ponedjeljak, 9. prosinca 2013.

Razgovor s Davorom Pavunom



Razgovor s Davorom Pavunom: U Indiji su mi lijepo rekli: 'Što ti treba bolje od Isusa Krista?'

"Osobno sam se upoznao s Isusom Kristom, premda sam, da bi do toga došlo, najprije prošao kroz sve religije svijeta! Mislim da nema važnije religije ili metafizike koju nisam proučavao, doslovce. Od hinduizma i zen-budizma do kabale. Čak sam istraživao što proučavaju masoni, Moonovci, Hare Krishna ... ", priča Pavuna.
Davor Pavuna, ugledni hrvatski znanstvenik, na svojoj je Facebook stranici prije dva dana dao "univerzalan odgovor" svima koji mu postavljaju pitanja – uputio ih je na intervju koji je dao časopisu Nexus Svjetlost. Iako je intervju objavljen još u veljači, Pavunine riječi ne zastarijevaju. Razgovor koji je s Pavunom vodio Božidar Kemić prenosimo u cijelosti.
SVJETLOST: Drago mi je da ste u svom rasporedu aktivnosti našli vremena za ovaj intervju. Kao kolegi fizičaru, posebno mi je zadovoljstvo da čitateljima Svjetlosti mogu prenijeti Vaše bogate znanstvene i duhovne uvide. Odakle Vaš interes za fiziku i kako ste se našli u toj, Planckovim riječima, 'najtrijeznijoj od svih znanosti'. Kako ste se našli u Švicarskoj i ostvarili karijeru na EPFL-u u Lausannei? Recite nam nešto o događajima koji su tome prethodili, o Vašem mističnom iskustvu tišine u kritičnom razdoblju Vašeg života i životnoj prekretnici.
PAVUNA: Poslije diplome na PMF-u u Zagrebu 1978. uzeo sam kofer i gitaru i napustio ondašnju komunističku Titoslaviju, tzv. SFRJ. Odradivši doktorat u Engleskoj (1982.), nastavio sam raditi kao asistent-profesor u Grenobleu u Francuskoj (1983,-86). Tu me pronašao i pozvao Hans Rausing (vlasnik Tetra Paka) da mu budem osobni znanstveni savjetnik, te da mu vodim nove, tajne projekte za pojačavanje ambalaža. On je imao tvornicu u Švicarskoj, pa smo započeli suradnju, a u paraleli su mi kolege znanstvenici ponudili poziciju na Švicarskom federalnom institutu za tehnologiju (Lausanne). To je ona institucija ETH na kojoj je u Zurichu bio svojedobno Einstein, a to je nešto što se ne odbija. Tad sam se upravo i oženio. Od 1986. sam za stalno zaposlen na EPFL u Lausannei kao profesor na fizici, no glavne moje aktivnosti posljednjih dvadeset godina u velikoj su mjeri bazirane u Americi, ali i drugdje po svijetu. Ono što je ljudski bitno jest da sam prije toga, do svoje 26. godine u stvari bio nevjernik, student fizike, možda agnostik, ali ništa više od toga. Vjernik sam postao negdje između 29. i 31. godine. Osobno sam se upoznao s Isusom Kristom, premda sam, da bi do toga došlo, najprije prošao kroz sve religije svijeta! Mislim da nema važnije religije ili metafizike koju nisam proučavao, doslovce. Od hinduizma i zen-budizma do kabale. Čak sam istraživao što proučavaju masoni, Moonovci, Hare Krishna ... Međutim, u Indiji su mi lijepo rekli: ˝Što ti treba bolje od Isusa Krista?˝ Pa sam se lijepo vratio u Zagreb i na Jordanovcu se osvijestio uz izuzetno duboke i nadahnute duhovne vježbe u našoj katoličkoj vjeri kod dr. Tomislava Ivaničića i pater Zvjezdana Linića. Danas živim po Evanđelju, a tu je bitan nauk Isusa Krista, oprost sebi i svima drugima i ljubav prema samom sebi, dragom Bogu i bližnjemu svome. I naravno, uvijek ljubav u akciji - to je sve. Eto, to razdoblje od moje 29. do 33. godine bilo je ključna prekretnica: svjesno sam 'umirao' da bih spoznao dragog Boga, pa danas javno svjedočim da je istina da je sveprisutan Bog aktivno živ, a pritom se bavim suvremenom znanošću u prvoj liniji. Ujedno idem i puno dalje nego li se u suvremenoj akademskoj znanosti javno govori.
NOVA VIZIJA BUDUĆNOSTI
SVJETLOST: Jednom ste prilikom, na jednom od Vaših predavanja za javnost, istaknuli kako ste bili u potrazi za 'kodom svemira'. Što je to 'kod svemira' i jeste li ga uspjeli naći? Može li se taj 'kod svemira' izraziti jezikom matematike?
PAVUNA: Da, stoji, to sam rekao u emisiji Nedjeljom u dva kod Stankovića prije četiri godine, da sam u potrazi za kodom svemira. Naime, mene je još od Pete gimnazije u Zagrebu zanimala istina i htio sam dekodirati ovo u što smo umočeni, dakle svemir. Jesam li pronašao taj kod? Ono bitno jesam. Da li se može izreći jezikom matematike? Uvelike da, ali to je matematika u najmanje 4, pa do 22 dimenzije, a u krajnjoj liniji to i opet nije konačna istina. Krajnja istina jest uvijek osobna komunikacija čovjeka s Bogom. Dakle, kod je tek aproksimacija opisa energetskog svemira. Pojednostavljeno rečeno, to zovem 'sveto trojstvo', dakako, fizike: da se iz singulariteta po savršenom univerzalnom prirodnom zakonu proširuje energija. I sve što mi vidimo u sebi i oko sebe to je takozvani 'ples energije' ili, preciznije, kompleksne, dinamičke raspodjele energije u višedimenzionalnom svemiru. Zato bih volio drugačije poučavati fiziku, odnosno preciznije physis, originalnu znanost o prirodi, jer sadašnja fizika uvelike je redukcionistički ostatak iz prošlosti, previše je tih koncepata prostora, i vremena, i sile. Radije bih odmah imao post-kvantni pristup i govorio o polju, međudjelovanjima te informacijskom kodiranju raspodjela energije u multiversu ...
SVJETLOST: Svojevremeno ste bili savjetnik u Ministarstvu energetike (DoE) Administracije prethodnog i sadašnjeg predsjednika SAD-a Baracka Obame. On je najavio odlučnije korake prema održivoj energetici u kojoj neće dominirati 'prljava' energija koja je do sada načinila nemjerljive štete planetarnoj biosferi. Koliko je u tome njegova Administracija bila uspješna i koja je bila Vaša uloga kao savjetnika?
PAVUNA: Ne smijem o tome javno govoriti, a i dalje sam aktivan jer, ustvari, u Americi sustavno djelujem već više od 20 godina. To su samo naši takozvani 'ljevičarski' mediji toliko 'eksplodirali' u njima zanimljivom kontekstu izbora Baracka Obame. I ne radim samo s Amerikancima nego i s brojnim Europejcima, Kinezima, Korejancima, Turcima, Kanađanima ... Novim Zelandom, Južnom Afrikom. Mnogo je tih plodnih suradnji. Ali ono bitno je da radimo na jednoj apsolutno boljoj viziji, naravno poglavito s Amerikancima i Azijatima jer su nam oni izuzetno važni. Ono što je važno razumjeti jest da su to sve izuzetni ljudi i stručnjaci. Izniman je genij Steve Chu koji je, naravno, ministar energetike Amerike, nobelovac i posebno inteligentan čovjek-vizionar, kao i mnogi drugi kolege koji su u tome, a sve jedan bolji od drugoga ... Ali i kolege u Kini, što nitko ne zna, s Kineske akademije, briljantni su znanstvenici, stručnjaci. Dakle, planetarno, moja uloga je vrlo korisna, ali ima jako puno predivnih ljudi sa svim tim pozitivnim vizijama u kojima je, recimo Nikola Tesla jako poštivan i to će biti fenomenalna budućnost kad potpuno pobijedimo ove razne lopove, bankaroide i politikante koji su postavili brojne slugane i stvorili posvuda proletere.
SPOJNICA ENERGIJE I SVIJESTI
SVJETLOST: Koliko sam shvatio iz Vaših prethodnih izjava, taj projekt održive energetike uključivao je i napredne koncepte i tehnologije kao što je free-energy. Jesu li se pojavila konkretna tehnološka rješenja unutar Vladinog projekta u kojem ste sudjelovali, i da li se radilo na razumijevanju fizikalnih osnova iza takvih sustava? Surađujete li i dalje s DoE-om? Kad sam prije šest godina upitao dr. Edgara Mitchella koji aktivno prati tu problematiku, da li - po njegovom mišljenju - itko razumije što se događa u free-energy sustavima, on je odgovorio da nitko još to nije potpuno shvatio. Da li se sada ipak otišlo korak dalje?
PAVUNA: O svojim savjetničkim ulogama i najambicioznijim projektima ne smijem govoriti. To gdje i što radimo su sve tajne strateške teme. Mogu samo reći, kao i uvijek, da se radi na najnaprednijim konceptima i vizijama koje svatko može samo poželjeti. Pitali ste jesu li bili uključeni koncepti i tehnologije poput tzv. free-energy. Jesu, a ujedno se radi i na dubokim fizikalnim osnovama. Upravo na tome surađujemo, jer energija je posvuda. I kao što svaki fizičar zna, ovaj takozvani 'prazni prostor' to se danas u stvari zove free space (slobodan prostor), dakle, ono 'prazno' u atomu, prostor između galaktika, taj slobodni prostor-vrijeme, on nam određuje u elektromagnetizmu brzinu svjetlosti. Tko poznaje Maxwellove jednadžbe, tu ulazi permitivnost i dielektrična funkcija, i to određuje brzinu svjetlosti u tom slobodnom prostoru. Dakle, u našem dijelu svemira ona je 300.000 km/s, ali u tom 'slobodnom' prostoru stalno 'krklja' ta takozvana kvantna fluktuacija, stalno se stvaraju čestice i antičestice, i moguće je imati i svemire s drukčijom brzinom svjetlosti. Drugo što je još dodatno važno, ne samo što Edgar Mitchell kaže, mi danas ipak razumijemo što se događa u free-energy sustavima. Da li se otišlo puno dalje? Da, ali ne mogu o tome govoriti jer to nije jednostavno shvatiti laicima. No, ono što je važno jest da je tu u tom 'slobodnom prostoru' najvjerojatnije 'spojnica' između energije i svijesti. Eto, to je najjednostavnije što mogu reći. Pritom je teško precizirati gdje prestaje svijest a počinju energetske manifestacije i obrnuto. Ujedno, danas je bitno dodati još nešto: otkriveno je da se voda organizira u četvrto uređeno stanje koje je efektivno energetski rezervoar tj. odnosno izvor energije: ta tzv. EZ-zona (exclusion zone) vode upija ultravioletnu energiju Sunca. To je otkrio dr. Gerald Pollack (UW-Seattle) i o tome je govorio lani, na našoj konferenciji u Cavtatu te na Institutu Ruđer Bošković. Dakle, voda je vrlo zanimljiv sustav, ne molekule nego klasteri, i treba se tretirati fraktalnom matematikom! U ožujku nam s dr. Tomislavom Jurendićem iz Koprivnice o svemu tome upravo izlazi epohalni članak u Americi, u časopisu Water.
SVJETLOST: Nisu li te najnovije znanstvene spoznaje o vodi na tragu drevne mudrosti i duhovne prakse u kojima se vodi pripisivala osobita duhovna važnost kao mediju duhovne transformacije? Poznat je, na primjer, kultni status koji rijeka Ganges ima u hinduizmu. U kršćanstvu voda je sredstvo krštenja. Platon je element vode povezao s ikosaedrom - pravilnim tijelom koje je geometrijski parnjak dodekaedra - geometrijskog tijela povezanog s prostorom ili 'eterom'. Ne ispada li, po tome, da je živa voda savršeni medij životne energije (chi, prane, bioenergije), energije svemirskog 'praznog' prostora?
PAVUNA: Sve je to dobro poznato, pa i puno više toga, ali znanstveno zasad ne bih to komentirao, iako novi uvidi idu u tom smjeru. Nemamo sve 'tvrde' dokaze, no u tijeku su pokusi koji bi trebali sve pojasniti. Još malo strpljenja i posložit ćemo koherentno uvide o vodi i životu.
O BOŽJEM DUHU
SVJETLOST: Vi ste na svojim predavanjima i u porukama javnosti istaknuli da svo bogatstvo očitovanog svemira, dakle svi oblici materije i energije, proizlaze iz 'praznog prostora'. Kao fizičaru, poznato mi je da taj prostor nikako nije prazan nego je ispunjen vibrantnom energijom 'nulte točke'. Nikako se ne mogu oteti dojmu koji je na mene ostavila izjava Maxa Plancka, da moramo pretpostaviti da iza sile koja održava materiju stoji svjestan i inteligentan Um te da je taj Um matrica (stvaranja) svekolike materije. Ujedno je dodao da smo mi sami dio misterije svemira koju pokušavamo razriješiti. Da li je Planck tu govorio o onome što mistici Zapada nazivaju Božji Duh? Da li naš um može dokučiti taj Um i kako je on povezan s 'kodom svemira'?
PAVUNA: Da, u predavanjima sam rekao da taj takozvani 'prazan' prostor odnosno free space, nije prazan, ni 'mrtav', i mi se potpuno slažemo i da je materija u stvari raspodjela zgusnute energije na specifične načine kodirana. To u fizici kondenzirane materije vidimo svaki dan! A kad je Planck svojedobno govorio o Božjem Duhu, ja danas ne mogu reći da li je taj Božji Duh, da tako kažem, u atomu ili u tom praznom prostoru, jednostavno zbog toga što je moj duhovni mentor, dr. Tomislav Ivančić, jedan od naših vodećih teologa, posljednjih godina specifično definirao i koristio pojam duhovna duša koja je (po meni) u stvari 'kapljica' u Božjem Biću. Budući da je Božje Biće Apsolut, Transcendentalno, ne može se staviti u znanost i energetski izmjeriti, pa mi je stoga vrlo teško specificirati gdje u praznom 'prostoru' prestaje duh ili duhovna duša te ulazimo u svijest i u energetski, manifestirani dio prostor-vremena. Naime, tu je negdje granica naših mjerenja. Ali tu se, uz sve ostalo, treba dodati i - multidimenzionalnost! Eh, to mogu objasniti eventualno modelom, recimo, Matrixa. Dakle, pretpostavimo da je svemir multidimenzionalan svjestan kompjutor, i da je hologram, a da smo mi u to umočeni i integralni dio te informacijsko-energetske cjeline. Pritom bismo imali i svijest o sebi, ali i o Cjelini, te bismo imali mogućnosti djelovati na i u sebi, ali ujedno i u Svemu. Eto, tako možete dobiti nekakve preliminarne ideje što je vjerojatno dostatan početni uvid.
JESAM, DAKLE JESAM
SVJETLOST: Zapadna civilizacija često se pozivala na Descartesovo isticanje snage razuma i mišljenja, posebno na njegovu izreku ˝Mislim, dakle jesam˝. Nije li takvo shvaćanje zapravo prepreka pravoj spoznaji naše povezanosti sa svemirom i samospoznaji naše istinske biti? Naime, misli su prilično teško ukrotive i često unose nemir. Nasuprot tome, mistici ističu važnost stanja svijesti kad vlada potpuni mentalni mir, kad je svijest ispražnjena od svih sadržaja i nalik je savršeno čistom zrcalu koje odražava istinsku realnost kakva jest. To je posebno značajno u istočnim duhovnim i filozofskim tradicijama, no susreće se i kod kršćanskih mistika. Imate li Vi sličnih iskustava? Što se tada događa i kakva je to svijest?
PAVUNA: Descartes je bio u krivu. Cogito ergo sum je netočno. Nije Mislim, dakle jesam nego ˝jesam Jesam˝ iliti sum ergo Sum = ˝jesam, dakle Jesam˝. Nije bitno misliti da jesam i spoznavati da jesam, već sama činjenica da je čovjek svjestan sebe, svjestan Jednote. Svijest je bitna. ´Jesam´. U stvari, dragi Bog, kad bi Kreatora trebalo opisati nekako drugačije je Jesam, ali čak Jesam bez zvuka, bez energetske manifestacije. Dakle, Ahm. Ovo je i AUM, dakle taj OM ... mmmmm ... ''to'' je stanje svijesti koje je Bog. Mi ga svi u dubini osjećamo u sebi. To je ta Svijest na najvišem nivou. Dakle, Descartes kao i mnogi filozofi otišli su u krivo, uključujući Marxa koji je neke stvari pokupio iz fizike. Mistici uvijek govore da je važno stanje kad dostignete potpuni mentalni mir (bez ikakvih misli), a to je upravo to. Jer kad je totalni mentalni mir iznutra onda je ta istinska Realnost - kako kod istočnih tako i zapadnih mistika (kao što je Isus jako dobro znao) - totalno Blaženstvo, to je ta Kristova svijest. I tu nema Ništa, a tu je SVE i nadasve Ljubav! Da, bio sam u toj svijesti, ne jednom, dakle, ušao sam u tu Svijest još i kroz određene katoličke metode, kroz molitvu, kontemplaciju jer sam prakticirao katoličku meditaciju i kontemplaciju. Evo mogu i sad, trenutno, ući u tu svijest. U toj svijesti nema 'ništa'. Čovjek totalno osjeća - Jesam. Da, to je Jesam koji nije ni manifestiran nego se samo u Duhu osjećam, osjećam se u jednom blaženstvu i onda sam jedan s Jednim (svemirom) i jedan, stopljen s Kreatorom. TO opisati matematički i još izmjeriti - TO je ipak nemoguće J
SVJETLOST: Ako se Jesam može prispodobiti s pljeskom bez zvuka, ne znači li tada zvuk pljeska prvo očitovanje, primordijalni Zvuk ili Prvorođenog -Shabda Brahman, Logos, kroz koji se očituje svekolika Kreacija na svim razinama i svijest u svim oblicima na tim razinama? Ne znači li to da se naš svemir svakog (Planckovog) trena re-kreira iz Ništa - čiste, neograničene, beskonačne potencijalnosti? Ispada da je to Ništa puno mogućnosti Stvaranja. Znači li to da Jesam iz Ništa izvodi svjetove Riječju? Je li to izvorni smisao ideje o Božanskom Trojstvu koje susrećemo kako na Istoku (na primjer, u Advaita Vedanti) tako i na Zapadu (u kršćanskoj teologiji)?
PAVUNA: I da i ne, to je donekle pitanje semantike. JESAM je nemanifestirani Apsolut. A da li mi to energetsko-manifestacijski promatramo kao neprestano stvaranje i anihiliranje raznih podsvemira ... pa, to je igra ove sadašnje, nekompletne fizike. Kad do kraja napišem Physis bit će jasno da je sve to samo iluzija svijesti: nikad se ništa ni ne događa, iako se nama sve čini dramatično. To je sve programirano unaprijed, a mi samo izabiremo podsvemire svijesti i ta igra iluzija se nastavlja. Mi smo poput djeteta koje se igra igrice na računalu, a Programer je stalno tu, ali nemanifestiran J ... i smije se i našim diskusijama jer su zgodne, ili nama grozne, ali na skali Cjeline nisu bitne, bitna je Svijest o - JESAM!
TELEMANIFESTACIJA
SVJETLOST: Znamo da je s pojavom kvantne fizike došlo do približavanja tih duhovnih spoznaja i temeljne znanosti o svemiru, o čemu svjedoče i Planckova razmišljanja. Vi ste u svojim predavanjima istaknuli da se u naše vrijeme otišlo korak dalje, pa govorite o 'post-kvantnoj' fizici i kozmologiji. O čemu je tu riječ i koja je središnja ideja te nove fizike i paradigme?
PAVUNA: S pojavom kvantne fizike došlo je, naravno, do približavanja duhovnih spoznaja i znanosti još od Bohra, i Plancka, i Heisenberga, i mnogih drugih. A sa skupinom izuzetnih znalaca u post-kvantnoj fizici otišli smo i dalje. Kvantna fizika govori da su već sami kvantni entiteti i fizika nelokalni, dakle elektron nije lokalni entitet. Svaki kvantni entitet = kvanton nije lokalan; kvanton je potencijalno manifestiran bilo gdje (posvuda). I, čak, kad ja mislim da sam ovdje lokalno, to je samo zato što sam sebe (svoje pod-kvantno polje uvjerenja-ega) 'hipnotizirao' da sam ovdje. Ustvari, ja sam potencijalno i drugdje. I stoga je pogrešan izraz 'teleportacija'. Korektan je izraz 'telemanifestacija' jer kad to shvatimo onda znamo da se i mi, svatko, možemo telemanifestirati. Neki kolege smatraju da će nam biti potrebno između 3000 do 5000 godina da mi to sve shvatimo i obradimo u 'službenoj' fizici i realiziramo, premda mnogi kolege sa prve linije znaju sve to već sada. A na laboratorijskoj skali sve je to jasno demonstrirano i provjereno eksperimentalno, iako nije još ušlo u dodiplomske udžbenike jer je koncepcijski prezahtjevno, čak i za mnoge profesore.
SVEMIR JE ŽIVO BIĆE
SVJETLOST: Što je, po Vama, svijest i na koji način se ona očituje u svemiru? Može li se i sam svemir shvatiti kao svjesni entitet? Naime, to bi bio logičan zaključak, s obzirom na to da smo mi, svjesna bića, dio svemira. Ako postoje drugi svemiri, što bi naš svemir činilo osobitim u odnosu na te druge svemire? Da li su to temeljni odnosi i odrednice dinamike, poput vakuumske brzine svjetlosti i Planckovog kvanta djelovanja, ili se radi o nečem još temeljnijem? Što stoji iza svih tih odrednica?
PAVUNA: Ja mislim da je svijest upravo ono, što bi mi rekli, ono što je u praznom prostoru, što mi možemo dohvatiti, da tako kažem, duhovnim osjećajem, ali i energetski. E sad, kako to opisati dalje i kako postaviti, to je preduga priča. Jedna jednostavna mogućnost jest da je svijest ustvari ono što obično kolokvijalno zovemo 'kvantna valna funkcija'. A da li se svemir može shvatiti kao svjesni entitet? Da! Najmanji model danas je da je svemir - svjestan, multidimenzionalni kompjutor, ponavljam: svjestan multidimenzionalni kompjutor. (Ovo naglašavam da uvidite do koje mjere su smiješni redukcionistički materijalisti tzv. Komunjare, jer oni mnogi još se trude dominirati kroz medije). Dakle, već je Priroda, dakle Kreacija, živo biće i pogrešno je smatrati da je svemir neživ entitet. To evidentno nije istina. Pa vidite da je Svemir stvorio Vas (nije ni bitno kako), pa ako ste Vi inteligentno biće (podskup), onda je očito da je Svemir (cijeli skup) jednako ili još više inteligentno, dakle, živo - Biće! Da li postoje drugi svemiri? Da, jer to je sve višedimenzionalno, tih svemira imate koliko hoćete, beskonačno, ali svi su u jednom - multiversu!!! I tu ulazi onaj model ljuske lukovice (izbor podsvemira) gdje mi svojom slobodnom voljom izabiremo u kojem smo podsvemiru (ljusci u lukovici). O čemu se tu radi? Ne, ne radi se o vakuumskoj brzini svjetlosti, to smo rekli ranije. Ovdje je važna svijest i tu je važna intencija, da, intencija osobe, jer osoba odlučuje u kojem će podsvemiru biti: vi intencijom izabirete svoju percepcijsku realnost! Dakle, intencija svijesti je bitna. I kad ljudi budu shvatili da smo Božja bića (svjetlosti), ujedno post-kvantna, onda će shvatiti da možemo sebe manifestirati gdje i kako hoćemo. Eh, to su najviša svjetlosna bića, poput, recimo, Isusa Krista znala. Znali smo i mi, ali smo 'zaboravili' kroz povijest! To znaju i danas mnogi na našem planetu, čak i mnogi fizičari. Vi ne biste vjerovali tko u Hrvatskoj sve to zna, ali ne političari, ni bankaroidi, ni pravnici J. Sve to nije nikakva tajna, ali o tome ne možemo govoriti u dnevnim novostima ili na TV-dnevniku jer bi mnogi (ipak konzumerizmom hipnotizirani) rekli da smo ludi. I ovako većina ljudi za fizičare misli da nismo 'normalni'. J
SVJETLOST: Ako sam Vas dobro razumio, očitovanja svijesti i očitovanja Kreacije jedno drugo uvjetuju i neraskidivo su povezana. Viša razina svijesti pretpostavljala bi obuhvatniju multidimenzionalnu (holografsku) projekciju krajnje Realnosti, Svijesti koju nazivamo Božji Um. Nije li tako? Što je svijest više ograničen u, da tako kažem, nižim 'projekcijama' to je iluzija odvojenosti, prostor-vremenske lokaliziranosti jača. No, još uvijek nije jasno što određuje kozmološke parametre poput vakuumske brzine svjetlosti. Nije li i ta svjetlosna barijera svojevrsna iluzija zbog ograničenosti percepcije i mogućnosti opažanja?
PAVUNA: To je otprilike tako, no naglašavam da je ovo opis jedne netrivijalne multidimenzionalne igre u kojoj smo mi i režiseri i glumci. Zato je najbolje naučiti kreirati svoju Realnost kroz manifestiranu intenciju slobodne volje u Duhu, a ne o tome - pričati. Ukratko, moj opis je tek misaona vodilja, a svaka osoba se treba probuditi, postati mistik i sebe postupno očistiti u svjetlosno Božje biće, što ustvari svatko i jest, samo smo to zaboravili u cirkusu ovog konzumerizma tzv. materijalne 'civilizacije'.
SVJETLOST: Blisko vezano uz pitanje svijesti je pitanje života. Što bi bila temeljna odrednica živog?
PAVUNA: Eh, tu je sadašnja biologija vjerojatno u velikoj mjeri u krivu. Jer ne počinje život na nivou virusa i bakterije, i tako dalje. To je jedna stara postavka redukcionističkog materijalizma ili materijalističkog redukcionizma, kako hoćete. Čak i najnaprednije američke znanstvene agencije smatraju da se nalazimo u kamenom dobu bio-znanosti. Ne postoji npr. kvantna teorija polja biologije, a da ne govorimo o genomici ... To su izvrsne i vrlo važne discipline, ali su još vrlo mlade i nedostatno strukturirane, stoga tu ima mnogo posla za istraživače. Iskreno, ionako smo tek na samom početku znanosti, svega otprilike tri stoljeća od Newtona, što je zanemarivo na skali multiversa, a u odnosu na Kreatora mi smo totalni ignoramusi - niti 'amebe'. J
ULOGA VELIKIH DUŠA
SVJETLOST: Suvremenik Descartesa, mistik i racionalistički filozof Nicolas Malebranche shvaćao je da je Svijet u Bogu. Kakva je u tom pogledu uloga 'velikih duša', posebno u kritičnim vremenima kakvo je bilo vrijeme Isusa Krista i naše sadašnje vrijeme?
PAVUNA: Nicolas Malebranche je bio u pravu kad je rekao ˝Svijet je u Bogu˝, sasvim sigurno. Pritom uloga 'velikih duša' u kritičnim vremenima jest da nam daju orijentaciju. U glazbi se to jako dobro vidi. Recimo od Handela, Mozarta, Beethovena, Bacha, svaki se od njih rodio kao glazbeni genij. Nitko od njih nije trebao 'školovanje'. Oni su sve iskomponirali tako da je samo iscurilo kroz njih. Naravno, to je očito već na nivou Živog Boga, Isusa Krista, nedvojbeno. Apsolutno su mi to isto potvrdili i svi mudraci, a recimo među znanstvenicima to vidite na nivou Nikole Tesle koji uopće nije koristio matematičku fiziku i izražaje svog vremena. Nedvojbeno je, dakle, da kada iskreno izmolimo i dragi Bog se složi malo poslagati svijet, pa pošalje određene izuzetne osobe. Ali, naravno, budući da je nama ostavljeno da se razvijamo više-manje (naizgled) spontano-slobodno, onda to ipak moramo itekako izmoliti. Imate mnoštvo dobrih primjera i u Bibliji i u Evanđelju. Recimo, Ivan Krstitelj je znao za Isusa, a imate i u indijskoj tradiciji, recimo, mnogo o Babajiu u Autobiografiji jednog jogija od Paramahanse Yoganande. Naravno, to nije lokalni katolički svjetonazor, ali zgodno je vidjeti da i druge tradicije to razumiju. Mnogi su mistici sve to znali, to je danas puno netrivijalno sve staviti u standardnu znanost kroz matematiku i kroz eksperimente, ali to je, naravno, u tijeku... to je znanstveni proces.
SVJETLOST: Nije li također istina da je Bog u svijetu, ako osoba, mistik postigne osobni dodir s najvišom 'Jesam' sviješću? Ne prelazi li tada svijet, svemir na višu razinu očitovanja?
PAVUNA: Da, ali to je opet semantika, jer tko je na tom najvišem nivou svijesti njega ova cijela 'priča' ne zanima, budući da mu ništa ni ne treba. J
OSOBNI ODNOS S BOGOM
SVJETLOST: Jednom ste spomenuli da ste u svojoj duhovnoj potrazi imali osobni susret s nekim guruima u Indiji. Možete li nešto o tome reći i koje su bile njihove poruke Zapadnjacima? Mislim tu i na Vaš susret sa Sai Babom i njegovom porukom o Isusu.
PAVUNA: Pa, bio sam vjerojatno kod mnogih bitnih na Planetu. U Puttaparthyju su mi dali da predajem svim profesorima i svim studentima na tamošnjem sveučilištu. Održao sam im predavanje Međudjelovanje čovjeka i prirode i komunikacija čovjeka i Boga i svi su došli na predavanje, od rektora na dalje. Ali su mi odmah svi rekli: ˝Pa što ti radiš ovdje?˝ i ˝Pa, zar ti Isus Krist nije dovoljno dobar?˝, što je istina, naravno. I onda sam se, razumljivo, vratio i otišao kod dr. Ivančića i kod patera Zvjezdana Linića na duhovne vježbe i pronašao svu istinu u Isusovom nauku ''Put, Istina i Život'', kao što sam već ranije objasnio.
SVJETLOST: Jeste li se susreli s Dalai Lamom i lamaizmom, posebno u svjetlu njegovog zalaganja za približavanje meditativne prakse i kognitivne neuroznanosti, odnosno suradnje koju lame održavaju s Harvardom i drugim vrhunskim znanstvenim institucijama, prema povezivanju istočnjačke znanosti o svijesti i zapadnjačke znanosti o 'vanjskom' svemiru? Kakvi su Vaši dojmovi o tome? Smatrate li da je lamaistička meditacija na univerzalno suosjećanje viši stupanj od zen-meditacije?
PAVUNA: Nisam se pokušavao susretati s Dalai Lamom, a ni drugima otkako sam shvatio ono bitno, a to je da je Božja Istina i - u meni! I moje iskustvo jest da u sebi, u dubini duha, integralno ste s dragim Bogom i da to stanje nije opisivo riječima. A sve sam to doživio u katoličkoj meditaciji, nakon molitve krunice i meditacije-kontemplacije od deset dana, uz striktnu šutnju i post. Nakon toga nemate želju o tome govoriti, nego radije ohrabrujete ljude da se mole i meditiraju i da osobno svatko dohvate dragog Boga i taj duboki, predivan nivo svijesti u sebi. Sve ostalo je onda posljedica i na predivne načine se manifestira u životu, a ne usudim se to teološki niti filozofski pokušati klasificirati, to mi je čak i nekako besmisleno.
VRIJEME JE ILUZIJA
SVJETLOST: Izgleda da su najveće zagonetke suvremene fizike, kozmologije i filozofije još uvijek pitanja naravi vremena i slobodne volje. Što Vi mislite, na koji način su ti misteriji povezani s misterijem svijesti? Ako je svijest nedjeljiva, o čemu nam svjedoče mistici Istoka, ne uvjetuje li osobno stanje svijesti doživljavanje vremena i uzročnosti?
PAVUNA: Mi danas već imamo puno radova o svijesti i velik broj ljudi ima nekakve svoje ideje o tome. Nemamo definitivni dokaz i konsenzus što svijest jest, ali se na neki način mistici Istoka i Zapada - imate ih puno u katoličkoj Crkvi - u krajnjoj liniji susreću, a svijest jest nedjeljiva. I, kao što sam rekao, u postkvantnoj fizici na isti način kao što je kvanton posvuda, tako je i svijest posvuda. Eh, sad mi još ne možemo u današnje doba, našim uvidima, sa sigurnošću potvrditi da su svijest i nazovimo to kvantni potencijal - ista stvar. To zasad još ne znamo. Naravno, ono što sigurno znamo jest da kauzalnost i vrijeme, u smislu kako smo to smatrali u vrijeme Newtona, da je to totalno drukčije. Danas pouzdano znamo da svijet nije trodimenzionalan, čak ni četverodimenzionalan Euklidov ravan ''prostor'', nego da je vrijeme totalna čovjekova iluzija, i mi se ne mičemo u vremenu. Mi sami sebe projiciramo iz jednog stanja svijesti u drugo. Najlakše je to shvatiti otprilike ovako: zamislite si opet da ste vi s vašom svijesti dio jednog savršenog programa u jednom višedimenzionalnom, svjesnom kompjutoru. Dakle, svemir je jedan svjesni predprogramirani multidimenzionalni kompjutor. To nije još dragi Bog. To je tek Kreacija. Svemir je Kreacija, kreirani multidimenzionalni kompjutor u kojem ste vi samo jedna svijest, jedna kapljica, jedan podhologram. I onda vi u tom programu - kao što u igricama na računalu ubijate monstrume i mijenjate situacije - tako mijenjate svoje situacije. Dakle, mi smo u tome sve - i režiser i glumac - i to smatramo svojom realnošću, to je nama (svakom) jako važno, a u stvari se nikad ništa ne događa (sa stajališta Programera-Kreatora), jer sve je već unaprijed predprogramirano, a vi se samo mičete iz jedne ljuske-svijesti-programa u drugu. Shvatiti to predstavlja stravičan šok ljudima, ali taj model je danas vrlo jasan i to je otprilike najjednostavnija verzija shvatljiva čitateljima Svjetlosti.
SVJETLOST: Jednom sam imao vrlo zanimljivo osobno iskustvo vezano uz percepciju vremena. Ukratko, radilo se o zgodi kad sam se zatekao na blagajni. Čekajući u redu i da bih olakšao čekanje, uveo se u meditativno stanje. Kad sam došao do blagajne prodavačica me usred bijela dana pozdravila s ˝Dobra večer˝, kao da sam joj poremetio njen 'vremenski radar'. Nakon toga sam došao do zaključka da naša osobna percepcija vremena ovisi o međusobnoj interakciji, bilo na osobnoj razini bilo na onoj kozmičkoj. Vrijeme je, dakle, interaktivni fenomen na nižim razinama svijesti. Jedna Svijest ili Jedno-Svijest je bezvremenska i bezprostorna. Kakve su Vaše spoznaje o tome?
PAVUNA: Ovo što se Vama dogodilo, da Vam se blagajnica obratila s ˝Dobra večer˝ kad ste stigli do nje, to nije nužno prebačaj iz jednog svemira u drugi. Postoje, naime, fenomeni takozvane socijalne manipulacije i moguće je da ste Vi na taj način na nju djelovali. Međutim, vrijeme je interaktivni fenomen na nižim razinama svijesti, uglavnom utoliko da viša svijest može dominirati nižu svijest. Recimo, poznato je da ljudi visoke svijesti mogu doći pred tigra, pa čak i ako je tigar vrlo gladan takva osoba može ga držati kao malu mačkicu! Pritom je još nešto silno važno. Osoba više svijesti odgovorna je za onu na nižoj svijesti. Zato oni koji ovo čitaju, ovaj intervju, moraju biti svjesni da su (p)ostali odgovorni ljudi. Jedno-Svijest je bezvremenska i bezprostorna jer, naravno, Jesam je Jesam, dakle - Apsolut. I kad je čovjek u tom stanju svijesti onda je to i početak i kraj. Najlakše je to čitateljima shvatiti na sljedeći način: zamislite da je dragi Bog nemanifestirano Jesam, dakle ispod [u osnovi] Kreacije. Sad u tom svom nemanifestiranom blaženstvu, to Prabiće, koje je blaženo, ali se ništa ne događa, odluči ''eksplodirati''! ''Eksplodirati'' u prostor-vrijeme i kapljice svijesti i tu predprogramiranu igru 'plesa-informacija-energije' - i to je onda svemir, odnosno svemiri, multidimenzionalno svjesno predprogramirano računalo. Ali, Prabiće je uvijek ispod toga i beskonačno, beskonačno, beskonačno ... inteligentno i nezamislivo, umu nedohvatno. Prema tome, Svijest Jednoga se može dohvatiti samo Sviješću, ako nemamo nikakve misli, ali to se onda ne može opisivati riječima. Dakle, biti jedan s Jednim: jesam = Jesam. Čak nije ni Jesam nego ... hmmmmmm … mmm ... J
JEDINSTVO SVIJESTI
SVJETLOST: Što je najveća prepreka, posebno suvremenim ljudima, u spoznaji Jedinstva Svijesti?
PAVUNA: Pa, to što su lijeni! Ljudi radije gledaju TV i piju, kockaju, kupuju i filozofiraju ... umjesto da se mole, meditiraju i kontempliraju Božju Svijest. Kad Boga dohvatite automatski imate sve ostalo. Pa, zar ja nisam živi primjer!? Živim bitno bolje od Billa Gatesa.
SVJETLOST: Govorili ste o 'sveprisutnom kvantnom fluidu'. O čemu se tu radi? Što je to 'inteligentni kvantni kompjuter'? Ima li svemir memoriju i kakve su Vaše spoznaje po tom pitanju?
PAVUNA: To mi je najjednostavniji način da opišem tu dinamiku postkvantne svijesti, jer kvantni fluid kad se manifestira onda 'tunelira' klasične pojavnosti. Dakako, potrebno je dvanaestak godina studija fizike da počnete shvaćati jednostavne kvantne fluide (to predajem već tridesetak godina na doktorskom studiju). Ali to je dobra analogija ili prispodoba u praksi. Tu opet ulazi taj inteligentni kvantni odnosno postkvantni kompjutor jer svemir, razumije se, ima i memoriju, i onda je to upravo ovo o čemu sam rekao. Dakle, trenutno najjednostavniji model svemira - višedimenzionalni postkvantni svjesni kompjutor. I naravno da ima i 'ugrađenu', sveprisutnu memoriju. Danas postoje takozvani memristori (mi čak imamo i projekte na tome) i bilo koja točka prostor-vremena ima svoju memoriju. Na tome radimo, stvaramo čak u laboratorijima, na fizici, dakle i to je ispravno, premda još neprepoznato široj (znanstvenoj) zajednici. Ujedno, nedavno su pokazali i drugi kolege da je minimalni model svemira, recimo to - inteligentni kompjutor ili, recimo - mozak. Nije mrtva ''mašina''! A problem s tim uvidom u postkvantni svjestan kompjutor je što većina ljudi jednostavno nema dovoljno znanja. U Hrvatskoj, razumije se, postoji nekoliko ljudi koji sve to znaju i još neke druge stvari, međutim većina ljudi je još i dan-danas u svijesti i u znanjima iz prošlog stoljeća [čak i pretprošlog stoljeća, op. BK - DP: Da, i iz kamenog doba J]. I to se poučava na fakultetima u svijetu, pogotovo na fakultetima, izvan fizike. Fizičari još nekako, a i matematičari, poneki inženjeri. Ali većina društva, da ne govorim o 'društvenjacima', to je društvo koje je ostalo gotovo doslovce u 1980-tima. Stoga je njima vrlo teško o tome govoriti. Ali svi oni vole puno piskarati, prepuni su ih i dnevni listovi i TV. Sad razumijete zašto ne čitam tiskovine, a ni nemam TV prijemnik. J
TESLA - VISOKO MULTIDIMENZIONALNO BIĆE
SVJETLOST: Poznato je da je Nikola Tesla bio uvjeren da je priroda materije u osnovi elektromagnetska. Biste li se složili? I je li pritom mislio na vibracijske modove kvantnog vakuuma koji daju osnovnu gustoću energije nulte točke? Kako su naši misaoni procesi povezani s tim temeljnim vibracijama svemira, dinamikom kvantnog vakuuma?
PAVUNA: Malo je lakše o tome govoriti kad se spomene Nikola Tesla jer on je, naravno, ikona. Tesla je bio uvjeren da je priroda materije u osnovi elektromagnetska. Nije elektromagnetska nego je upravo to što mi govorimo sad, recimo postkvatna manifestirana svijest (a to je ustvari slično onom što je Tesla zamišljao kao elektromagnetsku ''substancu''). Vibracijski modovi kvantnog vakuuma su oni koji daju osnovnu gustoću energije nulte točke. Ali, to se u ono vrijeme nije moglo tako formulirati jer Tesla nije imao sve mehanizme, ni kvantne fizike ni postkvantne, a nije on to ni vjerovao u ono doba. I nije koristio standardnu Maxwellovu matematiku i elektrodinamiku jer je imao svoj način uvida, više kao kroz slike i vizije u hologramu. On je već tada bio holografski inženjer, postkvantni intencijski inženjer vizija i manifestacija. Uopće se nije uklapao u, nazovimo to, Maxwell-Bohrovu viziju kvantne elektrodinamike. Zato je danas lakše, na neki način, razmišljati preko Tesle jer ti misaoni procesi, ako ih shvatimo kao dio holograma, onda je to nešto iznimno važno. Hoću to reći i na sljedeći način. Doktorica Nela Sršen nedavno je u knjizi Rak duše objavila, a i osobno mi je rekla, da svakodnevno imamo oko 60.000 misli, a 95% njih kod većine ljudi odnosi se na negativne misli!!! Većina nas razmišlja cijeli dan - negativno (zamislite posljedice za hologram!?!). I tu je glavni čovjekov problem. Jer, razumije se, misli generiraju našu budućnost, budući da se mi pomičemo iz jednog stanja svijesti u drugo, dakle iz jednog stanja misli u drugo stanje misli, i tako dalje, sve iz osobne percepcije (koja je stravično negativna). I zato je dimenzija osobne percepcije važnaa. I recimo da je Tesla bio visoko-multidimenzionalno biće visoke svijesti i vidio je što drugi ne vide. On je vidio stoljeće unaprijed, a nije jedini, ima i danas nekoliko 'Tesla'!
SVJETLOST: Ako je naša percepcija uvjetovana tom temeljnom dinamikom svemira, ne proizlazi li naš doživljaj 4-dimenzionalnosti prostora i vremena upravo iz našeg međudjelovanja s kvantnim vakuumom? Može li se reći da je naš doživljaj vremena kao tijeka u jednom smjeru (jedno-dimenzionalnost) iluzija koja proizlazi iz pokušaja razumijevanja tog međudjelovanja?
PAVUNA: Da, ali još i dalje, jer nije svemir samo 4-dimenzionalan. To je najmanje. Može li ići do 22 dimenzije ili je čak beskonačno-dimenzionalan - to je nama teško reći, nemoguće je to danas još definitivno reći. Ali ono što je bitno je da je to iluzija naše svijesti, naša realnost je subjektivna iluzija koju mi sami sebi stvaramo na bazi naše intencije, (pod)svjesne namjere.
SVJETLOST: Što znači biti 'kvantno svjestan'?
PAVUNA: O tome sam govorio brojnim prijateljima u Rovinju, preko ljeta kad me pitaju koja je razlika između muškog i ženskog uma i tog kvantnog čovjeka. Pa gledajte, običan, klasičan čovjek razmišlja na sljedeći način: 'Sad pijem kavu, pa ću otići kod brijača, nakon toga ću otići na ručak, pa ću popodne prileći.' Kvantni ne! Kvantna osoba ili post-kvantna - dakle, koja je svjesna - stalno osjeća vjerojatnosti u sebi, i to na sljedeći način: 'Aha, danas sam se digao, hvala ti dragi Bože na lijepom danu, predivan je! Vodi me kroz dan!' Čovjek komunicira s dragim Bogom u sebi, jer, naravno, dragi Bog je - s nama, u nama. I onda se osjeća vođen, kao lutka na (Božjem) koncu. To su ti sinkroniciteti. I pojavljuje mu se na vratima poštar. Ooo, gospon poštar! A poštar donio nekakvu divnu poruku kojom se potpuno promijeni tijek događaja u ostatku dana. Dakle, svaki idući tren spontano generira idući POZITIVAN i ... Dakle, nema klasičnog, ''fiksnog'' plana: sad ću kod brijača, pa u kino ... Nego čovjek se pusti da ga nosi fluid vjerojatnosti pozitivnih intencija. Na neki način, kao što bi rekli seljaci: ˝E, pa odradit ću si sutrašnji dan po vremenskoj prognozi; ak' mi je kiša bum si spaval, ak' mi je lepi dan bum kosil žito.˝ To je donekle pojednostavljeno, ali otprilike daje predodžbu.
IZVANZEMALJCI POSTOJE
SVJETLOST: Proučavajući rubne fenomene našao sam da su neka bjelačka djeca u Africi 1994. doživjela neobičan susret s nepoznatim bićima iz letjelice koja se pojavila iznad njihove škole (Ariel School, Zimbabve). Ispitivao ih je vrhunski psihijatar s Harvarda John E.Mack i ustanovio da su proživjela stvarno iskustvo. Djeca su tvrdila da su izravno (telepatski) primila poruku, kroz velike oči tih bića, da smo mi, ljudi, cijeli naš planet doveli u opasnost i da smo previše tehnologizirani. Što mislite, da li smo zaista na rubu tehnološkog samouništenja? Može li tehnologija riješiti naše probleme? Nije li važnija svijest koja upravlja tom tehnologijom?
PAVUNA: Dakako da je najvažnija svijest koja upravlja tom tehnologijom. Mi imamo, za naš prosječno nizak nivo svijesti, užasno visoku tehnologiju. A ima u svemiru i bitno viših tehnologija. Dakle, postoje mnoge druge civilizacije koje imaju više i o tome što su ta djeca dobila i što mi stalno, cijeli planet, dobivamo sada, ja mogu vrlo jasno reći: znamo da postoje brojne izvanzemaljske civilizacije, znamo da su naprednije od nas, zasad ne smijemo o tome previše javno govoriti jer se neki ljudi ionako uplaše ili nas bagateliziraju. I nisam jedini koji zna puno o tome. Ima nas doista mnogo, i u Hrvatskoj, a znamo i planetarno gdje su i što su i ... sve je jako dobro organizirano. Međutim, to se ne smatra danas tvrdom znanošću iako, u stvari, brojne informacije postoje. I moram odmah jasno reći: ako mislite da američki vojno-tehnološki segment i drugdje u svijetu to sve ne znaju (Rusi, Kinezi, Indijci...) vrlo ću Vam otvoreno reći da - znaju. I svi ozbiljniji špijuni sve o tome znaju. Naravno da o tome ne pišu dnevne novine. Ali, mi, brojni znanstvenici i odgovorne osobe, itekako brinemo da ne dođe do samouništenja i trudimo se popraviti i sačuvati ovaj Planet zajedno s izvanzemaljskim civilizacijama koje su nam prijatelji.
SVJETLOST: Što mislite o životu u svemiru? Postoje li inteligentna bića slična nama u drugim zvjezdanim sustavima i galaktikama? Ako da, da li su oni napredniji dopreli do nas i koja bi bila njihova uloga u ovom kritičnom vremenu kozmičkog i duhovnog odrastanja čovječanstva? Ima li i nedobronamjernih?
PAVUNA: Poznajem svemir onoliko koliko je današnjem čovjeku dano. Dakle, da postoje inteligentna bića to je čak i matematički očito. Da ih postoji pravo mnoštvo, da! Zar mislite da su ti holivudski filmovi - slučajnost? Pa i pripremili su ih baš radi toga da se javnost pomalo privikava. A ima li nedobronamjernih? Pa, čak i na ovoj Zemlji bilo je već manipulacija i to je poznato i paleontološki. Humanoidima su čak 'upadali' u genetski kod. Tko god malo ozbiljnije proučava te činjenice odmah će to pronaći, a imate mnogo takvih informacija po internetu, ali nije ih lako ''profiltrirati'' jer ima i gluposti, kao i manipulacija. No, imate i ozbiljan znanstveni članak u britanskom časopisu Copernicus, objavljen još 1969. godine, takozvani Zoo Hypothesis, dakle hipoteza da smo mi zoološki vrt jednoj civilizaciji i to je u priličnoj mjeri i točno. Detalje sami potražite i naći ćete cijele knjige!
SVJETLOST: Zašto se institucije moći i autoriteti protive razotkrivanju istine o izvanzemaljskoj prisutnosti, unatoč hrabrim istupima kredibilnih svjedoka čija svjedočanstva upućuju na njezinu realnost? Evo, upravo potkraj travnja neki od njih će u Americi otvoreno govoriti o tome u Nacionalnom klubu za tisak u Washingtonu DC. Dr. Edgar Mitchell internacionalni je glasnogovornik tog važnog događaja.
PAVUNA: Pa nije lako u jednoj civilizaciji - čak ne govorim o Hrvatskoj jer Hrvatska je mala. Recimo, u jednoj Americi izaći na radio i televiziju i reći: ˝Joj, znate, izvanzemaljci…˝ Tko god zna nešto o Amerikancima, oni svi neprestano gledaju TV i - lako 'poblesave'. A već sam o tome govorio prije četiri godine 15. ožujka u Nedjeljom u dva kod Stankovića (možete pogledati youtube.com). Recimo, da je poznata vašingtonska novinarka Ruth Montgomery napisala seriju knjiga o izvanzemaljcima, o drugim civilizacijama, o svemu i svačemu, o duhovnosti, o duhovima, seriju knjiga! A inače je bila u početku - nevjernica. I to je sve u detalje javno objavljeno: Ruth Montgomery - u Washingtonu! Imam nekoliko tih knjiga iz '70-tih i '80-tih godina. Budući da je bila popularna novinarka u Washington Postu, svi u Washingtonu su to znali. Svi! Dakle, znao je cijeli Washington i sva američka elita, pa ipak, primjerice u Hrvatskoj i diljem svijeta nitko o tome ništa ne zna!?! Drugim riječima, ne možete čovječanstvo preko noći osloboditi jer već i ovo što ja sada iznosim većina ljudi jednostavno neće prihvatiti zato što im je teško sve to odjednom svjesno prihvatiti. To zahtijeva sustavno školovanje i slobodu (interneta!?) te otvaranje uma i godine uvida dok se sve posloži. Nemojte misliti ni da će svaki čitatelj Svjetlosti sve dohvatiti, čak i kad je mnogo toga opisano i u ovom intervjuu.
NOVI SVJETSKI POREDAK VEĆ JE IZGUBIO
SVJETLOST: Što može osloboditi čovječanstvo iz zamke i iluzije u koju ga je uvela skupina malobrojnih moćnika, tako zvana 'elita', koji su sve podredili agendi kontrole? Obično se govori o 'teorijama zavjere'. Međutim, svatko tko pomno prati zbivanja u svim područjima života tu agendu može prepoznati na djelu kroz politiku u svim sferama života, kroz trendove koji se nameću. Kako preokrenuti te trendove i započeti održivi, humaniji, duhovniji svijet, posebno u našoj zemlji u kojoj u punoj mjeri dolaze do izražaja apsurdi tog bolesnog svjetskog poretka?
PAVUNA: Kako preokrenuti te trendove? Upravo povećanjem koherencije. Moramo se osloboditi na taj način da ćemo koherentno povezati osobe koje su otvorenog duha i više dimenzije svijesti. To se već događa jer imate puno te nove djece tipa 'indigo', 'emeraldi' i 'kristali' i tako dalje. A ovaj bolesni, gramzljivi, takozvani Novi svjetski poredak? Pa oni su antikristi i već su izgubili, to se vidi, ali, naravno, pokušat će i dalje raditi svinjarije, što je upravo u tijeku. No, viša svijest uvelike dominira i čim se uspostavi planetarna koherencija bit će posvuda bolje manifestacije kolektivne svijesti i realnosti. Premda će neki manifestirati lokalne strahote i ružne realnosti ...
DUHOVNE TEHNOLOGIJE
SVJETLOST: Recite našim čitateljima nešto o važnosti oprosta, ljubavi, molitve, kontemplacije i unutarnje vibracije. Kakva su Vaša iskustva s tim visokim 'duhovnim tehnologijama'?
PAVUNA: Drago mi je da me baš sad pitate o duhovnim tehnologijama jer, u stvari, rješenje i jest duhovna tehnologija. Ispričavam se teolozima jer je ovo neuobičajen jezik, ali vjerojatno je prihvatljiv u kolokvijalnom razgovoru. Konkretno, svatko tko se želi zaštititi neka nauči molitvu zaštite i neka što češće moli krunicu. To nipošto nije slučajno, krunica je apsolutno duhovna zaštita zato što mi spadamo u Kristovo polje, mi smo Marijanski narod. Osobno jako često, spontano molim krunicu. Čak u dva sata u noći se probudim, i u podne, ujutro i često molim. Drugo, zašto su važni oprost, ljubav, molitve i kontemplacija? Vrlo jednostavno. Vidite, cijeli nauk Evanđelja, koji je Isus Krist fantastično sažeo, pokazuje se u sljedećem: oprosti u prvom redu samom sebi. Čovjek se ne može voljeti ako samom sebi ne oprosti. I to je ono što jako dobro radi pater Linić, a imate i u knjizi dr. Tomislava Ivančića Susret sa živim Bogom točno kako se moli ta molitva iscjeljenja, kako se živi oprost. Tek kad je čovjek oprostio samom sebi može opraštati drugima, što je izuzetno važno jer se na taj način mijenjaju duhovne korelacije među osobama i dušama tako da onda može poteći Ljubav. A ljubav, dakako, mora postojati prema sebi, prema dragom Bogu i bližnjemu svomu, opet tri načina. Zašto je molitva važna? Pa, pojednostavljeno govoreći, vi molitvom preprogramirate, da tako kažem, vaš svjesni kompjutor pa vam se onda u velikom svjesnom kompjutoru događaju pozitivni događaji onako kako ste svijest pripremili. Dakle, kao što bi rekli duhovnim, Božjim rječnikom, molitva je odgovor dragog Boga uvijek s 'da' ili s 'ne'. Ako nije 'ne' ili nije jasno 'da' onda znači nije još sazrelo - za novo stanje manifestacije. Dakle, morate nastaviti moliti i očekivati bolje. Kontemplacija je samo dublji nivo, jer molitva je razgovor s dragim Bogom, dok u kontemplaciji samo primate Božji uvid. Moja molitvena skupina postoji već više od 23 godine. U mojem uredu svaki tjedan se molimo, i to kolege fizičari. Ima nas od tri pa do sedam, kako kada, inženjeri, i molimo se Isusu Kristu. To izuzetno obogaćuje naše živote. Pa, možete misliti, ozbiljni ljudi, doktori znanosti, profesori i tako dalje, na Švicarskom institutu za tehnologiju, gdje je vjernik i dekan i šef fizike, gdje nas pitaju i kolege 'nevjernici' da se molimo za njih. Sad zamislite što se tu događa kad se toliko godina molimo Isusu. A pritom odmah želim reći da to svatko može u svojem uredu ostvariti! Ujedno, kad smo kod duhovnih tehnologija, znajte da temeljni zakon Švicarske, dakle Ustav, počinje sljedećim riječima: ''U ime dragog Boga svemogućega mi građani Švicarske'' ... i tako dalje. To piše na četiri jezika (i na internetu). Eto, to vam je duhovna Švicarska. Zemlja koja je napisala temeljni zakon u ime dragoga Boga svemogućega. Mislim da je to dovoljno: proučavajte nauk Isusa Krista jer nije slučajno Isus rekao: ˝Ja sam put, istina i život˝. Naime, On to doista jest.
Pritom nemojte miješati nesavršenost Crkve - koje smo svi dio, jer Katolička crkva je univerzalna, 'katolički' znači 'univerzalan' - i nesavršenosti čak svećenika s duhovnom komponentom koju smo upravo spomenuli, a koja je vaša osnovna vertikala na Isusa Krista i dragog Boga, o čemu već 32. godinu za redom govori Gospa u Međugorju kad kaže: 'Pa djeco, probudite se, obratite se mome Sinu!' To je to. To je upravo ono što i ja kao malen sluga Božji kažem: To vam je najbolja duhovna tehnologija! A ove druge, o kojima se često govori, to su sve nekakva vračanja i cirkusi, to vam je sve 'treća liga', a čak je i opasno jer se upuštate u razne izazove u kompleksnosti duhovnosti. Duhovnjaci to jako dobro znaju, kad netko radi nekakve čarolije ili nešto manipulira - opasno je. To se sve može, ali to su vam sve niže sfere, to je kao kad se mala djeca igraju eksplozivima.
OBRAZOVANJE TREBA LJUBAV
SVJETLOST: Vidimo da se obrazovanje mladih ljudi danas srozalo na najnižu razinu i da postoje trendovi ka formiranju nekompletnih i zbunjenih budućih ljudi, bez širine svjetonazora. Kakve bi bile Vaše preporuke za uravnotežen pristup obrazovanju i na koji način bi u to obrazovanje trebala biti uključena duhovnost i svijest o povezanosti s prirodom i svemirom?
PAVUNA: Da, odgoj i obrazovanje trebaju uvijek i bitno Ljubav. Ja sam jasno i glasno rekao da treba komunicirati ljubav na svim nivoima i pustiti da se djeca spontano razvijaju. Jer djeca su već napravljena! Dijete se rodi s predispozicijom ili za glazbu, ili za šport, ili za matematiku, ili za poslovodstvo, ili za komunikaciju, što već jest. Dakle, nemate što tu djecu na nešto siliti. Mi nismo majmunoidi kojima treba puniti glavu. Djecu (i odrasle!) treba pustiti da se igramo i kreativno se razvijamo. I postaviti što harmoničniji i uravnoteženiji pristup obrazovanju, i to sve bazirano na ljubavi. I tu treba, naravno, uvesti i molitvu, i kontemplaciju, i meditaciju. I tu mora postojati iskrena duhovnost i svijest o povezanosti, s prirodom, dakako, a obraćati se svjesno dragom Bogu. Jer, ako Ga u svim dimenzijama ljudi slave i ljube, i ne samo ljudi - sva bića u svemiru slave Kreatora - ne vidim zašto mi u ovoj dimenziji ne bismo jasno slavili dragog Boga i radosno pjevali. Dakle, sve ono što normalno radi istinska Crkva (duhovno tijelo Kristovo), to bi trebalo raditi i u svakoj školi i ustanovi. Jer trebamo svi shvatiti da mi Jesmo = Božja bića.
MOGUĆNOST TELEMANIFESTIRANJA
SVJETLOST: Spomenuli ste jednom da smo mi Božja bića svjetlosti i ljubavi i da imamo mogućnost 'telemanifestiranja'. Na što ste točno mislili?
PAVUNA: U pravu ste. Mi smo Božja bića svjetlosti i ljubavi, postkvantna bića koja imaju potencijal-mogućnost telemanifestiranja. Dakle, mi smo u svom postkvantnom svemiru u stanju sebe telemanifestirati kad postanemo svjesni svoje stvarne postkvantne prirode. Kad znate sve što je, podrazumijeva se, Isus Krist znao onda ste u stanju mijenjati čak i svemire. Prema tome, vrlo je jasno u metafizici, nije problem to saznati. Problem je samog sebe pročistiti do te mjere da se možete kvantno demanifestirati i remanifestirati. Drugim riječima, možete isto ono što i određena svjetlosna bića drugdje u svemiru i nisu vam potrebne nikakve rakete da biste putovali u druge svemire. Možete sami sebe telemanifestirati. Međutim, ti koncepti danas javno još ne postoje i to zato što ova fizika, po proračunima mojih kolega, treba između 3000 i 5000 godina da to potpuno shvati i realizira. Međutim, oni koji su upoznati sa svim tim elementima metafizike, oni ovo i sada razumiju. Naime, kad je osoba u totalnoj harmoniji sama sa sobom, u onom, kao što smo rekli kontemplativnom stanju najviše svijesti, ako ima intenciju naći se negdje drugdje, to joj je potencijalno moguće. Međutim, sama tehnologija i kako se to može postići, to ide predaleko i izvan dosega ovog intervjua. Htio bih samo reći da Božje biće poput Isusa Krista može čak bilo koju osobu oživjeti, telemanifestirati i tako dalje, što je mnogima (hipnotiziranima materijalnim) nezamislivo. Globalno gledajući, još smo na dosta niskom nivou, i civilizacijski i znanstveno. Materijalistički redukcionisti dominiraju i medijima i ... zasad obrazovanjem.
SVJETLOST: Ako smo bića svjetlosti znači li to da će sa skokom u svijesti čovječanstva i cijeli planet Zemlja postati svjetlosni planet koji će vibrirati na višoj razini? Do sada smo bili ograničeni i uhvaćeni barijerama fizičke razine. Hoće li sada doći do obrata?
PAVUNA: U pravu ste. Hoće, ali ne svi, jer vi možete u svakom trenutku biti u drugoj dimenziji. A neki ljudi poput mene žive u osobnom raju. Raj je stanje osobne svijesti! I danas sam bio na skijanju, dok drugi rade u rudnicima ugljena. Neki ljudi su uhvaćeni barijerama fizičke razine. Uhvaćeni su barijerama svoje svijesti. Takozvano morfogenetsko polje u, recimo, Hrvatskoj drži ljude u ovoj svijesti u kojoj jesu, a na nekim drugim mjestima na Planetu ljudi su u višoj svijesti. Imate već na Planetu fantastičnih mjesta i događaja, to je već u tijeku, a naravno i u Hrvatskoj. Vi možete, recimo, u Konavlima, u Istri, u Hercegovini, u Zagorju ili drugdje napraviti lokalne rajeve, na čemu i radimo. Nađu se kompatibilni ljudi i razviju upravo te duhovne tehnologije povezane s harmonizacijom u svakodnevnom društvu. I taj pozitivni obrat već je u tijeku.
POSTKVANTNA ZNANOST
SVJETLOST: Znači li to da će i znanost i tehnologija postati nešto posve drugo?
PAVUNA: Pa već jesu! Već jesu, jednostavno radi toga što nakon što smo uvelike dekodirali kvantnu fiziku, a Bogu hvala, mnogi jesmo jer, znate, uskoro se bližimo stotoj obljetnici. Dakle, uskoro ćemo brojni biti u stanju raditi postkvantnu znanost. Ona je već prisutna, ali ne široko, još se ne uči na fakultetima, ali mi koji smo u prvoj liniji to znamo, već poznajemo i postkvantne tehnologije. Dakle, nema nikakve diskusije o tome da znamo prebaciti iz Geneve u Lausanneu, dakle telemanifestirati (= 'teleportirati'), recimo, cijele molekule ili jednostavne viruse, i možemo to raditi i negdje drugdje. To sve već postoji, međutim razviti to na nivou čovjeka nešto je drugo. E sad, sve te uvide povezati s molitvom i kolektivnom duhovnosti, pa treba tzv. vremena. Ili više svijesti J
SVJETLOST: Imate li posebnu poruku za čitatelje Svjetlosti?
PAVUNA: Imam, da. Nije lako osobama koje ne poznaju suvremenu fiziku, biologiju i metafiziku, koja je ponekad na raspolaganju i na internetu, razumjeti sve što sam ovdje iznio. Međutim, i meni je trebalo otprilike 45 godina da dobijem nekakve uvide, a znam da i dalje ne znam sve, daleko od toga. I to je u redu. Međutim, ono što je važno jest osobni, duhovni razvoj. Možete čitati knjige, skanirati internet, dobiti informacije ... ali to nije dostatno. Svatko treba naučiti moliti, meditirati, kontemplirati i shvatiti da je nauk Isusa Krista stvarno - da tako kažemo našim današnjim rječnikom - izuzetna, pozitivna duhovna tehnologija. Na primjer, o tome sam držao predavanja i svećenicima i razgovarao sam s vodećim teolozima u Crkvi. Meni dozvoljavaju da koristim takve izraze jer polazim sa stajališta manifestacije i fizike, što je u redu. Međutim, ako vas netko hoće inspirirati mora prije svega pročistiti sebe. Dakle, oprost, ljubav, čišćenje duha su važni. Izvan svake sumnje. Po Isusu. A te 'tehnologije' možete naučiti. Da vam dokažem koliko je to istina. Pretpostavimo da nastavimo ubrzavati razvoj čovječanstva. Mi ćemo sasvim sigurno, na skali od 3.000, 5.000 ili 10.000 godina manifestirati i levitaciju i telemanifestaciju, što god hoćete. Imat ćete habitate gdje ćete mislima temperaturu i okoliš kontrolirati. Sve će biti idealno u tom materijalno-tehnološkom smislu. Ali, vidite, to sve nam neće dati - Ljubav u srcu. Hoću reći, koliko god mi dizali tehnologiju, koliko god mi radili tehno-rajeve, putovali cijelim svemirom, radili ovo, radili ono, neee, to je sve ipak ''zumba-njumba''. Esencija čovjeka je Svijest i Ljubav, spoznati sebe, oprostiti sebi i svima drugima, prihvatiti se kakvi jesmo i onda iz te pozicije ljubavi dijeliti ljubav s drugima. Voljeti dragoga Boga i ovaj svemir-manifestaciju i bližnjega svoga i zaživjeti ljubav u akciji. A da ne ostanete nekakvi filozofsko-pasivni, zahtijevam od svakog čitatelja koji ovo pročita da učini barem jedno dobro djelo. Pomozite nekoj bakici, ili kupite poklon vašoj dragoj, ili, molim vas, operite mami posuđe. Ili nekog siromaha nahranite. I od sada nadalje nastavite živjeti kako je rekla majka Tereza: 'Činite male stvari velikom ljubavlju.' A ako ste talentirani znanstvenik sve ćete shvatiti i sve će vam se posložiti. Jednako tako ako ste veliki glazbenik ili veliki športaš, komponirat ćete remek-djela i osvajati medalje. Eto, puno vas sve volim, blagoslivljam i uživajte u višoj svijesti ovog trećeg milenija. Sve vas ljubi radostan sluga Božji, Davor Pavuna iz Švicarske.
SVJETLOST: Hvala Vam na ovom inspirativnom intervjuu. I Vama također želim puni Božji blagoslov i uspjeh u Vašem plemenitom radu na ljubavi i istini.


  • Autor: Z.S.
  • Photo: Dnevno.hr
  • Datum: Petak, 20 Rujan 2013 21:12

srijeda, 20. studenoga 2013.

To je početak divnog prijateljstva



Dr. Miriam Ban v. d. ravnateljice rovinjske bolnice

Objavljeno: 20.11.2013 | 15:56
Zadnja izmjena: 20.11.2013 | 16:22
0 komentara
Upravno vijeće rovinjske Bolnice za ortopediju i rehabilitaciju "Prim. dr. Martin Horvat" ja za v.d. ravnateljice imenovalo dr. Miriam Ban, specijalisticu fizikalne medicine i rehabilitacije. Dosadašnja predsjednica Stručnog vijeća bolnice i rukovoditeljica odjela za pacijente austrijske osiguravateljske kuće AUVA naslijedila je dugogodišnjeg ravnatelja dr. Borivoja Čukca, koji odlazi u mirovinu.
Fizikalnu terapiju u rovinjskoj bolnici godišnje koristi više od dvije tisuće pacijenata iz cijele Istre, a preglede zbog trauma i tegoba obavi nekoliko desetaka tisuća pacijenata. No, bolnica je zbog nedostatnih sredstava za investicije dotrajala. Prostori za fizijatriju, bazen i smještajni objekti traže ulaganja za koja bolnica bez jakih partnera nema sredstava.
Za njenu opstojnost najzaslužnija je suradnja s osiguravateljskom kućom AUVA, započeta još 1972. godine. U bolnici je, naime, 90-ih godina prošlog stoljeća ukinut kirurški odjel, a Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je smanjio broj financiranih kreveta na tek 36, pa joj je AUVA postala glavni partner.
AUVA je financirala rekonstrukciju jednog odjela bolnice sa 100 kreveta, pa svakog ljeta na rehabilitaciju i oporavak u Rovinj dovodi oko 800 pacijenata, mahom stradalih u prometnim nesrećama ili na radu. U suradnji s austrijskim osiguravateljima do sada je tako u rovinjskoj bolnici boravilo više od 22 tisuća pacijenata.
Zbog dobrih iskustava Županija je, kao vlasnik dotrajale bolnice čiji je puni kapacitet gotovo 300 kreveta, pred nekoliko godina najavljivala sličnu suradnju s drugim europskim osiguravateljskim kućama.
Osnivanje bolnice kao morskog lječilišta davne 1888. označava se i kao početak rovinjskog turizma. Budući da se 20-hektarski  bolnički kompleks nalazi na zaštićenom poluotoku okruženom morem, s prekrasnom pješčanom plažom, u gradskim planovima se spominje i kao glavni resurs za razvoj cjelogodišnjeg zdravstvenog turizma. Zbog toga se nekoliko puta najavljivalo i raspisivanje međunarodnog natječaja za ulaganja u obnovu bolnice, a potom i da će se novac za tu svrhu pokušati dobiti iz europskih fondova. (A. POKRAJAC)


nedjelja, 6. listopada 2013.

Lica straha

Lica straha
by on Kol 1, 201316:30 Nema komentara
Unatoč strahu kao najdestruktivnijoj sili na ovoj planeti, u današnjem društvu strah je prihvaćen, smatran i njegovan ne samo kao nešto dobro, već i kao prijeko potreban za naš opstanak. No, što je to strah, odakle dolazi i koji su negativni razmjeri djelovanja straha, skoro da se nitko nikada ni ne zapita.
Strah kao temelj današnjeg društva
Da strah skoro pa u potpunosti upravlja današnjim čovjekom, a samim time i društvom, jasno je vidljivo na svakom koraku, jer ako malo bolje promatramo same sebe, vidjet ćemo da je strah skoro pa uvijek temelj našeg djelovanja ili nedjelovanja, no, pošto strah nosi mnoge maske i dolazi u mnogo oblika, za većinu ljudi on ostaje neprepoznat. Strah se može javiti kao strah od neuspjeha ili pak ismijavanja, strah od različitosti ili pak kao strah od neuklapanja, strah od gubitka, strah od novog, strah od siromaštva, bolesti, smrti… sram, osuđivanje, nelagoda, briga, strepnja, napetost, fobija, mržnja, nasilje… samo su neka od lica/maski te različitih manifestacija straha.
Primjerice, Sram je tek strah od neuspjeha i ismijavanja. Osuđivanje je strah od različitosti. Nelagoda je strah od neuspjeha i osuđivanja. Briga je mješavina straha od neuspjeha i ismijavanja. Strepnja je strah od osuđivanja, neuspjeha, ismijavanja… Napetost je manifestacija brige, straha od neuspjeha, ismijavanja, osuđivanja… odnosno svaki strah satkan je i u sebi sadrži potencijal manifestiranja svih vrsta i oblika strahova, bilo da se radi o strahu od neuspjeha, ismijavanja, različitosti, neprihvaćanja, gubitka, bolesti, smrti ili pak srama, osuđivanja, nelagode, brige, strepnje, napetosti, mržnje, nasilja… svaki strah ima potencijal svih vrsta i oblika strahova, i što je najgore, svaki taj strah postaje temeljem naših izbora i djelovanja.
Strah je put na tamnu stranu: Strah vodi prema ljutnji, ljutnja vodi prema mrznji, mrznja vodi prema patnji.” -Master Yoda
Ako je strah temelj našeg izbora te samim time djelovanja, kuda nas vodi taj izbor, jer svako djelovanje iz straha na kraju će manifestirati novi strah. “Strah rađa strah.” – Kontrolu i moć nad drugima želimo iz straha, a kada steknemo kontrolu i moć, tada živimo u strahu od gubitka te moći. Oni koji manipuliraju, manipuliraju iz straha, oni koji su manipulirani, manipulirani su pomoću straha.
Dakle svaki izbor koji je temeljen na strahu na kraju će stvoriti još straha, iliti još nelagode, nerazumijevanja, osuđivanja, brige, strepnje, napetosti, fobije, mržnje, nasilja, ratova…
Moramo znati da strah nije zaštita od neugodnih događaja, nasilja i ratova već upravo njihov uzročnik. Svo zlo ovoga svijeta ukorijenjeno je i proizlazi iz straha, ne obrnuto. Iz straha se borimo za slobodu i mir, dok je sam “strah” nasilje i ropstvo, iz tog razloga je i sam Platon rekao: “Od slobodnog čovjeka(dakle slobodnog od straha-iluzija) ne može se napraviti rob, jer je slobodan čovjek i u zatvoru je slobodan”.
Strah je iluzija (umotvorina)
Ne znam dali ste primijetili, ali ono što je zajedničko i što na kraju krajeva čini svaki oblik straha, je misao. Misao koja se nikada ne temelji na onom što je, već na onom što bi moglo, ponavljam, MOGLO biti. Dakle strah je tek proizvod naše mašte, naših misli i vjerovanja u misli.“Strah se ,,hrani,, našom vjerom u njega. Strahu je potrebno da vjerujemo u ono što nam priča, u što nas uvjerava”.
Will Smith je to lijepo objasnio u svom novom filmu “After Earth” rekavši: “Strah nije stvaran. Strah jedino postoji u našim mislima o budućnosti. Proizvod je naše mašte, nečega što ne postoji niti je ikad postojalo. Strah je vrlo blizak ludilu.” te dodaje, ali opasnost, opasnost je stvarna, ali strah, strah je iluzija.
Mnogi ljudi vjeruju kako je strah potreban za preživljavanje, da nas zaštiti od opasnost, ali činjenica je da mi strah baš i neće mnogo pomoći kada se nađem oči u oči sa medvjedom, jer je strah upravo ono što će me u potpunosti paralizirati mentalno i fizički, čime ću postati laki plijen. Da, opasnost je stvarna, iz tog razloga trebamo biti u potpunosti svjesni opasnosti, a ne u strahu od opasnosti čime ćemo se naposljetku dovesti u još veću opasnost. Ne trebamo se bojati da bismo znali posljedice nekog čina i izbjegli ga, već trebamo biti svjesni opasnosti tog čina.
Meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i pristajanja.
Meša Selimović
.

.
·                                 “Onaj tko prevlada svoje strahove biti će istinski slobodan” ~ Aristotel, Florilegium, Joannes Stobaeus
·                                 “Pobjeda nad strahom je početak mudrosti” ~ Russell, An outline of intellectual rubbish (1943.)
·                                 “Učinite ono čega se bojite i strah će sigurno nestati” ~ Emerson, Heroism (1841.)
·                                 “Strah od ljubavi jednak je strahu od života, a oni koji se boje života, već su napola mrtvi” ~ Russell, Marriage and Morals (1929.)
·                                 “Život zahvaćen strahom ne može se nazvati pravim životom. Ne zna se za koliko, ali za koliko god bilo, makar za dlaku, strah je bliži umiranju nego životu.” ~ Ivan Aralica, Duše Robova
·                                 “Nije da se nešto ne usuđujemo napraviti zato što je teško, nego je to teško zato što se ne usuđujemo to napraviti” ~ Seneka
·                                 “Prva dužnost čovjeka je da pokori strah” ~ Carlyle
·                                 “Slabe i plašljive ljude strah nagoni da rade upravo ono čega se najviše boje” ~ Ivo Andrić
·                                 “Tko sije strah, više se sam plaši; to je sudbina tiranije.” Latinska poslovica
·                                 “Često zbog straha pred nekim zlom upadamo u još veće zlo.” Nicolas Boileau

ponedjeljak, 9. rujna 2013.

Samopromatranje

Vidjeti Jasno – Čudesna Moć Samopromatranja
by on Kol 19, 201316:11 5 Komentara
Svatko od nas posjeduje čudesnu moć koja, u većini slučajeva, neprepoznata leži u nama, dostupna u svakom trenutku našeg života a opet tako rijetko korištena. To je moć promatranja, svjedočenja i sagledavanja. Iako se na prvi pogled čini kao da je riječ o potpuno pasivnoj i neučinkovitoj aktivnosti, s obzirom na činjenicu da se promatranjem ne postiže nikakva značajna vidljiva promjena ili pomak u onome što se promatra, zbog čega ju ujedno mnogi tako olako odbacuju i zanemaruju, pogledamo li malo dublje, vidjet ćemo da je promatranje jedna od naših najneposrednijih moći.
Primjerice, uzmimo da sami želite iz prve ruke otkriti kakav je čovjek vaš novi susjed. Kako ćete to najbolje učiniti? Ako po strani ostavite upoznavanje, prilikom kojeg vam on nudi svoju sliku o sebi i tračeve drugih koji vam opet nude njihovu sliku o njemu, postat će vam jasno da je vjerojatno jedini autentični način da to učinite promatranje, zar ne? No, da biste to mogli, najprije morate odvojiti malo vremena i svoju pozornost usmjeriti na objekt vašeg promatranja. Kad biste ga promatrali u njegovim svakodnevnim situacijama i načinu na koji živi svoj život, uskoro biste došli do mnogih zanimljivih otkrića i spoznaja o tome kakav je on kao čovjek, kako se odnosi prema svojoj djeci, kakav je suprug, koje su mu sklonosti, zašto radi određene stvari na način na koji ih radi itd. Sve te stvari bi vam postale jasne same od sebe, jednostavnim činom pozornog promatranja. Ono što bi proizašlo kao posljedica svega toga bilo bi jedno dublje i neposredno razumijevanje njegovog karaktera. Ili, da biste mogli razumijeti, primjerice, kako motor od auta funkcionira, morate najprije promatrati kako njegovi sastavni dijelovi i njihova međusobna povezanost sačinjavaju jednu homogenu međuovisnu cjelinu. Dakle, štogod promatrali, krajnja svrha i smisao svakog promatranja je nedvojbeno i neposredno razumijevanje i shvaćanje. Takvu vrstu promatranja, pri kojemu smo u stanju na temelju opažanja izvanjskih objekata i pojava kao i odnosa među njima donijeti neposredni zaključak o nečemu, možemo nazvati objektivnim, izvanjskim ili pojavnim promatranjem. Sada, kada bismo na jednak način, koristeći istu dozu znatiželje, preusmjerili svoju pozornost od vanjskih pojavnih oblika na same sebe i svoje ponašanje, što bismo otkrili? Koja je zapravo uloga i smisao promatranja samih sebe i što to uopće znači promatrati sebe? Kako se to radi?
Primjerice, uzmimo da na brzinu režete kruh i pritom se porežete. Ako je to jednokratni slučaj, osim što ćete vjerojatno opsovati, jaukati, previjati se od boli i zaviti ranu, ta situacija će proći samo tako, nezapaženo od strane vas. Međutim, ako se porežete i drugi put, bez promatranja samih sebe i vaših vlastitih postupaka, vi ćete opet psovati, jaukati i ponovo zaviti ranu i tako se nehotice nesvjesno nastaviti ozljeđivati unedogled. No, jednom kad zastanete i svoju pozornost usmjerite na razloge zbog kojih se to dogodilo, postat će vam jasno da se to dogodilo zato što ste se žurili, zar ne?! Jednom kada vam to postane jasno, vi sada nedvojbeno znate gdje leži uzrok vašeg problema, jer ste to osvijestili! Čin samopromatranja je ono što dovodi iskru svjesnosti u mrak automatizma i navike i rastvara ga. Jer, jednom kad ste nešto osvijestili, to vam trenutačno daje moć da izaberete drugačiji ishod, da postupite drugačije, da sagledate razloge zbog kojih se nešto događa i da zaustavite slijepi stroj navike koji se neprestano vrti u beskonačnom krugu. To je taj trenutak jasnoće koji vas navodi da preispitate svoje postupke. U tome leži moć promatranja. Ali ono što je toliko zapanjujuće u svemu tome je činjenica da to nije nešto oko čega se vi morate naprezati, to nije nešto što trebate naučiti, zaslužiti ili dosegnuti dugogodišnjom praksom, jer nešto je u vama VEĆ svjesno svega što se dogodilo, kao i razloga zbog kojih se to dogodilo, sve je tu ispred vas. Vi samo trebate pogledati prema tome i sve postaje savršeno jasno. Takvu vrstu “gledanja”, kojom se promatra ono što je prostom oku nevidljivo ali ipak je moguće opaziti u nekom obliku, kao koncept, misao ili osjet, možemo nazvati unutarnjim, nepojavnim promatranjem. Takvim promatranjem ćete ubrzo doći do jednog zanimljivog otkrića – uvidjet ćete da u vama postoje barem dva identiteta koja “dijele zajednički prostor”, dvije razine vas – onaj površinski koji postupa automatski sljedeći misli i djelujući prema naučenome, u skladu s društvenom uvjetovanošću, drugim riječima, ego ili osobni identitet, i onaj dubinski, koji sve to sagledava i promatra sa distance. Ali također, u tom promatranju vam se istodobno otkriva i nevidljiva, nečujna prisutnost onoga što je tu ranije od svih njih a svjesno je i jednog i drugog, onoga što jednostavno gleda sve drugo, ali samo ne može biti viđeno niti opaženo. Promatrajući na ovaj način svoje reakcije, svoje postupke, svoje misli, vi svjetlošću svoje svjesnosti, svojom pozornošću, obasjavate i rasvjetljavate kao pojavno sve ono što u suštini niste vi! Jer, sve ono što ste u stanju primijetiti kao neku vrstu pojave unutar sebe samih, podrazumijeva da mora postojati određeni međuprostor između vas koji promatrate i onoga što promatrate. Vi morate biti iza svega toga kako bi se to moglo pojaviti pred vama. Dakle, vidjeti jasno i nedvojbeno ono što niste vi je vjerojatno i najizravniji način da dođete do spoznaje o tome tko ili što vi jeste. Jer, krajnji zaključak do kojeg jasno dolazite promatranjem je taj da u konačnici ne možete uperiti prstom prema tome što vi jeste, s obzirom da se sve što primjećujete pojavljuje vama i nalazi ispred vas, dok ste vi uvijek u pozadini, stojeći na izvoru svakog opažanja. Jasno vam je samo to da ono što vi jeste ne može biti pojava i da to samim time ne može biti shvaćeno i obuhvaćeno umom. Najbolje što um može pokušati je naslutiti što bi to otprilike moglo biti, ali ništa više. I to je sasvim u redu. Što je najbolje od svega, uopće nije niti važno da to bude shvaćeno mentalno, umom, jer je to izvan njegovog dosega. Potpuna i čista spoznaja onoga što jesmo može biti doživljeno tek srcem, kao posljedica neposrednog i nepojavnog promatranja.
Vidjet ćete da je promatranje vrlo jednostavna i prirodna pojava koja ne zahtijeva da se zadovolje nikakvi posebni preduvjeti da bi se ono moglo dogoditi. Sve što je u suštini potrebno za promatranje je pozornost, ona iskrena znatiželja i otvorenost da se nešto razumije i shvati, a sve ostalo dolazi samo od sebe. U početku se može činiti da su za promatranje neophodni mir i tišina. I naravno, dok se za neke specifične situacije to doista pokazuje istinitim, kao i činjenica da se najkvalitetniji uvidi uistinu stječu u dubokom miru i tišini, ipak, samo promatranje kao takvo ne ovisi o posebnim okolnostima, jer to nije isključivo fizički čin. Promatranje ide ruku pod ruku s bivanjem. Ono što je toliko fascinantno oko promatranja je da ono nakon određenog vremena prestaje biti nešto što “vi činite” svjesnim naporom, nego postaje nešto što “vi jeste”, prirodan način bivanja. Vi shvaćate da ste vi promatrač, pristupna točka preko koje se promatranje događa.
Stoga, koristite tu svoju bogomdanu moć da biste otkrili istinu o tome tko ili što vi jeste. Jednostavno promatrajte. Kad kažem promatrajte, pod time ne mislim na tek povremeno izdvojeno promatranje pojedinačnih objekata ili situacija, nego štoviše, promatranje svega – budite promatrač života! Promatrajte sebe, svoje reakcije, ponašanje, postupke, promatrajte druge, promatrajte samu svijest i način na koji se ona izražava u različitim situacijama, na koje se sve načine ono nevidljivo i nečujno pojavljuje i odražava u vidljivome, primjerice, kako se Ljubav manifestira u pojavnome preko promatranja odnosa među živim bićima općenito, ljudima, životinjama, biljkama, kao i što se događa kao posljedica nedostatka izražavanja te iste Ljubavi… Promatrajte načine i modalitete na koje se život odvija, promatrajte prirodu, njezine cikluse, jednostavno, gledajte bez ikakvih unaprijed stvorenih očekivanja ili želje da ćete vidjeti bilo što određeno – samo promatrajte, opažajte sve što možete opaziti, razvijte stav tihog nepristranog svjedočenja, promatranja u pozadini svega što vam se na površini događa u svakodnevnom životu s jednostavnom željom da shvatite neposredno, da vidite za sebe. Budite prisutni u svemu što vam se događa, naravno, ali također, istodobno dok se to događa budite svjesni da ste vi oni koji sve to promatraju sa određenog odstojanja. Čin promatranja se ne bi trebao pretvoriti u neku vrstu zadatka koji treba izvršiti, to ne smije ni u jednom trenutku biti shvaćeno kao obveza, jer u tom slučaju gubi svoj smisao i postaje kontraproduktivno. Moć promatranja je toliko prirodna, univerzalna i svojstvena svemu što je svjesno da se i ego vrlo često njome koristi. Međutim, glavna razlika je u tome što ego promatra samo onoliko koliko mu je to potrebno da bi preko tog promatranja ostvario neki određeni cilj, ali nema interesa u samom promatranju kao takvom, on ne ide za dubljim razumijevanjem onoga što vidi. Upravo je zbog toga neophodno da promatranje koje za svrhu ima otkrivanje istine bude nepristrano i lišeno prosuđivanja.
Unutar tog “promatranja zbog samog promatranja”, pojavit će vam se sami od sebe neki od najdubljih uvida o tome tko vi jeste i što je sve ovo, ovaj život, o čemu se tu zapravo radi. U trenucima tišine, što je najzanimljivije, u onim trenucima u kojima vam se čini da mentalno ništa niste niti razumijeli niti shvatili, dogodit će se jedno dublje spontano otvaranje i neposredni bljesak razumijevanja koji će vam otkriti istinu o mnogim stvarima. Uvidi nakon kojih u vama neće biti nikakve sumnje, uvidi koje vam nitko drugi neće morati potvrditi da biste ih prihvatili kao istinite, jednostavno ćete znati. ZNATI ĆETE SVOJIM BIĆEM! Shvatit ćete da je sam život vaš najveći guru, vaš najveći učitelj i da vam jedan trenutak neposrednog pozornog promatranja može donijeti više razumijevanja nego čitanje na desetke duhovnih knjiga. Osluškujte i gledajte što vam preko života vaše biće govori, što vam želi pokazati, što je tu čega se treba prisjetiti u svemu tome. Jer to se događa u svakom trenutku, neprestano, u svakoj situaciji imate priliku vidjeti i potvrditi sami sebi tko ste vi, prisjetiti se, rasti u sve dubljem razumijevanju samih sebe, sve vas na neki način usmjerava prema vama samima. Vi jedino trebate biti otvoreni prema tome.
Moć koja proizlazi iz čina promatranja nije ona vrsta moći koja daje kontrolu nad situacijama, događajima i drugim ljudima, moć da utječemo na njih ili da ih mijenjamo – naprotiv, to je moć koja daje trenutačno i jasno viđenje svega onakvim kakvo ono uistinu jest. Ono što je toliko moćno u tome je duboko razumijevanje uslijed kojeg se MIJENJAMO MI SAMI, a to je najsnažnija promjena koja se može dogoditi i jedina koja je uistinu važna. Jednom kad vidite jasno, više niste zavedeni iluzijom, ne uzimate više lažno za istinito i samim time više ne djelujete iz lažnog. Jasno viđenje vas vodi izravno do korijenske spoznaje o tome zašto se i kako nešto događa ili pojavljuje. Vidite suštinski, nesmetano i jasno ispod površine, u sebi i drugima odmah uočavate i razumijete skrivene motive i temeljne razloge iz kojih proizlaze određene akcije, namjere, odluke, postupci i djela. Vaša moć zapažanja postaje toliko izoštrena da gotovo ništa ne može proći nezapaženo na monitoru vaše svjesnosti. Nekako, vi ste toliko čisti, da vam sve što je pojavno, što se, premda oku nevidljivo, na neki način može zapaziti, u obliku najsuptilnijih misli, najnezamjetnijih osjećaja, senzacija, više ne može promaknuti, kad se nešto pojavi, vi ćete biti tamo da to zapazite! I to viđenje vas stavlja u poziciju moći da postupate u skladu s istinom onoga što vidite – a to je vrhunska moć. Moć da djelujete iz suosjećanja, iz Ljubavi, iz istine je jedina istinska moć, koju također još možemo zvati i mudrošću, dok je korištenje sile kao izraza moći samo dokaz neznanja, nemoći i straha jer proizlazi iz opiranja prirodnom tijeku života.
Razlog zbog kojeg je toliko važno znati i zbog kojeg se toliko naglašava potreba posvješćivanja svog istinskog identiteta kroz pitanje “Tko sam ja?” je taj što jasno viđenje i spoznaja prirode toga što mi jesmo neminovno određuje način na koji djelujemo i živimo. Naš život postaje na neki način provjera, potvrda tog prepoznavanja. Ono što jesmo se očituje i može biti prepoznato jedino u načinu na koji jesmo.
Nastavlja se…
http://novavizija.blog.hr
5 comments
  1.  
Kruno says:
Kol 19, 2013
“Samo pokušajte da svjesno hodate nekoliko koraka, i vi ćete uočiti razliku – ljepotu, radost i opuštenost u svjesnom hodanju. Vaše čitavo tijelo je u skladu sa egzistencijom. Svjesnost vas povezuje sa egzistencijom. Nesvjesnost vas zatvara u vaš suženi prostor. U nesvjesnosti nemate nikakvu povezanost sa egzistencijom.
U svjesnosti ste u odnosu sa cjelinom – od najmanje travke do najveće zvijezde udaljene od vas milionima svjetlosnih godina.” Osho
“Zapamtite jednu stvar: meditacija znači svjesnost. Sve što radite svjesno je meditacija. Djelovanje nije u pitanju već kvalitet koju unosite u to djelovanje. Hodanje može biti meditacija, ako hodate budno. Sjedenje može biti meditacija, ako sjedite budno. Slušanje cvrkuta ptica može biti meditacija, ako slušate svjesno. Čak i slušanje unutarnje buke vašeg uma može biti meditacija, ako ostanete pribrani i posmatrate.
Čitava stvar je u tome: osoba se ne treba kretati uspavano. Tada sve što radite je meditacija.” Osho
  1.  
Kruno says:
Kol 19, 2013
…po običaju, vrlo poučan tekst i dobra tehnika Nove vizije za razvijanje svjesnosti… ego je najbolje sagledati tehnikama ega a jedna od njih je tehnika samopromatranja gdje postoji promatrač-svjedok… osobno više zastupam stanje čiste svjesnosti-meditacije gdje nema potrebe za promatračem; biti svjestan svega svakog trenutka , a dok je svjesnost prisutna, biće je u stanju meditacije….