Rad na sebi

Dosta je mraka!

by Velimir Gašparić on Lis 29, 2011 • 10:44 32 komentara

Svaki istraživač s probuđenom sviješću prolazi kroz sličan put k konačnom prosvjetljenju. Iako je ovaj put individualan, svi smo mi dio iste porodice, porodice Svjetla, tako da pravi smisla da ovdje opišem sve što sam saznao na svom ‘putu’ kako bih pomogao Vama braćo i sestre koji ste zamijetili ovaj svjetionik (moj blog) u mraku svojih olujnih mora.

Piše: mandrilo.com

Korak prvi: otvaranje svijesti za primanje

Sam čin ‘buđenja iz sna’ može biti nagao ili polagan, može se desiti ranije ili kasnije tijekom života. Pod činom ‘buđenja iz sna’ podrazumijevam otvaranje svijesti i uma k novim saznanjima koja su danas poznata kao alternativna nauka i shvaćanje svoje pozicije u društvu koje je u većini slučajeva pozicija običnog roba. Ja sam impuls ‘buđenja’ dobio tražeći lijek za danas preboljenu bolest u trideset i nekoj godini života, znači relativno kasno i naglo.

Korak drugi: izolacija

Nakon početnog buđenja osjećate se osnaženi novim saznanjima, ali avaj: ako nekome iz svoje okoline pokušavate prenijeti samo mrvicu znanja dobivate čudne poglede tipa: ‘evo napokon je skrenuo s uma’. Bivate izolirani i nemate neki široki krug ljudi s kojima možete podijeliti svoja nova znanja i raspravljati o njima, za utjehu ostaju neki forumi ili slične virtualne stvari, ali ništa ne može zamijeniti ekipu ‘uživo’. Jednom opečeni, večina dalje izbjegava iznositi svoje prave stavove u društvu i šutke se slaže s izrečenim, samo da bi izbjegla kritike. Ovo je prva greška, VI braćo i sestre niste slučajno došli do novih saznanja i vaša dužnost je da ih podijelite što većem broju ljudi i da se ne sramite ili plašite mogućih osuda. Vjerujte mi, osjećati ćete se puno lakše kad kažete ono što mislite, pa čak i ako Vas okolina napadne ili osudi vi ćete ostati mirni i spokojni dok će ‘napadač’ otkriti svoje strahove i frustracije koje će vam se kasnije činiti smiješnim.

Biti dobro prilagođen u duboko bolesnom svijetu nije mjerilo zdravlja – Jiddu Krishnamurti

Korak treći: mračni period

Početni entuzijazam od novih saznanja splašnjava kad počnete sve dublje i dublje kopati po raznoraznim urotama i kad ‘duboko zaronite’ u mračnu stranu svih ovih sranja koja trenutno vladaju na našoj Zemlji. Dobivate informacije o organiziranoj otmici djece, organiziranoj i strogo kontroliranoj trgovini drogom pod patronatom CIA, masovnim silovanjima i žrtovanju ljudi u povodu raznih masonskih ‘blagdana’, doznajete da su svi ratovi namjerno izazvani. Osjećate bespomoćnost i nemogućnost da bilo što promijenite. Shvaćate da je sve oko vas dio jedne manje ili veće urote, da su hrana, zrak, voda i lijekovi namjerno otrovani, da ne možete vjerovati političarima, liječnicima, znanstvenicima, nikome tko govori s neke službene pozicije. Postajete cinični, skeptični i paranoični, ne vidite nikakva rješenja, ili ih vidite u nasilju u nekom konačnom obračunu. Trudite se primjeniti neka saznanja kako bi bar sačuvali vlastito zdravlje ili zdravlje ukućana, ali avaj došli ste do informacija da nas danonoćno zaprašuju i truju bio-kemijskim agensima (chemtrails), da nam doslovno prže mozak mobitelskim tornjevima i HAARP sustavima i da nema nikakve efikasne zaštite, pa se pitate: čemu se uopće boriti. Osjećate se kao brodolomac na malom napuštenom čamcu koji je pun rupa, taman kad začepite jednu pojave se nove dvije.

Ovdje mnogi odustaju od svog puta da ne bi totalno potonuli u ‘mrak’ očaja i beznađa. Ovo je greška, bitno je imati što više informacija o svijetu u kojem živimo, ali ne treba dopustiti da nam to oduzme hrabrost. Tipična greška je osječaj bespomoćnosti ili usmjeravanje gnjeva i ljutnje na neke bezlične karaktere (npr. predsjednik Bush ili trenutna hrvatska premijerka Jaca). A to je upravo ono što ‘mračna’ strana i priželjkuje, da VI generirate još više negativne energije i usmjeravate pažnju na neke institucije tipa EU, MMF, CIA ili karaktere kao što je Obama, Bush. Ovo su tzv. ‘totem pole’ virtualni objekti koji služe za privlačenje naše energije, što im više energije dajemo to ih više osnažujemo i držimo na životu. Postoje indicije da ‘oni’ (mračna strana) namjerno plasiraju pola teorija zavjere (mix istina i laži) samo kako bi privukli ogromnu negativnu energiju velikog dijela probuđenih i odvukli ih s njihovog pravog puta. Jedan primjer virtualnog objekta za privlačenje negativne energije su tzv. vijesti ili informativni program na TV-u. To smeće je uobičajeno najgledanija emisija pojedine TV kuće,a 99% vremena je posvećeno tragedijama, bolestima, ratovima i nasiljju općenito. Drugi primjer može biti i operacija chemtrails koja može samo izazvati frustraciju jer običan čovjek može vrlo malo napraviti protiv ovoga, a svaki dan je prisiljen da gleda u chemtrail tragove na nebu i tako nepotrebno generira negativnu energiju. Kad pogledam svoje chemtrail članke i photo blog, vidim da sam i sam potpao pod ovu vrstu kontrole kad sam nepotrebno skoro na dnevnoj bazi generirao negativnu energiju i to sve uredno bilježio u svome blogu šireći nesvjesno tu negativnu energiju još više.

Moj savjet: ako zapadnete u fazu da ispoljavate mržnju prema nekom političaru, liječniku, bilo kojoj osobi ili nekoj instituciji, državi ili crkvi povedeni nekom pričom o uroti ili radi bilo kojeg razloga, znajte da ste na pogrešnom putu. Bitno je imati informacije o svim stvarima, ali svakodnevno usmjeravati mentalnu energiju i emocije prema mračnim stvarima i mržnji je pogrešan pristup, jer čovjek ima ograničenu količinu energiju na raspolaganju i ako večinu troši na negativne stvari onda vrlo malo ostaje za ono dobro.

U koliko ste u životu 98% sretni a 2% nesretni, i u koliko se koncentrirate 100% na ovih 2% vaš život će biti nesretan.A u koliko ste 98% u životu nesretni a 2% sretni i u koliko se 100% koncetrirate na ovih 2% vaš život će biti sretan!

Korak četvrti: prakticiranje novih znanja ili odustajanje radi straha

Nakon svih saznanja i činjenica odlučili ste da promijenite neke svoje navike, počinjete izbjegavati zubne paste s florom, počinjete koristiti filtere za vodu, postajete vegetarijanci, neki odlučniji prelaze i ishranu sirovom hranom, počinjete meditirati i općenito raditi na sebi. Ovo prakticiranje novih saznanja izaziva još veće osude okoline i čak sukobe. Primjer potencijalnog sukoba s okolinom je cijepljenje novorođene djece. Dva poznanika koja su vrlo otvorena uma i koji i sami ponešto prakticiraju ‘alternativu’ i koja su dobro upoznata s ubojitim karakterom cjepiva za djecu, bez pogovora su pristali cijepiti svoju djecu. Odrekli su se svog mišljenja i principa da bi izbjegli potencijalni sukob s bračnim partnerom, s zakonom, a i radi bijega od vlastite odgovornosti ako se što desi dijetetu, jer je lakše naknadno okriviti sistem i doktore nego sam preuzeti odgovornost. Ovo je tipična situacija za sve nas: da li ostati vjeran onome u što čvrsto vjeruješ i što misliš i preuzeti punu odgovornost za svoje akcije u nadi da će sve biti dobro ili u strahu pokleknuti pred okolinom i dopustiti da neko drugi diktira tvoj život i živote tvojih bližnjih. Iskreno rečeno, ovaj korak nisam još ni sam svladao, očigledno da mi je još komforno u ovom ‘polupasivnom’ stanju, ali ovo nije samo jedan jednokratan čin, već proces brisanja granica koje smo sami postavili ispred nas. Da li je ta granica banalna kao što je izbor odjeće ili načina ishrane ili malo veća kao što je cijepljenje ili necijepljenje dijeteta, to je u principu isto jer barijera nije zakon, nije okolina, već naš strah, strah od osude i strah od preuzimanja odgovornosti i bojažljivost od neizvjesne budućnosti umjesto čvrsta vjera i očekivanje da će svaka naša akcija dati pozitivan ishod. Savjet: da bi lakše brisali svoje strahove ili granice, osim rada na sebi, na svom duhovnom razvoju (meditacija, sungazing, Ho’ponopono) povežite s ljudima sličog svjetonazora i ciljeva, stvorite vortex dobre volje i pozitivne energije, hrabrite jedne druge i onda ćete lakše spoznati svoje granice, a jednom kad napipate zid, onda ga je lako srušiti. Bitno je istaći da većina ljudi nije uopće svjesna koje je sve granice i limite usvojila tijekom života. Radite na sebi, spoznajte svoje granice ili svoje strahove, kad ih jednom uočite onda ih je lakše i srušiti.

Vaša moć i sposobnost da stvarate stvarnost vašom voljom ZAVRŠAVA TAMO GDJE POČINJE STRAH

Donositelji Novog Svitanja – Barbara Marciniak

Korak peti: konačno oslobođenje

Iako prakticirate nova znanja, meditirate, zdravo se hranite, trudite se živjeti u harmoniji i samosvjesno koračate u nekom novom i nepoznatom smjeru, još uvijek doživljavate emocije odbačenosti od društva, izoliranosti, frustracije prema drugima koji slijepo uništavaju kako sebe tako i okoliš. Možete osjetiti prijezir prema ostalim ljudima koji i dalje žive zarobljeni u svojim ‘kavezima’. Nadalje uviđate da možda dosta energije i truda trošite na prakticiranju novih znanja bez očekivanih ili s slabim rezultatima. Kad vidite kako ostali lagodno žive kao ‘poslušne ovce’ zapitate se što je meni ovo trebalo, mogao sam ugodno živjeti, gledati televiziju, jesti hamburgere, piti pivu i ići na posao svaki dan, kao i većina ljudi (poslušnih ovaca). Uglavnom, čak i u ovom stadiju razvoja svijesti, postoji mogućnost da svakodnevno generirate mnoštvo negativnih emocija kao što su razne frustracije ili sumnja u ispravnost onoga što radite.

Međutim, osjećate da ste blizu proboja one nevidljive opne kaveza koji je postavljen oko vaše svijesti, samo je potreban možda mali korak. Taj korak je nešto individualno i može se spontano dogoditi u trenutku spoznaje tijekom meditacije, čitanja knjige ili bilo čega, kad se pohranjeni kodovi u vama otključaju i pruže vam cijelovitu sliku. S ovom spoznajom osjetite konačno oslobođenje, nevjerovatnu snagu, odlučnost, ljubav prema svakom obliku života ili ukratko osjetite konačno oslobođenje od svakodnevnih ljudskih drama i emocija koje su u pravilu negativne. Pošto je ovo individualni proces, ja mogu samo izložiti ono što je mene oslobodilo:

Sav život i svi događaji za koje sam mislio da mi se nasumično događaju i nad kojima ja nemam ama baš nikakve kontrole su strogo kontrolirani i orekstrirani od moje svijesti. Sve što je došlo u moj vidokrug, sve što sam čuo, osjetio ili okusio je područje moje odgovornosti. Samo je pitanje kako ću se ja postaviti prema svemu tome: da li ću se truditi izbjegavati nemile situacije iako se oni nekim čudom uvijek ponavljaju ili ću probati naučiti neku lekciju iz svega toga. Shvatio sam da je svaka potencijalno neugodna situacija izazov da testiram sebe. Ako pokleknem pod strahom ili nekom negativnom emocijom, tada znam da sam pao test, ako pak uspijem proći kroz neku situaciju s punim povjerenjem u sebe i svoje mogućnosti s ljubavlju prema svakoj stanici svog tijela i svemu živome što me okružuje ili ukratko ako se osječam ugodno u svojoj koži bez obzira na ‘vanjska’ događanja, onda smatram da sam prošao test.

Ovo implicitno znači da NE postoje negativne situacije, misli, emocije ili doživljaji, postoji samo količina gluposti koju moramo izbrisati iz naših umova i ćelija, kako bi spoznali da ono što nam se događa je upravo namijenjeno nama i da napokon opet imamo priliku ispravno postupiti kako bi se napokon oslobodili i mogli nastaviti na vlastitom putu ljubavi i kreacije. Na kraju dana zbrojite sve pozitivne situacije u kojima ste se osječali uzvišeno, blaženo i sretno ispunjeni ljubavlju, pa sad to bio neobvezatan razgovor i smijeh s prijateljima, pomaganje susjedu u nevolji ili nešto slično. Oživite ove pozitivne osjećaje, neka kolaju vašim duhom, vašim tijelom. Isto tako probajte zbrojiti i sjetiti se svih događaja koji su u vama izazivali nesigurnost, strah, paniku, frustraciju ili bilo koju negativnu emociju i samo se objektivno zapitajte: zašto sam se tako osjećao? Koji mi je bio vrag? Ako uspijete napipati uzrok vaših negativnih emocija, shvatit ćete da oni nemaju UOPĆE veze s situacijom u kojoj ste se našli već s nekim drugim ‘problemom’.

Međutim, kad malo dublje analizirate shvatiti ćete da je pojam ‘problema’ nepostojeći jer problem kao takav ne postoji nego samo izazov kako ćemo riješiti pojedinu stvar koja nas kopka. Dapaće čim nečemu nalijepimo etiketu ‘problem’, mi nesvjesno sami sebi vežemo ruke i kažemo sebi: ovo ću vrlo teško ili nikako riješiti. Jednom kad pređete preko ovog ruba, onda vrlo lako možete osvijestiti sve svoje strahove i frustracije, doći do srži svojih u principu nepostojećih problema koji u našoj glavi samo postoje zbog neke naše slabosti ili nedostatka hrabrosti da konačno prihvatimo izazov i da steknemo nove duhovne spoznaje.

Da zaključim:

·                                 Ne postoje negativne situacije, ljudi, događaji, misli i emocije, samo iskrivljeni metalni koncepti ili čista glupost u nama koja nas izbacuje iz našeg prirodnog stanja harmonije i sreće nepotrebno uzrokujući strah, stres i mizeriju.

·                                 Problem kao takav ne postoji, već samo slabost i neodlučnost da se odgovori na izazov koji smo sami pred sebe namjerno postavili kako bi se digli iz kaljuže pasivnosti i disali život punim plućima.

·                                 Svaki trenutak svjesnosti na ovoj planeti je veličanstven. Nemojte dopustiti da prođe iti jedna milisekunda vašeg života, a da niste u harmoniji s svakom stanicom vašeg tijela, da ne emitirate ljubav i razumijevanje prema svakom obliku života koji vas okružuje. Budite zahvalni na lijepim stvarima koje vam se događaju ili koje jednostavno dođu u vaše vidno polje (zgodna cura, veseli pas, nasmijano dijete, rastrčana vjeverica), a ako vam se nešto ne dopada zapitajte se zašto vam se to ne dopada pa ćete shvatiti da je opet u pitanju vaša čista glupost ili iskrivljeni koncept kojeg ste asimilirali cijeli život, a kojeg se uz malo truda možete osloboditi u jednoj milisekundi.

·                                 Vaš život se odvija unutar vas preko vaših emocija. Nema vanjskog svijeta, vanjskih faktora, samo kraljevstvo vaših emocija. Pobrinite se da uživate u vašem kraljevstvu, neka sunce sija u vama, jer ste vi kreatori vaše stvarnosti. Kad konačno ovladate vašim kraljevstvom ili svojim unutarnjim JA, onda ćete biti svjetionik i za druge na istom putu, koje ste (ne slučajno) privukli vašim svjetlom.

Bruce Lipton o genima (iz filma Kymatica):

Postojeće je uvjerenje da je ljudsko tijelo bio-kemijska mašina koju kontroliraju geni. I stoga ponašanje, osjećaje i karakter naše biologije, našeg zdravlja i života kontroliraju geni – koje mi ne kontroliramo. Dakle, to je ono što smo naučili ljude. “Vi ste žrtva”. Geni kontroliraju vaš život. Niste ih odabrali, ne možete ih promijeniti. Geni koji vas spopadnu programiraju što će se dogoditi.
U mojim eksperimentima na matičnim stanicama – koje sam započeo 1967. izolirao bih jednu matičnu stanicu stavio je u Petrijevu zdjelicu. I ona bi se podijelila svakih 10 sati. Stoga sam uzeo sve stanice, podijelio ih na 3 grupe i stavio ih u 3 Petrijeve zdjelice. I onda sam promijenio medij rasta, temeljne sastavnice okoliša u svakoj od tri zdjelice. U jednoj su zdjelici stanice oblikovale kost, u drugoj su oblikovale mišiće, a u trećoj zdjelici su stvorile masno tkivo. Što je kontroliralo sudbinu stanice? I prva stvar koju kažete je ” pa čekaj, sve su bile genetski identične kada su stavljene u zdjelicu ” Stoga, očito ih nisu kontrolirali geni jer bili su to isti geni! Ono što je bilo različito je OKOLIŠ! I odjednom sam u svojoj karijeri rekao: “O moj Bože!” Ja tu podučavam da  geni kontroliraju život. A stanice mi govore da geni reagiraju na život!

I pošto možete kontrolirati odgovor – možete kontrolirati svoj život. Radi se o tome kako percipirate okoliš, kako vaš um percipira okoliš. I ako to razumijete onda se možete dovesti do najdivnijeg izraza na ovom planetu. Biti potpuno živi i potpuno zdravi samo po tome kako reagirate na svijet.

Zamke na putu

1) Okolina: kad krenete ‘svojim putem’ bit ćete uglavnom osuđivani od okoline, možda čak od onih najbližih do kojih vam je stalo ili do čijeg mišljenja vam je stalo, ovo obično zna pokolebati i natjerati nas na neke kompromise s kojima niste zadovoljni, ali s kojima se lakše uklapamo u okolinu. Savjet: ne dopustite da se utonete u lažnu sigurnost kompromisa, ovdje na planeti Zemlji niste da bi ste osvojili ljubav nekog drugog bića, već da bi VI zavoljeli sebe, svaku svoju stanicu i sve ono oko vas i bili svjetionik ljubavi i svjetla. Kompromisi nisu loši na početku kao neko prijelazno razdoblje, dok ne steknete mir i snagu da ne podlegnete izazovima okoline, ali kad shvatite da su to sve obične komformističke gluposti i da svaki kompromis možda uzrokuje patnju nekog živog bića na drugom kraju planete onda ćete vrlo lako odustati od imaginarne slike u društvu koju ste gradili cijeli život i neopterećeni krenuti svojim putem te za svakog lažnog prijatelja kojeg ćete možda izgubiti privući ćete mnoštvo novih. Kako bi himna Tottenhama rekla: You’ll never walk alone!

2) Skepticizam: obično ljudi ne mogu nikako progutati da promjenom svog načina razmišljanja i djelovanja jedino efektivno utječu i na tzv. vanjski svijet i promjene u cijelom svijetu. Vrlo je teško nekome zamisliti da ako pređe na vegetarijanstvo da će tim činom uništiti mesarsku i mljekarsku industriju. Međutim, promjena počinje od preuzimanja vlastite odgovornosti, odnosno od samog sebe, a kako je energija i jednog jedinog čovjeka vrlo značajna stvar, ona može privući i brojne druge ljude bilo iz neposredne okoline, bilo na drugom kraju planete da rade i razmišljalju slično. Ovo je već opisano u modernoj fizici kaosa kao efekt leptira, kada zamah krila leptira na jednom kraju svijeta može uzrokovati potres na drugom kraju svijeta. Ako krenemo korak dalje i zamislimo da svu svoju raspoloživu energiju NE bacamo na dnevnu politiku, EU, MMF, vijesti o ubojstvima, priglupe filmove, serije i sport na TV ekranima nego na promjenu svog načina razmišljanja, na oporavak svake svoje stanice, na zaštitu okoliša, uzgoj organske hrane, na meditiranje, na slikanje, pisanje poezije ili nešto što puni dušu i srce, onda je vrlo logično pretpostaviti da će svi ti sistemi protiv kojih žugamo svaki dan propasti sami od sebe, jer ih naprosto niko više i ne primjećuje, niti je itko ovisan o tim sistemima (zamislite predizborni skup HDZ-a ili SDP-a na kojem nema nikoga osim uličnog svirača s majmunom na ramenu i par prosjaka).

3) Nestrpljivost: čak i ako počnu raditi na sebi i polako usvajati neke tehnike, ljudi postaju nestrpljivi ako iste ne daju brze rezultate, pa se razočarani vraćaju svojim ustaljenim obrascima s tezom: “ma eto probao sam i taj đir, nema tu kruha.” Činjenica je da je čovjek uglavnom programiran cijeli svoj život da radi, misli i osjeća na jedan način, a sad bi trebao u par dana, sedmica ili mjeseci sve to promijeniti i usvojiti nove obrasce. Normalno da je ovo nemoguće, stoga treba biti strpljiv u radu s samim sobom, uvijek analizirati svaku blokadu, svaku neugodu, svaki strah, istražiti uzroke i pokušati se suočiti s svojim ‘problemima’. Ovo je možda proces koji traje i cijeli život, stoga ne gubite ni sekundu, počnite odmah raditi na svom duhovnom razvoju, ali budite vječno strpljivi, nemojte se ljutiti na sebe ako opet upadnete u stara nezadovoljstva, u stare obrasce ponašanja, oni su duboko zakopani u vama, a VI kao nježni arheolog morate ih pažljivo rukama otkapati i donijeti na svjetlo sunca da bi ih otopili i izbacili iz svog sistema. Da ne bi sve bilo samo neka frustracija i rad i samo rad, zaustavite se, analizirajte svoje osjećaje i misli prije godinu dana i usporedite ih s onim što sada mislite i osjećate i onda ćete uočiti drastične razlike, stoga tu i tamo sebi dajte ‘kredita’ nemojte se tjerati do iznemoglosti da bi se simbolično rečeno popeli na vrh planine, sjetite se da je put važniji od cilja, svako malo se zaustavite, osvrnite se iza sebe i uživajte u novom i ljepšem pogledu na svijet.

Moj put

Stjecajem okolonosti prije otprilike dvije godine počeo sam istraživati neke alternativne metode liječenja. Kako sam radoznao, jedna stvar je vodila u drugu i tako sam se upoznao s raznoraznim urotama počevši od opasnih lijekova i cijepiva, toksične GMO hrane, chemtrailsa, lažiranih svjetskih ratova, naftnog monpola, lažiranog sistema demokracije, financijskog i ekonomskog sistema temeljenog na prijevari. Otvorio sam Pandorinu kutiju. Više nije bilo povrataka u uobičajeni životni ritam. Nažalost, kad čovjek večinu svoje energije posveti istraživanju raznoraznih urota i mračnim stvarima, onda se svo to crnilo jednostavno ‘zalijepi’ za dušu. Cijeli svijet sam počeo gledati drukčijim očima, s skepsom, s cinizmom, s paranojom, s dozom očaja i bespomoćnosti, ukratko boja svijeta je bila crna, a budućnost isto takva. Iako sam u svojim tekstovima i razmišljanjima objavljenim ovdje uvijek gajio i mrvicu optimizma i nade iskreno rečeno teško da sam i sebi vjerovao da je moguće bilo što pozitivno ostvariti.

U cijeloj svojoj potrazi slijedio sam samo svoj logički um koji je uvijek nešto konstruirao, predviđao i zaključivao, dok sam osjećaje zaboravio koji su mi jasno govorili da se od svih ovih mračnih tema osjećam sve lošije i lošije. Međutim, tu i tamo sam se spotakao na neka znanja i poruke koje su ulijevale optimizam, nadu, sreću i od kojih sam se jednostavno osjećao bolje. Kao primjer je saznanje da lijek za rak postoji već desecima godinama i da je čovjek puno moćniji nego što su me cijeli život učili. To je bila hrana za moju dušu, ali uvijek se pojavila misao: lako je sanjati i nadati se nečemu, ali kako bilo što pozitivno realizirati u ovako negativnom okružju, osječaj bespomoćnosti je bio prevladavajući. Ukratko rečeno, bio sam u totalnom mraku, neke frustracije sam rješavao kroz praćenje chemtrails problematike, imao sam nešto znanja i neke putokaze kako se maknuti iz te mrtve točke, ali jednostavno nisam imao volje i hrabrosti da napravim neke izmjene u mom životu. Da, postao sam vegetarijanac,  prakticirao sam sungejzing ili gledanje u sunce, um mi je bio otvoren za primanje novih znanja, ali i dalje je u svakodnevnom životu bilo bijesa, frustracije, straha, stresa na pretek. U biti nastavio sam živjeti po starom obrascu s starim frustracijama, ali u malo drukčijem ruhu. Možda sam se toliko navikao na strah i bespomoćnost da se nisam mogao odvojiti od njih.

I onda se desio obrat jednog proljetnog dana kad sam se odmarao u svom zapuštenom vrtlu iza kuće u kojem je samo bio jedan stari limun, korov, zarasla trava i ljubičice. Miris ljubičica je jednostavno bio očaravajući, a ja sam osjetio zov da nešto zasadim u vrtu, da uzgojim novi život, da budem u doticaju s zemljom. To je bila moja pokretačka iskra…

Usprkos bezbrojnim savjetima, vrt sam uredio onako kako sam ja htio bez trunke kemije po organskim principima i kao nagradu sam dobio bujne biljčice. Svaki dan provedem najmanje pola sata u vrtu bosonog s svojim biljčcima. Napokon sam nešto konkretno napravio, a nisam samo sanjao, pisao ili maštao o tome. Kreirao sam svoje prvo sveto mjesto. I tako je počeo moj put k svjetlu u mom životu. Počeo sam proučavati orgonite i dan danas ih strastveno izrađujem s vjerom da pomažem sebi i svima oko mene. U međuvremenu sam došao do sjajnih metoda kako duhovno napredovati kao što je naprimjer Ho’ponopono. Naučio sam da nisam slučajno došao do ovih metoda, sve je to bilo savršeno uređeno od moje više svijesti za moj razvoj. Dok sam prije zanemarivao ove putokaze, danas svemu što osjetim, vidim i čujem pridajem istu važnost, bio to cvrkut ptice ili nadahnuti govor mog duhovnog vođe.

Danas sam došao do točke da uopće ili nimalo ne gledam televiziju, ne čitam glupe internet portale niti pratim najnovije svjetske urote, već večinu svoje energije ulažem u razvoj svojih poljoprivrednih vještina kao mladi permakuluturaš, razvoj svojih elektroničarskih vještina na tragu konstruiranja Teslinog uređaja besplatne energije, razvoj svojih spisateljskih mogućnosti u pisanju ovog bloga, razvoj svojih vještina u izradi orgonita i vlastiti duhovni razvoj. Osjećam ushit i polet, osjećam snagu i veselje dok ovo radim stoga zaključujem da sam na pravom putu. Dok sam se prije dosađivao, danas mi je dan prekratak da realiziram sve ideje koje mi padaju na um.

Mrak sam zamijenio svjetlom. I sretan sam zbog toga. Molim Vas da mi se pridružite.

Izvor: mandrilo.com

Sve je Bog, Jedno, i ne postoji ništa osim Boga, Bog je u svemu i sve je u Bogu i sve je od Boga

by Velimir Gašparić on Kol 28, 2012 • 20:40 Nema komentara

Svi mistici, ljudi koje su smatrani probuđenima, prosvijetljenima, tokom čitave povijesti pa i danas, govorili su i govore isto: sve je Bog, Jedno, i ne postoji ništa osim Boga, Bog je u svemu, sve je u Bogu i sve je od Boga. Ove tvrdnje poslužit će kao polazna točka za ovaj, nekima nadahnut, a nekima zbunjujući članak.

Ako je sve Bog, ako sve što postoji, postoji unutar Boga, onda smo i mi sami Bog, Sve. Postavlja se pitanje, pa kako onda toga nismo svjesni? Kako pronaći, spoznati Boga (sve) ako jesmo Bog (sve)? Kada udišemo zrak udišemo Boga, kada se krećemo, krećemo se kroz Boga, kada jedemo, jedemo Boga, kada gledamo, sve što vidimo je Bog, sve što možemo dotaknuti, okusiti, onjušiti, osjetiti je Bog. Ili drugim riječima, udišemo, krećemo se, jedemo, vidimo, dodirujemo, osjećamo, … Boga, samog sebe, jer sve je Bog, sve je u Bogu i Bog je unutar svega i sve je od Boga, a da ipak nismo svjesni sebe, Boga.

Ako je sve Bog, Jedno, tada sve nabrojano, od kretanja pa do osjećaja jest iluzija. Kretanje kroz što, kad ono što se kreće je isto onome kroz što se kreće, kada ono što vidimo je jednako onom što vidi, kada ono što jedemo je ono što jede. Dali može kamen pasti na samoga sebe? Dali može oko vidjeti samo sebe? Dali nož može rezati samog sebe?

Ako je sve Jedno, onda je svaki osjećaja vremena, kretanja, … jednostavno iluzija, jer mi smo svugdje i Sve. Kuda možemo otići, stići a da već nismo? Vrijeme, kretanje je samo ideja koju smo prihvatili kao stvarnost. Ne možemo se kretati jer ne postoji tamo, postoji samo ovdje i sada, jer sve je Jedno. Ne možemo doći jer nikada nismo niti otišli. Odlazak i dolazak samo je ideja.

Ako smo svugdje i sve, to znači da je osjećaj kretanja iluzija, iskustvo, ne postoji tamo i ovdje, postoji samo iskustvo odlaska i dolaska, odnosno Jedno unutar kojeg se sva iskustva, osjećaj kretanja, vremena manifestiraju.

Da bi postojalo iskustvo, mora postojati drugost, dvoje, dualnost, ali pošto je sve Jedno, Bog, i pošto ništa ne postoji izvan Boga, dvoje može postojati samo kao privid, iluzija. Drugost, dualnost nije slučajnost, greška, ono je način na koji se manifestira sve što postoji, način na koji možemo i imamo ovo iskustvo, ili drugim riječima, ne postoji univerzum niti postojimo mi, postoji samo iskustvo univerzuma i nas. Ne postojim ja koji piše ovaj članak na zaslonu ekrana, ne postoji ekran, ne postojite vi koji čitate ovaj članak, već postoji iskustvo mene i vas kako čitate odnosno pišem ovaj članak. Ne postojite vi niti postojim ja, postoji samo iskustvo pisanja i čitanja, jer Jedno je uvijek Jedno. Drugost, dualnost samo je privid, iskustvo koje se manifestira unutar Jednote.

Ako postoji samo iskustvo, privid dvojnosti, odnosno odvojenosti, ako je sve Jedno, Bog, tada svaki pokušaj da postanemo, budemo jedno sa svime, stvaranje je privida odvojenosti i prihvaćanje igre, ideje traganja za samim sobom, prosvjetljenja. Kako postati ono što već jesmo, kad jesmo i ništa drugo ne postoji, ne možemo biti osim toga. Sve je Jedno, Bog, sve je sada i ovdje, ne postoji tamo i ovdje, ne postoji sada i tada, postoji samo Jedno ovdje i sada.

Kako biti sada kad jesmo sada, kako biti, doči ovdje kad jesmo ovdje, kako postati, biti Jedno kad jesmo Jedno? Sve za čime tragamo, već jesmo. Prihvaćanje ideje, raznih uvjerenja, znanja, navezanosti, poistovjecenosti sa: ja sam direktor, smetlar, novinar, kršćanin, političar, učitelj, amerikanac, srbin … strahovi koje smo prihvatili, veo su kojim smo prekrili naše sebstvo, naše istinsko, Jedno, no, da možemo biti ono što nismo, da se možemo zaboraviti, samo je ideja.

Pokušajte zamisliti da ste prihvatili ideju, da ste izgubili samoga sebe, da tražite samoga sebe u ovom fizičkom obliku. Dakle hodate okolo naokolo i tražite se, gledate lijevo, gledate desno, gore, dolje, ispod kreveta, ispod pokrivača, u ormarima, … pa vam sine ideja da ste možda na dvorištu, dođete na dvorište ali vas nema niti tamo, možda ste na ulici, izlazite na ulicu ali ništa, srećete nekog prolaznika, zaustavljate ga i pitate dali vas je možda vidio, on vam zbunjen postavlja pitanje, kog, vas? Da! Pa tu ste, razgovaramo, ali vi ostajete začuđene, pa gdje, kako ja ne vidim, pokažite mi, na to prolaznik uperi prstom u vas, ali vi i dalje ne možete postati svjesni samoga sebe, gledate i pitate, pa gdje?

Mi smo poput ribice koja pliva oceanom pitajući svakog prolaznika; oprostite, dali me možete uputiti, reći gdje se nalazi ocean.

Prihvacanjem ideja da se možemo izgubiti, da ste izgubili samog sebe, stvoren je veo koji vam ne dozvoljava da uvidite da Vi jeste Vi, da je sam tražitelj traženo. Svaki pokušaj da se pronađemo, svaka ideja, udaljavanje je od traženog.

Ne možemo doći ovdje i biti sada, postati Jedno, jer mi jesmo Jedno ovdje i sada. Ne možemo postati ono što već jesmo, možemo samo spoznati da JESMO, svugdje i sve, sada i ovdje, jedno sa svime, Bog.

Ako je sve Jedno, dali može postojati znanje? Gledano sa razine Jednote, znanje je privid, iluzija. Da bi postojalo znanje, mora postojati drugost, dualnost, ali pošto je dualnost iluzija, i svo znanje koje proizlazi iz dualnosti, ne može biti ništa više od iluzije.

Ako je sve Jedno, Bog, ako se sve nalazi u Bogu i Bog je unutar svega i ne postoji ništa izvan Boga, tada je sam Bog ništavilo, praznina, ništa iz kojeg izvire i u kojem se nalazi i nastaje sve. Sve može biti samo u ništa, a ništa može biti samo u svemu. Sve postoji a da nikada nije ni postojalo. Sve je samo ideja, iskustvo postojanja.

Mooji

Mooji – Životopis


by VELIMIR GAŠPARIĆ on Kol 8, 2012 • 21:30 2 komentara

Anthony Paul Moo-Young, poznat kao Mooji, je rođen 29. Siječnja 1954 u Port Antoniu na Jamajci. 1969, preselio se u UK i trenutno živi u Brixtonu, London. Anthony je radio u Londonskom ‘West End’ kao ulični crtač portreta mnogo godina, onda kao slikar i vitrajer (Slikar – staklar ‘vitrajer’ radi slično kao mozaičar sastavljajući slike od komadića obojenog stakla), a kasnije kao učitelj na Brixtonskom koledžu. Dug period bio je znan kao Tony Moo, ali sada je odano poznat kao Mooji od strane mnogih duhovnih tragaoca te prijatelja koji ga posjećuju. Mooji je direktan sljedbenik čuvenog advaita Gurua -Sri Harilal Poonja ili Papaji, kako su ga zvali njegovi sljedbenici.

1987.godine, prilika kada je Mooji upoznao jednog Kršćanskog mistika je bila totalno transformirajuća životna promjena za njega. Ta prilika ga je kroz molitvu dovela u direktno iskustvo Božanskog iznutra. U kratkom roku doživio je radikalnu promjenu u svijesti, toliko duboku da je izvana izgledao za mnoge ljudi koji su ga poznavali kao potpuno druga osoba. Nakon sto je doživio duhovno buđenje, duboka unutarnja transformacija ga ja dovela do mnogo čudesnih iskustava i mističnih uvida. On je osjetio jak vjetar promjene koji je puhao kroz njegov zivot, što je dovelo do duboke potrebe da se potpuno preda božjoj volji. Kratko nakon toga, prestao je podučavati kao učitelj, napustio je svoj dom, i počeo život baziran na jednostavnosti i prepuštenosti božjoj volji koja se spontano manifestirala u njemu. Veličanstven mir je došao u njegovo postojanje, i tako je ostalo i do danas.

Narednih 6 godina, Mooji je bio odvučen u stanja spontane meditacije zaboravljajući vanjski svijet kojeg je formalno znao. Tokom ovog razdoblja, živio je gotovo bez novčića, ali je konstantno bio opijen unutarnjom radosti, zadovoljstvom i prirodnom meditacijom. Milost se ukazala u obliku njegove sestre Julianne, koja je dobrodošla Moojija u svoj dom sa velikom ljubaznošću, te mu je priuštila vrijeme i prostor koje je toliko trebao za duhovno otvaranje, bez uobičajenih pritisaka i zahtjeva vanjskog života. Mooji naziva ovaj period njegova života ”godine divljine” i dirljivo govori o dubokom osjecaju ”kao da sjedi u božjem krilu” kojeg je tada imao. No kako god, ova vremena su bila daleko od laganih za Moojija, no svejedno nema traga od žaljenja ili kajanja u njegovom tonu dok se vraća kroz ove godine. Naprotiv, on kaže za ovu životnu fazu da je bila bogato blagoslovljena i obilna kroz milost, povjerenje i veliku privrženost.



Kasne 1993, Mooji putuje u Indiju. Imao je želju posjetiti Dakshineswar u Calcutti gdje je Sri Ramakrishna, veliki Bengalski Svetac, živio i podučavao. Riječi i život Ramakrishne su bili izvor inspiracije i ohrabrenja za Moojija u ranim danima njegovog duhovnog razvoja. Volio je tog Sveca duboko, ali kako je sudbina odlučila, nije otišao u Calcuttu. Dok je bio u Rishikeshu, svetom mjestu na predgorju Himalaja, doživio je još jedan pogodan susret; ovaj put sa trojicom sljedbenika velikog advaita mastera Sri Harilal Poonja, znanog od sljedbenika kao ‘Papaji’. Njihovo uporno pozivanje Moojija da ode snjima da upozna Gurua, ostavilo je duboku impresiju na njega. Ipak, on je odugovlačio vjerojatnost susreta sa Papajijem za naredna dva tjedna, te je odabrao da ce prvo posjetiti Varanasi, sveti grad.

Krajem studenog 1993, Mooji putuje u Indiru Nagar u Lucknowu u susret Papajiju. To je bilo povoljno i posebno bitno iskustvo na njegovom duhovnom putovanju. Osjećao je da je to bila njegova velika sreća; susreo se sa živućim Buddhom, prosvjetljenim učiteljem. Polako je prepoznao da je Papaji njegov Guru. Ostao je sa Papajijem nekoliko mjeseci. Tijekom jednog od Satsanga, Papaji mu je rekao: ”Ako želiš biti jedno sa istinom, ‘ti’ moraš potpuno nestati.” Kada je čuo ovo, ogromna ljutnja se uzdigla u njegovom umu, prepuna osuda i otpora prema Papajiju. Odlučio je napustiti učiteljevo prisutsvo zauvijek, ali kasnije toga dana, ogroman mračni oblak bijesa i bunta se odjednom raspršio, ostavljajući njegov um u stanju takvog mira, praznine i ljubavi prema Guruu, tako intezivno, da je odmah znao da ne može otići. Kroz Papajijevu milost, njegov um je bio gurnut nazad u prazninu samog izvora.

1994, sa blagoslovom njegova učitelja otputovao je u Sri Ramanasramam u Tiruvannamalaiju. To je Ashram pri dnu Arunachale, ‘brdo vatre’, gdje je Sri Ramana Maharshi, Mudrac sa Arunachale (Papajijev Guru), živio i podučavao. Mooji se osjećao vrlo sretnim i kao kod kuće u Tiruvannamalaiju. Ostao je tu skoro tri mjeseca prije nego se vratio da bi opet sjedio ispred Papajijevih stopala.

Tjedan dana nakon sto se vratio u Lucknow, Mooji je primio vijest iz Londona da je njegov najstariji sin odjednom umro od upale pluća. Vratio se u Englesku. Blaženstvo iz prethodnih godina dalo mu je put u duboku prazninu i unutarnju tišinu, otkrivenu kroz milost i prisustvo Papajija.



Mooji je posjetio Papajija ponovo 1997. To je bilo njegovo posljednje nalaženje sa voljenim Guruom, koji je s vremenom postao bolestan i krhak u svojim pokretima, ali njegovo unutarnje svjetlo i prisustvo je ostalo nesmanjeno. Mjesec dana nakon sto se vratio u London, Mooji dobiva vijest da je Papaji umro. Mooji je na to izjavio: ”Taj princip koji se manifestira kao Guru je uvijek OVDJE i SADA. Pravi ‘Master’ (Guru) nikada ne umire, ‘mister’ (gospodin) je onaj koji umire. Pravi Guru, taj ‘Sat Guru’ iznutra, je taj koji je stvaran.

<< Video gdje Papaji čita Moojijevo pismo te Mooji pjeva ‘Shiva Shambo’ prema zahtjevu svog voljenog Gurua. (mjesec dana nakon, Papaji napušta tijelo) >>



Od 1999, Mooji drži Satsange u obliku spontanih susreta, kampova, satsang inteziva i ‘jedan na jedan’ sastanaka sa mnogim tragaocima koji bi ga posjetili iz svih djelova svijeta u potrazi za direktnim iskustvom istine. Nekolicina od modernih advaita Gurua razlaže ‘znanje o Sebstvu’, i metodu samo-ispitivanja (Self-inquiry), sa tako blistavom jasnoćom, ljubavlju i autoritetom. Energija koja zrači iz Moojijevog prisustva je posebna. Neka vrsta neosobne intimnosti, pune ljubavi, radosti i radoznala kombinacija zaigranosti i autoriteta. Njegov stil je direktan, čist, sousjećajan i često šaljiv. Kad vas jednom stjera u kut sa svojim pitanjima, izgleda da se nemate gdje skriti. Bespoštedan u svom temeljitom proučavanju te beskompromisnom stavu, ‘JA’ koncept bezizlazno biva otkriven kao mentalna konstrukcija, koja je promatrana od bezoblicne svijesti koja mi jesmo.

Zadnjih 8 godina Mooji putuje u Španjolsku, Italiju, Njemačku, Švedsku, Sjevernu Ameriku, Argentinu, Brazil, Indiju, gdje održava Satsange, intenzive i kampove. On je uvijek otvoren za susret sa iskrenim tragateljima, odkud god da dolazili.

YouTube kanal sa video klipovima prevedenim na hrvatski: http://www.youtube.com/user/AvadhutaMoojiCro

LJUBAV JE

Ljubav je
Kad se pojavim s cvijetom i onim predivnim zaljubljenim sjajem u očima.
Kad me maziš i smiješ se jer se previjam od užitka.
Kad zajedno radimo neke planove i vjerujemo svim bićem u njih.
Kad napravimo tisuće koraka kroz grad ili pored mora.
Kad me slušaš s pažnjom koju mi nitko nikada nije dao.
Kad zajedno jedemo sendvić s mortadelom i pijemo tekući jogurt.
Kad planiramo što ćemo kuhati i jesti sutra
Kad mi padneš u naručje nakon groznog dana i u njemu ostaviš suze,
a ja te mazim i govorim da će sve biti dobro.
Kad dijelim s tobom svoja pitanja i strahove, a ti me slušaš i razumiješ.
Radost u cijelom mom biću, svaki trenutak s tobom.
Želja da te svakim novim trenom iznenađujem i usrećujem.
Razumijevanje koje dijelimo u našim životnim situacijama.
Kad si beskrajno vjerujemo.
Kad ti govorim da si lijepa.
Kad mi pročitaš misli.
Kad te zezam, a ti se ne ljutiš, samo me ponekad poškakljaš tamo gdje sam škakljiv.
Sloboda koju osjećamo zajedno.
Spoznaja da si uvijek uz mene, spoznaja da imam tvoju podršku i razumijevanje u svemu što radim.
Sposobnost da svojom prisutnošću uneseš sunce u najveći mrak.
Kad mi šapućeš nježnosti dok te beskrajno strpljivo i polako uzimam i držim u naručju
kad se izvijem u ekstazi, a suze zahvalnice se razliju niz obraze.
Kad mi usnama pišeš najljepše pjesme.

Napisao sam već tisuće riječi, stotine rečenica tebi, o tebi, za tebe.
Ono najvažnije, ono najljepše, ne mogu napisati, izreći, objasniti.
To možeš osjetiti samo u mom pogledu, dodiru i svakom otkucaju srca koje je tvoje.

Ljubav si ti..
Text: Ljubav je.... skinut s interneta i po dobrom starom običaju snimljen na laptopu

Livada puna cvijeća

Preporučam: www.ratnicisvetlosti.com www.izaogledala.com www.meditacija.org www.novavizija.bloger.hr www.taoom.webs.com www.girija.info www.mindpositive.bloger.hr www.mandrilo.com www.2012-transformacijasvijesti.com www.tisinauma.com www.funkymem.com www.procitano.blog.hr

Svjesnost i dodir sa stvarnošću

Svjesnost i dodir sa stvarnošću by VELIMIR GAŠPARIĆ on Svi 11, 2012 • 20:09 Nema komentara Ako se želite probuditi, vrlo je važno da uđete u ono što ja nazivam “samoopažanje.” Budite svjesni onoga što govorite, budite svjesni onoga što činite, budite svjesni onoga što mislite, budite svjesni kako reagirate. Budite svjesni od kuda polazite, koji su vaši motivi. Nije vrijedno živjeti, ako niste svjesni da živite. Ako niste svjesni da živite, živite automatski, a to nije ljudski život, to je programiran, uvjetovan život. To je isto kao da ste kamen ili klada. U zemlji iz koje ja dolazim, stotine tisuća ljudi živi u malim kolibama, u krajnjem siromaštvu. Ti ljudi jedva preživljavaju, svaki dan rade teške fizičke poslove, ujutro nešto malo pojedu, rade do mraka, a onda počinju iz početka. Sjedite i razmišljate: “Kakav je to život? Je li to sve što nam život može pružiti?” I onda vas iznenada prodrma zaključak da 99,999% ljudi ovdje ne živi bolje. Možete ići u kino, voziti se okolo u autu, možete ići na krstarenje. Mislite da živite bolje od njih? Isto ste tako mrtvi kao i oni, isto ste tako mehanički kao i oni, strojevi ste kao i oni, samo što ste malo veći. Žalosno je to. Žalosno je vidjeti da ljudi tako žive. Ljudi idu kroz život s fiksnim idejama; nikada se ne mijenjaju. Jednostavno nisu svjesni što se događa. Mogli bi biti i drvene klade, ili kamenje, strojevi koji govore, hodaju i razmišljaju. To nije ljudski. Izgledaju kao lutke koje svakakve stvari razvlače okolo. Pritisnite gumb i dobit ćete reakciju. Skoro da možeš predvidjeti kako će ta osoba reagirati. Ako proučim neku osobu, mogu reći kako će reagirati. Ponekad, kada vodim terapeutske grupe, zapišem na listić papira da će taj i taj započeti sastanak, a taj i taj će na to odgovoriti. Mislite da je to loše? Pa nemojte onda slušati ljude koji vam govore: “Zaboravi na sebe, voli druge!” Nemojte ih slušati! Svi su u krivu. Najgora stvar koju možete učiniti je da zaboravite na sebe kada krenete drugima s takozvanim stavom pomaganja. Ono čega ste svjesni možete kontrolirati, ono čega niste svjesni kontrolira vas. Uvijek ste rob onoga čega niste svjesni. Kada postanete svjesni, oslobodit ćete se toga. Tu je, ali više ne utječe na vas. Niste više pod kontrolom te stvari, niti ste joj rob. U tome je razlika. Svjesnost, svjesnost, svjesnost, svjesnost, svjesnost. Ono što ja ovdje preporučam nije koncentracija. To nije važno. Mnoge meditativne tehnike naglašavaju koncentraciju, ali ja sam sumnjičav prema tome. Te tehnike uključuju nasilje i često uključuju daljnje programiranje i uvjetovanje. Ono što bih ja preporučio je svjesnost, što uopće nije isto što i koncentracija. Koncentracija je svjetiljka, reflektor. Otvoreni ste za sve što ulazi u područje vaše svijesti. Pri tom možete biti ometani, ali kada primjenjujete svjesnost, nikada niste ometeni. Kada se svjesnost uključi, nikada nema nikakvog ometanja jer ste uvijek svjesni onoga što se događa. Recimo da gledam ono drveće i da sam zabrinut. Jesam li ometan? Bit ću ometen jedino ako se pokušavam usredotočiti na drveće. Ali ako sam također svjestan svoje zabrinutosti, onda me to uopće neće ometati. Samo budite svjesni onoga na što je usmjerena vaša pažnja. Ako se dogodi nešto krivo ili nepredvidivo, bit ćete odmah pripravni. Nešto nije u redu! Bit ćete pripravni istoga trenutka kada bilo koji negativan osjećaj uđe u vašu svijest. Promatrajte sve u sebi i oko sebe, i kada vam se nešto događa, gledajte na to kao da se događa nekome drugome, bez komentara, bez suđenja, bez stava, bez miješanja, nemojte pokušavati promijeniti to, pokušajte samo razumjeti. Dok to činite, počet ćete shvaćati da se sve manje poistovjećujete s “pripadajućim”. To je samoodricanje, nijekanje samog sebe, umiranje samom sebi. Neki kažu da na ovome svijetu postoje samo dvije stvari: Bog i strah; ljubav i strah su jedine dvije stvari. Postoji samo jedno zlo ne svijetu: strah. Postoji samo jedno dobro na svijetu: ljubav. Nekada je zovemo drugačije: sreća, sloboda, mir, radost, Bog, kako bilo. Međutim, etiketa zaista nije važna. I ne postoji nijedno zlo na svijetu koje se ne može povezati sa strahom. Niti jedno. Neznanje i strah, neznanje zbog straha, otuda dolazi zlo, otuda dolazi vaše nasilje. Onaj tko je zaista nenasilan, tko je nesposoban za nasilje, taj je neustrašiv. Jedino kada se bojite postajete ljuti. Sjetite se kada ste zadnji put bili ljuti. Hajde! Sjetite se kada ste zadnji put bili ljuti, i potražite strah koji je bio iza toga. Što ste se bojali izgubiti? Što ste se bojali da će vam se oduzeti? Otuda dolazi strah. Sjetite se neke ljutite osobe, možda nekoga koga se bojite. Možete li vidjeti kako je taj čovjek, odnosno ta žena uplašen(a)? Stvarno je uplašen(a), zaista. Zaista je uplašen(a) jer se inače ne bi ljutila. Na kraju krajeva postoje samo dvije stvari: ljubav i strah. U ovim duhovnim vježbama želio bih ostati na ovakvom načinu izlaganja, bez ustaljenog rasporeda, krećući se od teme do teme, i vraćajući se na njih iznova jer to je način na koji ćete zaista moći shvatiti ono o čemu govorim. Ako vam žaruljica ne zasvijetli prvi put, mogla bi zasvijetliti drugi put, i ono što je nejasno za jednu osobu može postati jasno za drugu. Imam različite teme, ali sve govore o istoj stvari. Nazovite to svjesnošću, ljubavlju, duhovnošću, slobodom, ili buđenjem, bilo kako. To je u biti jedna te ista stvar. Vratite se sebi. Promatrajte se. Zato sam ranije i rekao da je samoopažanje radosna i izvanredna stvar. Nakon nekog vremena nećete se više morati truditi, jer kada se iluzije počinju raspadati, počinjete se upoznavati sa stvarima koje se ne mogu opisati. To zovemo srećom. Sve se mijenja i svjesnost postaje vaša navika. Ima jedna priča o učeniku koji je došao k učitelju i rekao mu: “Možete li mi dati neki mudri savjet? Možete li mi reći nešto što će me voditi na mojem životnom putu?” Bio je to dan učiteljeve šutnje, pa je uzeo list papira i napisao: “Svjesnost.” Kada je to učenik vidio, reče: “To je prekratko. Možete li mi to malo pojasniti?” Učitelj je opet uzeo natrag listić i dopisao: “Svjesnost, svjesnost, svjesnost.” Učenik reče: “Dobro, ali što to znači?” Učitelj je opet uzeo taj listić i dopisao: “Svjesnost, svjesnost, svjesnost – znači svjesnost.” Upravo to je promatranje samog sebe. Nitko vam ne može pokazati kako se to radi, jer bi vam dao neku tehniku, programirao bi vas. Ali, promatrajte se. Kada s nekim pričate, jeste li toga svjesni ili se s time jednostavno poistovjećujete? Kada ste se na nekoga naljutili, jeste li bili svjesni da se ljutite ili ste se jednostavno poistovjetili sa svojom ljutnjom? Kasnije, kada ste imali vremena, jeste li proučavali svoje iskustvo i jeste li se trudili da ga shvatite ? Otkuda je ljutnja došla? Što ju je uzrokovalo? Ne znam ni jedan drugi put do svjesnosti. Možete promijeniti samo ono što shvatite. Ono što ne shvatite i čega niste svjesni, to potiskujete, a sami se ne mijenjate. Ali kada to shvatite, promijenit će se. Ponekad me pitaju: “Je li taj rast u svjesnosti postupna stvar ili dolazi kao grom iz vedrog neba?” Neki sretnici to dožive kao blijesak. Jednostavno postanu svjesni. Drugi opet rastu u tome, polako, malo po malo, sve više i više. Počinju zapažati stvari. Iluzije nestaju, fantazije se gube i dolaze u dodir sa stvarnošću. Nema nekog općeg pravila. Jako je poznata ona priča o lavu koji je naišao na stado ovaca i na svoje iznenađenje ugledao lava među ovcama. To je bio lav kojeg su ovce othranile kad je bio mali. Blejao je kao ovca i trčao okolo kao ovca. Lav je krenu ravno prema njemu i kad je stao pred njega, lav-ovca počeo je sav drhtati. Lav mu reče: “Što radiš među ovim ovcama?” I ovca-lav odgovori: “Ja sam ovca.” I lav reče: “Ne, ne, nisi ti ovca. Pođi za mnom.” I tako je poveo ovcu-lava sa sobom do jezera i rekao mu: “Pogledaj.” I kada je ovca-lav pogledao u svoj odraz u vodi snažno je zaurlikao, i u tom trenutku bio je promijenjen, i nikad više nije bio onaj isti. Ako imate sreće, i ako su vam bogovi naklonjeni, ili ako ste blagoslovljeni Božjom milošću (upotrijebite teološki izraz koji hoćete), mogli biste iznenada shvatiti tko je “ja”, i više nikad nećete biti isti, nikada. Ništa vas više neće moći ožalostiti, i nitko vas više neće moći povrijediti. Nikoga i ničega se više nećete bojati. Nije li to nešto jedinstveno? Živjet ćete kao kralj, kao kraljica. To je pravi kraljevski život, a ne ona glupost kad vam, na primjer, izađe slika u novinama, ili kada imate puno novaca, to je obična trulež. Nikoga se ne bojite zato što ste savršeno zadovoljni time što ste “nitko”. Uopće vas nije briga za uspjeh ili neuspjeh. To vam ništa ne znači. Čast, sramota, ne znače vam ništa! Također vam ništa ne znači ako napravite budalu od sebe. Zar nije divno biti u takvom stanju! Neki ljudi stižu do tog cilja mukotrpno, korak po korak, primjenjujući svjesnost samih sebe mjesecima i tjednima. No, obećavam vam ovo: nisam još sreo ni jednu osobu koja bi uložila vrijeme u svjesnost, a da nije primijetila razliku za najviše nekoliko tjedana. Kakvoća njihovog života se mijenja tako da više ne moraju vjerovati jer tada vide, drugačiji su, drugačije reagiraju. U stvari, manje reagiraju, a više djeluju. Vidite stvari koje nikada prije niste vidjeli. Imate puno više energije, puno više života. Ljudi misle da bez želja izgledaju kao panjevi, mrtvi. A u stvari, ne bi više bili napeti. Otarasite se svojeg straha od neuspjeha, svoje napetosti kada uspijete, i bit ćete ono što jeste, bit ćete opušteni. Više ne biste vozili s nogom na kočnici. Upravo bi se to dogodilo. Tranxu, veliki kineski mudrac izrekao je jednu misao koja mi se toliko svidjela da sam je naučio napamet: “Kada strijelac gađa lukom bez razmišljanja o nekoj posebnoj nagradi, koristi sve svoje vještine; kada gađa kako bi osvojio mjedenu kopču, već je nervozan; kada gađa za zlatnu medalju, oslijepi, vidi dvije mete, i izvan sebe je. Njegova vještina nije se promijenila, ali nagrada mu podjeljuje pažnju. Stalo mu je do nagrade! Više razmišlja o pobjedi, nego o gađanju i potreba za pobjedom lišava ga snage.” Nije li to slika većine ljudi? Kada nemate za što živjeti, posjedujete sve svoje vještine, na raspolaganju vam je sva vaša energija, opušteni ste, ne brinete, nije važno da li pobjeđujete ili gubite. Evo pravog, ljudskog života za vas. To je život. Do toga se dolazi samo svjesnošću, i u svjesnosti ćete shvatiti da slava i čast ne znače ništa. To je samo društvena konvencija i ništa drugo. Zato se mistici i proroci s time uopće nisu zamarali. Ni čast ni sramota nisu im ništa značile. Živjeli su u drugom svijetu, u svijetu probuđenih. Ni uspjeh ni neuspjeh nisu im ništa značili. Imali su ovaj stav: “Ja sam budala, i ti si budala, i u čemu je onda problem?” Netko je jednom rekao: “Tri najteže stvari za čovjeka nisu tjelesne sposobnost, ni intelektualna dostignuća, nego, prvo: uzvraćati ljubav za mržnju; drugo: prihvatiti odbačene; i treće: priznati da si u krivu.” Ali to su istovremeno i najlakše stvari ako se ne poistovjetite s “pripadajućim”. U tom slučaju možete reći stvari kao što su: “U krivu sam. Da me bolje poznajete vidjeli biste kako sam često u krivu. Što biste drugo mogli očekivati od jedne budale?” Međutim, ako se ne poistovjetim s tim svojim aspektom, ne možete me povrijediti. U počecima će stara uvjetovanost ponovno navaljivati, i bit ćete potišteni i tjeskobni. Tugovat ćete, plakati, i tako dalje. “Prije prosvjetljenja bio sam potišten; poslije prosvjetljenja i dalje sam potišten.” Ali postoji razlika: više se s time ne poistovjećujem. Znate li kako je to velika razlika? Iskoračite iz sebe i promatrate tu potištenost i ne poistovjećujete se s njome. Ništa ne činite da ona prođe; savršeno ste spremni nastaviti sa svojim životom dok potištenost ne prođe kroz vas i dok ne nestane. Ako ne znate što to znači, imate se čemu radovati. A tjeskoba? Kada dođe, niste zabrinuti. Kako čudno! Potišteni ste. Ali niste zabrinuti. Zar to nije paradoksalno? Spremni ste prihvatiti taj oblak kada dođe jer čim se više borite protiv njega, dajete mu više snage. Spremni ste promatrati ga dok odlazi. Možete biti sretni u svojoj tjeskobi. Zar to nije ludo? Možete biti sretni u svojoj potištenosti. Međutim, ne smijete imati krivi pojam o sreći. Mislili ste da je sreća uzbuđenje ili ushićenje? To je ono što uzrokuje potištenost. Zar vam to nitko nije rekao? Ushićeni ste, ali samo pripremate teren za sljedeću potištenost. Ushićeni ste, ali uz put ste pokupili i tjeskobu koja je prati. Pitate se: “Što učiniti da to potraje?” To nije sreća, to je ovisnost. Pitam se koliko ne-ovisnika čita ovu knjigu. U prosječnoj skupini ljudi ima ih malo, jako malo. Nemojte gledati s visokog na alkoholičare i narkomane – možda ste isto toliko ovisni koliko i oni. Kad mi se prvi put pred očima pojavila prava slika ovoga novoga svijeta, bio sam užasnut. Shvatio sam što znači biti sam, kada nemate gdje nasloniti svoju glavu, kada sve ostavljate slobodnima, i kada ste sami slobodni, kada za nikoga niste ništa posebno i kada volite sve ljude – jer to je ljubav: grije i dobre i loše, daje da kiša pada i na svece i na grešnike. Može li ruža reći: “Dat ću svoj miris dobrim ljudima koji me pomirišu, ali suzdržat ću ga od zlih”? Ili, može li svjetiljka reći: “Dat ću svoju svjetlost ljudima u ovoj sobi. Ali suzdržat ću ga od zlih ljudi”? Ili, može li drvo reći: “Dat ću svoj hlad dobrim ljudima koji se odmaraju pod mojom krošnjom, ali suzdržat ću ga od zlih”? Ove prispodobe opisuju kakva je ljubav. Cijelo vrijeme bila je tu, bila nam je ispred nosa u Svetom pismu, iako se nikada nismo potrudili da je vidimo jer smo bili toliko uronjeni u ono što naša kultura naziva ljubavlju, sa svojim ljubavnim pjesmama i pjesmicama – što uopće nije ljubav, već njezina suprotnost. To je manipulacija, strah, i tjeskoba, a ne ljubav. Rekli su nam da je sreća kada imate lijep ten i vikendicu. Sreća nije u tim stvarima, ali mi na profinjene načine našu sreću činimo ovisnom o stvarima u nama i oko nas. Govorimo: “Odbijam biti sretan dok se ne riješim neuroze.” Imam radosnu vijest za vas: možete biti sretni već sada, s neurozom. Želite li čuti još radosniju vijest? Postoji samo jedan razlog zbog kojeg ne osjećate ono što mi u Indiji zovemo anand – sreća, blaženstvo. Postoji samo jedan razlog zbog kojeg ne osjećate blaženstvo ovoga trenutka, a to je da mislite i usredotočujete se na ono što nemate. Inače biste osjetili blaženstvo. Usredotočujete se na ono što nemate. Međutim, već sada imate sve što vam je potrebno za blaženstvo. Isus je neobrazovanima, gladnima i siromašnima propovijedao zdrav razum. Propovijedao im je Radosnu vijest, i vi je možete propovijedati, ali hoće li tko slušati? Nikoga to ne zanima. Ljudi radije spavaju. Anthony de Mello

O sreći

O Sreći …

by Velimir Gašparić on Svi 8, 2012 • 13:51 4 komentara

  Ono što ću vam sada reći može zvučati pompozno, ali istinito je. Ovo što sada slijedi mogli bi biti najvažniji trenuci vašeg života. Ako to shvatite, otkrit ćete tajnu buđenja. Bit ćete zauvijek sretni. Nikada više nećete biti nesretni. Ništa vas više neće moći  povrijediti. Zaista ništa. To je kao kada crnu boju bacite u zrak; zrak ostaje nezaprljan. Ostat ćete u miru. Ima ljudi koji su to postigli – ono što ja zovem biti čovjek. To nije onaj besmisao kad ste kao marioneta, kada vas bacaju amo-tamo dopuštajući da događaji i drugi ljudi diktiraju kako ćete se osjećati. Vi se tako i osjećate i kažete da ste ranjivi. Ha! Ja kažem da ste marioneta. Želite li, dakle, biti marioneta? Netko pritisne gumb i vi ste dolje – sviđa li vam se to? Ali ako odbijete poistovjetiti se s bilo kojom od tih etiketa, većina vaših briga će nestati.
Kasnije ćemo govoriti o strahu od bolesti i smrti, ali najčešće se bojite što će se dogoditi s vašom karijerom. Neki sitni poduzetnik, pedesetogodišnjak, pijucka pivo u nekom baru i govori: “Pogledajte moje nekadašnje kolege iz razreda, svi su oni uspjeli.” Idiot! Što misli kada kaže: “Uspjeli su”? Njihova imena pojavljuju se u novinama. Nazivate li to uspjehom? Jedan je generalni direktor korporacije, drugi je postao predsjednik suda, netko drugi postao je ovo ili ono. Majmuni, svi skupa.
Tko određuje što znači biti uspješan? To glupo društvo! Glavni zadatak društva je da društvo ostavlja bolesnim. Čim prije to shvatite, bolje za vas. Svi su oni bolesni. Poremećeni su i ludi. Postanete ravnatelj ludnice i ponosni ste na to iako to ništa ne znači. Biti predsjednik neke korporacije nema nikakve veze s uspjehom u životu. Imati puno novaca nema nikakve veze s uspjehom u životu. Bit ćete uspješni ako se probudite! Tada se nikome nećete morati ispričavati, nikome nećete morati ništa objašnjavati, neće vas biti briga što drugi misle ili govore o vama. Nemate briga, sretni ste. To je ono što ja nazivam uspjehom. Imati dobar posao, ili biti slavan, ili na dobrom glasu nema apsolutno nikakve veze sa srećom ili uspjehom. Nikakve! To je potpuno nevažno. Sve ono što zaista brine našeg poduzetnika je što će njegova djeca misliti o njemu, što će njegova žena misliti o njemu. Trebao je postati slavan. Naše društvo i kultura nam time pune glavu dan i noć. Ljudi koji su uspjeli! Što su uspjeli?! Uspjeli su napraviti budale od sebe zato što su se iscrpili ne bi li stekli nešto što je bezvrijedno. Prestrašeni su i zbunjeni, marionete su kao i drugi.

Gledajte ih kako se kočopere po pozornici. Gledajte ih kako se uzrujavaju ako imaju mrlju na košulji. Nazivate li to uspjehom? Podvrgnuti su kontroli i toliko su izmanipulirani. To su nesretni i jadni ljudi. Ne uživaju u životu. Stalno su napeti i tjeskobni. Nazivate li to čovječnim? I znate li zašto se to događa? Postoji samo jedan razlog: poistovjećuju se s nekom etiketom. Poistovjećuju “ja” sa svojim novcem, ili svojim poslom, ili svojim pozivom. U tome je njihova pogreška.
Jeste li čuli o onom odvjetniku koji je dobio račun od vodoinstalatera? Rekao je vodoinstalateru: “Hej, zaračunali ste mi dvjesto dolara po satu. Ja toliko ne zarađujem kao odvjetnik.” Vodoinstalater mu je rekao: “Ni ja nisam toliko zarađivao kao odvjetnik!” Mogli biste biti vodoinstalater, ili odvjetnik, ili poduzetnik, ili svećenik, ali to ne utječe na onaj bitni “ja”. To na vas ne utječe. Ako sutra promijenim svoj poziv, to je isto kao da sam promijenio odjeću. To ne utječe na mene. Jeste li vi vaša odjeća? Jeste li vi vaše ime? Jeste vi vaš poziv? Prestanite se poistovjećivati s time. Te stvari dolaze i odlaze.
Kada to zaista shvatite, nikakva kritika neće utjecati na vas. Ni laskanje, ni pohvale neće utjecati na vas. Kada vam netko kaže: “Velik ste čovjek”, što vam govori? Govori o “pripadajućem”, a ne o “ja”. “Ja” nije ni velik ni mali. “Ja” nije ni uspješan ni neuspješan, nije ni jedna od tih etiketa. Te stvari dolaze i odlaze. Ovise o kriterijima koje postavlja društvo. Ovise o vašoj uvjetovanosti. Ovise o raspoloženju osobe koja upravo priča s vama. To nema nikakve veze s “ja”. “Ja” nije ni jedna od tih etiketa. “Pripadajuće” je obično sebično, glupo, djetinjasto – jako velika budala. I zato, kada kažete: “Ti si jedna budala.” ne govorite mi ništa novo jer mi je to već godinama poznato. Zašto se poistovjećujete s njime? Glupo! To nije “ja”, to je “pripadajuće.”
Želite li biti sretni? Neprekidna sreća je neuzrokovana. Prava sreća je neuzrokovana. Vi me ne možete učiniti sretnim. Vi niste moja sreća. Pitajte probuđenu osobu: “Zašto ste sretni”, i reći će vam: “Zašto ne?”
Sreća je naše prirodno stanje. Sreća je prirodno stanje male djece kojima Kraljevstvo pripada dok nisu zagađena i zatrovana glupošću našeg društva. Ne morate činiti ništa kako biste postigli sreću, jer se sreća ne može postići. Zna li itko zašto? Zato jer je već posjedujemo. Kako možete postići ono što već posjedujete? Zašto je onda ne osjećate? Zato što nešto morate odbaciti. Morate odbaciti svoje iluzije. Ne morate dodati ništa kako biste bili sretni, morate nešto odbaciti. Život je lak, život je radostan. Teške su samo vaše iluzije, težnje, pohlepa, nastojanja. Znate li od kuda dolaze te stvari? Iz poistovjećivanja sa svakakvim etiketama!

Nije važno znati tko je “ja” ili što je “ja”. Nikada to nećete uspjeti saznati. Za to nema riječi. Važno je odbaciti etikete. Kako japanski zen majstori kažu: “Ne traži istinu, samo odbaci svoja mišljenja.” Odbacite svoje teorije; nemojte tražiti istinu. Istina nije nešto što se treba tražiti. Shvatit ćete ako prestanete biti svojeglavi. Nešto se slično događa ovdje. Shvatit ćete to ako odbacite svoje etikete. Što podrazumijevam pod etiketama? Etikete su sve ono što upotrebljavate, osim možda “ljudsko biće”. Ja sam ljudsko biće. Priznajem da time nisam rekao jako puno, ali kada kažete: “Ja sam uspješan”, to je ludo. Uspjeh nije dio “ja”. Uspjeh je nešto što dolazi i odlazi, danas može biti tu, a sutra ga više nema. To nije “ja”. Kad ste rekli: “Uspio sam”, bili ste u krivu, nestali ste u tami.

Poistovjetili ste se s uspjehom. Isto je kada kažete: “nisam uspio”, “pravnik”, “poduzetnik.” Znate li što će se dogoditi s vama ako se poistovjećujete sa stvarima? Prilijepit ćete se na njih, brinut ćete se da te stvari slučajno ne propadnu, i tada počinjete patiti. Na to sam mislio kad sam vam ranije rekao: “Ako patite, onda spavate.” Želite li čuti koji je znak da spavate? Evo ga: patite. Patnja je znak da nemate dodir s istinom. Patnja vam omogućava da otvorite oči za istinu, da možete shvatiti da je u vama nešto lažno, isto kao što vam je i tjelesnu bol dana da biste mogli znati da ste bolesni ili ozlijeđeni. Patnja ukazuje na to da je negdje u vama prisutna himba. Patnja se javlja kada ste u sukobu sa stvarnošću; kada se vaše hinjenje sukobljava s istinom, onda patite. Inače nema patnje.

Anthoniy de Mello

Novac

Autor: inOPTIMUM.com
Ponedjeljak, 17 Kolovoz 2009
Novac je, kao i sve ostalo na ovome svijetu, energija. Njegova svrha je protočnost i razmjena. Činjenica u današnjem svijetu je da čovjek ima uvjerenje da je novac prljav i da mu ne treba. Takvo uvjerenje sprječava svrhu samog novca. Novac je zbog toga onemogućen ići prirodnim tijekom. Čovjekovo postojanje u fizičkom univerzumu, čemu pridonosi i činjenica da je ovo zapadna sfera svijeta koja opstaje kroz materijalno bogatstvo, nužno bi trebalo uključivati i energiju novca.
Kad čovjek kaže da mu novac ne treba, on se time samo ograđuje od činjenice da ga je nesposoban steći. To je samo izgovor kojim čovjek zatvara oči pred realnom situacijom. S malom dozom financijske inteligencije te s dozom kreativnosti čovjek može postići nevjerojatne novčane rezultate. Bespotrebna uvjerenja zakopavaju čovjeka u mišju rupu. S njima, on je samo preplašena životinja koja se ne zna snaći pred prilikama života koji mu stoji na raspolaganju. Iako čovjek dubinski u sebi odbacuje novac kao takav on se bez njega konstantno osjeća izgubljenim. Svakodnevno zapomaže i proklinje sve moguće, jer nije svjestan činjenice da se sam doveo u takvu poziciju. S jedne strane boji se novca i proklinje ga jer ga ne zna dovoljno pridobiti za svoje potrebe, dok je s druge strane ponovno preplašen iz razloga što ga nema. Cjelokupna situacija je vrlo smješna. Kad se čovjek malo dublje zadubi u svoja razmišljanja o novcu shvatit će da je novac predivna i neophodna stvar.Pa, koji čovjek bi odbio živjeti na način putem kojeg može zadovoljiti svaku svoju potrebu za koju mu je potreban novac? Onaj koji bi prihvatio suprotnu situaciju kao normalnu, dakle, onaj koji bi negirao tu soluciju, bio bi totalni luđak. To bi bilo totalno besmisleno. U stvari, dubinski svaki čovjek teži upravo takvom načinu života. Koliko god on odbacivao novac kao takav, sve su to trivijalnosti s kojima se čovjek zavarava. To su trivijalnosti s kojima čovjek odbacuje život, s kojima laže samom sebi. Čovjek često zna reći da nema vremena i da nema novaca. Ta rečenica proizlazi iz neznanja o životnim zakonitostima. Nesposobnost baratanja vremenom i novcem, uključuje ovakve i slične izjave. Život je more bogatstva i prilika za svakog čovjeka. Toliko je mogućnosti putem kojih čovjek može zaraditi upravo onoliko koliko mu treba, ali čovjek ostaje slijep pred tim mogućnostima. Lakše je jadikovati i zapomagati da se nema novaca ili opovrgavati novac, nego se potruditi težiti stjecanju istog. U ljudskoj je prirodi život u bogatstvu. Bez iznimke, svaki čovjek zaslužuje život u obilju. Zbog toga čovjek i je čovjek jer ima mogućnosti s kojima se može dovesti u poziciju obilja. Toliko neostvarenih snova i želja je ostalo neispunjeno iz razloga što je čovjek vjerovao da nema novaca. Čovjek, kao takav, je biće u kojem postoji bogatstvo. Izražavanjem tog unutarnjeg bogatstva čovjek pokreće promjene u materijalnom svijetu. S izražavanjem istih novca će uvijek biti dovoljno. Izražavanjem ljepote iznutra putem koje se čovjek nalazi u poziciji da stvara, nužno mora rezultirati ostvarenjem i rastom ljepote u vanjskom svijetu. Rezultat u vanjskom svijetu bit će samo pozitivna posljedica. Unutarnji i vanjski svijet su dva paralelna i međusobno povezana segmenta. Onoliko koliko je čovjek spreman dati iz sebe toliko će mu se i vratiti. Postoji pretpostavka koja pridonosi odbacivanju energije novca. Čovjek u cijeloj povijesti nije volio raditi posao koji je morao obavljati da bi preživio. Barem je tako s većinom. Time je u njemu stvoreno uvjerenje da je novac teško zaraditi. To uvjerenje je stvorilo odbojnost prema radu iz kojeg je proizašla odbojnost prema novcu. Odbojnost prema radu stvorena je iz činjenice što posao kao takav otupljuje čovjeka, bio on toga svjestan ili ne. Većina poslova kojima se čovjek bavi su u potpunosti monotoni i poprilično dosadni. Malo je poslova koji pojedincu dopuštaju izražavanje njegove kreativnosti. Upravo neizražavanje kreativnosti doprinosi malom interesu za posao. Kad bi svaki čovjek na svom poslu bio u poziciji da se može kreativno izražavati, njegovo mišljenje o poslu bi se promijenilo. Više ne bi gledao na posao kao na radnju koju obavlja samo da bi zaradio. Posao bi mu predstavljao užitak u kojem je novac sporedna činjenica. Tada bi se nalazio u poziciji u kojoj bi njegova unutarnja ljepota mogla doći do izražaja i stvari bi se jednostavno promijenile i pokrenule. Ipak, nije problem u poslu, problem je u čovjeku. On je taj koji se zapošljava upravo na takvim radnim mjestima koja ga otupljuju te je on taj koji odlučuje što će u životu raditi. Tu nema mjesta okrivljavanju bilo čega ili bilo kog drugog. Obavljanje monotonih poslova podržava činjenica da je čovjek nesvjestan sebe i svoje kreativnosti. Nije svjestan svojih potencijala, ciljeva kojima želi težiti u životu, zapravo nije svjestan sebe. Nesvjesnost sebe baca čovjeka u duboki zaborav. On će se kretati kroz poslove koji mu se nude, ali će pritom zaboraviti na svoju dobrobit i na obilje koje živi u njemu te koje može postojati i izvan njega. Zbog toga je čovjek duboko nezadovoljan. Novac je prekrasna kreacija koja iziskuje povjerenje u život. Povjerenje u život obuhvaća i čovjekovo povjerenje u sebe samog i u svoje sposobnosti. Što čovjek zapravo voli raditi u životu? Ovo pitanje bi si svaki čovjek trebao postaviti. Kad dobije odgovor na ovo pitanje, doza povjerenja u njemu će porasti. Shvatit će, po tko zna koji put, da je on sam kreator svog života. Jednom kad je ljepota onoga čemu čovjek želi težiti definirana, cijeli univerzum počinje podržavati ostvarenje te ljepote. Tu ne bi trebalo biti mjesta sumnji. Situacije u životu se otvaraju u onom omjeru u kojem ih je čovjek spreman prihvatiti i materijalizirati. Ni više ni manje od toga. "Novac je teško zaraditi", "Imati puno novaca je gotovo nemoguće", "Bogati ljudi su rijetkost na ovome svijetu" – ovakve i slične rečenice čovjeka opsjedaju gotovo tijekom cijelog života. Ove rečenice su totalne gluposti. Je li se čovjek ikada zapitao, odakle dolaze ovakve izjave? Jedini adekvatan odgovor je – njih je stvorio čovjekov um, koji u čovjeku podržava nazadovanje. Nema realne osnove za ovakve izjave, osim da su to nepotrebna uvjerenja koja koče čovjekov napredak. Paradoksalno je to, što upravo ono u što čovjek vjeruje, to će se pokazati kao istinito. A to su upravo čovjekova uvjerenja! Vjerovanje u nešto podržava postojanje istog. Pa zašto vjerovati u iluziju?! "Financije su umjetnost prolaska novca od ruku do ruku sve dok novac u potpunosti ne nestane."Robert W. Sarnoff Većina pojedinaca egzistira u statusu quo. Zarađuju određenu svotu novaca koja im je dovoljna isključivo za pokrivanje egzistencijalnih troškova. Gdje je u toj priči osobni užitak uživanja u novcu? Kako i ne bi u ovakvoj situaciji čovjek bio gnjevan. Gotovo polovicu dana čovjek provodi u poslovnom okruženju, a od toga dobije jedino pokrivanje troškova svoje egzistencije. Zbog toga se čovjek počinje osjećati kao mašina koja ima samo jedan program. Život je stvoren za uživanje u istom, a ne za konstantnu borbu. To bi svatko trebao shvatiti i uz to se potruditi da se makne iz takve pozicije. Zarađivanje novca može biti jako zabavno, samo ako se čovjek potrudi to ostvariti. Naravno, neće se čovjek uvijek nalaziti u poziciji u kojoj mu cvatu ruže, ali takva situacija će biti više rjeđa nego češća. Kad čovjek radi ono što voli i što ga ispunjava, problema je uvijek manje nego što bi ih bilo u suprotnoj situaciji. Čovjek će uvijek morati raditi da bi preživio. Na njemu je jedino da bira hoće li to što radi biti ono što voli raditi i hoće li s tim poslom moći podmiriti isključivo osnovne potrebe ili će spektar zadovoljenja određenih potreba, za koje je potreban novac, biti širi. Čovjek se ne treba boriti s novcem. Novac to i ne traži od čovjeka. Jedino što čovjek treba napraviti je da prihvati energiju novca te da se prema njoj počne kretati. Život bez novčanog zadovoljstva, uz ostala zadovoljstva, ne može biti život, jer nije potpun. Tek kad pojedinac iskusi što znači imati dovoljno novca, tek tada može razmišljati o odbacivanju istog. U suprotnom, čovjek potiskuje jednu od bitnijih ljudskih potreba. Prenešeno s odobrenjem: http://www.inoptimum.com/

Samopouzdanje

Autor: www.covermagazin.com
Nedjelja, 12 Kolovoz 2007
Kod većine osoba osjećaji i misli o sebi fluktuiraju ovisno o dnevnim iskustvima i događajima koje proživljavaju. Ocjena koju neka osoba dobije na ispitu, način na koji vas muž ili dečko tretira, usponi i padovi – sve to ima privremeni utjecaj na naše raspoloženje i mišljenje.
Međutim, samopouzdanje je nešto stabilnije od normalnih promjena raspoloženja, ono se također mijenja, ali mnogo sporije. Kod ljudi koji imaju normalnu dozu samopouzdanja usponi i padovi privremeno utječu na doživljaj samoga sebe, ali samo do određenih granica. Suprotno, kod ljudi s niskim samopouzdanjem, ti svakodnevni uspjesi ili neuspjesi čine ogromnu razliku.
Osobe s niskim samopouzdanjem često se oslanjaju na ono što trenutno rade kako bi determinirali osjećaj o sebi. Njima je potrebno pozitivno izvanjsko iskustvo kako bi neutralizirali negativne misli o sebi koje ih konstantno muče. Čak i tada (dobra ocjena, uspjeh izlaska) pozitivan osjećaj je privremen.
Kod osoba sa zdravom razinom samopouzdanja mišljenje o sebi se temelji na poznavanju sebe i svojih kvaliteta. Konstantno je, a takve osobe sebe prihvaćaju bezuvjetno. To znači da su sposobne realno prihvatiti svoje i mane i prednosti, svjesni su svoje snage, ali i ograničenja, u isto vrijeme prihvaćaju sebe kao vrijedne osobe, bezuvjetno i bez obzira na privremene neuspjehe i bez rezerve.
Naše samopouzdanje razvija se kroz cijeli život, sliku o sebi gradimo kroz naša iskustva s drugim ljudima i aktivnosti kojima se bavimo. Kada odrastemo naši uspjesi (i neuspjesi), način na koji su nas tretirali i tretiraju članovi obitelji, učitelji, treneri, autoriteti, kolege, prijatelji doprinosi kreiranju razine samopouzdanja.
Najčešće se temelji samopouzdanja kreiraju već kroz djetinjstvo.
Iskustva iz djetinjstva koja vode do zdravog samopouzdanja su:
- nagrađivanje
- ako se dijete sluša
- ako se s djetetom razgovara s poštovanjem
- ako se djetetu posvećuje dovoljno pažnje i ljubavi
- iskustva u školi ili kroz sportske aktivnosti
- pouzdana prijateljstva
Iskustva iz djetinjstva koja vode do niskog samopouzdanja su:
- stalno kritiziranje
- ako se na dijete stalno viče ili čak tuče
- ako se dijete ignorira, zapostavlja ili ga se razmazilo
- očekivanje od djeteta da bude savršeno u svakoj prilici
- neuspjeh u školi ili sportskim aktivnostima
Osobe s niskim samopouzdanjem često su ako nešto nisu uspjele (izgubile su igru, dobile lošu ocjenu i sl.) primale poruku kako su cijeli nesposobni, nije se razdvajala osoba od postupka.
Naša iskustva iz prošlosti, čak i ona kojih se ne sjećamo ili ne razmišljamo o njima, su aktivna i žive u nama, te ih svakodnevno slušamo kao naš unutarnji glas. I ako većina ljudi ne čuje unutarnji glas na način na koji čuje komunikaciju s drugom osobom, unutarnji glas nam konstantno ponavlja neke poruke.
Kod osoba sa zdravim samopouzdanjem poruke unutarnjeg glasa su pozitivne i ohrabrujuće. Kod osoba s niskim samopouzdanjem unutarnji glas stalno kritizira, kažnjava, vrijeđa i umanjuje postignuća.
Većina nas može pretpostaviti kako izgleda nisko samopouzdanje, ali nije ga uvijek lako prepoznati. Navest ćemo tri najuobičajenija primjera maski, ispod kojih se skriva nisko samopouzdanje.
Varalica – čini se sretnim i uspješnim, ali se zapravo užasno boji neuspjeha. Živi u konstantnom strahu da će biti „otkriven“. Potrebno mu je stalno dokazivanje kako bi zadržao masku pozitivnog samopouzdanja, što naravno vodi do problema poput perfekcionizma, stalnog odgađanja, natjecateljskog raspoloženja, a na kraju može dovesti do potpune iscrpljenosti ili sloma.
Pobunjenik – Stalno se bori za mišljenja i dobrobit drugih, posebno za one stvari za koje bogati i važni ljudi ne brinu. Živi u stalnoj ljutnji i ima osjećaj kako ne vrijedi dovoljno. Stalno mora dokazivati kako ga tuđi komentari ne mogu povrijediti, a to vodi do toga da ekscesivno okrivljuje druge, što opet vodi do protivljenja zakonu, demonstrativnih istupa i sl.
Gubitnik - Ponaša se bespomoćno i kao da je nesposoban nositi se sa svijetom i svakodnevnim izazovima, te čeka nekoga tko će ga spasiti. Samosažaljenje koristi kao štit protiv preuzimanja odgovornosti za mijenjanje života. Stalno mu je potrebna tuđa zaštita i vodstvo, što vodi do manjka sposobnosti odlučivanja, podcjenjivanja vlastitog uspjeha, te opsesivno oslanjanje na partnera.
Nisko samopouzdanje ima vrlo nepoželjne posljedice:
- Kreira anksioznost, stres, osjećaj usamljenosti, te povećava šanse za razvoj depresije
- Uzrokuje probleme u odnosima s drugim ljudima i ljubavnim vezama
- Ozbiljno može ugroziti obrazovanje i posao
- Može dovesti do podcjenjivanja svojih sposobnosti i neostvarenja svojih mogućnosti
- Povećava emotivnu ranjivost i ovisnosti o drogama i alkoholu.
Najgore od svega nisko samopouzdanje konstantno vodi do povećanja negativne slike o sebi, te osoba pada sve niže i niže ili se čak počinje samodestruktivno ponašati.
Tri koraka do povećanja samopouzdanja:
Prije nego što započnete raditi na povećanju samopouzdanja morate vjerovati kako se možete promijeniti. Promjene se ne događaju brzo ili lako, ali se događaju. Jednom kada to prihvatite ili u najmanju ruku pokažete volju za promjenom stanja, ova tri koraka vam mogu pomoći.
1 – Unutarnjem kritičaru dokažite da griješi
2 – Vježbajte samo-njegovanje
3 – Potražite pomoć

Prvi i najvažniji korak za poboljšanje samopouzdanja je suočiti se s negativnim mislima i kritičnim porukama unutarnjeg glasa. Navodimo neke tipične primjere kako argumentirano ušutkati unutarnjeg kritičara:
Primjer 1. – Nepravednu strogost prema sebi zamijenite pohvalama
Misao : „Ljudima se svidjela moja prezentacija, ali nije ni blizu onome kakva je trebala biti. Ne mogu vjerovati kako nitko nije primijetio sve moje lapsuse i koliko sam zabrljao. Baš sam nesposoban“
Zamijenite sa: „Stvarno im se svidjela prezentacija. Možda nije bila savršena, ali sam se stvarno potrudio i napravio dobar posao. Ponosan sam na sebe. Ovo je bio pravi uspjeh“. Primjer 2. – Generaliziranje zamijenite specifičnom kritikom Misao : „Pao sam ispit. Ne razumijem ništa što profesor govori. Baš sam glup. Koga ja zavaravam, uopće ne bi ni trebao studirati. Idiot sam i za klasu lošiji od svojih kolega“.Zamijenite sa: „Loše sam prošao ovaj ispit, ali sada sam uvidio gdje sam pogriješio. Postoje neke stvari koje ne razumijem baš najbolje i trebat ću uložiti nešto dodatnog truda i vremena kako bi sustigao kolege“. Primjer 3. – Negativnu logiku zamijenite pozitivnom
Misao : „Vidim da je nezadovoljan. Nije rekao ništa, ali i sama znam da to znači da mu se ne sviđam“.
Zamijenite sa: „Vidim da je nezadovoljan, ali ne znam zbog čega. Možda nema nikakve veze sa mnom. Trebala bi pitati. Primjer 4. – Katastrofična predviđanja zamijenite objektivnošću
Misao : „Kad sam je pozvao na spoj odbila me. Tako mi je neugodno i osjećam se poniženo. Nikome se ne sviđam. Nikad neću pronaći curu. Završit ću sam i star“.
Zamijenite sa: „Ooo. Nije mi lako. Zaboljelo je. Ne želi izaći sa mnom, ali to ne znaći da nitko drugi ne želi. Znam da sam privlačna i draga osoba. Već će se naći i za mene netko“.
2 – Vježbajte samo-njegovanje
Ušutkavanje unutarnjeg kritičara je važan korak, ali to nije dovoljno. Budući da se naše samopouzdanje temelji na tome kako su se drugi odnosili prema nama u prošlosti, drugi korak podizanja samopouzdanja je tretiranje sebe kao vrijedne osobe.
Suočite se s negativnim iskustvima ili porukama i započnite njegovati se i brinuti se za sebe na način na koji ćete pokazati kako ste vrijedni, kompetentni, kako zaslužujete najbolje i da ste vrijedni ljubavi.
Osnovna briga za sebe
Dovoljno spavajte, redovito se hranite, vježbajte, brinite o higijeni i sl.
Planirajte zabavne i opuštajuće stvari
Možete otići u kino, prileći, otići na masažu, raditi u vrtu, udomiti ljubimca, naučiti meditirati…
Nagradite se za svoje uspjehe
Uzmite slobodan dan nakon uspješno obavljenog zadatka, provodite dovoljno vremena s obitelji, prijateljima, čestitajte sebi što ste obavili taj težak telefonski razgovor…
Redovito se podsjetite na svoja postignuća i kvalitete
Jedan od načina je da napravite popis stvari koje volite na sebi. Drugi je da čuvate certifikate, pohvale, pozitivna pisma i čestitke. Čuvajte one stvari na koje ste ponosni tamo gdje ih možete vidjeti.
Oprostite sebi ako ne ispunite svoja očekivanja
Samonjegovanje može biti iznenađujuće teško ako niste naviknuti. Ne smijete biti kritični prema sebi. Podsjetite se na prvi korak.
Nagradite se i kada mislite kako to ne zaslužujete
Lažirajte dok ne uspijete. Ako sebe tretirate kao da ste uspjeli, polako ćete ostvariti to u što vjerujete.
3 – Potražite pomoć
Pomoć drugih osoba je vrlo važan korak u povećanju samopouzdanja, ali često je i najteži. Osobe s niskim samopouzdanjem rijetko traže podršku ili pomoć jer misle kako je ne zaslužuju. No, budući da je nisko samopouzdanje odraz toga kako su se druge osobe odnosile u prošlosti prema vama, treba vam pozitivna podrška kako biste nadišli negativna iskustva iz prošlosti.
- Pitajte prijatelje što im se sviđa na vama i što misle da radite dobro
- Pronađite osobu kojoj je dovoljno stalo da sluša vaše jadanje bez osuđivanja ili kritike
- Pitajte za zagrljaj
- Osobu koja vas voli zamolite da vam to kaže.Čanak je prenešen uz odobrenje s http://www.covermagazin.com/