Sjećanje

Ali, što je sa sjećanjima? Valjda ja kroz sjećanje mogu također znati i što je prošlost? Pa dobro, prisjetite se
nečega. Prisjetite se događaja, kad ste opazili nekog prijatelja dok je šetao ulicom. Čega ste pri tome svjesni? Vi
zapravo ne gledate stvarni događaj, to jest svog prijatelja kako se udaljava ulicom. Vi ne možete potrčati za njim i
stisnuti mu ruku, ili od njega dobiti odgovor na pitanje koje ste mu zaboravili postaviti kad ste ga prošli put zaista
sreli. Drugim riječima, vi uopće ne gledate pred sobom stvarnu prošlost. Vi gledate samo sadašnji trag te prošlosti.

Na temelju sjećanja i vi zaključujete da su postojali protekli događaji. Ali, niste
svjesni bilo kakvih prošlih događaja. Prošlost znate samo u sadašnjosti, i to kao dio te sadašnjosti.
Sad vidimo da je naše iskustvo u potpunosti stvar trenutka. Postoji shvaćanje da je svaki trenutak toliko
neuhvatljiv i tako kratak da čak ne stižemo o njemu niti razmisliti, i već je nestao. Prema drugom shvaćanju, taj je
trenutak uvijek ovdje, budući da ne poznajemo nikakav drugi trenutak, osim sadašnjeg. On stalno umire, postajući
prošlost brže nego to naša mašta može shvatiti. A ipak, on se istodobno neprestano iznova rađa, uvijek je nov,
jednakom se brzinom pojavljuje iz one potpune nepoznanice koju zovemo budućnost. I samo razmišljanje o tome
gotovo da nas ostavlja bez daha.
Reći da je iskustvo stvar trenutka zapravo znači reći da su iskustvo i sadašnji trenutak isto. Reći da ovaj trenutak
umire bez prestanka ili postaje prošlost, te da se uvijek iznova rađa ili pojavljuje iz nepoznatog znači reći to isto i o
iskustvu. Iskustvo koje ste upravo stekli nepovratno je nestalo, i sve što vas još podsjeća na njega vrsta je brazde
ili trag u sadašnjosti, koji nazivamo sjećanjem. I iako možete nagađati o tome kakvo će biti vaše sljedeće iskustvo,
vi to u stvarnosti ne znate. Štošta bi se moglo dogoditi. Ali, iskustvo koje se događa sada je novorođenče, koje
nestaje prije negoli je uopće započelo odrastati.(budućnost kad postane sadašnji trenutak može biti slična prošlom
iskustvu ali nikad u potpunosti-svaka budućnost kad postane sadašnji trenutak je različita od prošlih iskustava)
Alan Watts – Mudrost nesigurnosti (izvodi iz knjige)

Sigurnost ne postoji

Alan Watts – Mudrost nesigurnosti (izvodi iz knjige)

Svima nam je poznat taj začarani krug u obliku zabrinutosti. Znamo da je briga posve uzaludna, pa ipak se
nastavljamo brinuti, jer to što smo je nazvali uzaludnom - ne može je zaustaviti. Brinemo jer se osjećamo
nesigurnima, a želimo biti sigurni. No, posve je beskorisno reći da ne bismo trebali željeti tu sigurnost. Nazivati
žudnju ružnim nazivima ipak nam ne pomaže da je se riješimo. Ono što trebamo otkriti bilo bi, da sigurnosti nema,
da traganje za njom donosi bol i da nam se - ako i zamislimo da smo je pronašli, ona ne sviđa. Drugim riječima,
želimo li uistinu razumjeti za čime to tragamo - da je sigurnost zapravo izolacija, i što to činimo samima sebi kad
tragamo za njom - uvidjet ćemo da je zapravo i ne želimo. Nitko nam ne treba reći da ne bismo trebali zadržavati
svoj dah punih deset minuta. Znamo da to ne možemo učiniti, i znamo da bi i sam takav pokušaj bio iznimno
neugodan.
Osnovno je da shvatimo kako sigurnost ne postoji. Jedan je od najgorih začaranih krugova - problem alkoholičara.
U mnogim slučajevima on posve jasno zna da uništava samoga sebe, da je alkohol otrov za njega, da on zapravo
mrzi svoje stanje pijanstva te da mu se čak i ne sviđa okus pića. A ipak, on pije. Jer, bez obzira na to koliko on to
mrzio, iskustvo stanja kada prestane piti još je strašnije. Tek se tada javljaju pravi "užasi", tek se tada iznenada
licem u lice nalazi s onom posve razotkrivenom, osnovnom nesigurnošću svijeta.
U tome je bit stvari. Naći se licem u lice s nesigurnošću još uvijek ne znači i razumjeti je. Da bismo je razumjeli,
ne moramo se suočiti s njom, nego moramo - biti ona.


Spoznati da sigurnosti nema mnogo je više nego samo se složiti s teorijom kako je sve podložno promjenama, čak
više od promatranja prolaznosti života. Predodžba o sigurnosti utemeljena je na osjećaju da unutar nas samih ima
nešto postojano, što odolijeva svim danima i svim promjenama koje donosi život. Nastojimo osigurati trajnost,
stalnost i sigurnost ove izdržljive jezgre, ovog središta i duše našega bića, koje nazivamo "Ja". Za nju mislimo da
je stvaran čovjek - onaj koji oblikuje naše misli, koji osjeća naše osjećaje, i koji zna naše znanje. Mi zapravo ne
shvaćamo da sigurnosti nema, sve dok ne shvatimo da takvo "Ja" uopće ne postoji.
To uspijevamo razumijevati kroz svjesnost. Možemo li se onda posve jednostavno približiti svom iskustvu -
svojim osjetima, osjećajima i mislima, i to na način kao da ih nikada prije nismo upoznali, te bez predrasuda
promotriti što se događa? Mogli biste upitati: "Koja ćemo iskustva, koje osjete i osjećaje promatrati?" A ja ću vam
odgovoriti: "Koja od njih uopće i možete pogledati?" Odgovor je da treba promotriti samo iskustva koja imate
upravo sada.
Sigurno, to je prilično očito. No, posve očite pojave često je moguće i previdjeti. Ako neki osjećaj nije prisutan, ne
možemo ga biti svjesni. Nema iskustva osim sadašnjeg iskustva. Ono što znaš, ono čega si stvarno svjestan samo
je ono što se događa upravo u ovom trenutku, i ništa više.

Sjedi na svoje mjesto

Sjedi na svoje mjesto................. Kada sjednemo da meditiramo, postajemo vlastiti samostan. Stvaramo jedan prostor blagonaklonosti, koji svakoj stvari omogućuje da se pojavi: žalost, usamljenost, stid, želja, nespokojstvo, gnjev, sreća.Duhovna transformacija je dubok proces koji se ne dogadja slučajno.Potrebno nam je ponavljanje, stvarno vježbanje, kako bismo napustili svoje stare navike i otkrili i održali novi način gledanja. A da bismo sazrijevali na tom duhovnom putu neophodno je da mu se posvetimo na sistematičan način. Moj učitelj Adjan Cha opisivao je to posvećivanje sintagmom: "sjesti na svoje mjesto". Govorio je: "Jednostavno udji u tu prostoriju i stavi stolicu na sredinu. Pošto si širom otvorio vrata i prozore, sjedi na svoje mjesto i vidi tko će doći da te posjeti. Bit ćeš svjedok različitih prizora i učesnika, najraznovrsnijih iskušenja i priča, svega što možes da zamisliš. Sve ćes to vidjeti kako dolazi i prolazi, dolazi i prolazi, a iza svega toga u tebi će ostati mudrost i razumijevanje.Jack Kornfield, A Path with Heart

Na raskršću ................U svakom trenutku nalaziš se na raskršću između puta svakodnevice i puta Dhamme. Koji ćeš odabrati? Ako želiš da postaneš oslobođen, onda je to moguće jedino na ovom mjestu.Ajahn Chah: Food for the Heart.....Citat govori o tome da u svakom trenutku odlučujemo hoćemo li na ono što se javi reagirati u skladu sa Dhammom, sa onim što je (a to ima svojstva anicca, dukkha, anatta) ili u skladu sa svojim navikama, impulsima, strastima itd. Prvi je put smirenja, sreće, a drugi je put u sve dublju nesreću. Tako ispada da ne samo da imamo mogućnost, već se u svakom trenutku svog života i nužno određujemo, odlučujemo, odabiramo. I onda naravno žanjemo i plodove.

mimiko kaže:
sati, kaj se koprcas mene sam zanima ko stvarni prakticira, mislim za zbilja svaki dan? jel ima takvih?
Prijatelju, postavio si pitanje na način koji liči kao da i ne želiš da dobiješ odgovor. A tek treći post (sem ako se nisi preregistrovao). Zaista nema potrebe za takvim tonom.No, ako te zaista zanima, evo ukratko mogu reći da već godinama praktikujem sedeću meditaciju 5-6 puta nedeljno, ujutru po 45 minuta, a tokom dana pokušavam da što duže budem svestan stvari koje mi se događaju i mojih reakcije na njih. Kao deo "intelektualne meditacije", to jest boljeg razumevanja učenja, dosta i čitam i prevodim, a kad imam prilike proveravam svoje razumevanje sa onima koji sve to malo bolje znaju, a to su budistički monasi. (FORUMIST SATI)

Kako svoj život učiniti otjelovljenjem mudrosti i suosjećanja .........................To kako svoj život učiniti otjelovljenjem mudrosti i suosjećanja najveći je izazov sa kojim se duhovni tragači suočavaju. Istina do čijeg smo razumijevanja došli mora svoj vidljivi izraz naći u našem životu. Svaka naša misao, riječ ili djelo sadrže mogućnost da postanu živi izraz jasnoće i ljubavi. Nije dovoljno samo posjedovati mudrost. Vjerovati da smo vlasnici istine znači postati upravo suprotno, to je direktan put do toga da se pretvorimo u ukočene, gnjevne pravednike. Same ideje i sjećanja nemaju oslobadjajuću ili iscjeliteljsku moć. Penzioniranje u prosvjetljenosti, u kojem možemo živjeti na starim lovorikama, ne postoji. Mudrost je živa jedino dotle dok je živimo, pri čemu razumijemo da ona ima moć oslobadjanja jedino dotle dok je primjenjujemo.Naš podebeli album duhovnih iskustava malo znači ako nema snagu da nas održi kroz neizbježne trenutke žalosti, gubitka i promjene. Znanje i dostignuća malo znače ukoliko još uvjek ne znamo kako da uspostavimo kontakt sa tudjim srcem ili pak sa svojim vlastitim.Christina Feldman i Jack Kornfield: Stories of the Spirit, Stories ofthe Heart

Kalmikija

tkopitaneskita kaže:
Navedite jedinu republiku ( i narod! ) na području Evrope u kojoj je službena religija -Budizam
Evo odgovora na naš kviz Radi se o republici KALMIKIJI koja je dio Ruske federacije.http://en.wikipedia.org/wiki/KalmykiaDalaj Lama ih je posjetio 2004 godine pri otvaranju budističkog hrama.Kad smo već kod zanimljivosti navedimo da je predsjednik Kalmikije KIRSAN NIKOLAJEVIČ ILJUMŽINOV (Kirsan Nikolayevich Ilyumzhinov) ujedno i šahovski majstor i predsjednik svjetske šahovske federacije - FIDE .(Predsjednik Kalmikije je postao sa samo 30 godina a svjetske šahovske federacije sa 32 )U glavnom gradu Kalmikije -Elisti - izgrađen je jedini šahovski grad na svijetu u kojem je održana jedna šahovska olimpijada i 2 meča za prvaka svijeta u šahu. Čitao sam zanimljiv intervju sa ILJUMŽINOVOM u časopisu NEW in CHESS u kojem tvrdi da je u jednom snu imao viziju o tome kako treba izgraditi budistički hram.Prema viziji iz tog sna je u Kalmikiji izgrađen najveći budistički hram u Evropi kojeg je otvorio DALAJ LAMA kojeg oni priznaju kao svog duhovnog vođu.Vrhovni lama Kalmikije je američki kalmik ERDNE OMBARDIKOV kojeg je Dalaj lama priznao kao reinkaranaciju jednog budističkog sveca.http://en.wikipedia.org/wiki/Erdne_OmbadykowNavedimo još da je bogato budističko nasljeđe Kalmikije uništeno 1930 Staljinovom politikom ateizacije i kolektivizacije društva.(spaljivanje svih religioznih tekstova i protjerivanje u Sibir redovnika i budista.)1943 Staljin je prognao cijelu kalmičku populaciju u Sibir .Dopušteno im se vratiti tek 1957 nakon dolaska Hruščova na vlast.1945 .

Pakao i raj

Raj i pakao ...........Visoki, kršni samuraj dođe jedan dan do zen učitelja i odlučnim glasom mu reče: "Pokaži mi šta su to raj i pakao."Zen učitelj ga pogleda pravo u oči i reče: "Zašto bih ja to pokazivao jednoj tako prljavoj, odvratnoj, jadnoj kreaturi kao što si ti? Jadni čoveče, zar ti misliš da bi trebalo uopće sa tobom da razgovaram?"U trenutku samuraju jurnu krv u glavu. Razjaren on isuče mač ne bi li učitelju odsjekao glavu.Na to zen učitelj reče: "Ovo je pakao."Istog trenutka samuraj shvati da je sam sebi stvorio taj pakao -- crn i vruć, prepun mržnje, sujete, bjesa i ogorčenja. Uviđa da je toliko duboko u tom paklu da je bio spreman i da ubije. Suze mu krenuše na oči i on sklopi dlanove pred sobom ne bi li se naklonio u znak poštovanja.Zen učitelj reče: "Ovo je raj."Gledište bodisatva-ratnika nije: "Pakao je loš, raj je dobar!" ili "Otarasi se pakla i tragaj samo za rajem". Umjesto toga, ohrabrujemo sebe da njegujemo otvoreno srce i otvoren um i za raj i za pakao, za sve. Samo sa tom vrstom uravnoteženosti možemo uvidjeti da sve što dolazi u naš vidokrug dolazi zato da nas poduči upravo onome što bi trebalo da znamo.(Pema Chodron: Comfortable with Uncertainty)

«lama» - uzvišeni, cijenjeni, u općem smislu je praktikant Darme, redovnik. U užem smislu izraz za školovanog redovnika. Titula «lama» se stiče po završenom studiju.«Rimpoče» je učiteljska titula, i zahtjeva određene realizacije. U prijevodu je «dragocjeni», i odnosi se na izgrađenog učitelja koji može da podučava, u tantričkom smislu je pojavno tijelo Bude. Povjesno potiče od indijskog tantričkog majstora Padmasambave koji je iz Indije donio budizam u Tibet. Iz posebnog poštovanja Tibetanci su ga nazvali Guru Rimpoče (Dragocjeni Učitelj). Zanimljivo je da sustav titula u tibetanskom budizmu još uvjek šljaka, pa kada neko ima titulu «rimpoče» i ako još ima veze sa HH Dalaj Lamom(His Holiness – titula za poglavara škole), mala je šansa da smo naletjeli na krivog, čak i paušalnim biranjem.

Buddha je preuzeo neke pojmove, ali im je dao novo značenje. Ustvari je vrlo vjerovatno da je riječ o tome da su se u Buddhino vrijeme ti pojmovi već koristili u ponešto izmjenjenom značenju negu u upanishadsko doba. Uzmimo nekoliko primjera:dharma (damma) - ta rijeć u buddhizmu znaci učenje, ali u tehničkom smislu nosi još jedno vrlo važno značenje. Poznata je Buddhina izjava ahi dhammo passaki (ja učenje pokazujem, iznosim). Ipak, dharma je i pojam koji opisuje osnovne sastavnice stvarnosti, zemlju, vodu, vatru... osjete, čulne titraje, podražaje, um... ujedno 72 osnovne sastavnice stvarnosti ranog buddhizma.atman (atta) - u upanishadskoj filozofiji označava... ne dušu u uobičajenom smislu te riječi (jer takav pojam ne postoji u ranoj indijskoj filozofiji)... nego je tehnički opis dijela brahmana na kojem je ispoljeno bivanje, osobno postojanje. U Buddhino doba je on već dobio iskrivljeno značenje osobe, duše, jastva (koje se inače naziva ahamkara i samo je jedno od svojstava uma, manasa). U tom smislu Buddha naučava da tako što ne postoji, no Buddhin atman nije ono što se pod time misli u ranim upanishadima.
__________________Baba Nam Kevalam/
U pravu si, pojam dhamma, između ostalog, označava i ono uslovljeno i ono neuslovljeno (nibbana). I Buda ništa ne negira, samo konstatira. Kao što konstatira i sa prethodna dva člana poznate tročlane formule kojom opisuje 3 karakteristike (ti-lakkhana) svijeta u kojem živimo:1. sabbe sankhara anicca = Sve su tvorevine prolazne2. sabbe sankhara dukkha = Sve su tvorevine izvor patnje3. sabbe dhamma anatta = Sve što postoji je bez sopstva.U poslednjem koristi "dhamma", a ne "sankhara" jer jednostavno nibbana nije ni prolazna ni izvor patnje.

Ispričavam se na krivom navodu svim poznavaocima palija. Buddha je ustvari rekao: aham dhammam desemi (ja učenje pokazujem). Nešto mi se pošemerilo u glavi, tako je kada se piše napamet, na brzinu i po sjećanju. Dakle dhamma ili dharma znači i učenje, i stvarnost, ali i sastojnice stvarnosti.

Paradoksalni odgovori

Ako se u kvantnoj fizici upitamo :Da li položaj elektrona ostane isti tokom vremena – moramo reći- NE. Ako se upitamo da li se položaj elektrona mijenja tokom vremena –moramo reći-NE. Ako se upitamo da li elektron miruje –moramo reći –NE Ako se naposljetku upitamo da li se elektron giba moramo reći-NE . Buddha je dao slične paradoksalne odgovore kada je bio pitan o stanju čovjekove svijesti nakon smrti. Ovakova paradoksalna logika nije bila poznata u znanstvenoj tradiciji 17 i 18 stoljeća. J Robert Oppenheimer ( 1904-1967) Američki fizičar, ‘’tvorac'' atomske bombe (direktor '' Manhattan projekta'')


Yin-yang konkretno potiče iz taoizma, kineske religije koja je veoma slična budističkoj, a čiji je najpoznatiji predstavnik Lao Ce koji je, manje-više, bio Budin suvremenik. Yin-yang predstavlja nerazdvojivost suprostavljenih načela , poput svjetla i tame. budističkim rječnikom rečeno, čim postoji jedna stvar, onda je nužno postojanje i njene suprotnosti. Takodjer niti jedna stvar nije 100% samo jedna strana novčića, sve što postoji komponirano je od različitih suprotnosti koje se od slučaja do slučaja nalaze u različitim odnosima. Tako da neka stvar koja nekoga truje, nekome drugom može biti ljek za izlječenje.Taoizam i budizam su se na neki način spojili u Kini i rezultat toga je ch'an budizam, tj. zen na japanskom, možda najnedogmatskija religija na svijetu koja toliko izlazi iz bilo kakvih koncepata da je pitanje da li se uopće može i smatrati religijom u klasičnom smislu riječi. U tibetanskom budizmu ying-yan se naziva yab-yum i predstavlja se kao spoj muške i ženske predstave prosvetljenog bića. Taj prikaz se tumači kao unija prosvjetljenog kvaliteta praznine i materijalnih formacija, poput misli, oblika itd, koje su priroda te praznine-jednoga bez drugoga nema. Kako kaže jedan lama, misli su razigranost prostora.Takva priroda je u svih bića i jedina razlika izmedju prosvjetljenog i neprosvjetljenog je u jasnoći sagledavanja te prirode.Jedni pate usljed nje jer se grčevito ili vezuju za te manifestacije, pa pate kada se one okončaju, ili ih se gade, pa ulažu veliki napor da se one okončaju prije prirodnog im vremena trajanja.Prosvetljeno biće sve stvari, bilo dobre ili loše, prijatne ili neprijatne, željene ili neželjene, vidi kao manifestaciju istovjetne osnove, čitaj esencije i zbog toga je u stanju da ih pušta slobodno da dodju, budu i odu kada im je vrijeme.Upravo takav je i yin-yang jer se on neprestano mijenja.Čas je veći dio koji je u simbolu predstavljen crnom bojom, čas onaj bijeli ali nikada ne nestaje potpuno ni jedan od njih, jer u slučaju da se to desi onaj koji bi ostao sam u postojanju ne bi se imao na što osloniti, da se tako izrazim , te bi iščezao.Naprosto, kada bi nešto postojalo neprestano bez da postoji i njegova suprostnost, bića takvo što ne bi mogla percepirati, jednostavno, ne bi ga ni primjetili.Da bi bilo kiše, potrebno je sunce, da bi ugledali svjetlo, potrebno je da boravimo u mraku itd, itd.

Tibetanski Budizam se sastoji od četiri glavne škole, i transformiranog šamanskog pred budističkog učenja Bon-po.Prva škola je vezana uz dolazak indiskog velikog tantričkog učitelja Padmasambave na Tibet, većinom do tada naseljen nomadina i neukim stanovništvom. U tu «zemlju vragova crvenog vrata» kako je tibetance nazivao, Padmasambava je prenio cijelokupno budističko znanje sa naglaskom na tantričkoj metodi, gdje je ona prenesena u kompletnom obliku. Učeničkim naslijeđem velikog broja učitelja ovo je učenje dostupno i danas preko Njigma ili škole starih.Kako je Tibet bio dosta divlje područje, veoma brzo poslije odlaska Padmasambave, pod uticajem «materijalističkih» vladara, Darmička učenja iz gotovo cijelokupne rasprostranjenosti Tibetom biva smanjen na minimum.Tada je veliki prevodilac Marpa ponovo donio učenje na Tibet, iz indiske škole Tilope – Narope. Dalje učenje ide na velikog jogija Milarepu, Gampopu pa preko 1. – 17. Karmape i drugih učitelja danas je prisutno kao Kagju loza.Sakja loza je vezana za kraljevsku obitelj Sakja, a danas je podučava Sakja Trincin(Sakja Thidzin).Potpuno razrađeno učenje u smislu institucionaliziranog sustava je izgradila Gelukpa škola.Učenje potiče od Indiskog učitelja Atiše a u Tibetu ju je proširio Conkapa (Tsongkhapa). Ovoj tradiciji pripada i H.H. Dalaj Lama, a koji je i poglavar svih tibetanskih škola.Svih ovih pet škola jedinstveno djeluju kroz Rime - nesektašku tradiciju. Pošto ne postoji tibetanski Budizam kao neki Budizam koji su tibetanci sami izmislili, dosta se pažnje posvećuje izvornosti učenja. Svako budističko učenje počinje od Bude koji je prenio na učitelja, pa učitelj u kompletnom obliku na učenika. Ako učenik nije realizirao učenje ili ako učitelj iz bilo kojeg razloga nije prenio na učenika cjelokupno učenje, loza se proglašava mrtvom i ne podučava se više. Takvo učenje je nemoguće za podučavanje jer nema više tko prenositi i tumačiti učenje, odnosno linija izvornosti se prekinula.Da se ne bi gubili u širini učenja, jedna informacija ono što je početak i osnova ulaska u tibetanski Budizam, to je takozvani «sedmodjelni trening uma» što je skup učenja pod imenom Ngondaro (nundro, ngondro) i prestavlja preliminarne prakse. Sa ovime su saglasne sve Tibetanske škole.

Buddha je formulirao osmerostruki put kao: sila (ispravno/moralno ponašanje), samadhi (mentalna disciplina) i panna (mudrost). Ispravno ponašanje je uzrok mentalnoj disciplini, a mentalna disciplina je uzrok mudrosti, a mudrost je uzrok ispravnom ponašanju. Jednom kada se uđe u taj krug, kaže se da je taj koji je ušao sotapanna, tj. onaj kojemu predstoji buđenje. Postoje različite formulacije tog puta i u tome se razlikuju škole budizma. Sedmodjelni trening uma je jedna od formulacija osmerostrukog puta.

Religija budućnosti

Budini govori su izvor i rudnik neusporedivog bogatstva i dubine.Čim se oslobodimo navike promatranja njegovog učenja kao intelektualne rasprave , i ako pažljivo slušamo i dopustimo da nam govori kao PROBUĐENI,postati ćemo svjesni da se u njegovim bezbrojnim govorima krije sklad,mir duha, smješak transcedentnog, potpuna odlučnost,ali istovremeno i beskrajno strpljenje i suosjećanje.Intelektualni sadržaj Budinog učenja samo je polovica njegovog djela.Druga polovica je njegov život ,onako kako ga je živio ,i djelo koje je ostavio.Mnoge neznalice na zapadu promatraju budizam kao religiju koja propovjeda pasivnost, indijsku snenost ,fatalizam,i pesimizam.Nasuprot tome imamo 50 godina Budinog aktivnog života koje je proveo kao neumorni hodajući propovjednik-učitelj koji je ostavio u nasljeđe duhovni trening ,odredio cilj i postigao rezultate prema kojima istinski heroji naše zapadnjačke aktivnosti mogu samo osjećati zapanjenost. Herman Hesse (1877-1962) njemački književnik,dobitnik NOBELOVE NAGRADE


Pojedinac osjeća ništavnost ljudskih želja i planova,i suptilnost i veličanstven red koji se razotkriva i u prirodi i u svijetu misli.On gleda na svoju egzistenciju kao na vrstu zatvora i želi iskusiti svemir kao smislenu cjelinu.Začetke kosmičkog religioznog osjećaja javljaju se u počecima ljudskog duhovnog razvoja na primjer u mnogim Davidovim psalmima.Budizam,o kojem sam učio u izvanrednim Schopenhauerovim djelima,sadrži još jače elemente ''univerzalne kosmičke religije''..."RELIGIJA BUDUĆNOSTI TREBA BITI KOSMIČKA RELIGIJA.ONA TREBA TRANSCENDIRATI OSOBNOG BOGA I IZBJEĆI DOGMU I TEOLOGIJU.SJEDINJUJUĆI PRIRODU I DUHOVNOST ONA TREBA BITI ZASNOVANA NA RELIGIOZNOM OSJEĆAJU KOJI RASTE IZ ISKUSTVA SVIJU POJAVA PRIRODE I DUHA KAO SMISLENOG JEDINSTVA.BUDIZAM ODGOVARA OVOM OPISU! ......AKO IMA IJEDNA RELIGIJA KOJA SE MOZE NOSITI SA MODERNIM NAUČNIM ZAHTJEVIMA ONDA JE TO BUDIZAM. Albert Einstein( ,fizičar,nobelovac. u anketi lista TIME proglašen najznačajnijom osobom koja se pojavila na ovom našem plavom planetu u posljednjih tisuću godina)

Sposobnost promjene

Ne zaboravi odakle dolaziš
Kao dio treninga, korisno je ako naučiš da vrjednuješ i razvijaš svoju sposobnost promjene, da razmišljaš o tome kako si se vremenom promijenio.Nisi isti onaj koji si bio prije deset godina. U čemu se razlikuješ?Kakav si bio ranije? Da li bi se tvoje sadašnje "ja" i tvoje nekadašnje "ja" sprijateljili kad bi se sreli? Šta bi im se sviđalo, a što ne kod onog drugog. Kako si postao ta osoba koja si danas? Tvoji ideali, misli i stavovi su se promijenili; što je došlo umjesto onih starih i zašto? Razmatrajući promjene koje su se dogodile, u prilici si da osjetiš rast i napredak koji si napravio, kao i da postaneš svjestan dobrobiti koje je ta promjena unijela u tvoj život. Kada shvatiš koliko si se promijenio i razvio a da čak svjesno nisi ni pokušavao, biti će ti jasno koliko bi se tek mogao promijeniti ako bi u to još uložio svjestan napor.Tarthang Tulku: Skillful Means

Pitanje: Ako je budizam toliko dobar, zašto su neke budističke zemlje tako siromašne?Odgovor: Ako pod siromaštvom mislite na ekonomsko siromaštvo, onda je točno da su neke budističke zemlje siromašne. Ali ako pod time mislite na nizak kvalitet života, onda su možda neke budističke zemlje vrlo bogate. Sjedinjene Države su, na primer, ekonomski bogata i močna zemlja, ali stopa kriminala je jedna od najviših u svijetu, na milione starih ljudi su zaboravila njihova vlastita djeca i umiru od samoće u staračkim domovima, nasilje u porodici, zloupotreba djece, narkomanija je ogroman problem i svaki treći brak biva završen razvodom. Bogati po novcu, ali možda siromašni po kvaliteti života. Ako sada pogledate neke tradicionalno budističke zemlje, nailazite na sasvim drugačiju situaciju. Roditelje cjene i poštuju vlastita djeca, stopa kriminala je relativno niska, razvodi i samoubistva su rijetki i tradicionalne vrijednosti kao što je blagost, velikodušnost, gostoprimstvo prema strancima, tolerancija i poštovanje prema drugima, jesu još uvijek jake. Dakle, te zemlje su ekonomski zaostale, ali možda sa višom kvalitetom života nego Sjedinjene Države. Međutim, čak i ako budističke zemlje procjenjujemo samo prema njihovim ekonomijama, jedna od najbogatijih i ekonomski najdinamičnijih zemalja u svijetu je Japan, gdje veliki postotak populacije sebe označava kao budiste.

Kontrola bijesa

Ukoliko radiš marljivo na svojoj meditativnoj praksi, vidjeti ćeš kako sve više ti kontroliraš bijes, umjesto da bijes kontrolira tebe.Od malena smo učeni da gledamo prema vanjskom svjetu, a ne u sebe. Kao posljedica toga, kada nam netko učini nepravdu i mi pobjesnimo, ubeđeni smo da je taj neko izvana odgovoran za našu nesreću. Ne shvaćamo da sreća ili nesreća dolazi iznutra, t.j. da smo sami odgovorni za svoju (ne)sreću. Onda počinjemo da premotavamo film u umu, što je on rekao, zašto mu nisam odgovorio na ovaj ili onaj način i tako umnožavamo našu mizeriju. Ne shvaćamo da se taj netko pojavio u našem životu zbog nasih loših djela iz prošlosti i da je on sam po sebi nebitan.Svaka emocija, pa i bijes se razvija iz osjeta negde u tjelu na koji reagiraju duboki slojevi uma. (Dublji slojevi uma se bave samo osjetima, nemaju znanje o spoljnjim objektima). Kako smo učeni da držimo pažnju na vanjskim objektima i kako smo stvorili veliki jaz između svjesnog djela uma i dubine uma, nismo ni svjesni tog osjeta dok on isplivava na površinu i pri tome postaje sve jaći i jaći. Kada stigne do svjesnog djela uma, taj osjet je već postao izuzetno snažan bijes koji nas preplavi i mi smo zatečeni i nemočni da mu se odupremo.Prakticiranje Vipasane izoštrava um da može da uhvati i najslabije osjete i čini ga hitrim. Trenira nas da budemo svjesni osjeta bez da reagiramo na njih. Kada se izvježbaš u ovome, biti ćes sposoban da "uhvatiš" taj osjet prije nego što se on pretvori u jak bijes. Ovo znam iz iskustva. Osjetim vručinu kako počinje da mi se penje uz kičmu i počinjem da je promatram bez reagiranja. Vrelina poslije nekog vremena otiđe i ja nisam pobijesnio.Čak mi se dešavalo i za vrijeme meditacije da se sjetim neke učinjene mi nepravde i da pobijesnim. Bijes se već razvio, a ja sam naivno pokušavao da nastavim sa meditacijom. Tada me je Učitelj naučio što da radim. Prestanem da meditiram i promatram što se događa u mom tjelu: srce mi lupa, dah mi je plitak i brz, imam grč u stomaku itd. Sve to promatram bez reagiranja i rezultat je fantastičan. Svi ti simptomi izgube snagu i ja se osjećam lagan kao pero. Kakvo olakšanje! Na ovaj način nisam dao punu slobodu bijesu da se manifestira, a nisam ni pokušao da pobjegnem od njega, da ga potisnem već sam se suoćio sa njim i on je nestao.Meditativna praksa će ti pomoći i da na iskustvenom nivou spoznaš zakon prirode: Kada učiniš neko loše djelo, prvo si morao da generiraš veliku količinu bijesa, ljubomore ili neke druge loše emocije i ti si taj koji je bio prvi kažnjen tog momenta i na tom mjestu. Također, kada učiniš neko dobro djelo, prije toga si u sebi generirao neku dobru emociju kao što je ljubav ili suosjećanje i ti si prvi koji je bio nagrađen tog momenta i na tom mjestu. Na žalost kako smo učeni da gledamo prema vanjskom svijetu, nismo ni svjesni ovog zakona, ali meditacija pomaže da ga "iskusimo".(jedan forumaš)

Slijepo reagiranje

Slijepo reagiranje...................... Kada netko počne da meditira, najčesće pitanje je: "Kako da se priviknem da sjedim?" "Kako da izbjegnem bol koji se javlja?" To je moguće jedino kroz neprekidno vježbanje, uvjek iznova. U početku tjelo jednostavno ne voli da sjedi na podu prekriženih nogu. Ali tu situaciju možemo iskoristiti kao dobrodošlu pomoć. Kada se neugodnost javi u tjelu, učimo se da obratimo pažnju na reakcije uma na nju i ne pomjeramo se odmah, automatski. Svatko na ovom svijetu pokušava da se iskobelja iz neugodne situacije i to jednom instinktivnom, momentalnom reakcijom. Ne radi se o tome da mi ne želimo isto tako da se oslobodimo neugodnosti, ali da bismo imali koristi od meditacije,moramo naučiti da se odviknemo od tih instinktivnih, momentalnih reakcija. Jer upravo su one te koje nas gurnu u patnju uvek iznova. Ayya Khema: Here and Now

Zgnječeni paradajz........................... Zamislite da idete prometnom ulicom sa rukama punim kesica iz obližnje prodavaonice i netko odjednom naleti na vas, tako jako da vas obori na zemlju i vi se pružite preko onoga što ste maloprije držali u rukama.Dok se pridižete iz te gomile zelenjave, zgnječenog paradajza i razbijenih jaja već se spremate da vrisnete: "Idiote! Što ti fali?Jesi li sljep?" Ali trenutak prije nego što udahnete zrak da biste sve to izgovorili, vidite da je čovjek koji je naletio na vas zapravo sljep.I on je pao na trotoar, ispustio svoj štap, i vaša ljutnja u trenutku ustupa mjesto suosjećanju i brizi: "Jeste li se povrijedili? Mogu li da vam pomognem?" Naš život je upravo takav. Kada jasno shvatimo da pravi izvor konflikta i patnje u ovom svijetu je neznanje, tada smo u stanju da otvorimo vrata mudrosti i suosjećanja. Tek tada smo u situaciji da lječimo i sebe i druge. B. Alan Wallace: Tibetan Buddhism from the Ground Up