brahmavamso: The Basic Method of Meditation

Ljubav i mržnja .............Život vam donosi mnoštvo prilika za učenje, samo su te prilike često maskirane u neprijatnosti... Ako ste sa nekim tko vam se ne sviđa, iskoristite tu priliku da razvijate dobrodušnost, čime radite korak k smirenosti. A ako ste u teškoj situaciji, čak bolnoj, i odlučni ste da od nje naučite sve čemu vas može podučiti, tada ste otkrili tajnu velikog postignuća. A ta tajna je da volite i ono što ste do tada mrzili. Poanta je u tome da volite sve ono što vam se događa, bilo da vam se sviđa ili ne. Leonard A. Bullen: A Technique of Living

Naš pravi dom

Naš pravi dom ...... Svrha meditacije je da vas približi vašem pravom domu, onom mjestu mira koje je u vama. Shvaćate da svoj pravi dom zapravo uvijek nosimo sa sobom. Ali kako do njega dolazimo? Vrata vašeg srca su otvorena, bilo što da radite. Sloboda, ljubav, suosjećanje, mirnoća, odustajanje od kontroliranja svega i svačega, napuštanje, to su vrata doma koji je uvama. Do njega ne stižete odmjeravanjem i kritiziranjem. Put do njega vodi kroz smirenje, a ne mozganje. Tako prolazite kroz vrata svog unutrašnjeg doma, u kojem možete da boravite koliko želite, bilo kada. Ajahn Brahmavamso: Practising in the World

Ne prilazite suviše blizu .........Kad god je u nama prevelika ljubav ili mržnja prema bilo kome ili bilo čemu, kad god smo naročito uzbuđeni, to će nas odvesti u veliku patnju. Ovo je vrlo važno, zato dobro to razmotrite. Istražujte ta osjećanja snažne ljubavi ili mržnje i zatim uzmaknite jedan korak. Ako im priđete suviše blizu, ona će vas ugristi. Čujete li to? Ako ih zgrabite i ponesete sa sobom, ona grizu i udaraju. Kao kad hranite neku životinju, morate da pazite da vas ne ritne. Vaša je obaveza da je hranite i brinete o njoj, ali morate biti dovoljno vješti da sve to napravite a da vas ne ugrize. Ljubav prema djeci, rođacima, novcu i imetku će vas ujesti. Da li razumijete to? Kada je hranite, ne prilazite suviše blizu. Kada je pojite, ne prilazite suviše blizu. Zategnite malo konopac kad je neophodno. To je put Dhamme, prepoznavanja prolaznosti, izvora patnje i nepostojanja trajne suštine, to je prepoznavanje opasnosti i prakticiranjenje opreznosti i obuzdanosti srednjeg puta. Ajahn Cha: Everything is Teaching Us

Suosjećanje i želja

Suosjećanje i pojedinac - Bilo da su ljudi lijepi i prijateljski raspoloženi ili ružni i odbojni,oni su svi ipak ljudska bića, baš kao i mi. Poput nas, i oni žele sreću i ne žele da pate. Osim toga, njihovo pravo da prevladaju patnju i budu srećni jednako je našem... Kada shvatite da su sva bića jednaka i u svojoj želji za srećom i u svom pravu da do nje dođu, vi automatski osjetite empatiju i bliskost sa njima.Privikavajući svoj um na to osjećanje univerzalnog altruizma, vi u sebi razvijate osjećaj odgovornosti za druge: želju da im pomognete da prevladaju vlastite probleme. Ta želja nije selektivna; ona se odnosi na svakoga. Dalai Lama, Compassion for the Individual


Želim, želim... Sjećate li se kako ste se kao mali zabavljali zamišljajući razne želje. Mi smo to radili obično u grupi i onda bi netko upitao ostale:"Kad bi mogla da vam se ispuni svaka želja, što biste poželjeli?"Četvorogodišnjak bi rekao nešto ovako: "Punu kutiju sladoleda!" Godinu dana stariji od njega je vještiji i kaže: "Ja želim da imam slastičarnicu, tako da mogu da jedem sladoled kad god poželim!" Onaj četvorogodišnjak pomisli: "Uf, kako se ja nisam toga sjetio!" Ali onda šestogodišnjak kaže: "Ja bih volio da imam milion dolara i kupim sebi sve što mi padne na pamet!" Dvojica mlađih škrguću zubima: "Jao, to je još bolje!" Sedmogodišnjak je još lukaviji i, naravno, pošto ima više iskustva u ovakvoj igri, čeka da bude posljednji koji će se izjasniti: "Ja bih želio da mi se ispuni milion želja!" Oni mlađi od njega shvaćaju da su svoje želje protraćili na sitne stvari: "Ah,trebalo je da i mi poželimo milion želja!"Ovo je igra koju i većina ljudi igra u svom životu. Buda je, međutim,poput onog najmudrijeg u toj grupi djece. On kaže: "Ja bih želio da nemam više želja!" I to je zaista genijalno. Jer, željeti nešto znači da nam nešto nedostaje. "Ako ništa ne nedostaje, nema ni želja" i, ako to razumijete, "ukoliko nema želja, ništa nam ni ne nedostaje."Razmislite o tome. Bhikkhu Sona, The Wishing Game

Sviđanje i nesviđanje - Žudnja i odbojnost

Sve što doživljavamo u životu dolazi kroz šest vrata percepcije, pet fizičkih čula i um. Prema Lancu uvjetovanog nastajanja, čim naiđemo na neku pojavu, fizičku ili mentalnu, stvara se osjet. Ako ne obraćamo pažnju na ono što se događa u tjelu, ostajemo, na nivou svjesti, nesvjesni osjeta. U mraku neznanja počinje nesvjesna reakcija na osjete, trenutno dopadanje ili nedopadanje, koje se razvija u žudnju ili odbojnost. Ta reakcija se ponavlja i pojačava nebrojeno puta dok ne izbije u svjesni um. Ako pridajemo značaj samo onom što se dešava u svjesnom umu, postajemo svjesni procesa tek kad se reakcija odigrala i dobila opasnu snagu, dovoljnu da nas preplavi. Dozvoljavamo iskri osjeta da zapali bijesnu vatru prije nego što pokušamo da je ugasimo, nepotrebno stvarajući sebi teškoće. Ali, ako naučimo da objektivno promatramo osjete, dozvoljavamo svakoj iskri da izgori bez stvaranja velikog požara. Dajući značaj fizičkom
aspektu, postajemo svjesni vedana čim nastanu, i možemo spriječiti bilo kakvu reakciju.

Fizički aspekt vedana posebno je značajan jer daje živ, opipljiv doživljaj nestalnosti u nama. U nama se svakog trenutka dešavaju promjene, koje se manifestiraju u igri osjeta. To je nivo na kome se nestalnost mora doživjeti. Promatranje stalno promjenjivih osjeta omogućava shvaćanje naše vlastite promjenjive prirode. To shvaćanje čini očiglednim jalovost vezivanja za nešto što je prolazno. Na taj način neposredno iskustvo anicce automatski sprječava vezivanje i kroz to ne samo što sprječavamo nove reakcije žudnje i odbjnosti, već također eliminiraju samu naviku reagiranja. Tako postepeno oslobađamo um od patnje. Ako se ne uključi njihov fizički aspekt, svjesnost vedana ostaje parcijalna i nekompletna. Zato je Buddha stalno naglašavao značaj doživljaja nestalnosti kroz fizičke osjete.


Uzrok patnje je tanha, žudnja i odbojnost. Obično se dešava da reagiramo sa žudnjom i odbojnošću prema raznim objektima koji do nas dolaze kroz fizička čula i um. Međutim, Buddha je pronašao da između objekta i reakcije postoji određena veza: vedana. Mi ne reagiramo na vanjsku stvarnost već, na osjete u nama. Kada naučimo da promatramo osjete bez reagiranja žudnjom i odbojnošću, ne pojavljuje se uzrok patnje, i patnja nestaje. Zato je promatranje vedana od suštinskog značaja za prakticiranje Buddhinog učenja. Da bi svjesnost vedana bila kompletna, promatranje mora biti na nivou fizičkih osjeta. Svjesnošću fizičkih osjeta, prodiremo do korjena problema i uklanjamo ga. Možemo promatrati vlastitu prirodu do najvećih dubina i osloboditi se patnje.

Meditant živi marljivo sa potpunim razumijevanjem i svjesnošću, promatrajući tjelo u tjelu, promatrajući osjete u osjetima, promatrajući um u umu, promatrajući sadržaj uma u sadržaju uma, odbacivši žudnju i odbojnost prema svijetu.
Šta se misli sa "promatrajući tjelo u tjelu, osjete u osjetima," i tako dalje? Za Vipassana meditanta izraz je kristalno jasan. Tjelo, osjeti, um i sadržaj uma četiri su dimenzije ljudskog bića. Da bi ispravno shvatili pojavu čovjeka, svatko od nas mora doživjeti vlastitu realnost neposredno. Da bi ostvario to neposredno iskustvo, meditant mora razviti dva kvaliteta: svjesnost (sati) i potpuno razumijevanje (sampajanna). Rasprava se zove "Uspostavljanje svjesnosti", ali svjesnost je nekompletna bez razumijevanja, uvida u dubinu naše vlastite prirode, u nestalnost pojave koju zovemo "Ja". Upražnjavanje satipatthane omogućava meditantu da shvati svoju, u suštini prolaznu, prirodu. Kada se ostvari to osobno shvaćanje, svjesnost je čvrsto uspostavljena – ispravna svjesnost koja vodi oslobođenju. Onda žudnja i odbojnost same po sebi iščezavaju, ne samo prema vanjskom svijetu već i prema unutrašnjem, u kome su žudnja i odbojnost najdublje ukorijenjene, u nepromišljenom, instinktivnom vezivanju za tjelo i um. Sve dok postoji to osnovno vezivanje, ne možemo se osloboditi patnje.

Meditanti počinju promatranjem osjeta koji nastaju unutar tjela, ili vani, na površini tjela, ili i jedno i drugo. To znači, od svjesnosti osjeta u nekim djelovima tjela, a u drugim ne, postepeno razvijaju sposobnost da prate osjete u cijelom tjelu. Kada počnu sa praksom, mogu prvo doživjeti osjete intenzivne prirode koji nastaju i izgleda kao da traju neko vreme. Meditanti su svjesni njihovog nastajanja i, poslije nekog vremena, njihovog prolaženja. Na tom stupnju još doživljavaju očiglednu realnost tjela i uma, njihovu integriranu, naizgled čvrstu i trajnu prirodu. Ali, nastave li sa praksom, dolaze do stupnja na kome se čvrstoća spontano rastvara, i um i tjelo doživljavaju se u svojoj pravoj prirodi, kao masa vibracija, koje nastaju i prolaze svakog trenutka. Sa tim iskustvom meditant najzad razumije što su ustvari tjelo, osjeti, um i sadržaj uma: neprekidan tok bezličnih, stalno promjenjivih pojava.

Vilijam Hart
UMJETNOST ŽIVLJENJA Vipassana meditacija po učenju S. N. Goenke – izvodi iz knjige

Pročišćavanje uma

Vilijam Hart
UMJETNOST ŽIVLJENJA Vipassana meditacija po učenju S. N. Goenke – izvodi iz knjige

Buddha je rekao da u pročišćavanju uma, ostvarenju "mudrosti do perfekcije," doživljavamo "radost, blaženstvo, mir, svjesnost, puno razumijevanje, stvarnu sreću." Više možemo uživati u životu sa uravnoteženim umom. Kada dođe do prijatne situacije, uživati ćemo u njoj potpuno, imajući punu i neporemećenu svjesnost sadašnjeg trenutka. Međutim kad doživljaj prođe, nećemo biti nesrećni. Nastavljamo da se smješimo, znajući da je morao proći. Isto tako, kada dođe do neprijatne situacije, ne uzbuđujemo se. Umjesto toga razumijemo je, i kroz to ćemo možda naći način da je promijenimo. Ako nismo u mogućnosti da je promijenimo, ipak ćemo ostati mirni, znajući savršeno dobro da je taj doživljaj privremen i da mora proći. Na taj način, sa umom oslobođenim napetosti, imati ćemo prijatniji i produktivniji život.

Promatrajte sve osjećaje koji se pojave. Ne možete ustanoviti koji osjećaj se odnosi na emociju, zato to nikad i ne pokušavajte; to bi bio uzaludan napor. U trenutku kad postoji emocija u umu, bilo koji fizički osjećaj je u vezi sa emocijom. Promatrajte osjećaj i shvatite: Ovaj osećaj je anicca. Ova emocija takođe je anicca. Da vidim koliko dugo će trajati. Vidjeti ćete da ste posjekli korjenje emocije i da ona prolazi.

Ako u svakodnevnom životu imamo nekoliko slobodnih trenutaka, da li je korisno biti miran i promatrati osjećaje?
Da. Čak i otvorenih očiju. Kad nemate drugog posla, treba da ste svjesni osjećaja u sebi.

Promatranje naših osjeta pokazuje nam da patimo uvijek kad nas negativnost preplavi. Zbog toga, kad god vidimo druge da negativno reagiraju, shvatiti ćemo da oni pate. Tim razumijevanjem suosjećamo sa njima i pokušati ćemo da im pomognemo da se oslobode patnje, a ne da im još više naudimo. Sami ostajemo mirni i sretni i pomažemo drugima da budu mirni i sretni.

Sve što nastaje u umu praćeno je osjetima. Zato promatranje osjeta predstavlja sredstvo za istraživanje cjelokupnosti čovjekovog bića, fizičkog kao i mentalnog.

Smisao prakse je da u nama razvije sposobnost da se nosimo sa svim usponima i padovima života na uravnotežen način. To učimo u meditaciji smirenim promatranjem svega što se u nama dešava. Tom smirenošću možemo razbiti naviku slijepog reagiranja i umjesto toga odabrati najkorisniju akciju u bilo kojoj situaciji.